Astrološka simbolika u filmu - opisi

[S T E L I U M]

Fish, jesi gledala "No country for old men"?

http://www.youtube.com/watch?v=YBqmKSAHc6w

Zivo bi me zanimao tvoj astro-osvrt.

Ovaj Barden ako nema Pluton na Ascendentu onda
zaista ne znam ko ga ima.

Edit:
Sad sam bacio pogled na kartu.
Ribac sa fenomenalno aspektiranim Mjesecom u Lavu(u ko zna kojoj kuci ali ipak...).
01.03.1969

[skorpija_strela]

S T E L I U M kaže:

Sad sam bacio pogled na kartu.
Ribac sa fenomenalno aspektiranim Mjesecom u Lavu(u ko zna kojoj kuci ali ipak...).
01.03.1969

ja sam iskopala kartu na nekom spanskom sajtu obozavam ovog coveka
podznak je skorpija i ima konjunkciju Ma0Ne u 1
Mesec je u 9 ali na manje od 10 stepeni od MC
karta je nevidjeno mutna, ne trazite da stavim,
asc je na 15 skoprije
a vreme ne pise
cudno, sve nesto mutno....k'o da je riba u horoskopu

[Fish 1968]

S T E L I U M kaže:

Fish, jesi gledala "No country for old men"?

http://www.youtube.com/watch?v=YBqmKSAHc6w

Jesam naravno....no moram reći da mene osobno Coenovski filmovi bediraju.

Jedan je razlog to što su toliko ravnodušni prema čovjeku i tako prokleto plošni i pojednostavljeni. Ali ne smeta me to u smislu radnje već ljudske psihe - smeta me što ljude prikazuju kao retardirane. A drugi je razlog to da sreći i sudbini daju posve i slučajne i neumoljive konotacije.

Iako braća Coen uvijek genijalno odaberu glumce likovi su daleki i nemoguće se identificirati s iti jednim od njih i na pet minuta...ne daju ni milimetar prostora čovjeku da suosjeća ili saživi sa iti jednim od njih.

S T E L I U M kaže:

Zivo bi me zanimao tvoj astro-osvrt.

Može.









Cijeli film u biti je neka vrsta Coenovskog viđenja svijeta koja moram priznati bez obzira na nemogućnost suosjećanja s likovima duboko uznemiruje. Film je mučan i tjeskoban zato jer ono što oni dotiču u tom filmu je ona vrsta ljudske izopačenosti kojoj smo i sami svjedoci u svijetu u kojem danas živimo. Film predstavlja vrlo ozbiljan i pesimističan pogled na razvoj današnje civilizacije (američke) gdje su stvari doista odmaknule kontroli.


U astrološkom smislu ovo je film koji globalno prikazuje što se događa s "malim čovjekom" i u što se pretvara život na Zemlji kada se ukinu zakoni društva u kojem živimo (Saturn) dok s druge strane kolektivna svijest (Pluton) takvom načinu života nije dorasla. Jer astrološki, Saturn je onaj koji čuva staru formu, on je poput čvrste ljuske jajeta koja čuva unutrašnjost i embrio dok ne doraste zahtjevima vanjskog svijeta. On čuva i pojedinca i cjelinu unutra strukture sve dok ljudska duša ne dostigne stupanj da bude sposobna napustiti uvjete kojima je omeđena unutar svog Zemaljskog bivanja. U tom smislu Pluton kao posljednje tijelo simbol je kolektivne karme koja je proizašla iz dotadašnjeg načina života i simbol svog onog zla koje je nastalo usljed pogrešnog pravca u kojem je civilizacija krenula.



Zato u ovom filmu braće Coen imamo s jedne strane lik Saturna koji je utjelovljen u liku šerifa Ed Toma Bella (glumi ga Tommy Lee Jones)...on je taj starac/Saturn za kojeg "više nema života". Te s druge strane lik čistog zla - Sotone same (Pluton) utjelovljenjenog u ulozi Antona Chigurha (Javier Bardem).

Šerif Ed Tom Bell je upravo onakav lik kojeg zovemo šerifom starog kova. On je "stara škola", predstavnik reda i autoriteta sa staromodnim smislom za pravdu na način kao što je to nekada radio njegov otac i kao što se to nekada radilo (Saturn). No njegov lik je vezan uz vrijeme kao linearnu kategoriju, kategoriju u kojoj je sve podložno starenju, propadanju i smrti pa tako i takva forma. Ed je blizu odlaska u mirovinu što opet u svojoj simbolici sadrži kraj jednog sustava - Saturna, no taj kraj se još bolje vidi u činjenici da Ed ne može više podnašati zlo koje odasvuda izlazi na površinu (Pluton). On zna da hladne i otuđene ubojice nisu nastale nedavno...uvijek je toga bilo, no sada je to doista van njegove kontrole (Pluton).

Lik Antona Chigurha (Bardem) je profesionalni plaćeni ubojica, unajmljen da bi "vratio torbu s novcem"...on je psihopata, asocijalni psiho ubojica, utjelovljenje čistog zla u kojem nema ni trunke samilosti ili bilo čega ljudskog. S jedne strane toliko je smiren, pribran i priseban da bacanjem novčića određuje tijek stvari, a s druge krije u sebi nasilje i najveće moguće zlo (Pluton). Bardemova je brutalnost i okrutnost toliko jaka zato jer nema u sebi nikakvu racionalnu osnovu i to je ono što istinski plaši (Pluton). On je Krvnik koji se poput ljudskog Terminatora nikad ne umara i nikad ne odustaje...a sam izbor sredstva kojim ljude doslovno egzekutira pokazuje i što Coenovci misle o ljudskoj populaciji općenito.


U filmu gotovo da nema glazbe (svega 16 minuta uključujuću špicu) što još više pojačava tjeskobu (Saturn), a žanr vesterna je "namjerno" odabran da bi se naglasila izopačenost osnovne ideje. Jer upravo u tom žanru su zlikovci i pozitivci uvijek prikazani kao najdirektnije suprotnosti crno - bijelo (Pluton). I te lokacije odabrane su u funkciji naglašavanja beznađa u kojem se ljudska populacija nalazi...sve se odvija u posve zabačenom mjestu Bogu iza nogu, pustopoljini i pravoj američkoj zabiti.


Ono što poručuje film i samim svojim nazivom - "Nema zemlje" (Pluton/uništenje) za starce (Saturn)...i cjelinom jest da su se stvari globalno promjenile. Danas živimo u svijetu u kojemu više ne pobjeđuje sila zakona (Saturn) kako je to bilo uobičajeno "nekada", nego su i zakon i pravda doista nemoćni. Jer svijet ide k vragu, a on/šerif/Saturn ne može poduzeti apsolutno ništa (Pluton).


Ili kako su to slikovito istaknuli u jednom sajtu: "Doba sigurnosti je prošlo, pa "Nema zemlje za starce" slikovito govori o novom dobu, u kojem to zlo više nije objašnjivo, ali i izvanredan komentar ovog sadašnjeg vremena, u kojem upravo terorizam predstavlja onu slučajnu, nepredvidivu nesreću."

Ovaj Barden ako nema Pluton na Ascendentu onda
zaista ne znam ko ga ima.

Edit:
Sad sam bacio pogled na kartu.
Ribac sa fenomenalno aspektiranim Mjesecom u Lavu(u ko zna kojoj kuci ali ipak...).
01.03.1969

Jest...odlično glumi a s onim svojim melankoličnim ravnodušnim pogledom posebno je ubjedljiv u liku kojeg tumači.



P.S. Ima jedna anegdotica koju sam pročitala da je uoči snimanja filma Bardem izjavio opisujući svoju neobičnu frizuru...rekao je..."Ne moraš glumiti frizuru. Frizura glumi sama za sebe."

A prvotno vidjevši frizuru koju su mu namijenila braća Coen - ustvrdio je kako "neće š***** naredna dva mjeseca".

[marker]

Fish, smijem zamoliti interpretaciju The Prestige ?
Naravno, ako si ga gledala i ako nađeš vremena

[Deus]

diki kaže:

Biram film najdražeg mi redatelja, Luca Bessona. Iako mi je najdraži film Leon profesionalac, trenutno mi za pokušaj analize više odgovara ovaj.



Iako je film pun simbolike, zadržala bih se samo na simbolici umiranja i ponovnog rađanja, ovisnosti, te prevazilaženja samoga sebe kroz muku, disciplinu i gotovo zastrašujuća poštivanja pravila igre.

Film zaista jest slojevit,ali tu o umiranju i rađanju ni riječi!

Ono što ovaj film, smješta u -top 10 - svjetske kinematografije jest njegovo razotkrivanje beskrupuloznosti institucija moći u održavanju prvobitnog,biblijskog statusa čovjeka,kome je sam bog udahnuo život oblikujući ga iz prašine.Te se institucije igraju boga;Nikita je pretvorena u prašinu (tijelo bez životnog naboja i duše) a gospoda bogovi umijesit će od nje hljeb njihove božanske volje (u ime naroda) kojim će u nedogled igrati,otkako je svijeta i vijeka,svoju najdražu igru;igru, - gospodara života i smrti -

Sve što je Nikita učinila u afektu ništavila svog života(koji su isti ti bogovi kreirali),za tu je gospodu vrijedno smrtne kazne,ali to što su od nje učinili,
- divljenja vrijednu igračku- od milja zvanu - visoko povjerljivi...;tome se svi moramo pokloniti.Zločin koji su oni počinili uvijek je na razini još jednog herojskog,nadčovječanskog djela kojim su spasili,maltene čak i ne svijet već galaksiju...

itd...

Za ovo valja pogledati chart,genijalnog Bessona !

Saturn u VI kući,već i sam za sebe dovoljno govori o njegovom kompleksu
u odnosu prema vlasti,a opozicija Mjeseca i o tome koliko duboko to proživljava !

Dopustite da rezimiram mojim osobnim stavom;
Ono što je za Leonarda njegova -M.Lisa -,to je za Bessona njegova - Nikita -,i da taman,nikada više ništa nije stvorio,njegovo mjesto među najvećima je zajamčeno !
JU u V to izričito potvrđuje !

[S T E L I U M]

Fish 1968 kaže:

Cijeli film u biti je neka vrsta Coenovskog viđenja svijeta koja moram priznati bez obzira na nemogućnost suosjećanja s likovima duboko uznemiruje.

Mene je, recimo, fascinirala ta neka konsekventnost u djelima.
Tipicno plutonski, temeljno do kraja...i onda dodjem do one da isti taj Pluton unistava postojece da bi stvorio mjesto za zivot necega novoga te se zapitam sta bi u tom slucaju moglo biti to "novo".
Sta bi se "novo" trebalo stvoriti nakon ubistva nad suprugom kauboja koji je bjezao sa novcem?(po meni jedna od klucnih scena)

[Baphomet]

S T E L I U M kaže:

Sta bi se "novo" trebalo stvoriti nakon ubistva nad suprugom kauboja koji je bjezao sa novcem?(po meni jedna od klucnih scena)

Meni se čnii da nije prikazano da ju je ubio i da ostaje pitanje je li ju je uopće ubio.


Odličan film o neizbježnosti smrti/pluton. Smrt ne možeš prevariti. Doći će do vas gdje god se skrili, tko god bili i kakve god zaštite imali.

[Fish 1968]

S T E L I U M kaže:

Tipicno plutonski, temeljno do kraja...i onda dodjem do one da isti taj Pluton unistava postojece da bi stvorio mjesto za zivot necega novoga te se zapitam sta bi u tom slucaju moglo biti to "novo".
Sta bi se "novo" trebalo stvoriti nakon ubistva nad suprugom kauboja koji je bjezao sa novcem?(po meni jedna od klucnih scena)

Mislim da "odgovor" na to pitanje daje kraj filma.

Cijeli film završava Edovim pripovjedanjem svojih dvaju snova koji su onako simbolični prikaz onoga što se naslućuje da dolazi. U njegovom drugom snu on i otac jašu, otac prolazi pored njega sagnute glave ("sram")....noseći vatru u rogu (život). Otac je otišao naprijed kako bi zapalio vatru u noći i hladnoći, a kad Ed dođe ondje, otac će ga čekati. Znaš onu afričku legendu o slonovima koji kada osjete da su pred kraj život odlaze na tajnu lokaciju i tamo umiru. To groblje slonova nitko nije pronašao, ali "priča" i dalje živi...


I san i film završavaju Edovim pripovijedanjem s posljednjim riječima..."a tada sam se probudio."

Baphomet kaže:

Odličan film o neizbježnosti smrti/pluton. Smrt ne možeš prevariti. Doći će do vas gdje god se skrili, tko god bili i kakve god zaštite imali.

A to su super isfurali onim uređajem za praćenje.

[S T E L I U M]

Baphomet kaže:

Meni se čnii da nije prikazano da ju je ubio i da ostaje pitanje je li ju je uopće ubio.

Scena u kojoj stoji na verandi njene kuce i baca pogled na donji dio cipela vise sugerira njenu smrt nego da su prikazali sam masakar koji se odvijao u cetiri zida.
U principu se tu stavlja pred posmatraca mogucnost izbora pri kojoj se moja logika(retro Merkur u Pi ) okrece onoj, po nju manje sretnoj.

[Fish 1968]

Da se nastavim na Cohenovski niz još jednim odličnim filmom.

A Serious Man (Ozbiljan čovjek) doista je ozbiljan film jer to je film koji se bavi smislom svih stvari koje nam se događaju u životu. A na koncu najviše se bavi time - Kakvog doista smisla imaju ti događaji za nas same?


Film u simboličkom smislu ima jako puno sličnosti s filmom "Nema zemlje za starce" samo što se braća Cohen ovdje u potpunosti bave čovjekovim moralnim izborima (Jupiter). Koliko je to ozbiljno pitanje za "ozbiljnog čovjeka" lijepo je objasnio striček kritičar na jednom sajtu: Metafizički "Serious Man" film je o tom iznenadnom, frontalnom sudaru racionalnog i iracionalnog (sudbine) prilikom kojeg iracionalno redovito prolazi neokrznuto, s lakšim tjelesnim ozljedama, jednako kao i zlo u remek-djelu "Nema zemlje za starce".

Radnja filma Ozbiljan čovjek smještena je u kasne šezdesete u no name predgrađe američkog srednjeg zapada i prati život Larrya Gopnika. Larry je staložena i mirna individuica koja djeluje vrlo bezazleno i dobrodušno. Čini se čak da prepokorno prihvaća ono što mu se događa u životu. Larry se trudi biti dobar na svim racionalnim poljima. Doma je odan otac i dobar muž, a profesionalno on je sveučilišni profesor fizike koji se trudi na svom poslu. Na poslu on se trudi svojim učenicima prenijeti fiziku ispisujući svakodnevno kredom po zelenoj ploči kilometarske jednadžbe koje potvrđuju važne fizikalne teoreme...baš kao što se trudi i svoj vlastiti život ispisati "sigurnim jednadžbama". Astrološki - Larry je pravi prototip Sunčanog znaka djevičice...znaka koji je sinonimom snage predanosti i ambicije u svakodnevnom radu i životnoj rutini.



Može se reći naprosto: Larry u vlastitom životu želi jednostavnu stvar - biti dobar čovjek. U filmu je također dosta pažnje posvećeno odnosu malog čovjeka i religije (Jupiter) a iako je prije svega riječ o Židovskoj religiji, posve je lako cijelu priču pojmiti i "nekim drugim vjerama" (12. polje). Zato....astrološki gledano - ovo je istinska priča o moralnom izboru (Jupiter) ali i najvećoj kušnji morala (12. polje) malog pokornog čovjeka (6. polje). Cijeli Larryjev život ustvari je prikazan kroz egzistencijalnu os djevica/ ribe (os 6. polje - 12. polje).

No...upravo kao što Larry u jednoj sceni filma objašnjava učeniku važnost matematike i koliko je matematika ozbiljna....te da se fizika ne može razumjeti bez znanja matematike i da ju ni on sam, kao profesor fizike bez matematike ne može objasniti.....tako se i u filmu Viša sila potrudila da Larryju pokaže da je u životu malo toga ozbiljno, malo toga doista objašnjivo i izvjesno. Kako veli jedan kritičar: Zato nije čudno što je akter baš profesor fizike a ironije li...netko ga "gore" očito ne uzima za ozbiljno.



Radnja filma cijelo vrijeme prati tijek Larryjeva malog života u kojem se odjednom sve počme urušavati. Sve što je do tada bilo izvjesno, sve što je dotada funkcioniralo k'o mali satić - počinje bivati kaotično i raspadati na egzistencijalom nivou (os 6. polje/12. polje). Kao da se sam Univerzum okrenuo protiv njega, malog čovjeka, a njegov do tada sređen život (6. polje) polako prerasta u potpuni kaos nad kojim on počinje gubiti svaku kontrolu (12. polje). Sam film i simbolički započinje Larryjevim sistematskim pregledom (6. polje)...da bi postepeno kako film odmiče njemu polako postajalo jasno da se potpuno pogubio i da se ono što on treba naziva - duhovna pomoć (12. polje).


Cijela atmosfera filma tipično je Cohenovska...likovi neprestano plešu na tankoj liniji između komičnog, tragičnog i bizarnog... Ima u filmu jako puno tipičnih Cohenovskih briljantnih sekvenci u kojima se jasno vidi taj prijelaz u kojem se rastače 6. polje u ono 12.-to. Cohenovci su i savršeno prikazali kako se unutarnja egziszencijalna tjeskoba malog čovjeka povećava kroz masu tih nekih za njih karakterističnih crnohumornih detalja i sekvenci. Poput npr. Larryjeve rečenice na početku filma kada pita svoju ženu...Aa zašto susjed kosi dio našeg travnjaka? (simbolički pokazuje pretenziju susjeda na njegov teritorij, itd.. ) Pa sve do one posebne scene u filmu koja je ujedno i naslovna slika plakata za film u kojoj se Larry kao dobar tatica na trenutak penje na krov svoje male kućice ne bi li podesio prijem antene. No to nije samo podešavanje antene za TV prijemnik, to je i metaforički onaj jedan trenutak u kojem Larry mijenja vlastitu perspektivu i izdiže iznad vlastita malena života. Tu naravno odmah dolijeće Cohenovski metaforički šamar - Larry a la Hoffman u Mrs. Robinson s klasičnom muškom fantazijom hot susjede koja se sunča "on the backyard"....pa u idućoj sceni....eto nam Larryja u horizontali i kompletnoj komi opržen prejakim suncem.



No....neću dalje o detaljima iz filma jer ovakav film treba doista pogledati ...već ono što je bitno u metaforičkom smislu...ono što nas tjera na razmišljanja o životu.

To nije samo priča o malom čovjeku (6. polje). To je biblijska priča o Jobu (12. polje)...liku koji je zapravo postao sinonim za patnju, patnju malog bogobojaznog čovjeka. Čovjeka koji se jako trudi "biti bez grijeha", biti dobar i ispunjavati sve ono što misli da Viša sila želi, jer će onda i Viša sila biti isto tako dobra prema njemu. U knjizi o Jobu Sotona stavlja malog čovjeka na kušnju riječima da se prava kušnja vidi u tome kakav će netko biti kada mu se oduzme ono što ima i što je stekao u životu. Hoće li i onda "biti bezgriješan", hoće li i onda vjerovati? (12. polje)


Priča o Jobu je klasična ilustracija vjerovanja u pravedan svijet...a Cohenovci su i na samom kraju filma povukli jasnu paralelu s Knjigom o Jobu. No oni tu nisu ni malo romantični. Na kraju filma Larry suočen s vlastitim slabostima pred moralnim izborom posustaje, a Cohenovci onda poput samog Sotone koji likuje jer je bio u pravu, prijeteći naznačavaju mu crnu sudbu. Film je karakteristično Cohenovski - nedorečen s prijetnjom očaja i beznađa, ali ipak sve je tu po meni vrlo jasno naznačeno - i telefon od doktora koji zlosutno zazvoni i tornado koji se sprema vani... Jer baš kao što se na kraju Knjige o Jobu Jahve obraća Jobu iz oluje, tako se i Cohenovci obraćaju Larryju iz tornada - obraćaju mu se "iz šire perspektive". Iz prijeteće kataklizme koja neminovno dolazi svijetu u kojem nema morala, a u kojem mali čovjek nikako neće "proći neokrznuto".



I još samo za kraj da naglasim genijalan dio filma.

To je sam početak filma koji počinje kratkom bizarnom pričicom koja se dogodila puuuno desetljeća ranije u kojoj upoznajemo Sotonu. I koja baš (kao što to Cohenovci vole napraviti) - naoko nema uopće nikakve veze s filmom. No - upravo ta priča ima najviše veze s filmom jer ona jest i glavna nit i okosnica cijelog ovog vrhunskog djela. To je pričica koja mijenja ukupnu perspektivu filma, percepciju dobra i zla. Pričica je ta koja nam je "pokazala" Sotonu, da bi na kraju filma čovjek spoznao tko on Sotona ustvari jest...

[S T E L I U M]

Fish, jesi gledala "Exam"?

http://www.youtube.com/watch?v=bkdt2Sygew0

Ako jesi, sta je sa astro-osvrtom?

[spejs peznt]

za mene najveće filmsko djelo s astro simbolikom definitivno je The Holy Mountain
putujući do prosvjetljenja, u otkačenom vodenjačkom stilu uz gomilu simbola, astroloških ali i raznih drugih, Jodorowsky se igra sa ratom, ljubavi, religijom, umjetnošću, smislom, slobodom i životom općenito
radnju filma nema smisla opisivat i stavljat u okvire.. najbolje da si ga sami uokvirite

[Moral]

Baš sam razmišljao da li postoji ovakav topic, kad eto, pred nosom

Nedavno sam gledao u kinu "Black Swan" (Crni Labud) sa Natalie Portman i Milom Kunis u glavnoj ulozi. Taj film je prepun astrološke simbolike, a naročito simbolike između Mjeseca i Lilith.

Vjerovali ili ne, žena koja simbolizira Lilith (Mila Kunis) zove se Lily i pokazuje sve one crne strane Mjeseca.

Mjesec je Nina (Natalie Portman), perfekcionistica koja se nikako ne može opustiti. Film zbilja savršeno prikazuje inhibiranu ženu (Mjesec u Djevici?) i ženu koja potpuno i strastveno prati svaki impuls, bio loš ili dobar (Lilith u Ovnu?).

U zadnjim scenama filma, gdje Nina izvodi posljednji ples, iza nje se nalazi golemi Mjesec koji kasnije prelazi u tamu kako ona prihvaća neinhibiranost Lilith. Naravno, to nevjerojatno impresionira samu Lily koja je nakon drugog čina očarano dolazi pohvaliti.

Tko god nije gledao film, trk u kina, genijalan je

[Deus]

Crni labud

Pogledao sam film.Angaziran I do krvi bolan.Istinit.U njemu je sadrzana patnja i bol mladog covjeka (ne slucajno zene) koja tezi ka uspjehu i slavi kojom bi se ostvarile izjalovljene ambicije majke i bolesnog sustava vrijednosti suvremenog drustva.Ali,do trona se dolazi samo bolesnom ambicijom ili onom koja bolescu radja.Preko obrasca savrsenstva koji su sastavili drugi i pritom izbrisali nas same.
Za uspjeh nismo mi vazni ni potrebni ,potreban je nas sukus;nas zivot.Mi u odredjenom trenutku mislimo da pobjedjujemo,da ubijamo protivnika,ali ubijamo nazalost sami sebe.Autorska je ekipa sve to lijepo smjestila na baletnu pozornicu,obojila pricu “crno – bijelo”,a kroz shizofrenicne vizije glavne junakinje,kao da netko u savrsenom ritmu ponavlja : “Evo ti glazbe”! “Plesi kako svira”! “Daj sve od sebe,a potom,tko mari.Umri”!

Smjestajuci umjetnicko djelo u red angaziranih ostvarenja,govorimo zapravo o odrazu poruka mundane astrologije na ovakav vid stvaralastva.

Pluton svojim tranzitom kroz astroloski znak karijere;roditelja koji dominira;autoriteta koji nam je nadredjen…,jednostavno ubija i pokapa sve i svakoga tko se usudi vinuti u visine iza cijih se oblaka kriju oni koji su si ta prava od davnina prisvajali i ni po koju ih se cijenu ne zele odreci.Kao zrtve padaju mlade generacije (Jarac je 6.k. od znaka Lava).

Neptun je pred izlaskom iz znaka Vodenjaka.U cijelom proteklom razdoblju njegova hoda kroz ovaj znak,koji inace govori o perspektivama u karijeri pojedinca u globalnom drustvu, te npr. institutu vrijednosti rada,svjedocimo stalnom opsjenjivanju i padu kako perspektive prvog tako i vrijednosti drugog.Rezultat je svjetska kriza otudjenja vrijednosti rada,a njena katastrofalna posljedica globalna nezaposlenost.Ova pozicija Neptuna,pred ulazak u vlastiti zvjezdani znak,govori o globalnom sindromu OCAJA.
Izvanredno se,umjesto zakljucka,ovdje moze povuci paralela s naslovom cuvenog (u hrvatskom prijevodu) djela,S.Kierkegaarda: “ Ocaj je bolest na smrt”.

Kod glavne junakinje u filmu sadrzani su upravo,svi vise navedeni elementi utjecaja tranzita Plutona i Neptuna kroz navedena podrucja Zodijaka.
Mlada djevojka (Lav),ima posao (Jarac,6.k. od Lava) kao ballerina u prenapucenom kazalistu (konkurencija;Neptun u Vodenjaku,sto je 7.k. od Lava),prepunom mladih perspektivnih osoba s kojima se, uz izuzetak jedne koja sve ostale utjelovljuje,komunicira samo osmjehom koji kazuje sve i nista (opet Neptun,ali sada u 11.k.Vodenjaka).Nas najveci strah je strah od onoga sto umisljamo da jest ili da dolazi.Neptun,upravo prekrivajuci velom nedorecenosti sve sto dotakne,radja takve strahove,a kako se priblizava svojoj vlastitoj kuci te vizije cini sve jasnijima i sve strasnijima;gotovo stvarnima.Kako slike Neptunovih projekcija postaju jasnijim,tako i nasa dosad potisnuta shizofrenia postaje sve stvarnijom i cinjenicnijom.Glavna junakinja pri kraju ne razlikuje stvarnost od prividjenja,odnosno kako je to genijalno prikazano u filmu; vlastiti odraz u zrcalu od osobe u svojoj misli.

Vratimo se na posao (Jarac,6k.od Lava).To je samo posao,ali zelimo li pogledati karijeru moramo se suociti s Plutonom u Jarcu.Mladi ljudi danasnjice suoceni su s Plutonom i svime onime sto on simbolizira u ovom znaku.Ufam da je dovoljno ponoviti dio iz uvoda.Suoceni su s ambicijama roditelja,autoriteta koji je nadredjen,institucijama moci…
Pluton u ovom podrucju trazi,za mnoge neostvariva odricanja i zrtve.Glavna je junakinja,priklonivsi se Neptunu odabrala (vidjet cete sto).

Genijalnost autora po meni kulminira cinjenicom da je gotovo cijeli film smjestio na kazalisnu pozornicu (ljudska tragedija popracena glazbom) s reziserom predstave koji stalno trazi vise i rivalima utjelovljenim u jednoj osobi,koja kao i uvijek s osmjehom na licu ljubi, dok nam u mislima odsjeca glavu.

A sto to sve jest,ako nije Pluton u Jarcu,na pozornici zivota i svijeta i nasmjeseni Neptun cija je posljednja postaja smrt !?

[Fish 1968]

Ima više od godinu dana da pogledah ovaj filmić i ne znam zašto, nekoliko posljednih dana obuzeo me ponovo. Možda zbog Neptuna koji upravo ulazi u znak riba (pitanja identiteta) ili možda zbog svih ovih događaja u Japanu koji me na njega podsjećaju. Jer tu je isto u centru radnje čovjek-šljaker koji se izlaže jer je on ujedno i onaj jedini ljudski "herojski" faktor koji nadgleda jedan automatizirani proces. Proces koji s jedne strane nadilazi njegovu ljudsku inteligenciju, a s druge on sam ostavljen je na milost i nemilost da se kao čovjek potpuno raspadne...


Film je ražirao Duncan Zowie Heywood Jones (sin Davida Bowiea)...obzirom da mu je to režiserski prvijenac mislim da je odlično napravio posao.

Moon

Radi se o SF filmu u kojem se radnja odvija na tamnoj strani Mjeseca u bliskoj budućnosti. Na Mjesecu se naime dolazi do Heliuma 3, rude koja se vadi iz Mjesečeve površine (prašine) i koristi za stvaranje čiste fuzijske energije čime se pokriva 70% Zemljinih energetskih potreba. Iako je rudarski posao u potpunosti automatiziran (Uran) ipak je u njemu bitan onaj ljudski faktor koji je potreban za nadgledanje cijelog tog procesa (Merkur je egzaltiran u Uranovu znaku).


Sam Bell (Rockwell) je dakle ta ljudska komponenta koja nadgleda cijeli proces i upravo je pri kraju svog trogodišnjeg ugovora s kompanijom Lunar. Pored Sama u bazi nema ničega ljudskog. O njegovom mentalnom zdravlju brine se robot "sentimentalnog i suosjećajnog glasa" nazvan GERTY (glas mu je odlično odabran, posudio ga je Kevin Spacey). Na Zemlji ga čeka njegov "ljudski život" i obitelj (Mjesec), no kako se bliži kraj njegovoj misiji tako se i Bellova pitanja i unutrašnje dvojbe gomilaju. On postaje sve nestabilniji, a prilikom jednog izlaska na površinu u vozilu doživi nesreću nakon čijeg buđenja više ništa neće biti isto. Kao da se tada za Bellov um otvorila jedna nova dimenzija stvarnosti u kojoj će biti prisiljen preispitati svoje viđenje apsolutno svega, pa čak i samoga sebe. Rekla bih da je ovaj film više nego išta drugo kroz pitanje ljudskih mentalnih tvorevina i "ljudskih klonova" (Merkur/Uran) dotaknuo pitanje našeg ljudskog identiteta, pitanje:

Kako znamo da smo postojali?

No, ovdje ću se ipak najviše osvrnuti na astrološki Mjesec jer mislim da se on ne nalazi samo u nazivu ovog filma već je i utkan u sve njegove finije komponente.


Depresivno, jednolično, otuđujuće i komorno ozračje u filmu najslikovitije je prikazano scenama nepreglednih Mjesečevih bespuća. Ali upravo kroz tu s jedne strane direktnu lociranost radnje na sam Mjesec, a s druge "njegovu Mjesečevu" odsutnost koja se vidi kroz prisutnost umjetnih bića, kompjutersku steriliziranost i potpuni nedostatka bliskosti i svega ljudskog...najjasnije se ističe i osjeća astrološki Mjesec koji upravo živi u svemu što jest ljudsko. I cijela scenografija, glazba i atmosfera u filmu je uznemirujuća (Mjesec/Uran) koliko i hipnotička (Mjesec/Neptun). I nije radnja filma slučajno smještena na tamnoj strani Mjeseca...ovaj film upravo dotiče ona mračna pitanja ljudske memorije (Mjesec). On dodiruje i tamnu i destruktivnu stranu ljudskog identiteta i svih onih unutrašnjih dvojbi po pitanju ljudskosti koje se odvijaju u nama kada smo u pitanju upravo mi sami. Ili, kako veli jedan kritičar - paralelnih dvojbi: možda nekog budućeg i izdvojenog "mi", koje jesmo ali nismo "mi".


Film je u svojoj atmosferi u potpunosti režiserova posveta Kubrickovoj Odiseji no ni u kojem slučaju nije njegova kopija. Pače rekla bih da u nekim djelovima više podsjeća na Solaris posebno u posljednjem dijelu filma gdje se Bell gubi u vlastitim halucinacijama i ima dvojbi pri razdvajanju što je zbilja, a što halucinacija (Mjesec/Neptun). No jedno je sigurno, režiser je uspješno uspio dočarati atmosferu otuđenosti i što je još upečatljivije - pitanje ljudske potrošnosti što je u filmu Moon dotaknuto na jedan puno osobniji način (Mjesec).


"Suptilno se očešavši o energetski problem kao i o problematiku korporativne politike koja ne bira sredstva da dođe do željenog resursa" - ovaj film govori o otuđenosti od svega ljudskog (Mjesec). Paralelno s tim kako se Samovo ljudsko tijelo i um raspadaju tako se postavljaju mnoga esencijalna pitanja o ljudskoj prirodi i životu samom:

Što je to što definira ljudsko postojanje...da li nas u konačnici definiraju sjećanja i osjećaji (Mjesec)?

[Fish 1968]

Da se još malo nastavim na Moon iz drugačijeg kuta...




Obično se u SF fimovima želi doseći "neka nova galaksija" no težnje režisera u ovom filmu posve su suprotne. On želi svog junaka vratiti kući (Mjesec) što se u nekom metaforičkom smislu može prevesti i kao želja da se spoznaju vlastiti korijeni (Mjesec).

Zanimljivo da film Moon iako SF žanra, iako film rađen u 21. stoljeću bez obzira na sve to ne obiluje specijalnim efektima, niti ikakvom modernom scenografijom. Nema tu ni holograma, ni upravljanja od daljinskih upravljača (kada se dogodi kvar, Sam mora sam na teren provjeriti što se događa) niti neke može se reći 21. stoljeću prikladnije "spejsi" tehnologije. Pače, scenografija u filmu posve je retro...baš poput scenografije SF filmova iz 70-tih što su upravo godine u kojima je Duncan Jones rođen. A upravo takva retro kulisa po meni daje jednu posebnu i sentimentalnu i uvjerljivu notu cijelom filmu. Imam dojam kao da se takvim načinom režiser SF filmom iz prošlosti obraća onom današnjem i "budućem" Duncanu.


Zowie Bowie kako se nekada nazivao, dijete rođeno u burnoj i neobičnoj vezi Davida i Angie Bowie imao je u vlastitom životu slične probleme identiteta kojih se i kao režiser dotiče u filmu Moon. Kao maleno dijete o njemu se brinula dadilja Marion Skene...brigu o njemu preuzela je s njegove četiri godine a koju je zbog toga mali Bowie oduvijek smatrao svojom majkom. U cijeloj Duncanovoj natalnoj karti dominiraju napeti aspekti koji su mu očito pomogli da se "izbori" za sebe. Dispozitor Mjeseca (unutarnji svjet) je Sunce koje radi aspekt Sunce 180º Jupiter/Neptun što je aspekt vječne potrage za identitetom. Ovo je posebice naglašeno time što je opozicija na osi blizanac (duplić)-strijelac (traženje).


"- Jadno malo stvorenje. Stalno je plakao. Imala sam poteškoća u povezivanju s njime kada se rodio. Jednostavno sam se osjećala kao da mi je oduzeta sva sloboda - "objasnila" je kasnije Angela s kojom Duncan više ne razgovara." Iako ne znam točan stupanj Mjeseca u Duncanovoj karti iz ovog citata jako vjerojatno da u njemu živi Mjesec 90º Saturn.



Mnogi se pitaju kako to da je pored takvih vječno nadrogiranih, biseksualnih, odsutnih i roditelja sklonih orgijanju - Duncan "ispao" tako normalan?


Mislim da se puno toga autobiografskog može pročitati između redova ovog filma i da u njemu ima jako puno Duncanovih unutarnjih i osobnih preokupacija (Mjesec). Jer baš kao što Sam u filmu dublje ulazeći u sebe sve više upoznaje tamnu stranu Mjeseca pa pronalazeći svog klona spoznaje da u njemu ljudskog nema, tako je i Duncan distancirajući se od vlastitih roditelja spoznao koliko u njemu roditeljskog nema. Jer jedino bivajući siguran da ne želi biti poput njih doista je pronašao pravog sebe.


Jer rekla bih, pitanje ljudskog kloniranja koje se pojavljuje u filmu osim moralnih i etičkih pitanja u osnovi je ipak pitanje identiteta - tko smo mi bez roditelja? Sva Samova (Duncanova) žudnja za domom i prateći osjećaji dezorijentiranosti i usamljenosti proizlaze iz činjenice da "klonovi nemaju roditelje" (Duncan je rođen u astrološkom znaku blizanca). A u nekom astrološkom smislu postavlja nam pitanje tko smo mi bez roditelja i korijena (Mjeseca)?



Jedna od najuznemirujućih sekvenci u filmu je scena u kojoj se susreću Stari i Novi Sam, kada shvaćamo da se sve ljudsko raspalo...a koju slijedi scena u kojoj Sam ulazi u stanicu noseći u naručju samog sebe poput majke koja nosi vlastito dijete (Mjesec). Po meni je i jedna od metafora Ducanova života u kojem je on sam sebe donio na svijet...




Čitah da je upravo 1. travnja 2011. gotov i Duncanov drugi film. Iako ga nisam gledala osobno mislim da ovo pitanje identiteta budemo gledali i u novim filmovima malog Bowie-a (tražih i sličku gdje liči ocu)...






Duncan Zowie Heywood Jones - natalna karta

[Fish 1968]

U principu ovaj film ne bih posebno pisala, no kako se nadovezuje na priču iz gornja dva posta budem ponešto istaknula da zaokružim cjelinu.

Ovaj tjedan naime odgledah drugi Jonesov uradak Source code...i doista ima u njemu jako puno pitanja identiteta.


Ovo je opet priča o usamljeniku u opasnoj misiji, a junaci obaju filmova su ljudi koji nakon buđenja otkrivaju da zapravo ne znaju tko su, otkrivaju da su žrtve manipulacije te da je stvarnost u koju vjeruju samo iluzija.

Moon je zasigurno puno bolji film (barem meni) jer obožavam bestežinsko spejsi atmosferu iz njega no iako ovaj film na momente kada se gleda podsjeća na neku mješavinu Avatara i Beskrajnog dana Duncan je opet uspio na sebi jedinstveni način uz taj neodoljivi futuristički retro štih dočarati klaustrofobičnu atmosferu "života u kapsuli". Dočarao je osjećaj ljudskosti u kojem dva bića žive u jednom tijelu (blizanac) koji se onda dalje multiplicira u beskonačan život jer ljudski mozak ne poznaje konačno stanje (Sunce u blizancu 180º Neptun/Jupiter). I bez obzira na obzir ne možemo ostati ravnodušni prema toj ideji jer nas film obuzima razmišljanjem o opciji postojanja i opstajanja u paralelnom svijetu, u tuđem tijelu, u prošlom vremenu u kojemu ne postoji doticaj sa stvarnošću izvan koda u kojem jesmo.

I kao što u Moon-u ima onaj jedan jako dojmljiv prizor u kojem Sam sam sebe poput "vlastite majke" nosi u krilu spoznavši postojanje i koncept "kloniranja" (dispozitor Mjeseca je Sunce u blizancu) tako i ovdje postoji jedna vrlo slična slika, po meni najsnažnija u cijelom filmu. To je slika tijela kapetana Stevensa, vojnog časnika koji u kapsuli bespomoćno poput djeteta u inkubatoru spojen na "aparatiće" živi...i užasno je jezovita i uznemirujuća ta slika ne samo zato što se tako snažno prikazuje da je riječ o "samo polovici tijela" i zato što uznemiruje spoznaja da uopće netko može postati vlasnikom našeg mozga već ona pod-priča i ono što je mislim ovdje Duncan bravurozno istaknuo....ta američka bezobzirnost i brutalnost, tretman prema ljudima koji služe domovini. Ovdje vojnik nije samo topovsko meso, način na koji se danas rabe vojnici puno je sofisticiraniji, oni im "ulaze u mozak". Čovjek se nakon ovog filma zapita koliko li mora da su opake droge koje na njima isprobavaju?

[Fish 1968]

Evo jedan film koji iako u svom naslovu jasno ističe simboliku Saturna (sram) on svojim sadržajem u sebi prije svega oslikava simboliku Plutona u 12. polju. Pluton u 12. polju nosi u sebi mračne tajne i traume koje psiha nije uspijevala preraditi već ih je duboko potisnula. S vremenom one se pretvaraju u nutrašnje demone, a cijela osobnost se formira prema njima. Kada je Pluton u 12. polju često je tamo i povijest zlostavljanja, brutalnosti ili nasilja...

Shame


"Svatko ima nešto čega se srami, neko lice svoga karaktera, neku naviku ili porok kojeg drži negdje duboko zakopanog u svojoj privatnosti i kojeg se očajnički želi riješiti, ali jednostavno – ne može."

Sram je jedan od najboljih prošlogodišnjih filmova, snažno uznemirujući, intiman film o oštećenim ljudima. No njihova oštećenja nisu fizičke naravi. Njihova oštećenja su emocionalne prirode, duboko zakopana u njihovoj psihi (Pluton u 12. polju).

Glavni lik u filmu je Brandon, zgodan trideset i nešto godišnji Njujorčanin koji naizgled živi vrlo uspješnim životom. Dobar posao, dobar izgled, stan, izlasci, stalno novi komadi...sve što jedan mladić njegovih godina može poželjeti. No to sve zajedno je samo privid...iza maske uspješnog, privlačnog i karizmatičnog mladića živi jedna posve drugačija osobnost. Tamo živi jedan drugi Brandon s tajnim životom u kojem sakriva svoje erotomanske sklonosti koje kod njega prelaze u kategoriju kompulzivne ovisnosti i opsesije (Pluton u 12. polju). Brandon je duboko nesretan čovjek koji u sebi nosi teret zbog kojeg nije u stanju ostvariti ikakav dublji kontakt sa ženama, osim onog strogo fizičkog-seksualnog.


Suprotnost njegovom zatvorenom karakteru je njegova sestra Sissy koja ne sakriva svoju životnu tugu, koja "nosi srce na dlanu" i posve suprotno svom bratu - prepušta se u ruke sudbini ne trudeći se kontrolirati vlastiti život. Ona stalno živi u neizvjesnosti, nema ni stana, ni posla...ali iako na posve suprotnim krajevima materijalne egzistencije, brat i sestra vode iste borbe sa unutrašnjim demonima (Pluton u 12. polju).

Jednog dana Sissy mu se useljava u stan "na par dana", no njihov suživot ne funkcionira najbolje i tu se film počme doista odvrtati na svojoj dubljoj razini, a gledatelja polako počinje uvlačiti u mrežu mračnih strana njihove psihe (Pluton u 12. polju). Brat i sestra istovremeno su privrženi i otuđeni i ne mogu podnijeti toliku blizinu jedno drugog, a sva tjeskoba koja izbija iz tog njihovog "bliskog" odnosa malo po malo daje nam sliku naznaka neke puno dublje traume koja ih je obilježila. I tada upoznajemo dvoje duboko nesretnih destruktivnih ljudi na rubu samouništenja, svakoga u svome ekstremu, svakoga u svome paklu...


12. polje uvijek je povezano sa (namjerno ili ne) sakrivenim i nevidljivim psihičkim silama, dok je Pluton tipično povezan sa zlostavljanjem, seksualnošću i potrebom da se kroz seksualnost transformira životna energija. Sa Plutonom u 12. polju osoba može biti i počinitelj i žrtva seksualnog iskorištavanja. Zlostavljanja koje ostavlja najdublji biljeg na psihi, a tijekom najznačajnijih ciklusa osobe s Plutonom u 12. polju neminovno doživljavaju potpunu imploziju svog bića koja vodi ka slomu i dezintegraciji jer su dotaknuli vlastito dno...



"Mi nismo loši ljudi, samo dolazimo iz lošeg mjesta" rečenica je koju Sissy izgovara u "ključnom trenutku filma"...a to je i rečenica kojom nam režiser daje do znanja da se negdje u pozadini nalazi stvarna jako mračna priča. Ali tko su Brandon i Sissy uopće, koje je to no name mjesto s kojeg dolaze i što je to mračno što im je oblikovalo živote da su tako završili - mi nikada ne saznajemo. A kako film ide kraju mi odustajemo jer doista shvaćamo da to niti nije važno...i zapravo to je onaj u potpunosti najsnažniji potpis Plutona iz 12. polja.

[S T E L I U M]

za izbor filma, gledao sam ga dva puta vjerovatno usljed cinjenice da
sam se dijelom prepoznao u glavnom liku. Sjajno djelo bez ikakvih pretenzija
da bude bas takvo.
Ne bih bas sve sveo na Pluton u XII.
Kao jednog od faktora mozda ali tu primarnu ulogu igraju licne planete i njihovi medjusobni odnosi kao i odnosi sa maleficima. A u ovom slucaju su ociti teski debiliteti mozda Marsa u njegovom ili Mjeseca i Venere u njenoj
natalnoj. Ko zna, dijapazon je beskonacno sirok.

[Fish 1968]

S T E L I U M kaže:

Ne bih bas sve sveo na Pluton u XII.

Namjerno sam to napravila iz istog razloga iz kojeg je McQueen koristio te duge kadrove, toliko dosljedno da gledatelja natjera da se upita zašto? i da sam razmisli što se još krije iza takvih scena.



Pluton u 12. polju osim gore napisanog krije i sav autizam i svu tjeskobu duboko potisnutog i gnjeva i poriva za bliskošću - sve glavne odlike Brandonova lika.