Feministički ćorsokaci - o podjeli rada i ostalom

[Druid]

U zadnje vrijeme čujem i čitam u feminističkim krugovima stalno neke spike (jer su doslovce spike) o "neplaćenom kućnom radu žena" itd. Razumijem potrebu za emancipacijom i podržavam je, ali ne razumijem dok takvo jadikovanje postane samo sebi svrhom i dok se ne promišlja stvar dalje od te njihove "emancipacije" (kao da se, osim po nekim zabitim selima, žene nisu odavno emancipirale - samo što još uvijek većina njih nije prihvatila sve odgovornosti koje idu uz građanski svijet). Ne kužim, tko bi trebao točno prati veš, kuhati i ostalo u obitelji? Ako je to muškarac (i dozvoljavam tu mogućnost, uopće ne kažem da ne), tko će njemu platiti taj rad? Kakve su to gluposti? Pa brineš se za svoje vlastito domaćinstvo, to je neotuđeni rad. Zašto bi meni itko platio što perem svoje gaće koje ću nositi i što perem gaće svojoj djeci? Ako ne možeš prati gaće svojoj djeci, za koga si vraga radila/radio tu nesretnu djecu onda? Ja to zaista ne razumijem ali vjerujem da postoji netko tko razumije i tko mi može objasniti.

Pretpostavljam da bi za te ekonomistički osvještene feministice (koje su zapravo najčešće infantilne osobe nespremne za suradnju i gotovo sociopatski sebično nastrojene samo za svoje privatne interese) željele da svako pere svoje. I to je u redu. Ali onda npr. dolazimo do sljedeće situacije: u domaćinstvu imamo jednu veš-mašinu npr. (ako imamo dvije, to nije ekonomski, a nismo pijani milijuneri; ako jesmo, onda ova cijela priča o "neplaćenom radu" gubi smisao jer nas baš briga). OK, ja ću onda koristiti veš-mašinu za svoj šareni veš, a žena će koristiti za svoj veš (recimo da nema djece još, da ne kompliciramo stvar dodatno još). Ali to opet nije ekonomično. Potrošit ćemo više vode zbog takvih hireva. Gdje je tu ekonomija i ekonomičnost? Ja tu vidim samo glupe liberalno-feminističke hireve... Nadalje, ako ćemo i skupa prati šareni veš, kako ćemo se onda dogovoriti, da svatko stavlja svoj veš iz korpe unutra? Npr. nađemo se jedan dan onako u predsoblju ispred kupaonice svaki ponedjeljak u 15 h recimo i onda uzmemo korpu i svatko stavlja u mašinu svoj dio rublja. Nije li to neracionalno racionaliziranje stvari? Nije li to također na neki način neekonomično, kad bih ja npr. mogao raditi u to vrijeme nešto za novac ili bi žena mogla raditi nešto za novac, a ja bih prao veš. Ne bih imao ništa protiv, dokle god je stvar stvarno racionalna, a ne dok su u pitanju ovakve budalaštine kojima pojedinci i grupe u trenucima kad su sociopatski nastrojeni (nekad im to postane životnim stilom) idu zajebavati poštene ljude i liječiti neke svoje hiperbolizirane "traume iz djetinjstva" ili to što su eto, oh, trebali živjeti u zlom patrijarhalnom svijetu... To sve potonje je IMO jedan običan psihološki mehanizam opravdanja njihovih vlastitih sociopatskih tendencija. I pod sociopatijom ovdje mislim nedostatak osjećaja za druge ljude u zajednici, a onda i šire u društvu.