|
Strah od samoce
15godina smo u braku bez djece, mada sam toliko zeljela imati dijete ali eto nije uspijelo.
On godinama me potpuno zanimarivao kao zenu, moje zelje, osjecaje, zivio je svoj zivot kako mu je odgovarao i uvijek su svi drugi bili ispred, njegova obitelj, prijatelji, izlasci itd da ne nabrajam.
Najbitnije je bilo svima drugima ugodit, a na to kako se ja osjecam uvijek bi samo odmahnuo rukom i ne bi zelio slusati o tome.
O njemu, njegovim planovima vise je drustvo znalo nego ja koja sam njegova zena bila.
Godinama sam zatvarala oci pred tim kako vodimo katastofa brak u nadi da ce se promjenit, postat obiteljski covjek, a on je postajao sve gori da je bilo dana da ga po cijeli dan ne bi vidjela jer je u birtiji.
I onda prije 3godine u mene je nesto puklo, nanio mi je toliko boli da sam se totalno povukla, prije 3godine prestala sam se borit za taj brak.
Mjesecima nismo pricali osim pozdrava ujutro ili navecer kad bi se vratili sa posla i tek nakon nekih 6mjeseci on primjecuje da se nesto desava kod mene i pocinje se trzati,mjedutim prekasno.
Zadnje dvije godine ne dozvoljavam mu da mi se priblizi jer me uznemiruje dok je blizu, ni sex nismo imali preko dvije godine..
Primjecujem zadnjih tjedana kod sebe veliku nervozu, nemir, jaki umor, zivcenost...zadnjih nekoliko dana neki osjecaj gusenja kao da nemam zraka, prolazi mi moj zivot kroz glavu, jos malo i imat cu 40god i osjecaj da sam zakasnila nesto veliko promjenit u svom zivotu, imat jos djecu i normalan zivot, to me ubija iznutra.
Vidim, jasno mi je da tu vise nema nista ali strah od rastave i samoce je veci nego ostat tu gdje jesam, mada ja jesam vec i sama u ovom braku.
Ne znam koji mi je vrag? Sta se desava u mojoj glavi pa je taj moj strah veci od svega drugog.
|
Linearni mod
