Sretan i ispunjen život

[pipi21]

Kad te netko pita "Jesi li sretan" kao da postoje samo dvije krajnosti. Jer ako kažeš ne, onda si nesretan. A u stvarnosti se cijeli dijapazon emocija odvrti u međuvremenu.
Prvo - prestani se uspoređivati, to te čini nesretnom. U usporedbi s kim si propustila prilike? U usporedbi s većinom? Kojom većinom? Većinom u ovoj našoj prčiji jedva vrijednoj spomena? Tko su ti s kojima se uspoređuješ uopće?
Ti si ti, ne moraš biti euforična, niti nešto što nisi. Ako su ti se i događala sranja, jeb ga, nitko nije spašen od toga, tako ti je grah pao. Osjećaj usamljenosti svakom utječe na psihu, samo kreni u nekom smjeru, nijedna emocija ni situacija nije konstanta.

[Cats]

Mislim da je za poimanje sreće važno osvijestiti činjenicu da ama svaku stvar u životu možemo gledati i interpretirati s više strana i da uglavnom možemo birati kako ćemo nešto interpretirati i u kakav odnos nas ta interpretacija stavlja s obzirom na okvire situacije. Primjer: gradiš nešto 20 godina, svejedno što - kuću, brak, karijeru, izgled, trudiš se, daješ cijelog sebe u to, i onda dođe nešto, svejedno što - bombarder, bankrot, sisata plavuša, huligan s flašom kiseline, teška bolest - i ti izgubiš sve.

Prvi korak je razumjeti da "sve" nikada nije ama baš sve jer ti uvijek ostane štošta; treba se pomiriti s time da je gubitak voljene kuće strašno bolan ali da sada može sagraditi novu, koja neće imati preuske stepenice za na kat i začepljen zahod u prizemlju. Dakle, i kad te život stavi na nulu, ma i ispod nje, to si postaviš kao priliku za gradnju novog.

Drugi korak je ne dopustiti da ti ostatak života pojede tugovanje za propuštenim prilikama i izgubljenim ljudima, stvarima ili situacijama.

Treći korak je pobrojati svoje blagoslove i početi ih cijeniti.

Četvrti korak je zapitati samog sebe što zapravo želim, dakle ne ono što nameće okolina, mediji, ovo ono, nego ono što ja stvarno želim, i krenuti to ostvarivati.

Ako bi morala životnu mudrost svesti na dvije majice, onda bi na njima pisalo Ovo mi je škola i Korak po korak

[sonja:)]

Cats kaže:

Mislim da je za poimanje sreće važno osvijestiti činjenicu da ama svaku stvar u životu možemo gledati i interpretirati s više strana i da uglavnom možemo birati kako ćemo nešto interpretirati i u kakav odnos nas ta interpretacija stavlja s obzirom na okvire situacije.

Ovo.
premozgavanje svega i svačega je po meni 90% uzroka tog stanja depre, nezadovoljstva, čega god.
A zašto? a šta sam krivo? a šta je netko drugi krivo? a kako je moglo? a da sam barem još ovo? a moglo je ovako?

i tako do unedogled neke hipotetske situacije na situaciju i normalno da se izbediraš, i oko ozbiljnih stvari i oko gluposti.
Ja se u životu trudim ne nervirati ako nemoram. Ako i moram, natjeram se da me prođe. To nije za zamjeniti sa pretjeranim optimizmom, "čaša je uvijek napola puna", leptirici i gusjenice i "što šalješ u svemir će ti se vratiti" pizdarijama koje mi idu na živce. Prije to shvaćam kao nekakav realizam i provođenje liniju-manjeg-otpora mantre.

Nešto se gadno desi. Mogu li promjeniti?
Da - okej, ajmo napravit da se promjeni ili popravi.
Ne - e jebiga zašto da onda budem nesretna i živciram se, it iz hau it iz, govorila je jedna moja kolegica.

Ono, puknu ti omiljene štikle. Ili ih odnesi kod šustera i popravi, ili ih baci i pomiri se s time da ih više nema. Od kukanja "buaaaaa pukle su mi omiljene štikle, kako su bile diiiivne i lijepe, i joj na onaj šorc su mi u njima noge bile jebene" nema ništa. Besmisleno trošenje energije.

Dakle, što manje misliti i promišljati, recept za srecu jest.
I mačke.
Haiku over.

[piki]

tirkizna, evo, ja sam ti zahvalan na ovoj temi jer da nije nje ne bih pročitao divne upise forumašica na ovoj temi. Čitajući ih samo mi se iskristaliziralo ono što proživljavam već nekoliko dana i lijep je osjećaj kad si nekako ravnodušan, ne dira te ništa previše a veseliš se sitnicama. Ako kreneš i razmišljati o nečemu brzo te prođe i nema isti efekat na tebe kao prije, u smislu da već od same pomisli na nešto padneš u depresiju. Žao mi je što se osjećaš loše i držim fige da te što prije prođe.

Vjerovatno ću neke upise zapisati i u tekicu, čisto da se podsjetim nekad kako stvari stoje u slučaju da me uhvati beznadežno stanje.

[Pješčani sat]

E da, što se tiče nenalaženja sreće: za početak razmisli što te ne čini nesretnom.
Što ti izaziva dobar osjećaj u trbuhu i na što se smiješiš?

Kako god da je, super da razmišljaš što te iskreno veseli.
Sad samo još da ne uspoređuješ sebe i druge. Što je najbolje, I tebe netko gleda i zavidi ti, ali tebi to zvuči nevjerojatno, jelda?

[InterMezzo]

Pa... mislim da imam sretan i ispunjen život.

Imam lijepu i složnu porodicu, sretan brak i s njime i sretno očinstvo. Radim posao koji mi se sviđa i koji mi ostavlja više no dovoljno vremena za ono što volim raditi. Posvetim i dovoljno vremena hobijima (putovanja, glazba...).

[VK Girl]

Cats kaže:

Mislim da je za poimanje sreće važno osvijestiti činjenicu da ama svaku stvar u životu možemo gledati i interpretirati s više strana i da uglavnom možemo birati kako ćemo nešto interpretirati i u kakav odnos nas ta interpretacija stavlja s obzirom na okvire situacije. Primjer: gradiš nešto 20 godina, svejedno što - kuću, brak, karijeru, izgled, trudiš se, daješ cijelog sebe u to, i onda dođe nešto, svejedno što - bombarder, bankrot, sisata plavuša, huligan s flašom kiseline, teška bolest - i ti izgubiš sve.

Prvi korak je razumjeti da "sve" nikada nije ama baš sve jer ti uvijek ostane štošta; treba se pomiriti s time da je gubitak voljene kuće strašno bolan ali da sada može sagraditi novu, koja neće imati preuske stepenice za na kat i začepljen zahod u prizemlju. Dakle, i kad te život stavi na nulu, ma i ispod nje, to si postaviš kao priliku za gradnju novog.

Drugi korak je ne dopustiti da ti ostatak života pojede tugovanje za propuštenim prilikama i izgubljenim ljudima, stvarima ili situacijama.

Treći korak je pobrojati svoje blagoslove i početi ih cijeniti.

Četvrti korak je zapitati samog sebe što zapravo želim, dakle ne ono što nameće okolina, mediji, ovo ono, nego ono što ja stvarno želim, i krenuti to ostvarivati.

Ako bi morala životnu mudrost svesti na dvije majice, onda bi na njima pisalo Ovo mi je škola i Korak po korak

Hvala Cats. Baš mi je ovo trebalo danas

[zelena truba]

Pješčana & Cats

[volim čokoladu]

thecopycat kaže:

Na kraju dana pitaj sebe, što me čini sretnim, ako neznaš onda idi van i radi razne zdrave stvari.

u zadnje vrijeme znam sebi postaviti baš to pitanje - što me čini sretnom? i onda nastojim se okupirati tim stvarima, koliko je moguće.

i bude dana kada me sve čini sretnom, a ima dana kada mi je teško naći neki razlog za sreću. ali ja sam rođeni pesimista.

unazad par mjeseci si postavljam pitanje - koji je smisao života? i ne mogu naći odgovor. jer sve mi se čini prolazno. ionako ćemo na kraju umrijeti. kažem, rođeni pesimista

pipi21 kaže:

Kad te netko pita "Jesi li sretan" kao da postoje samo dvije krajnosti. Jer ako kažeš ne, onda si nesretan. A u stvarnosti se cijeli dijapazon emocija odvrti u međuvremenu.

upravo to. smatram da nema trajne i apsolutne sreće. uvijek jer iječ o manje ili više dobrim/lošim stvarim, zavisi što prevagne.

ali zbog čega uvijek mogu biti sretna je da sam zdrava. kao i moja uža obitelj. znam da zvuči izlizano, ali ponekad sam uistinu sretna i zahvalna zbog toga.

[JPK]

Cats kaže:

Nekako sam otkad sam počela samostalno živjeti i privređivati uvijek mislila da sam sretna.

Ja sam, od kad sam počeo “samostalno” privređivati, shvatio to da posao i “normalan život” pružaju daleko premalo slobode za moj ukus, i da je takav aranžman tek moderna verzija ropstva.
Glavna razlika je što lanci više nisu metalni, nego se sastoje od društvenog pritiska, propagande i ideologije, kao i to da se puno više pazi na fizičko zdravlje robova (ali ne i na psihičko).

Osim ako nisi toliko sretan da imaš posao koji obožavaš cijelih 40 godina, što je rijetkost, pa za većinu nije baš neka baza za izgradnju ispunjenog života.

[pipi21]

volim čokoladu kaže:

ali zbog čega uvijek mogu biti sretna je da sam zdrava. kao i moja uža obitelj. znam da zvuči izlizano, ali ponekad sam uistinu sretna i zahvalna zbog toga.

Nije izlizano, believe u me.
Sve ode kvragu pred ozbiljnijom bolesti i tek onda shvatiš stvarni pravi opseg emocija kojeg možeš osjetiti i na kakvim mrvicama si tek onda zahvalan i istinski sretan.
Sve ostalo su pizdarije.

[Cats]

pipi21 kaže:

Nije izlizano, believe u me.
Sve ode kvragu pred ozbiljnijom bolesti i tek onda shvatiš stvarni pravi opseg emocija kojeg možeš osjetiti i na kakvim mrvicama si tek onda zahvalan i istinski sretan.
Sve ostalo su pizdarije.

Točno tako.

Mnoge stvari se čine glupe i bezvezne dok ne probaš, pa tako i ova. Znam da mi mnogi ne vjerujete i želim vam da ne dođete u situaciju da morate probati

[Ay Carmela]

volim čokoladu kaže:

u zadnje vrijeme znam sebi postaviti baš to pitanje - što me čini sretnom? i onda nastojim se okupirati tim stvarima, koliko je moguće.

i bude dana kada me sve čini sretnom, a ima dana kada mi je teško naći neki razlog za sreću. ali ja sam rođeni pesimista.

unazad par mjeseci si postavljam pitanje - koji je smisao života? i ne mogu naći odgovor. jer sve mi se čini prolazno. ionako ćemo na kraju umrijeti. kažem, rođeni pesimista



upravo to. smatram da nema trajne i apsolutne sreće. uvijek jer iječ o manje ili više dobrim/lošim stvarim, zavisi što prevagne.

ali zbog čega uvijek mogu biti sretna je da sam zdrava. kao i moja uža obitelj. znam da zvuči izlizano, ali ponekad sam uistinu sretna i zahvalna zbog toga.

E vidiš, ja sam potpuno eliminirala ovo sa smislom. Boli me kurac za smisao, ima li ga i gdje je. Vrlo usrećujući koncept.

Zdravlje uopće nije izlizano, često je i podcijenjeno. Meni je no.1. Nek sam zdrava ja i svi koje volim i evo, već prštim od sreće.

Drugo je gledati uvijek što imaš a ne što nemaš.

Treće je ako ne možeš riješiti jedan problem, ostavi ga za kasnije i prvo riješi onaj kojeg možeš. To čuda čini za samopouzdanje i mogućnost hvatanja u koštac s onim što se prije činilo neriješivo.

Četvrto je biti u miru sa samim sobom, shvatiti i prihvatiti da nisi najbolji na svijetu (po kojim god kriterijima) ali ni najgori. Tu dolazi i ljepota bivanja ok u društvu sa samim sobom, kad je nečije dobro društvo samo nadogradnja postojećeg dobrog osjećaja pa može biti uzrok velike sreće.

Sretna sam. Meni je to osjećaj zadovoljstva životom u globalu, ne euforični trenuci. Tako taj osjećaj ne može pokvariti ni povremena živčanost, ni ljutnja, ni tuga, jer je sve dio šire slike.

[Xiang Chi]

pipi21 kaže:

Nije izlizano, believe u me.
Sve ode kvragu pred ozbiljnijom bolesti i tek onda shvatiš stvarni pravi opseg emocija kojeg možeš osjetiti i na kakvim mrvicama si tek onda zahvalan i istinski sretan.
Sve ostalo su pizdarije.

Da, da i 100 puta da.

[pretplate]

sve je ovo što pišete lijepo i slažem se, ali je zakurac kad nit radiš nit se školuješ nego doma blejiš i razmišljaš

tirkizna se meni čini kao da je zapela i nisam sigurna da će poći na bolje bez neke real life podrške, u vidu roditelja, dečka, frendova, terapeuta...

tirkizna, jel se tebi dogodilo nešto traumatično u životu? ne moraš mi odgovoriti naravno, ali odgovori sebi

[Lillyrosee]

Nemam ni sretan ni ispunjen život. I ne, nije stvar u perspektivi, tj. u načinu na koji promatram stvari... radi se o tome da neke stvari NISAM uradila i da me TO ne čini ispunjenom... a samim time ni sretnom.
Zašto nisam?
Nije ovisilo o meni.
I koliko god se ne slagali s time - ja tvrdim da "nije svatko kovač svoje sreće" i da na puno stvari nemamo baš nikakav utjecaj... ima tamo nešto "što vuče konce" i točka... (recimo - iako ću karikirati - ali realnost je, na žalost : idete ulicom, ničim niste izazvali nesreću, išli ste uz rub ceste, gledali lijevo i desno... stajali na autobusnoj stanici... i onda vas pokupio kreten s 2,6 promila... i.. ostali ste invalid... štogod... jeste li tu kovač svoje "nesreće" ili žrtva sudbine? )

[sonja:)]

Mene samo zanima zasto sw skontati da "nema smisla ionaoo umremo na kraju" naziva pesimizomom.
Pa to je realno, cemu stremiti za nekakvim visim ciljevima, da cas se pamti za 500 godina, da promjenis covjecanstvo, da ne budes "prolazan". Kad umres, umro si, sta te briga.

Zar nije dovoljan smisao zivota raditi na tome da ti je sad, ovog trena dobro. Znaci, zivjet prosjecan, "besmislen" zivot, zasto se to naziva pesimizmom....zasto uopce moras imat smisao u zivotu, sam sebi si smisao - tu si di jesi, ak ti je okejsuper, ak ne, radis na tome da to promjenis i to je to

Poslano sa mog SM-A510F koristeći Tapatalk

[Xiang Chi]

lilarose001 kaže:

Nemam ni sretan ni ispunjen život. I ne, nije stvar u perspektivi, tj. u načinu na koji promatram stvari... radi se o tome da neke stvari NISAM uradila i da me TO ne čini ispunjenom... a samim time ni sretnom.
Zašto nisam?
Nije ovisilo o meni.
I koliko god se ne slagali s time - ja tvrdim da "nije svatko kovač svoje sreće" i da na puno stvari nemamo baš nikakav utjecaj... ima tamo nešto "što vuče konce" i točka... (recimo - iako ću karikirati - ali realnost je, na žalost : idete ulicom, ničim niste izazvali nesreću, išli ste uz rub ceste, gledali lijevo i desno... stajali na autobusnoj stanici... i onda vas pokupio kreten s 2,6 promila... i.. ostali ste invalid... štogod... jeste li tu kovač svoje "nesreće" ili žrtva sudbine? )

Ne zelim zvucati plitko i povrsno gledati na probleme, no... Recimo da prezivis tu nesrecu i imas neke sposobnosti i mogucnosti. U toj situaciji mozes provesti godine ruminirajuci nad tim sto se desilo, a mozes iskoristiti i to sto tad, nakon svega imas i s tim krenuti dalje. Ta dva pristupa, uvjerena sam, izazivaju drugacije emocije i kemiju u mozgu.

[Pješčani sat]

Nekad se znaju složiti problemi da se čini da je sve kompaktna, nerazdvojiva masa i odustane se od svega.
Riješi ono što možeš, a velika je šansa da će se neke stvari riješiti i bez tebe.
Nije sve na tvojim leđima, makar ti se tako čini.

Nema uvijek smisla, to jest, nemaš uvijek uvid u smisao.
Nemoj misliti da te bog kažnjava, da te život kažnjava, da zaslužuješ neki problem.
Nije samo tebi, nije tebi najgore, nije zapravo najgora stvar i treba pronaći rješenje, a rješenje uvijek postoji.

I slažem se sa ženama gore, zdravlje je najbitnija stavka. Toliko jako utječe na sve sfere života, to skužiš tek kad nekome krene krivim putem.

[pretplate]

sonja:) kaže:

Mene samo zanima zasto sw skontati da "nema smisla ionaoo umremo na kraju" naziva pesimizomom.

Poslano sa mog SM-A510F koristeći Tapatalk

neki to koriste kao izliku da ne žive
"a šta ću se sad to, ionako nema smisla ništa" i nastave črmljit