"Mani se ćorava posla!"

[Brijana]

Ay Carmela kaže:

Treće i najbitnije, bolje je žaliti za nečim što si napravio nego za nečim što nisi.

Toga se i ja držim u životu. Bilo je situacija kad bih se poslije u sebi pitala "A što mi je sve to trebalo?" no znala sam da sam sama preuzela odgovornost za akciju, i nisam se bunila.

No u zbroju mislim da sam se kasnije više veselila zbog hrabrosti poduzimanja nekih akcija u životu, nego što sam žalila zbog njih. Čak i kad nije ispalo kako bih se nadala, radovala bih se novom iskustvu koje me oplemenilo ili ojačalo.

[Hot candy]

Ay Carmela kaže:

Fino je imati poticajnu okolinu ali na kraju dana sve se svodi na uzdaj se u se.
Ono što je još bitnije je - oprosti sebi. Ako i zajebeš, drugi put ćeš bolje.
Treće i najbitnije, bolje je žaliti za nečim što si napravio nego za nečim što nisi.
Ne postupam uvijek ovako, samo nastojim.

E, tu je ono što mene koči- ne opraštam si, ali skoro pa nikad. Neke stvari i godinama.

[Ay Carmela]

hypnotic candy kaže:

E, tu je ono što mene koči- ne opraštam si, ali skoro pa nikad. Neke stvari i godinama.

Gledaj na pogreške kao na prilike da se popraviš. Ništa više. Zajebi prošlost, ne može se promijeniti. To ti je toliko nepotreban uteg da je sulud, kad malo razmisliš.

[Xiang Chi]

Wayfaring S kaže:

Trebalo mi je puno godina i puno idiota da shvatim da sam tu di jesam skroz zasluzeno i nimalo slucajno. Trebalo mi je puno godina da se maknem od ljudi koji bi me uvjeravali da trazim/ocekujem previse. Nije da sad oko mene sve vrvi ljudima koji vjeruju u mene (znam, zbljuv, al jebiga) barem onoliko koliko i ja, zapravo uopce ne vrvi - ali to mi je i postao filter za ljude. Svi oni uz koje ja osjetim da previse ocekujem, svi oni uz koje bi osjecala da bi mi najradije rekli nek se manim corava posla al eto ne govore jer nije pristojno - svi ti mi ni najmanje ne trebaju i sto prije se od takvih maknem i okruzim onima koji mi pusu u ledja, to bolje.

Da, jasno, to vazi ako si iole normalna i ako ne brijes da ces postati predsjednica sjeverne Koreje sljedeci mjesec ili tako nesto. Nemam takvih planova, nakon puno godina, nakon stvarno puno idiota vidim da mi ocekivanja i planovi nijad nisu bili nerealni. Jako mi je tesko povjerovati da tvoji jesu. Nazalost, tesko mi je povjerovati i da ce se ista u tvom stavu prema tvojim planovima promijeniti dok ne prodjes vlastitih xyz idiota i uvidis kako je stvarno postavljena ljestvica i gdje si ti na njoj.

hypnotic candy kaže:

E, tu je ono što mene koči- ne opraštam si, ali skoro pa nikad. Neke stvari i godinama.

Ali ni nemas si sta oprastati, samo prihvatiti i pustiti.
Jer slijedila si svoj unutarnji glas i radila najbolje sto si i kako mogla u danim okolnostima. To je zapravo i jedino ispravno

[Silajn]

Činilo mi se da je ovo prigodan topik

Dakle, žene, djevojke, jedna moja prijateljica traži polaznice Treninga asertivne komunikacije u listopadu u Beogradu. Tko god je bar marginalno zaiteresiran - molim poruku u inboks s detaljima. Sve plaćeno, a trening je namijenjen onima koji rade s mladima, a pogotovo s mladim ženama/djevojkama, a imaju smanjene mogućnosti (npr. dolaze iz ruralnih sredina).
Rok je kratak.

AKO IMATE BOLJU IDEJU GDJE DA OVO STAVIM - SLUŠAM

[ex anais]

U onome što volim, svom hobiju, više nemam taj kompleks. Godine su mi pomogle u tome, stekla sam sigurnost u ono što radim i dobila pregršt pozitivnog feedbacka i od onih koji se ne razumiju i od stručnjaka tako da, nemam više dvojbi da jest kvalitetno. Nesigurnost je dobra do neke mjere kod kreativnih zanimanja, ali ako se pretjera onda i rad postane lomljiv da tako kažem, uplete se u njega to lelujavo i krhko "ja bih htjela, ali ne usudim se i ne stojim baš sto posto iza ovog", a treba stajati sto posto iza onog što se radi. Znala sam u nekim tekstovima osjetiti to kolebanje autora i odbija čitatelja, bar mene. Ako netko ima stav "tko sam ja da ovo pišem/radim", onda se taj stav mora kako tako preslikati i na kvalitetu djela.
Da mi danas netko kaže da se manim toga što radim, potražila bih drugog urednika. Da mi je rekao prije deset godina, manila bih se. No ako je netko nov u nekom hobiju, to je normalna i prirodna pojava. No treba je iskorijeniti s vremenom. Nesigurnost nikad neće nestati do kraja i ne treba jer je gorivo kreativnosti, ali pretjerana nesigurnost je štetna i po sam rad, ne samo osobu.

[Hot candy]

Ay Carmela kaže:

Gledaj na pogreške kao na prilike da se popraviš. Ništa više. Zajebi prošlost, ne može se promijeniti. To ti je toliko nepotreban uteg da je sulud, kad malo razmisliš.

Xiang Chi kaže:

Ali ni nemas si sta oprastati, samo prihvatiti i pustiti.
Jer slijedila si svoj unutarnji glas i radila najbolje sto si i kako mogla u danim okolnostima. To je zapravo i jedino ispravno

Sve ja to znam na zdravo razumskoj razini, ali nastane jaz između razuma i emocija.

Uglavnom, teška sam i samoj sebi.

[Ay Carmela]

Nekad negdje pročitah:
F(irst)
A(ttempt)
I(n)
L(earning)

[nalij pero]

Meni je važno da sam se ili potrudila ili radila sa zadovoljstvom, onda sam zadovoljna i nisam baš podložna tuđim mišljenjima. Za sve ostalo sam preosjetljiva i mislim da je to moj problem. Ne vidim smisao da se miče iz života svatko tko nije spreman aplaudirati na svaki moj potez. Imam više koristi od iskrenog, a ne mogu nekog natjerati da iskreno misli kako meni odgovara. Kao što ne mogu niti izbjeći to da će mi neki bliski biti u fazi da nesvjesno grizu. Nije to njihov plan da mene srozaju, nego je to njihova faza u kojoj ih je malo obuzela negativa.

[TincH]

@autorice,

Ne znam o cem pricas, ja sam ko tvrdoglavi konj, uvijek po svom.
U konacnici, ispalo je i da sam u pravu
Mislim za sebe. Moj zivot je meni super, a sto drugi o njemu misle najmanje me nije briga. Nit me hrane niti oblace.

Nekako da dajem savjet slicno bi savjetovala svakome pa i tebi.

[Ay Carmela]

Ma život je prekratak. Jedina lekcija koja je meni trebala, samo mi se malo sporije utuvljivala u glavu.

To, i rizik je gušt.

[TincH]

Ma svatko moze reci svoje. Ok slobodno.
Ali ljudi cesto nemaju pojma sto se u necijem zivotu dogadja niti ruku na srce istinski mogu razumjeti osobu.
I onda pucaju misljenja iz svog kuta onako kako im pukne.
I ok, pustis da kazu. Ako su ti imalo bitni. Ali ne moras napraviti ono sto oni misle
Pogotovo ako ti njihovo misljenje ne placa krov nad glavom.

Moze meni baba do sutra pricati kako bih trebala raditi u drzavnoj firmi jer je to 'sigurno' ali sta me boli k kad mi njeno baljezganje ne financira zivot.

Tako da na jedno uho nutra na drugo van

[Wayfaring S]

Ay Carmela kaže:

Ma život je prekratak. Jedina lekcija koja je meni trebala, samo mi se malo sporije utuvljivala u glavu.

To, i rizik je gušt.

Zivot zaista je prekratak da bi ga se svodilo na jednu jedinu lekciju koja ti treba, a bome i za dodatne allround fraze tipa 'oprosti sebi' 'uzdaj se u se' i slicno. Mislim, sve to lijepo zvuci, ali nista od toga ne ide na gumb.

Nekome tko zaista ima problem s oprastanjem sebi reci 'ma samo ti to sebi oprosti' moze biti prilicno frustrirajuce. Da, znam, nema se smisla zivcirati
Ne fukncioniramo uvijek bas smisleno ni kako bi trebalo, a davanje ovakvih jednostavnih rjesenja ostavlja dojam da je sve super jednostavno i onda se covjek lako osjeti jos gore, jer vidi kako drugima to sve jednostavno, a ja kompliciram

[TincH]

Pa nije rekla da je jednostavno.
I oni koji su skuzili da su samo sebi odgovorni prije toga su obicno prosli dugogodisnju kalvariju krivnje i ovisnosti o tudjim misljenjima.
Me included.

Onda shvatis da savrseno dobro mozes i znas sam i da si sam odgovoran za svoje greske (ovo je jako bitan detalj koji cesto fali ljudima koji trebaju tudju potporu).

[Ay Carmela]

Jednostavno je često i najteže. A na forumu neće dobiti ništa više od toga da ljudi dijele vlastita iskustva. Ako je problem veći od povremenog manjka samopouzdanja, za to postoje stručnjaci. Zašto se ovo mora stalno ponavljati?

[AnyOtherName]

Xiang Chi kaže:

da mi to prodje kroz glavu, protumacila bi to kao neimanje muda da prekinem nesto sto mi se ne radi pa cekam da me drugi spase.

Zapravo ne znam zašto se to meni javlja. Ovo je jedno viđenje, odustajanje je safe zone, definitivno. Da citiram, sjedi di si, ni za di si nisi.

hypnotic candy kaže:

ne želim se ni dovoditi u situaciju da samu sebe razočaram ili sramotim

Da i da. Nemam rješenje.

Alexa kaže:

Trump je predsjednik, alo.

Meni trebaju, jebiga, drugi ljudi, na raznim stupnjevima bliskosti. "Odrezati" sve osim najužeg kruga meni se nikad nije činilo kao opcija, i zadovoljna sam time i meni je u mom sustavu vrijednosti to okej izbor. To što se zamaram random mišljenjima je deseta stvar, i to je dio (mog, konkretno) problema.

Ay Carmela kaže:

A na forumu neće dobiti ništa više od toga da ljudi dijele vlastita iskustva. Ako je problem veći od povremenog manjka samopouzdanja, za to postoje stručnjaci. Zašto se ovo mora stalno ponavljati?

Nisam sigurna govoriš li o meni, ali tema nije "ajmo pomoć Eniadr" nego sam htjela reality check u vezi (nedostatka?) reality checka.

I naravno da se ponavljamo, pa na forumu smo, smatrat ću uspjehom ako ova tema dogura do zobenih ili oronulosti.

[Mysie]

Ma forum je zeka peka, nesto procitas, nesto preskocis, ja se u prolazu puno puta valjam od smijeha i zato sam tu. Pronadji svog unutarnjeg Borisa Mirkovica, to ce mi mjesecima zvonit u glavi

Isto kao sto druge zapravo zaboli kita za tebe kako su vec cure super rekle na prvim stranicama ove teme, isto tako te nitko ne moze nikad tako sjebat u zivotu, kao sto ti mozes sjebat samu sebe.

Sve ovo sto je vec prije nabrojano: moji, meni osobno veliki projekti, novi poslovi, promjene u zivotu, sta god vec hoces, dali su mi hrabrost i krila kakve mi ni stotinu psihologa zajedno ne bi dali. I ne omalovazavam nikog, ali ne moze mene nitko u nista uvjeriti dok se sama ne pokrenem.

Skoci i zaplivaj, stisni send, jebes i detaljne analize nekad. Kad krenu divljat strahovi i sumnje, samoj sebi velim, pa jebo te kaj sad opet, jel ima nesto sta ti ne mozes? Ajd ne seri. Kaj ja znam, sigurno to nekom zvuci ko jos jedna glupa fraza za fejsbuk ili dizanje ega, ali mene to odmah otrijezni. Dotukla bi me sad neka detaljna analiza. Naravno, to je moj slucaj, svi smo drugaciji. Ti sebi preslikaj kaj tebi pase

[MermaidMe]

mislim da se s ovim problemom najteže nose umjetnici (svi redom od književnika do dizajnera), jer oni ne prodaju svoj rad kao vrijeme, nego rad kao stvaranje. samokritičnost u području stvaranja nije loše, jer te tjera da radiš i dalje na novim idejama i kvaliteti. ono šta mene ubija jesu netalentiranost i uspjeh drugih za kojih itekako smatram da nisu niti kvalitetni niti posebni po pitanju stvaranja, ali imaju tako dobre veze da bi prodali i dasku preljepljenu novinskim papirom.

i tako već 5 godina govorim da ću krenuti, ali me tuđi uspjesi obeshrabre

[zelena truba]

Mysie kaže:

Pronadji svog unutarnjeg Borisa Mirkovica, to ce mi mjesecima zvonit u glavi

I meni.

Pridružujem se forumskim žrtvama imposter sindroma. Objektivni rezultati govore da dobro radim to što radim, ali ja sa svojih 40+ godina još uvijek povremeno imam osjećaj da sam lažnjak i da će me prije ili kasnije (ne znam tko, valjda neka apstraktna sila ) razotkriti kao prevaranticu.

I jako sam zavidna svim tim Borisima Mirkovićima, Severinama i nebrojenim anonimusima koji bez ikakvih objektivnih vještina uspiju ne samo prodati, nego i odlično prodati svoju maglu i sasvim sigurno se ne boje da će ih netko razotkriti , dapače, ponosno koračaju svijetom, sretni i zadovoljni samim sobom.

Kako se pronađu svoji unutarnji Borisi Mirkovići i Severine?

[pretplate]

dojma sam da je impostor vezan uz nepostojanje svojih očekivanja nego ispunjavanje tuđih

- severina je htjela bit pevaljka i u tom je uspješna i ne jebe živu silu
- da su joj rekli da je pametno da bude učiteljica i uspjela u tome mislim da bi patila od impostora

primjer ilustracije radi