Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Književnost > Mali literarni kutić

Mali literarni kutić Vaše pjesme, priče, romani...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 06.11.2010., 10:13   #201
Do viđenja, dragi, do viđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Urečen rastanak našeg ne htijenja
obećava i sastanak, zar ne?

Do viđenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije
umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti baš nije novije.

JESENJIN (1925)
funlife is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.11.2010., 10:17   #202
1909

Na vješalima. Suha kako prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama,
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubistva mjesto. tamno kao blud.

Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A slične oči neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!

I mjesto nje u kobnu rupu skočih,
I krvavim si njenim znojem smočih
Moj drski obraz kao suzama.

Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama!

MATOŠ
funlife is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.12.2010., 05:15   #203
OPORUKA

Kćeri i sinovi moji,

Ne dijelite se u kući
koju vam ostavljam,
ona će i poslije vas ostati.

Spomenite se pri objedu
da će još netko iz tih posuda jesti.

Usta otvarajte jednako za istinom
kao što ih za kruhom otvarate.

Ne dopustite novcu
da bude vredniji od vas.

I kad padate u blato,
padajte kao sunce.

Budite dobri prema vodi:
spomenite se Majčine utrobe
koja vas je s vodom donijela.

Spasite zrak svoga tehničkog uma,
jer nema tog izuma
koji će vas naučiti živjeti bez zraka.

Hranite radoznalost.
Hranite ljepotu.
Hranite ljubav.

Putujte.
Govorite jezik naroda
u kom se zadesite,
ali se vraćajte korijenju
kao potoci izvoru svome.

Dotičite svoje riječi rukama.

Ne otuđujte se od prirode.
Činite dobro i njoj i ljudima.

Spomenite se:
da ste iz ništa došli,
da se u ništa vraćate,
i da ništa nije dragocjenije
od života
koji u trajno naslijeđe
ostavljate svijetu.

I ne žalite za mnom.
Žalite za mojim neznanjem.

Dosta me je zemlja hranila,
sad vrijeme je da ja zemlju hranim.


Enes Kišević
sendleri is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.12.2010., 10:56   #204
MAJSTORI U KUĆI

Majstore zatekoh
na krovu stare kuće
menjaju slomljen crep
majstori na krovu
majstori unutra
majstori, majstori
ko vas je zvao
zašto dirate moj crni krov
na kojem stoji roda bela
na kojem raste trava kudrava
moj krov u podnožju dugog veka
zašto ste mi kuću zauzeli
zašto ste napali
čekićima ekserima
četkama bojama
majstori majstori
izlazite pustite me
da sam kuću uređujem
ne čuju oni
ukucavaju moje kosti
farbaju mojom krvlju
iznose iz mog srca
nameštaj stari
nepodnošljivi majstori
njih trideset sede na meni jednom
doći će kažu čuven gost
loviće maglu po šumarcima
sa tvojom će se kućom sudariti
mora da bude kao iz bajke
evo tebi ogledalo
češljaj smeh u njemu
lice ti je poduprto
železnom tugom
majstori majstori
šta ste učinili
to nije moja kuća
to moj gost nije
to više nisam ni ja

sekulic a.
__________________
kako TANJUG javlja - volim te
cabon is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.12.2010., 20:33   #205
Na Petrovačkoj cesti

Na cesti Petrovačkoj izbjeglice
i trista djece u kolini.
Nad cestom kruže grabljive ptice,
tuđinski avioni.
Po kamenjaru osniježenom
čelična kiša zvoni…
U snijegu rumena Marija,
mamina kćerka jedina,
bilo joj sedam godina.
Tri dana Grmeč gazila
i posrnula stotinu puta.
Suknju je imala – ni kratku ni dugu,
a prsluk malen, premalen,
a povrh svega kabanica,
beskrajnih rukava, široka, žuta,
od starog očevog kaputa.
Ponekad mala plakala,
nekad se opet smijala
i vesela bila
kad bi je mati tješila:
“Još samo malo, rođena,
pa ćemo vidjeti Petrovac,
a to je varoš golema,
tu ima vatre i hljeba
i kuća – do samog neba”.
Radovala se djevojčica
i vatri, i gradu neviđenom,
a sada leži, sićušna kao ptica,
na cesti Petrovačkoj,
na cesti okrvavljenoj.
Oči gledaju širom,
al sjaja u njima nema,
sa mrtvih usana male
optužba teče nijema:
O, strašna ptico, ti si me ubila,
a šta sam kriva bila!
Sedam sam godina imala,
ni mrava nisam zgazila.
Tako sam malo živjela,
i tako malo vidjela,
a svemu sam se divila.
Bila sam bezbrižni leptir,
a ti me pokosi, ptico,
ti mi ugasi zjene,
polomi ručice moje,
od gladi otežale,
od zime ukočene.
Optužbu vapije dijete,
stisnutih modrih pesti,
u okrvavljenom snijegu,
na Petrovačkoj cesti.




Margita djevojka


Sjećaš li se trešnje? Davno prije rata
ti si mi pod njom ruke milovao.
Drvo je staro slomila granata,
al’ tvoj mi je šapat u kosi ostao…
Ja sam ga nosila uz huk aviona,
uz jezu na požar zaljuljanih zvona …
Sad te opet vidim, opora, bez riječi,
i ruka ti je kao tuđa, — tvrda,
znam: još ti u sluhu kanonada ječi,
i još mukle zvijeri slutiš iza brda.
Još ti svaka kretnja, oprezna i laka,
nosi mutnu jezu minulih bitaka.
Ne, ne strahuj, mili, na te se ne ljutim,
ti si mi i danas i poznat i mio,
znam kud si prošao i zašto si, slutim,
nekadašnji topli šapat izgubio.
Žubor tvojih riječi guši nijema tuga:
Gdje li su ti pala trista i tri druga?
Daj mi ruku, dušo, gledaj pjesmu-polje,
zašaptano žito svaku ranu liječi,
pođi za mnom ćutke, biće odmah bolje,
tražićemo stare izgubljene riječi.
Slušaj talas klasja, kad niz vjetar pline,
u njemu žubori mladost domovine.
Potok tvrdog zrnja u kom život drijema
vrelim srcem zgrijan, s mog je pljušt’o dlana,
pšenicu-djevojku gledaj širom Srijema,
u njoj trepti moja duša raspjevana.
Ne tuguj mi mili, cvjeta zemlja za te,
mlado šiblje buja poslije granate.
Digni ruku dragi, munjom-kosom kreni,
nek se s mojom slije tvoja pjesma britka,
nek se čitav Srijem u lijetu zapjeni,
za radosni praznik planula je bitka.
Uza te će ići, sa svakim uzmahom,
trista i tri druga besmrtnim korakom.
Pozlatiće jutro tvrde ratne bore,
oživjeće trešnje u rumenoj pjeni,
mladosti će naše pod suncem da gore,
srećniji neg’ prije, ti ćeš doći meni.
I tvoje će usne, kao začarane,
žuboriti riječi dosad neslušane.


Branko Ćopić
sendleri is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.12.2010., 18:56   #206
ljubavna

Ovaj forum je divan. Evo i mog priloga. Zapravo i ne znam kako se zaista zove pjesnik, znam samo da objavljuje pod nickom "edin" na webstilusu. Da li mu je to pravo ime-ne znam. Pratim redovno njegove radove. Posve je neobičan i drukčiji. Mislila sam u početku da je do mene, ali sam kasnije po komentarima na njegovu poeziju primjetila da i drugi misle tako. Naime kad pročitaš neku njegovu pjesmu, naročito ako je ljubavne tematike jednostavno ne možeš da se izvučeš iz nje. I ponda se vračaš opet da je pročitaš. Evo jedan mali izbor njegove ljubavne poezije što stoji na webstilusu.


I DVJESTA ĆU TI I TRISTA


I dvjesta ću ti

I trista

Milion

Nek' izgleda kao da je sve

Svo perje ću ti u gnijezda

Sve pjesme u naše kljunove


I kuću ću ti

I krov

Zid svilen i jaslice uz kamin

I mrak ću ti odaniti

I bismillah ću ti

I amin


I kamenje ću ti sa srca

I trnje iz prstiju krišom

(da ne boli)

I usnama ću ti i išaretom

I „Izvini!“ ću ti

I „Molim.“


I mlijeko ću da ne pokipi

I drhtaj prije dodira

I „bila jednom“

I „ do kraja života“

I obzir ću ti

Bez obzira


I "od" ću ti i "do"

Od dlanova patos

Od obraza svodove

A ti - vještice bez milosti

Potrudi se da uzmeš

Ama-baš sve
vesna_proljeće is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.12.2010., 18:58   #207
LJUBAVNA POEZIJA EDIN SA WEBSTILUSA

O MARIJA



O, Marija
kako bi volio da objesimo tvoje svilene gaćice na jarbol
da se razviori moja zauzetost tvojim oblinama
da s' tufnicama tvojih gaćica razotkrije se visina
pa da se oborimo od vina k'o dva tuđina bez domovina

ah Marija tako mi avlija ogoljenih barbarima
tako bi te volio vidjeti na jarbolu razviorenu
punu vjetra i slanosti i od dlanova biljega radosti
tako bi te volio imati na pramcu k'o amajliju

svetih uspomena

O, Marija
slamkom da valu ispijemo pjenu i dom da se ogradi dodirima
daj krletku da puštamo ptice daj tvoje granje i živice na kikicama
i gaćice svilene namirisane utješno skidanjem skrivena iza otomana
daj da se otkrijemo u galebu i da ga zbunimo ribama u oku

Ah Marija, niko ne zna kao ti mene zauzeti oduzimanjima
niko me ne zna tako udomiti otvaranjima i zarobiti
svilenim gaćicama na jarbolima, na pramcu isukanim dozivanjima

Dubrovnikom

ah Marija na jarbolu avlija, na palubi dok zasoljen ko šadrvan ćarlija
vesna_proljeće is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.12.2010., 18:59   #208
LJUBAVNA POEZIJA EDIN SA WEBSTILUSA

OČIMA JE VOLI


Ma šta mi tu ti mene voliš
i ti eto znaš kako ja znam
Eto ti kosa pala na oko,
eto te viriš,
eto te snivaš dok glavu kriviš
Obrvu dižeš,
lafo se smješkaš
Ponavljaš uporno,
sujetu češkaš
Hoćes da dječak u meni skoči
te ruke da ti na leđa vežem
da ti to rame tetoviram
bojom te kose što me nervira
i usne da ti prstom pređem pa da te...
dira...
pa da te...
dira
To što te ...
ne primjećujem
vesna_proljeće is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.12.2010., 16:15   #209
Svaka čast Edinu!
Vrlo sugestibilno i plastično!
(A jesam hladna)
Ma ne stvarno me se duuuboko dojmilo.
ganuta.
 
Odgovori s citatom
Old 20.12.2010., 20:05   #210
@vesna_proljeće - mislim da si ipak malo falila temu ... Ova tema je za neljubavne pjesme poznatih pjesnika. A ti radovi od gospodina Edena nisi niti jedno niti drugo
*Cupcake* is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.12.2010., 18:09   #211
GLAS

Glasu moj u dubokom bunaru, izađi, dođi.
Ovdje je
uz rijeku i po brjegovima
veliki lijepi grad
s mnogo parkova, ulica, trgova,
golubova, ljudi,
tu ćemo šutjeti.


D. Dragojević
__________________
There is a crack, a crack in everything
that's how the Light gets in.
avant-garde is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.12.2010., 17:08   #212
Himera- Jovan Dučić

Himera

Nevidljivom suncu pružam žudne ruke,
I otvaram srce nekom koga nije;
Duša mi je puna mračne harmonije,
Kojoj nikad nisam saslušao zvuke.
Prostore sam prazne naselio sobom,
I rasuo sebe, ko orion sjajan,
U neki svet srcâ i dušâ, beskrajan;
I živim nad strahom i lebdim nad dobom.
Od istine sam strašniji i veći:
Niti me što vreća i niti što boli.
Moja žudna duša neizmerno voli;
I svaki moj korak, to je korak sreći.
Počnem jutrom onde gde večerom zasta,
Uvek držeć čvrsto kraje zlatne niti;
I moj dan bezmeran ushićeno sviti,
S pesmom jata bolno raspevanih lasta.
I dok nosim želju otrovanu svoju,
Kao ples zlih vila život šumi, vrvi;
I sve ima ritam moje žedne krvi,
I sve mojih snova ima strašnu boju.
I tako, pun tamne nevićene vere,
Idem kobnom stazom što je uvek ista -
Ko zlokobno sunce, dok u meni blista
Nasmejano lice večite Himere.


Jovan Dučić
Mila_78 is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.12.2010., 04:59   #213
Naranča

Dohvatih naranču sa stola
I najedanput
U svijesti mi sinu:
Sada je zima
Neprijazna, duga,
A ja u ruci držim komad juga
I zlati mi se naranča u ruci.
Sačuvala je malo južnog sunca
Na svojoj kori.
I smije se,
I miriše,
I gori.


Dobriša Cesarić
sendleri is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.03.2011., 21:24   #214
MOJA BAKA BLAGOSILJA ŽITA

Tiha nedjelja. Sunce. Žita se u polju zelene.
Od kapele procesija ide na Lazine:
Treba žito blagosovit, Bože pomozi!

Velečasnog boli noga…Mjesto njega moja baka,
U ime božje moli i vodi. Ja nosim križ okićeni.
U sredini: zdesna mi baka, a slijeva Liza Šumareva.

Čuj moju baku:
--Isuse blaga i ponizna srca!
Svi:--Učini srce naše po srcu svojem!

Liza Šumareva svaku riječ kaže
Dva trenutka kasnije od svih.

Moje razmatranje:
Dobro bi bilo da je sada s nama i Toma Blažev. Isus
Bi se njemu smilovao, i Toma ne bi morao psovati
Kao jučer kad je u blatu zaspao s drvima i tri
puta opsovao – oslobodi Bože -- Sveti Isusov Križ.

Tada me prekinu moja baka:
--Od kuge, glada i vojske.
Svi: -- Oslobodi nas Gospodine!

Moje drugo razmatranje:
Zašto se baka nije molila Bogu da nas oslobodi vojske
Prije nego što je tata otišao u rat? Baš su želi žito
na Lazinama kad se čulo: Mora se u rat! I on je otišao sa srpom kući da se spremi.
Bog i moja baka, oni se jako vole: On bi sigurno čuo baku, jer se ona njemu uvijek moli,
I napamet, i iz crnog molitvenika.

Sad ću baš da izbrojim korake
Koliko treba da načinim s križem,
Dok baka prevrne list u molitveniku.


Dragutin Tadijanovič Zagreb, 24. 7. 1936.
sendleri is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.04.2011., 15:32   #215
PJESMA O BISERU

Čovječe što nisi kao svi drugi, ne nosi srca na dlanu i ne misli da trebaš pokazati bogaljima svih blaga svoje duše.
Sjeti se da na dnu oceana čami bezbrojno biserje u školjkama. Niko ga ne vidje, niko ga neće vidjeti, možda ni trak zvijezde što se ogleda nad vodom, pa ipak ljepota vasione dobiva od njegove ljepote.


Neće ono blistati izloženo na grudima žene, niti će ikada da resi sjajne prstenove. Naše ga smrtne oči neće ugledati, ali mi slutimo da postoji.
I radujemo mu se više što ga naslućujemo, nego bismo uživali kada bismo ga imali pred sobom. Pa zato, čovječe koji nisi kao svi drugi, ne nosi srca na dlanu i ne misli da trebaš pokazati prostoti svih blaga svoje duše.


Tin Ujević
__________________
.
Soul sister is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.04.2011., 15:38   #216
Quote:
sendleri kaže: Pogledaj post
Naranča
...
IZLAZAK MJESECA

Kad mjesec izlazi,
zvona nestaju,
a javljaju se staze
neprohodne.

Kad mjesec izlazi,
more prekriva zemlju,
a srce se osjeća
otok u beskraju.

Nitko ne jede naranče
pod punim mjesecom.
A treba jesti voće
zeleno i hladno.

Kad mjesec izlazi
sa sto jednakih lica,
srebrni novčići
u džepu jecaju.

Lorca
__________________
.
Soul sister is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.04.2011., 11:59   #217
O, ti, sto si lud i velicanstveno pijan,
ako sirom otvoris vrata i javno izigras ludu,
ako imutak spiskas za noc i pokazes razboru figu,
ako cudnim putima lutas i s tricom bezvrijednom igras,
ne hajuc za svrhu i smisao-
ako u oluji razapnes sva jedra i kormilo slomis,
poci cu s tobom, druze, nek pijan odem k vragu...

Rabindranath Thakur
__________________
lepljiv od znoja i mastan od krvi...
jebe se non is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.05.2011., 10:42   #218
UMRO JE A.D.
Samuel Beckett


i biti tu još tu
pritješnjen na staru rastočenu dasku
danima i noćima bezočno zdrobljenim
svakako biti tu i nikako ne bježati i bježati i biti tu
prisiljen priznati prolaznost vremena
da bijaše ono što je bilo učinjeno što bi
meni i mome jučer preminulome prijatelju blistava oka
željna uspjeha samozatajno prigušena
dok proždire
život svetaca po jedan život na dan
oživljujući noću svoje crne grijehe
jučer preminulome dok sam ja živio
i biti tu ispijajući žešće od oluje
krivnju neoprostiva vremena
zakvačen za staro drvo tim svjedokom odlazaka
i svjedokom povrataka
__________________
Čuvaj se, sinko, strašnog Hudodraka, čeljusti što čapnu, kandži koje kvače! Čuvaj se ptice Zlamače ko vraga! Nemoj da ljusni Grlograb te nađe!
alica u zrcalu is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.06.2011., 03:44   #219
MOŽE LI ČOVJEK…

Može li se slovima na papir
Prenijeti šum vjetra i pjevanje
Ptica u šumi, i srce
Slomljeno od boli?
Može li se u susjedstvu
Ili u dalekoj zemlji
Ići s rukama krvavim do lakata
I s nožem u zubima,
A k zvijezdama dizati pogled
Ljudskih očiju? Može li čovjek
Još uvijek da podnosi
Bijedu, poniženje, zločin,
I da se raduje pokoljenjima,
I da sluša šum vjetra
I pjevanje ptica?

Dragutin Tadijanović (1905-2007)

Rab (Park Komrčar) 20. srpnja 1970.

1982. dobitnik nagrade Goranov vijenac

Uz pjesmu MOŽE LI ČOVJEK…

Prošlog ljeta, u srpnju i kolovozu, ponovno je
boravio na Rabu, stanujući u Uvali sv. Eufemije.
Prvih dana dolaska, pod naoblačenim nebom,
Šetao je stazama parka Komrčara ili sjedio na klupi,
čitao, sanjario. Pored njega prolažahu šetači
i kupači: muško, žensko; stari, mladi.
Nitko od njih nije znao, ni mogao znati,
da je nakon osam godišta, nastalo
ovdje, u parku šest pjesama od kojih su
po dvije napisane istoga dana. Vjetar je, mio,
u lišću šumorio, a ptice letjele u nebo. Čitaj
pjesmu, prijatelju moj, doklegod ne postane
tvoja! Govori ti onaj kog zovu imenom
Dragutin Tadijanović

Zagreb, Ilica 26, 1. ožujka 1971.
sendleri is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.07.2011., 19:56   #220
CVRČAK

I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče
Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni teški jamb...
Podne je. – Kao voda tišinom razlijeva se
Sunčani ditiramb.

I pjeva: ''Ja sam danas ispio sunce plamno.
I žilice su moje nabrekle ko potoci.
U utrobi se mojoj ljuljuška more tamno.
Na leđima mi šuma, što nagli trgnu srh.
Dvije stijene, dva obronka postaše moji boci,
A glava – gorski vrh.''

I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče,
Dok sunce s neba lije na zemlju žar i plam:
''Zemniče, ja sam himna, što bruji za oltarom,
Dok gordi šuti hram.
... Izađi! – Što se kriješ pod krošnjom, u rupama?
Na kamu puž se sunča, na travi grije crv!
Rominja s vedra neba ko kiša od iskara
Sunčana sveta krv.

... Izađi – ti, koj niknu iz zuba ljuta zmaja,
Da budeš grm što gori, luk napet, plamen mač,
Al raznježi ti dušu milinje cvjetnog maja,
Al omekša ti srce jesenjih voda plač.
... Zaprznio te mrak,
Po zemlji sipaš žuč.
A tebe zemlja rodi da budeš čil i jak,
Da nosiš u njedrima radosti zlatni ključ.
... Ja gutam žar sunčani.
I osjećam u sebi gdje struje šumne rijeke,
Šumore zelen-luzi svjetlošću obasjani,
Klokoće vrelo, more pjeni se i krkoči,
Modri se grožđe, i zri bobulja sure smreke,
Niz bor se smola toči.
... Zemniče, ja sam pjan.
Oh, sunca, sunca, sunca!
Još led mi noge trni,
Pred očma još se crni
Odurni zimski san.''

I cvrči bez prekida,. i šiba teškim ritmom
Goleti ugrijane, lug mrtvi, sparni zrak.
Trepeće oštra pjesma ko vjetra na krilima
Dugačak svilen trak.
I pjeva: ''Slava zemlji i suncu i talasu!
Dajte mi kaplju rose na kori jasenovoj,
I kaplju žuta soka na bobi na smrekovoj.
Al velju snagu novu podajte mome glasu.
... Sunčeve žice idu od neba pa do zemlje,
Napete kao strune. Golema harfa sja.
Mnogo je ruku dira. – Nebesa zabrujaše,
I sluša zemlja sva.
Mir je na vodi, muk je u docu i luzima,
Al čujem velje srce gdje kuca sred dubljine:
Bojiš se, zemljo majko, da onima pod prstima
Ne zamre pjev sunčani, žica se ne prekine.
... Zemniče, čuješ poj?
Šumi ko srebrn-more,
Zuji ko pčela roj.
I pjeva: ''Svijet je lijep, a život dar je s neba,
Al žeđa nek ti bude velika, ljuta glad.
Pa gutaj vatru moju i siši mlijeko moje,
I bit ćeš sveđer mlad.
... Oh, sunca, sunca, sunca!
I vonja sa doline
I vjetra sa vrhunca!
... Zemniče, ja sam pjan.
Gle, iza žbuna viri,
Pomamnu pjesmu sviri
Na fruli nagi Pan.''

I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče
Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni, teški jamb.
Podne je. – Kao voda tišinom razlijeva se
Sunčani ditiramb.


Vladimir Nazor
sendleri is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 13:21.