Krstiti dijete ili ne?

[plagra]

mi smo krstili malenoga sa 1,5 mj.i to mi je pod normalno(ponavljam meni) jer vjerujem u Boga i jer mi vjera jako puno znači u životu.a renata,tko ti brani ili ne brani hoćeš li ili nećeš krstiti dijete.pa to je stvar između tvojeg muža i tebe.jel ti živiš od one "što će selo reći".ja nisam krstila dijete ni zbog sela ni zbog baba već zato jer smatram vjeru najvažnijom u svojem životu pa ću i tako njega probati odgajati u tom duhu.A dalje je na njemu hoće li on vjerovati ili ne-njegova stvar.Baš kako je i lara rekla.

Mi nismo i nećemo krstiti svoje dijete dok to ona sama ne odluči. Mm je agnostik, ja više ni sama ne znam kaj sam, al vjernik nisam. Vjerujem u teoriju velikog praska, vjerujem u znanost, u boga bilo koje vrste i sorte ne. U popove i crkvu s velikim ili malim c ne vjerujem uopće. Da, imam sve sakramente osim vjenčanja jer su moji starci to odlučili u moje ime, iako ni oni nisu vjernici, ali "zlu ne trebalo, bolje da to imam nego nemam" je bio njihov moto. Svome djetetu neću nametati ni vjeru ni nevjeru. Kad stasa dovoljno da neke stvari može shvatiti i ako bude zapitkivala ja joj mogu to lijepo objasniti, ako želi upisati ću ju i na vjeronauk, ali ću se isto tako potruditi da s mozgom uđe u sve to, a ne da bude ovca koja slijepo sluša.
Općenito, ljude koji nisu vjernici, a krste djecu radi "okoline i susjeda i zlu ne trebalo i što ako..." smatram licemjerima. Isto tako i sve one blagdan vjernike koji su samo onda pobožni, a ostatak godine ne. Al si nađu za pravo popovat o zlu i tak dalje....

I da, od mnogo naših prijatelja koji su isto ateisti i/ili agnostici smo dođivjeli pitanja i rasprave o tome zašto nećemo krstiti dijete i zašto joj na taj način otežavamo život. I dalje mi nisu jasni ti stavovi...

U svemu ostalome mogu potpisati shtefy i SummerNight.

[Renata]

hvala vam na vašim iskustvima. možemo razmijeniti i još neke stavove o tome.
ja osobno ne sumnjam u sebe kao ne-vjernika i najviše volim svoja razmišljanja o vjeri imati u sebi i mislim da je tako najbolje i za mene i za dijete.
moji strahove se odnose samo na činjenicu dal dijete neće biti obilježeno jer nije kršteno, vidim već sada kako neki stariji iz obitelji reagiraju kad kažem da vjerojatno nećemo krstiti dijete. a neki su u redu i prihvaćaju to.
sjećam se kad sam prije dvije godine bila na jednom krštenju. bio je to tako zaostali običaj, na najgora rečenica mi je bila kad svećenik pita roditelje "odričete li se đavla?". a tko ga se ne bi odrekao, u duhovnom ili čak svjetovnom smislu? zaostale procedure i procesije koje ne podnosim.

[ana:)]

Renata, ja uopće ne razumijem kaj tebe muči. ako vi niste vjernici, čemu onda krstiti svoje dijete?
zato što selo kaže da to treba? kud svi tu i malo mujo

ja sam krštena kad sam ja to htjela, negdje u osnovnoj školi i nikad nisam bila "obilježena".

[Renata]

larazg kaže:

zato Renata ne piši nelogičnosti kao agnostik si ali se dvoumiš....

Agnosticizam za razliku od ateizma ne kaže da Boga ili Smisla nema, već da on možda i postoji, ali ga na ovom stepenu razvoja ne možemo dokučiti.
Dakle, vjerujem da nešto postoji, ali ne vjerujem da je to onakvo kakvo se prikazuje kroz većinu današnjih religija. Možda je mješavina svega, ali zašto bi dijete bilo onda usmjereno samo na jedno... možda sam se u nekim stvarima krivo izjasnila.

mislim da ga nećemo krstiti, a odgajat ćemo ga tako da upozna vrijednosti svih religija.

[sun.shine]

cvijetić kaže:

i zašto se žališ? pa to je bio tvoj odabir. zar ne?

Pa čuj, moj je odabir bio ne ići na nogomet, njemački i mandolinski orkestar, pa nisam sjedila ni ispred stadiona ni ispred učionice stranih jezika ni ispred učionice glazbenog. Vjeronauk treba stavljati prvi sat, zadnji sat ili u drugu smjenu, a ne da onaj tko ga ne izabere za to vrijeme bleji u zid. To je izborni predmet kao i svaki drugi.

[foresst]

ima li ovdje itko od "odraslih" a da nije ni kršten i išta drugo?
jel nam može reći kako je to bilo i još uvijek je biti obilježen, drugačiji, i u čemu mu je točno bilo teže u životu nego pokrštenim pojedincima?



jadni su mi razlozi odlučivanja na "vjeru" - "kud svi, tu i mali mujo".




ja sam svoje dijete obilježila nekrštenjem.

[cvijetić]

foresst kaže:

ima li ovdje itko od "odraslih" a da nije ni kršten i išta drugo?
jel nam može reći kako je to bilo i još uvijek je biti obilježen, drugačiji, i u čemu mu je točno bilo teže u životu nego pokrštenim pojedincima?



jadni su mi razlozi odlučivanja na "vjeru" - "kud svi, tu i mali mujo".




ja sam svoje dijete obilježila nekrštenjem.

Forrest, iako sam drugačijih pogleda na vjeru od tebe, bravo za tebe!
imala si svoj izbor i izabrala, a nisi ništa činila radi drugih i "eventualnih"poteškoća!

[pink5]

foresst kaže:

ima li ovdje itko od "odraslih" a da nije ni kršten i išta drugo?
jel nam može reći kako je to bilo i još uvijek je biti obilježen, drugačiji, i u čemu mu je točno bilo teže u životu nego pokrštenim pojedincima?



jadni su mi razlozi odlučivanja na "vjeru" - "kud svi, tu i mali mujo".




ja sam svoje dijete obilježila nekrštenjem.

ja sam krštena i sjećam se dok smo išli u osnovnu školu,da nitko iz razreda nije izdvajao nekrštene koji ne idu na vjeronauk.

Nisam se krizmala,jedino mi se jedna frendica znala narugati.
To dokazuje koliko je primitivna i ograničena.Jedina osoba kojoj se treba rugati je ona jer je šuplja.

A za krštenje,imamo 3 osobe koji vode računa o krštenju našeg djeteta.
Strašno
Oni još uvijek žive u nadi da ćemo ga ipak krstiti

[SummerNight]

Ja nisam krstena. I 1990te nisam zeljela na vjeronauk. Upravo sam se na jedvite jade ispisala s latinskog i grckog i pao mi je mrak na oci kad su uveli vjeronak ko izborni predmet.
Nas 10tak se nije upisalo i cak ni 90te nismo imali nikakvih problema.

[me3000]

evo jedno mišljenje djeteta (doduše sad već imam 23 godine)

moji roditelji su ateisti, nikad se nije išlo u crkvu ni vjerovalo u boga.. uskrs i božić smo "slavili" - zapravo je to više bila prilika za finu hranu, da se cijela obitelj okupi i klinci dobiju poklone

krenula sam u školu 93., znači u poslijeratno vrijeme, kada je bio bauk ne ići na vjeronauk. roditelji su me pitali da li želim ići, ja sam rekla da ne i to je bilo to, na vjeronauk nisam išla. taj sat dok je ostatak razreda bio na vjeronauku, ja sam bila sa svojom učiteljicom, pomagala joj u njenom kabinetu ili u knjižnici pisala zadaću.. eventualno ako bi se taj dan na vjeronauku gledao neki crtić bi mi vjeroučiteljica došla reći da taj dan se neće učiti i da dođem gledati crtić ako želim.
koliko se sjećam nikad me nijedno dijete nije čudno gledalo zbog toga, zapravo bila sam među omiljenijima u razredu
samnom su u razred išli još i jedna muslimanka i jedan židov koje su roditelji upisali na rimokatolički vjeronauk i sjećam se da mi je još kao djetetu bilo strašno licemjerno.. ali su ih do 5. il 6. razreda ispisali pa smo se mi onda družili pod pauzama

što se tiče krštenja, iz meni nepoznatih razloga su mene roditelji krstili kad sam imala 5 godina mislim bzvz.. vjerujem da su to napravili u nekom strahu za vrijeme rata, da ne bi bilo nekih problema il nešto..
u svakom slučaju, ajmo reći da im to na neki način zamjeram
nije fer.. mene niko nije pitao da li se ja želim krstiti u crkvi, posebno što su mi roditelji bili ateisti i ni kao dijete nisam vjerovala u boga.. šta da sam htjela biti recimo budist ili židov..

[shtefy]

foresst kaže:

ima li ovdje itko od "odraslih" a da nije ni kršten i išta drugo?
jel nam može reći kako je to bilo i još uvijek je biti obilježen, drugačiji, i u čemu mu je točno bilo teže u životu nego pokrštenim pojedincima?

Evo ja!

Ne osjećam se ni drugačije ni obilježeno. Ponekad neki primitivac i dežurna moralna vertikala imaju "mišljenje", ali obično se ohlade kad im objasnim kud si mogu to mišljenje zgurati. Osim toga, to je ionako obično sorta koja bi kenjala zbog obojane kose, crvenog laka na noktima, cipela koje nisu ortopedske, gležnja koji se vidi i sl. Njihovo mišljenje mi je manje važno od vrste toaletnog papira koji koristim. A koliko sam primjetila, ni drugi, oni kršteni, se baš ne obaziru na takve.

Dakle, razlike nema.

[foresst]

shtefy kaže:

Dakle, razlike nema.

pa naravno da nema, pitanje je bilo skoro pa retoričko

meni su neki tvrdili da ću imati "problema" i da maloj stvaram potencijalne neugodnosti jer se mm i ja nismo vjenčali u crkvi, pa za sad - niš od toga.
ne znam uopće u kojoj situaciji bi to moglo biti bitno..
-dobar dan, ja bih radila kod vas u firmi.
-a jeste vjenčani u crkvi?
-ne.
-e, onda ne može!

[larazg]

foresst kaže:

ima li ovdje itko od "odraslih" a da nije ni kršten i išta drugo?
jel nam može reći kako je to bilo i još uvijek je biti obilježen, drugačiji, i u čemu mu je točno bilo teže u životu nego pokrštenim pojedincima?
.

evo ja, i još nisam katolkinja (po materi) i kako mi je bilo??

90-tih ( u doba Tuđmanizacije) .... strašno .. primitivci su mi jebali muslimansku mater, seljačine pred mojim ušima u doba rata (mostatski most, kada su zaratili muslimani i hrvati).. govorili da sve balije treba poklat.. ma mislim svašta je bilo.. ne volim se toga ni sjećati..

Sva sreća trajelao je koliko je trajalo (kratko) i od tada se je mnogo toga promjenilo.. ili se pojedinci više ne osjećaju sigurno (kao 90-tih) pa su ušutili..

ali .. ja se nisam osjećala manje vrijednom koliko god su me neki pojedinci htjeli u tom svjetlu prikazati...

[foresst]

ok, lara, tvoja priča je malo drugačija, ipak.
tebi je mama muslimanka, pa je primitivcima to kao neki razlog. ali seljačine bi bile seljačine, čak i da si triput krštena u katoličkoj crkvi.


ja sam prvenstveno mislila na klasične, generacijama katolik-hrvate koji se eto odlučili ne ženit se u crkvi ili ne krstit svoje dijete. koja je njima razlika? iskreno, ja je ne vidim.. osim ako ne žele biti krsni kum nekome ili tako neke, uz vjeru vezane stvari..

[enigmatic]

Nismo ga krstili i nemamo tu namjeru.Kada odrste neka sam odluči šta želi. Ja sam krštena a ostale skramente nemam,nisam išla na vjeronauk.Dragi nije ni kršten.Kada se budemo vjenčali obaviti ćemo to civilno.
Super mi je kada netko vjeruje u Boga,ide u crkvu... Ali odvratno mi je kada se netko vjenča u crkvi zato što to svi rade ili zato šta se to mora,ili krsti dijete zato šta drugi kažu da mora ili da ne bi bilo obilježeno...

Ja nisam išla na vjeronauk,niti sam se smucala oko škole.Raspored sati se radio tako da je vjeronauk bio zadnji sat pa smo mi koji nismo išli na vjeronauk išli doma.nikada nisam bila obilježena niti ne itko krivo gledao zbog toga.

DOA super si sve napisala.

[Aruena]

Renata kaže:

Ovu temu sam našla na podforumu Religija, ali mislim da je prikladnija čak za ovaj podforum, ovdje je najviše roditelja.
Uskoro ću postati majka i mnogi me već sada pitaju tko će biti kum/kuma.
Pitanje mi je mrsko samo po sebi jer nisam vjernica iako sam krštena (ali nemam nijedan drugi sakramenat). Moj suprug isto tako. Ne volimo i ne vjerujemo u crkvene običaje i dogme koji se nameću u današnjem društvu. Vjenčani smo civilno i agnostici smo u punom smislu te riječi.
Međutim, neki mi spominju da će mi bijete biti sa grijehom i da budem ga obilježila i samim time me zabrinjava i brine hoće li biti tako uistinu? Hoće li dijete biti društveno obilježeno zbog toga? Jedna moja prijateljica razmišlja da će krštenjem svog, isto budućeg djeteta, spasiti ga od moguće delinkvencije jer će odrastati uz vjeronauk u školi, što mi baš ne zvuči osiguravajuće.
Da li ste vi krstili svoje dijete, ako niste, zašto niste ili zašto jeste?

Krstili smo djecu dok su bili bebe.I muz i ja vjerujemo u Boga i ucimo djecu da vjeruju.
E sad-da smo sljedbenici nauka Katolicke crkve (kojoj po tradiciji pripadamo)-nismo.Mislimo da je vjera u Boga jedno,a zivot po crkvenim dogmama drugo i da to dvoje ne moraju ici skupa.
Cinom krstenja smo na neki nacin djecu predali (i) u Bozje ruke,a posto smo tradicionalno katolici onda se krstenje obavilo u KC-i.

[mali_cox]

Meni je ova tema totalno nepotrebna jer iskreno ne znam nijednu osobu zdravog razuma koja bi oko ovog pitanja vodila dileme i to pogotovo na forumu. Ako si vjernik, tj. katolik, nećeš ni dovoditi u pitanje krstiti ili ne krstiti, ako ne vjeruješ onda tek pogotovo ne vidim razloga da razmatraš krstiti ili ne krstiti. Krstiti dijete, a ne vjeruješ u Boga niti u taj sakrament mi je tako jadno, očajno, nisko, licemjerno...ne znam ni sama što bih sve nabrojala sad na tom mjestu. Opravdanje da će kršteno dijete biti manje izloženo udaru vršnjaka/okoline, manje degradirano je nikakvo, nije uopće opravdanje.
Ja sam nedavno tek, ponukana jednim razgovorom, razmišljala koliko ljudi iz mog života nije kršteno i iznenadila sam se ustvari koliki je to velik broj. A niti sam rodom iz velikog grada (iz mjesta koje ima cca 35000 stanovnika), nije velika sredina. Nikad nisam čula ni od koga od tih ljudi da su imali problema radi toga jer nisu kršteni.
To se možda i događa u malim mjestima gdje sva djeca idu na vjeronauk i gdje se svi viđaju nedjeljama u crkvi, pa s te strane razumijem da se neko dvoumi. Ali opet ponavlja, ovo je 21. stoljeće i krstiti dijete samo iz tog razloga mi je totalno jadno i nepotrebno.
Djeca će krštena ili ne biti izložena svemu i svačemu, htjeli mi to ili ne, neke stvari su bezazlene, neke nisu niti malo ali šta je tu je. Treba dijete i naučiti da se nosi sa stvarima koje mu se događaju.
Ja sam odrasla u nimalo zavidnoj sredini pa sam opet ispala ok. Rođena sam u miješanom braku, krštena u pravoslavnoj crkvi, cijeli život smo odlazili i u katoličku i u pravoslavnu crkvu, kao djeca i u privatnosti naše kuće nismo nikad pravili razliku između tih dvaju vjeroispovijesti ali sam opet u ratu (obzirom da sam ostala u srpskoj okolini) bila izložena komentarima djece tipa: mama joj je Hrvatica, bla bla bla, nije vam ovdje mjesto itd. Iako mi je tata pravoslavac, iako sam krštena u crkvi u kojoj je krštena i većina te djece. Kad sam u srednjoj školi se preselila u Hr tu sam tek naišla na takve izjave tinejdžera i dandanas se čudim kako sam na neke uspjevala ostati imuna. U razredu sam se daleko izdvajala po znanju i srednjoj i nisu me nimalo štedjeli komentarima: Srpkinja, Bosanka, došla pa se pravi pametna. Opet nikoga nije bilo briga to što sam išla na katolički vjeronauk i nedjeljom u crkvu u koju su i oni išli.
Djeca su zločesta, uvijek će naći komentar i razlog da drugo dijete zezaju i gnjave. Ja sam odgojena tako da sam pohađala vjeronauk ovisno kako mi je bilo dostupno, u nižim razredima OŠ mogla sam samo na pravoslavni, subotom smo išli na katolički u crkvu, u srednjoj sam pohađala katolički, drugi mi nije bio dostupan i ne smatram da je to bilo krivo razmišljanje mojih roditelja. Niti ja smatram da tako nisam trebala. Vjeronauk je meni predmet koji me je učio religijama, upoznao sa drugim velikim religijama na svijetu i mislim da je taj predmet oplemenio moje opće znanje. Danas svako može izabrati, ako ne želi da dijete sluša vjeronauk, neka ide na etiku, ako nema etike neka ne ide na vjeronauk.

[shtefy]

Amrićak kaže:

Što se tiče prvog boldanog nažalost nije istina.U deset godina radnog staža,meni niti jedan poslodavac nije za Bajram dao slobodan dan.Nema veze slavim ja i Božić. Sve slavim samo da se neradi

Ma znam. Ali to više ide na ono naše da poslodavac može što hoće (ili ne mora što neće), nitko mu ništa ne može. Po zakonu bi trebalo štošta, a jedino se na radnicima iživljavaju...

[zoro007]

mi nasu curu nismo krstili niti cemo. ako jednog dana izrazi zelju, nisam uopce protiv...gdje zeli. i MM i ja smo krsteni. obrzirom da su mi roditelji razlicite vjere, mene su krstili u jednoj, sestru u drugoj crkvi. moj peh sto se sa tom religijom uopce ne mogu poistovijetiti...iskreno, draze bi mi bilo da nisu (uopce)