Prijateljica mi je psihički bolesna. Što da radim?

[Saphi]

Imam prijateljicu koja nije baš sva svoja, želim joj pomoći, ali me užasno nervira i ne znam šta da napravim. Zahvaljujem se na bilo kakvom prijedlogu.

Naime priča ide ovako: bile smo dobre frendice od malena, sve smo si mogle reći i skupa smo sve radile. Ali kako obično biva, svaka upisala drugi faks, drugo društvo, kontakt se malo izgubio. Čule smo se tu i tamo, nekako smo se distancirale, a onda se ona u potpunosti prestala javljati. Prije nekih godinu dana napokon mi se ponovo javila i traži da se nađemo. Nađemo se mi, i ja nekako izvučem iz nje da je bila na psihijatriji na liječenju. Koliko sam shvatila iz njene priče, krenula je prije par godina na nekakav tečaj samorazvoja na kojem je među ostalom bila neka spika o proučavanju svojih prošlih života iz čega je ona zaključila da je jedan njen prijatelj njena srodna duša i da bi oni trebali biti skupa. Suočen s takvom logikom, čovjek je pobjegao glavom bez obzira, što je nju dotuklo i ona se psihički raspala, rezultirajući time da je završila na odjelu psihijatrije. Ja sam nastojala biti njena podrška koliko god sam to mogla, ali ona je i dalje vrtila istu spiku da je taj dečko njena srodna duša i da oni moraju biti skupa. Koliko god sam pokušavala naći joj drugu zanimaciju, pokušati joj pokazati da to nema smisla što priča, i govoriti joj da nije on jedina riba u moru i da će si naći drugoga, ona je i dalje ustrajala na tom svom stavu.

Onda se jedan dan dogodilo nešto vrlo nezgodno, naime potukla se sa svojom sestrom i sestra je njoj zavrnula prst i slomila ga. Cijelu tu večer sam provela kod nje doma i tješila je. Žena je sve prijavila socijalnom kao obiteljsko nasilje i bez moje dozvole ostavila tamo moje podatke, da će biti kod mene. Kad je došla do mene ispričat mi svoju avanturu i kako me je nahvalila toj nekoj psihologici na socijalnom, meni je pao mrak na oči. Znala sam što slijedi: dolazak policije na moja vrata. Tako je i bilo. Nakon što su popričali s njom, ona odluči prijaviti svoju sestru za nasilje. Dok su se policajci izgubili da razgovaraju s njenom sestrom, ja joj objašnjavam da će ih u najboljem slučaju globiti obje s par tisuća kuna (koje nijedna od njih ne može platiti), jer je ona započela tu tučnjavu. I tako ona povlači prijavu, policija mi i drugi put dolazi na vrata.

Nakon toga dolazi svako malo do mene i ostaje kod mene od jutra do sutra. Svaki dan, od jutra do noći, ne obazirući se na moje hintove da je ne mogu dadiljati baš svaki dan cijeli dan, jer imam i ja posla za faks i ne mogu odustati od njega jer mi ona svaki dan odluči okupirati računalo. Ok, shvaća to, odlazi i opet se prestaje javljati na par mjeseci. Napokon se javlja, opet je na psihijatriji, fali joj taj dečko užasno, zašto on ne želi biti s njom. Nakon toga, svakim mojim pozivom ona postaje sve nerazumljivija i prestaje biti sposobna slagati racionalne rečenice. Opet se ne javlja mjesec dana, tu već znam da su je zadržali duže i da je na teškim ljekovima. Napokon izlazi iz bolnice, ali priča je i dalje ista: fali joj taj dečko, ona njega jako voli, zašto on ne može shvatit da i on nju voli i da oni trebaju biti skupa. Moji pokušaji da doprem do nje padaju u vodu i ovaj put.

Kaže mi dečko: namjesti joj nekoga da zaboravi tog dečka. S jedne strane, možda bi joj to pomoglo, s druge ne mogu ju u takvom rasulu samo gurnuti nekome. To ne bi riješilo baš ništa, samo bi se opsjednutost s jednog dečka prebacila na drugog, ako bi to uopće upalilo (uz to, želim da mi prijatelji i ostanu prijatelji ). Želim joj nekako pomoći, ali stvarno ne znam kako da je iz ovoga izvučem. Užasno mi ide na živce zbog nekih očitih stvari, ali znam da je bolesna i da joj to ne smijem uzeti za zlo. Imam osjećaj da ljekovi baš i ne pomažu i da, ako joj itko može pomoći, onda bi to trebali biti njeni prijatelji, dakle ja među ostalom. Ali ja hodam oko nje na prstima, bojim se da ću joj naškoditi na neki način ako nešto krivo kažem. Ima li tko kakvu ideju? Što napraviti u takvoj situaciji? Ima li tu pomoći?

[ciaan]

A sto su joj dijagnosticirali? Trebala bi joj reci da joj ne moze biti srodna dusa netko tko ne dijeli njezine osjecaje.

[Saphi]

Ne znam koja je točno dijagnoza, to nisam uspjela izvući iz nje. A do sad sam probala i njenom logikom: kad je tvrdila da su u prošlom životu bili skupa, da su umrli mladi jer su oboje bili alkoholičari, rekla sam joj da očito nije dobro da budu skupa ako su se međusobno tako upropastili. Rekla sam i da on očito ne misli tako kako ona tvrdi da on misli jer joj se onda ne bi odbijao javiti, itd. To je obično drži sat-dva vremena, a onda priča kreće ispočetka. Ona si je utuvila u glavu da on nju voli, samo je zbunjen, i što god ja rekla ona se složi samnom na kratko, odbaci tu temu na jedno vrijeme, ali iza toga dalje tupi isto. Stvarno ne znam više koji bi pristup bio dobar, nisam pametna.

[ciaan]

Mozda se radi i o nekakvom stalker poremecaju zbog fiksacije na jednu osobu.

Ako ti ne govori bitne stvari, onda znaci da ti bas i ne vjeruje. Mozda te ne slusa zato sto misli da je ne razumijes i ne shvacas ozbiljno. Probaj naci nekog duhovnjaka koji vjeruje u to sto i ona i neka joj objasni da je u krivu i da ce istinski srodnu dusu spontano naci ako se vrati normalnom zivotu.

[katarina32]

Saphi kaže:

Imam prijateljicu koja nije baš sva svoja, želim joj pomoći, ali me užasno nervira i ne znam šta da napravim. Zahvaljujem se na bilo kakvom prijedlogu.

Odmah na početku ne možeš joj previše pomoć jer te nervira njeno ponašanje da ne spominjemo da nisi kompetentna...

Saphi kaže:

Naime priča ide ovako: bile smo dobre frendice od malena, sve smo si mogle reći i skupa smo sve radile. Ali kako obično biva, svaka upisala drugi faks, drugo društvo, kontakt se malo izgubio. Čule smo se tu i tamo, nekako smo se distancirale, a onda se ona u potpunosti prestala javljati. Prije nekih godinu dana napokon mi se ponovo javila i traži da se nađemo. Nađemo se mi, i ja nekako izvučem iz nje da je bila na psihijatriji na liječenju. Koliko sam shvatila iz njene priče, krenula je prije par godina na nekakav tečaj samorazvoja na kojem je među ostalom bila neka spika o proučavanju svojih prošlih života iz čega je ona zaključila da je jedan njen prijatelj njena srodna duša i da bi oni trebali biti skupa. Suočen s takvom logikom, čovjek je pobjegao glavom bez obzira, što je nju dotuklo i ona se psihički raspala, rezultirajući time da je završila na odjelu psihijatrije. Ja sam nastojala biti njena podrška koliko god sam to mogla, ali ona je i dalje vrtila istu spiku da je taj dečko njena srodna duša i da oni moraju biti skupa. Koliko god sam pokušavala naći joj drugu zanimaciju, pokušati joj pokazati da to nema smisla što priča, i govoriti joj da nije on jedina riba u moru i da će si naći drugoga, ona je i dalje ustrajala na tom svom stavu.

Zašto se baviš uzaludnim "spašavanjem" te osobe (ovo raščistit sa sobom)? Možda da je prepustiš ljudima koji joj stvarno mogu pomoć il je jednostavno ostaviš na miru jer je djevojka psihički zbucana...

Saphi kaže:

Onda se jedan dan dogodilo nešto vrlo nezgodno, naime potukla se sa svojom sestrom i sestra je njoj zavrnula prst i slomila ga. Cijelu tu večer sam provela kod nje doma i tješila je. Žena je sve prijavila socijalnom kao obiteljsko nasilje i bez moje dozvole ostavila tamo moje podatke, da će biti kod mene. Kad je došla do mene ispričat mi svoju avanturu i kako me je nahvalila toj nekoj psihologici na socijalnom, meni je pao mrak na oči. Znala sam što slijedi: dolazak policije na moja vrata. Tako je i bilo. Nakon što su popričali s njom, ona odluči prijaviti svoju sestru za nasilje. Dok su se policajci izgubili da razgovaraju s njenom sestrom, ja joj objašnjavam da će ih u najboljem slučaju globiti obje s par tisuća kuna (koje nijedna od njih ne može platiti), jer je ona započela tu tučnjavu. I tako ona povlači prijavu, policija mi i drugi put dolazi na vrata. .

ne kužim ovaj dio mi nije jasan ako je povukla prijavu da policija više puta dolazi tebi na vrata....

Saphi kaže:

Nakon toga dolazi svako malo do mene i ostaje kod mene od jutra do sutra. .

Ovo se uvijek može odbiti? u čemu je problem? I tako ti cura nije draga

Saphi kaže:

Svaki dan, od jutra do noći, ne obazirući se na moje hintove da je ne mogu dadiljati baš svaki dan cijeli dan, jer imam i ja posla za faks i ne mogu odustati od njega jer mi ona svaki dan odluči okupirati računalo. Ok, shvaća to, odlazi i opet se prestaje javljati na par mjeseci. Napokon se javlja, opet je na psihijatriji, fali joj taj dečko užasno, zašto on ne želi biti s njom. Nakon toga, svakim mojim pozivom ona postaje sve nerazumljivija i prestaje biti sposobna slagati racionalne rečenice. Opet se ne javlja mjesec dana, tu već znam da su je zadržali duže i da je na teškim ljekovima. Napokon izlazi iz bolnice, ali priča je i dalje ista: fali joj taj dečko, ona njega jako voli, zašto on ne može shvatit da i on nju voli i da oni trebaju biti skupa. Moji pokušaji da doprem do nje padaju u vodu i ovaj put..

Ti si što Amerikanci žovu rescuer/fixer i zapetljala si se s njom u codependency odnos....naime, da želiš vrlo lako bi je se rješila...


http://www.examiner.com/article/resc...d-codependents
http://en.wikipedia.org/wiki/Codependency

Saphi kaže:

Kaže mi dečko: namjesti joj nekoga da zaboravi tog dečka. S jedne strane, možda bi joj to pomoglo, s druge ne mogu ju u takvom rasulu samo gurnuti nekome. To ne bi riješilo baš ništa, samo bi se opsjednutost s jednog dečka prebacila na drugog, ako bi to uopće upalilo (uz to, želim da mi prijatelji i ostanu prijatelji ). Želim joj nekako pomoći, ali stvarno ne znam kako da je iz ovoga izvučem. Užasno mi ide na živce zbog nekih očitih stvari, ali znam da je bolesna i da joj to ne smijem uzeti za zlo. Imam osjećaj da ljekovi baš i ne pomažu i da, ako joj itko može pomoći, onda bi to trebali biti njeni prijatelji, dakle ja među ostalom. Ali ja hodam oko nje na prstima, bojim se da ću joj naškoditi na neki način ako nešto krivo kažem. Ima li tko kakvu ideju? Što napraviti u takvoj situaciji? Ima li tu pomoći?

:ne znam: idejastavi je na miru tako ćeš joj više pomoć...i radi na sebi...vjerojatno imaš još ovakvih ponašanja i u drugim odnosima...

[Saphi]

katarina32 kaže:

Ti si što Amerikanci žovu rescuer/fixer i zapetljala si se s njom u codependency odnos....naime, da želiš vrlo lako bi je se rješila...


http://www.examiner.com/article/resc...d-codependents
http://en.wikipedia.org/wiki/Codependency



:ne znam: idejastavi je na miru tako ćeš joj više pomoć...i radi na sebi...vjerojatno imaš još ovakvih ponašanja i u drugim odnosima...

Iako se prepoznajem u par rečenica ovih članaka, mislim da stanje ipak nije tako drastično samnom.
Jednostavno mi nije ok izbacit je van iz stana dok je tako psihički razbucana. Moje pitanje je više bilo mogu li joj pomoći, ima li smisla što pokušavam za nju napraviti ili joj još više štetim svojim ponašanjem. Nisam ovisnik o njenom ponašanju, ako ću joj pomoći tako da je pustim na miru dok neke stvari sama ne raščisti, to nije problem.

[katarina32]

Odgovor (po meni) je - ne možeš joj pomoći njoj treba stručna pomoć....al možeš pomoć sebi...nema smisla da išta (više) pokušavaš za nju napraviti, to do nje trenutno ne dopire....inače, malo je čudno da ti je tako (lako) došla u stan, al to je vjerojatno radi ovog mog gorenapisanog+mlada si (pišeš o faksu), možda ti fali iskustva u nekim situacijama...vjerojatno bi malo ko dopustio da mu psihički nestabilna osoba (za koju ne mari i diže mu živce) živi kod njega i policija mu dolazi na vrata?

enivejs....sad je najvažnije da ona nađe prikladnu pomoć (psihologa, psihijatra)...a to opet treba doć od strane njene (koliko god nefunkcionalne) obitelji, a ne sa tvoje strane....vjerujem da si ok osoba, ali eto nastavkom ove priče uvući ćeš i sebe i nju u još gore probleme. Sretno!