Nezahvalna kćerka...

[FirstLady]

Inače sam stabilna i uravnotežena osoba ali atmosfera u kojoj živim posljednje dvije godine počela je uticati na moje psihičko zdravlje. Depresivna sam i ne vidim izlaza iz ove situacije. Sve vidim crno i osjećam se iscrpljeno. Treba mi pomoć!
Imam 21 godinu i živim sa roditeljima i mlađim bratom. Studiram vanredno i radim različite honorarne poslove kako bih mogla platiti studij. Živim veoma skromno i uspjevam nekako već dvije godine. Problem je u tome što moji roditelji smatraju kako sam im dužna plaćati stanarinu i račune ili odseliti! Znam kakva je situacija na Zapadu, i kako se djeca vrlo rano osamostaljuju, i sve to mi stoji, ali kod nas, sa našim standardom i sa plaćom od povremenih poslova, jedva da si mogu kupiti knjige i odjeću, a da ne govorim o tome kako za račune i stanarinu nemam novaca.
Moji roditelji nisu u tako lošoj novčanoj situaciji da im je potrebna moja pomoć. Počeli su sakupljati novac kako bi bratu kupili poslovni prostor i time mu obezbijedili budućnost obzirom da nema interesa za školu. Zbog toga im je, kako kažu, neophodno da ja počnem plaćati račune. Obzirom da sam ja žensko dijete, ništa od toga naravno neće pripasti meni. I stan i automobil i poslovni prostor naslijeđuje brat.
Već sam ima objasnila kako mi nije u interesu da ulažem u nešto od čega neću imati nikakve koristi, već da mi je prioritet da nastavim školovanje što je jedini način da si obezbijedim neku budućnost obzirom da nemam apsolutno ništa.
Oni su međutim jako patrijarhalni i smatraju kako žena treba da radi za roditelje dok se ne uda, a potom za svoga muža. Kažu mi da ako ne mogu finansirati studij treba da ga prekinem (njima to nije prioritet), važno je da im platim račune, jer je njima dosta toga da me izdržavaju.
Nije ih briga koliko zarađujem i mogu li ja to. Ako ne mogu plaćati njima onda bi trebalo da se iselim i iznajmim stan "pa će me to naučiti pameti". Nadala sam se da ću moći uštedjeti za neki dodatni kurs, ali njima je to luksuz.
Prigovaraju mi za potrošenu struju, vodu isl.
Nalazim se između dvije vatre, volim svoje roditelje i ne želim se svađati s njima, ali sa druge strane mislim kako nije fer da im plaćam što živim kod njih i da im novčano pomažem ukoliko je taj novac potrebniji meni nego njima. Meni je veći prioritet moje školovanje nego njihov poslovni prostor. Nakon što sam im sve lijepo objasnila i izložila u čemu je problem, rekli su mi kako sam bezobrazna, nezahvalna i sebična i kako mislim samo na sebe. Trebala bih nekako da im vratim za vrijeme i novac koji su oni ulagali u mene, tj. da ja sad malo radim a oni da se odmaraju. Majka mi kaže da bi trebalo da se udam ako mi se ova situacija ne sviđa jer i ona je svojevremeno učinila isto.
Trebam li spomenuti kako mi ne pada na pamet da se udam iz koristi?
Kaže mi i to da se ne bih trebala zanositi školovanjem i da se precijenjujem jer je ženi mjesto u kući. Znam da imam potencijala i da mogu nešto postići u životu, no svakim danom imam sve manje volje i samopouzdanja.
Trenutno nisam u mogućnosti da iznajmim stan i živim od svojih primanja koja su jako mala, a ako budem plaćala roditeljima račune, kao što traže, morat ću prekinuti studij. Što je najpametnije učiniti u ovakvoj situaciji? Da se potrudim pronaći neki bolje plaćen posao? U tom slučaju mogu ili da počnem plaćati račune i time si uskratim nastavak školovanja (planirala sam štedjeti i za poslijediplomski), ili da se uz mnogo odricanja i poteškoća odselim, riskirajući da se zamjerim roditeljima. Help!

[tjeskobna pastrva]

ako vec moras placat - odseli. starci su takvi kakvi jesu, preodgojila ih ne bus, probaj nac malo bolje placen posao i neku jeftinu sobicu (cak i u sobi u kuci di su ti vlasnici ti je bolje zivit nego ovako). od svih opcija ta ti je jednostavno najzdravija, jes da ih nema puno, jes da nije fer al eto...

[Mantis Religiosa]

probaj traziti neku stipendiju ili nesto, smjestaj u domu pa i na crno
iskreno, ja da sam u tvojoj kozi ja bih se isto odselila i ne prekidaj studij za nista, ako ga zbilja toliko zelis. Ako nikako drugacije probaj pauzirati jednu godinu pa stedi i nastavi ga nagodinu kada se malo sredis
Nemoj odustati nikako ako zbilja volis svoj studij, i ako ga zbilja zelis i vidis se u tome poslu,bori se svim snagama za njega

[coff]

..odseli se,nastavi studij,stisni se i na hrani i na odjeci i na izlascima...ma na svemu...u suprotnom si najebala za sva vremena..a sto se tice nasljedjivanja..mislim da imas pravo na svoj nuzni dio..ukoliko sam u pravu,kad dodje vrijeme,uzmi sto ti pripada...mozes naci cimerku,zivjeti kod neke lude babe...ma sve ti je bolje od tog privatnog kosmara..nek se jebu i oni i njihovi racuni....ljute me ovakve price..a ima ih,nisi jedina....sorry sto psujem,ali roditeljska ljubav nekad zna da boli..sacuvaj me boze takve ljubavi....

[chickeneye]

ima li sanse da na sljedecem prijemnom upises redovno studij, uz potporu.. prepises ocjene (bolonja)
s lovom od "skolarine" placas stanarinu,
zapnes jos tu godinu,dvije i odjehes sve...

pa kad im za 20godina bude trebalo mijenjat pelene i podsjecati na tablete-naplatis

[gerbengoy]

FirstLady kaže:

Obzirom da sam ja žensko dijete, ništa od toga naravno neće pripasti meni. I stan i automobil i poslovni prostor naslijeđuje brat.

riskirajući da se zamjerim roditeljima. Help!

Ti da se njima zamjeris?!

Pa to nisu roditelji, ponasaju se prema tebi kao da si stoka za rad od koje moraju imati koristi i koja im se mora isplatiti.
Ako su ti dali pola kile psenice na dan, oni hoce sto kila mesa kasnije.

Nema ti tu ni ljubavi, a cak ni minimum ljudskosti. Ponasaju se gore nego da su te nasli pred kucnim pragom, samo zato jer si zensko.

A tu ne mozes nista promijeniti, karte su ti tako pale, pa ni ne pokusavaj, ne nadaj se da ce se promijeniti, shvatiti, bilo sta.
Za njih nisi osoba dostojna bilo kakvog razmatranja.

Ako oni tebe ne smatraju svojim dijetetom, mozda je blesavo od tebe da ti njih smatras svojim roditeljima (osim, naravno, u bioloskom smislu).

Ako vec moras placati stanarinu, cist racun ako vec moras imati, imaj s "gazdom", jer, kako mi se cini, oni ce ti i uz placanje predbacivati da ti previse daju i da te hrane, da si im na teret, nezahvalna i sl, sto "gazda" nece.

Odi od njih, sto prije mozes. Sto vise ostajes, to ce ti se vise ciniti da su oni mozda cak i u pravu. Jer, su, ipak, roditelji.
A ako u tu zamku upadnes, tvoja bi kci jednoga dana mogla pisati isto ovo sto ti sad pises.

[FirstLady]

Nije problem u vezi sa nasljedstvom, ne tražim ništa, kao što nisam tražila da mi plaćaju studij. Ali mislila sam da kod roditelja imam dom, a ne da živim kod njih kao podstanar.
Kad jednog dana budem samostalna neće mi trebati njihov stan ili automobil, i upravo je to ono čemu stremim.
Školovanje mi je jako bitno i ne pomišljam na to da ga prekinem. Coff, već sam se maksimalno "stusnula" i ne mogu priuštiti neke osnovne stvari, ali ne dižem frku oko toga. Ne znam čega bih se još mogla odreći osim hrane i knjiga.
Ukoliko se prebacim na redovan studij neću moći da radim.
Da pokušam pronaći bolje plaćen posao, da se odselim, to mi je izgleda jedino rješenje...

[FirstLady]

gerbengoy kaže:

Odi od njih, sto prije mozes. Sto vise ostajes, to ce ti se vise ciniti da su oni mozda cak i u pravu. Jer, su, ipak, roditelji.
A ako u tu zamku upadnes, tvoja bi kci jednoga dana mogla pisati isto ovo sto ti sad pises.

Ok, možda mi je samo to i trebalo, da pročitam kako nisam ja nezahvalna i nenormalna.

[simple mind]

FirstLady kaže:

Nije problem u vezi sa nasljedstvom, ne tražim ništa, kao što nisam tražila da mi plaćaju studij. Ali mislila sam da kod roditelja imam dom, a ne da živim kod njih kao podstanar.
Kad jednog dana budem samostalna neće mi trebati njihov stan ili automobil, i upravo je to ono čemu stremim.
Školovanje mi je jako bitno i ne pomišljam na to da ga prekinem. Coff, već sam se maksimalno "stusnula" i ne mogu priuštiti neke osnovne stvari, ali ne dižem frku oko toga. Ne znam čega bih se još mogla odreći osim hrane i knjiga.
Ukoliko se prebacim na redovan studij neću moći da radim.
Da pokušam pronaći bolje plaćen posao, da se odselim, to mi je izgleda jedino rješenje...

odšeći u centar za socijalnu skrb i raspitaj se - do kada su te roditelji dužni uzdržavati ako se školuješ, raspitaj se za pomoć, stipendiju, ......
možda imaš nekakvu rodbinu ili nekoga tko bi te mogao primiti k sebi?

[Lila_sun]

Odseli. Istina je sto kaze netko gore -neces ih promijeniti, morat ces se odseliti prije ili kasnije, mentalno - a fizicki jos bolje, sto prije to bolje.

Kod njih imas dom, ali s tim moras pristajati i na njihovu igru. A u njoj, kako mi se cini, nema mjesta za tvoje ambicije koje pravilno stavljas na prvo mjesto. Ako te traze da se odreknes sebe radi njih, to znaci da nisu u stanju razluciti sebe od tebe. Odseli!

[tjeskobna pastrva]

FirstLady kaže:

Ok, možda mi je samo to i trebalo, da pročitam kako nisam ja nezahvalna i nenormalna.

naravno da nisi, samo nemas roditelje...

[coff]

..divim ti se..al zaista..ja sam popizdila zbog tvojih roditelja akod tebe ni trunke bijesa ne osjetim...nisam ni mislila da ti je bitno nasljedstvo...ja bih im cisto iz gusta poremetila namjere...

[ždralexandrijka]

FirstLady kaže:

Treba mi pomoć!
Imam 21 godinu i živim sa roditeljima i mlađim bratom. Studiram vanredno i radim različite honorarne poslove kako bih mogla platiti studij. Živim veoma skromno i uspjevam nekako već dvije godine.
Oni smatraju kako žena treba da radi za roditelje dok se ne uda, a potom za svoga muža. Kažu mi da ako ne mogu finansirati studij treba da ga prekinem (njima to nije prioritet), važno je da im platim račune, jer je njima dosta toga da me izdržavaju.
Nije ih briga koliko zarađujem i mogu li ja to. Ako ne mogu plaćati njima onda bi trebalo da se iselim i iznajmim stan "pa će me to naučiti pameti". Nadala sam se da ću moći uštedjeti za neki dodatni kurs, ali njima je to luksuz.
Prigovaraju mi za potrošenu struju, vodu isl.
Nalazim se između dvije vatre, volim svoje roditelje i ne želim se svađati s njima, ali sa druge strane mislim kako nije fer da im plaćam što živim kod njih i da im novčano pomažem ukoliko je taj novac potrebniji meni nego njima. Meni je veći prioritet moje školovanje nego njihov poslovni prostor.Trebala bih nekako da im vratim za vrijeme i novac koji su oni ulagali u mene, tj. da ja sad malo radim a oni da se odmaraju.

Pa tvoji roditelji su horor...sorry,pa ja ne znam kako ti ta stvorenja uopće možeš voliti...ne znam da li je već utvrđeno da li je srednja škola obavezna i uzdržavanje do kraja iste,ali po tome ti oni nisu ništa specijalno dali i pružili osim ispunjanja svoje građanske dužnosti kao roditelja.Mislim da se trebaš preseliti.I rađe ulagat u svoje osamostaljenje i obrazovanje nego u njihove vizije tvoje budućnosti.Ti si moderna puna entuzijazma i sposobna a oni su ti sada i uvijek će ti biti samo kočnica....i još te uopće ne vole....ja ne znam kako i dalje možeš živit s njima u istom prostoru....
Ja bi ti predložila da nađeš neki stalni posao uz koji studiraš i ide ti staž....npr.noćni rad na portirnici ili recepciji,imaš gro firmi a plaća ti bude oko 3 tisuće kuna....mogu ti iskopat sve za potrebne tečajeve...to puno studenata i studentica radi...nađeš cimericu ili dvije za manji stan...ne mora biti luksuz...da možeš plaćati račune....pomalo učiš,a roditelji....pa oni su tebe već davno otpisali....treba ti papir, olovka i dobra kalkulacija
Stvarno mi te žao...
Pitaj ako te šta od ovoga zanima,znam kako je to kad nemaš nikakvu podršku od najbližih..

[Hermina]

jao draga, kakva situacija!
i ja imam 22 godine, živim kod roditelja studiram (ali redovno) i radim. ne plaćam stanarinu, ali im pomažem u kući i to. moji cijene to što studiram i pomažu mi, ali isto mi neće pomoći oko stambenog pitanja, jer pretpostavljaju da ću se udati

ah, to ti je taj mentalitet. vjerojatno se tvoji nadaju da ćeš se udati i živjeti kod muža pa da si "skinu brigu" oko tvog stanovanja i budućnosti.
ma znaš što? oni će uvidjeti da su u krivu prije ili poslije. možda za sad niti ne vjeruju da ćeš završiti fax ( koliko je žena u tvojoj obitelji završilo visoku školu?), ali ti im pokaži da si sposobna i pametna i rasturi taj fax u roku!

ako hoćeš savjet..nemoj se odseliti. gle, stanarina, hrana, režije..vjerojatno ćeš plaćati punoo više nego što oni traže od tebe.
ostani s njima, ali im za svaki, ali baš svaki uspjeh reci i naglasi - danas sam prošla ispit! dobila sam 4. ili, prošlo nas je samo 10 od 50. ili tako nešto. pričaj im o nekom ispitu, neko teško poglavlje im malo prepričaj. uglavnom, pričaj im o faxu, "pravi se pametna", jer oni moraju cijeniti tebe i tvoje školovanje!!
gle, i budu. kad diplomiraš i kad budeš akademski građanin, shvatit će da su pogriješili pa će poviti rep. vidjet ćeš.
neke stvari moraš mudro mijenjati, jer svađom ne ide. stisni zube još malo.
i da, pričaj im o knjigama ( reci puni naziv) i skriptama. reci im da moraš kupiti knjige i da im ne možeš više davati za stanarinu, nego se dogovori da recimo kupiš hranu za doma. objasni im, ako treba 100 puta.
budi malo "zločesta" i lukava.
sretno!

[Trent Reznor]

Hmmmmm,cenim da ti roditelji ne pricaju tu pricu 24 h dnevno...Prosto ignorisi te njihove nebuloze,uci,studiraj,radi,a ponekad kad imas makar cent viska prilozi im...Ne mogu oni tebe isterati iz stana niti to zele uopste...Mogu samo tako povremeno da te smaraju ali ti to ne sljivi ni 2%,samo teraj po svome,zavrsi studije i idi odatle.

[firestarter_17]

FirstLady kaže:

Inače sam stabilna i uravnotežena osoba ali atmosfera u kojoj živim posljednje dvije godine počela je uticati na moje psihičko zdravlje. Depresivna sam i ne vidim izlaza iz ove situacije. Sve vidim crno i osjećam se iscrpljeno. Treba mi pomoć!
Imam 21 godinu i živim sa roditeljima i mlađim bratom. Studiram vanredno i radim različite honorarne poslove kako bih mogla platiti studij. Živim veoma skromno i uspjevam nekako već dvije godine. Problem je u tome što moji roditelji smatraju kako sam im dužna plaćati stanarinu i račune ili odseliti! Znam kakva je situacija na Zapadu, i kako se djeca vrlo rano osamostaljuju, i sve to mi stoji, ali kod nas, sa našim standardom i sa plaćom od povremenih poslova, jedva da si mogu kupiti knjige i odjeću, a da ne govorim o tome kako za račune i stanarinu nemam novaca.
Moji roditelji nisu u tako lošoj novčanoj situaciji da im je potrebna moja pomoć. Počeli su sakupljati novac kako bi bratu kupili poslovni prostor i time mu obezbijedili budućnost obzirom da nema interesa za školu. Zbog toga im je, kako kažu, neophodno da ja počnem plaćati račune. Obzirom da sam ja žensko dijete, ništa od toga naravno neće pripasti meni. I stan i automobil i poslovni prostor naslijeđuje brat.
Već sam ima objasnila kako mi nije u interesu da ulažem u nešto od čega neću imati nikakve koristi, već da mi je prioritet da nastavim školovanje što je jedini način da si obezbijedim neku budućnost obzirom da nemam apsolutno ništa.
Oni su međutim jako patrijarhalni i smatraju kako žena treba da radi za roditelje dok se ne uda, a potom za svoga muža. Kažu mi da ako ne mogu finansirati studij treba da ga prekinem (njima to nije prioritet), važno je da im platim račune, jer je njima dosta toga da me izdržavaju.
Nije ih briga koliko zarađujem i mogu li ja to. Ako ne mogu plaćati njima onda bi trebalo da se iselim i iznajmim stan "pa će me to naučiti pameti". Nadala sam se da ću moći uštedjeti za neki dodatni kurs, ali njima je to luksuz.
Prigovaraju mi za potrošenu struju, vodu isl.
Nalazim se između dvije vatre, volim svoje roditelje i ne želim se svađati s njima, ali sa druge strane mislim kako nije fer da im plaćam što živim kod njih i da im novčano pomažem ukoliko je taj novac potrebniji meni nego njima. Meni je veći prioritet moje školovanje nego njihov poslovni prostor. Nakon što sam im sve lijepo objasnila i izložila u čemu je problem, rekli su mi kako sam bezobrazna, nezahvalna i sebična i kako mislim samo na sebe. Trebala bih nekako da im vratim za vrijeme i novac koji su oni ulagali u mene, tj. da ja sad malo radim a oni da se odmaraju. Majka mi kaže da bi trebalo da se udam ako mi se ova situacija ne sviđa jer i ona je svojevremeno učinila isto.
Trebam li spomenuti kako mi ne pada na pamet da se udam iz koristi?
Kaže mi i to da se ne bih trebala zanositi školovanjem i da se precijenjujem jer je ženi mjesto u kući. Znam da imam potencijala i da mogu nešto postići u životu, no svakim danom imam sve manje volje i samopouzdanja.
Trenutno nisam u mogućnosti da iznajmim stan i živim od svojih primanja koja su jako mala, a ako budem plaćala roditeljima račune, kao što traže, morat ću prekinuti studij. Što je najpametnije učiniti u ovakvoj situaciji? Da se potrudim pronaći neki bolje plaćen posao? U tom slučaju mogu ili da počnem plaćati račune i time si uskratim nastavak školovanja (planirala sam štedjeti i za poslijediplomski), ili da se uz mnogo odricanja i poteškoća odselim, riskirajući da se zamjerim roditeljima. Help!

Iskreno, ovo je jedan od najtužnijih postova koje sam pročitao na forumu. Stvarno mi te žao...Ne znam što da ti kažem osim onog što kažu i ostali, odseli se ako je ikako moguće, jer to je očito jedini način, roditelji su ti takvi kakvi jesu, neće se promijeniti, a ti ćeš se s njima samo mučiti. Sretno i drži se.

[FirstLady]

Kad ti se ovakvo nešto događa u životu, problem vjerovatno nisu posao ili stan (koje ću pronaći prije ili kasnije) koliko svakodnevno ispiranje mozga. Problem je i osjećaj krivice koji ti nameću kad spomeneš da ćeš radije platiti stanarinu nekome drugom nego njima. Ima li roditelj pravo da svome djetetu nametne takav jedan dug kao što su moji roditelji meni i da traži da mu se vrati dio onoga što je uložio? Očekuju li roditelji od svoje djece materijalnu korist? Mene su recimo odgajali sa uvjerenjem da sam im dužna do neba, pa iako znam da to nije normalan stav i da nešto takvo ne bih nikad očekivala od svoga djeteta, ponekad me uhvati tjeskoba i savlada osjećaj krivice.
(Hvala vam svima na odgovorima i savjetima!)

[Hermina]

mnogi ti roditelji očekuju materijalnu pomoć od djece. neki prije, a neki poslije ( recimo da ih uzdržavaju u starosti)
ali ja ne razumijem taj stav ni malo. pa nisi rodio dijete da ga podrediš svojim potrebama! dijete treba roditi iz nesebičnosti i ne očekivati ništa osim ljubavi.

ti svojim roditeljima, čim se osamostališ možeš uskratiti svaku pomoć. ne trebaš imati grižnju savjest. natjeraj ih da budu sretni ako im dođeš u posjet. natjeraj ih da budu sretni ako im doneseš cvijeće ili unuka da se poigraju malo.

ako imaju dosta novaca, učini to ( poslije faxa). trebaju naučiti da si ti samostalna osoba i neovisna o njima. vjeruj mi, bit će onako kako si samapostaviš. ako im nastaviš pomagati, uvijek će imati krivi stav prema tebi.

[nina333]

Nisi baš dobro objasnila kakav je bio uopće njihov stav prema tvom studiju, od samog početka, tj. zašto nisi mogla upisati redovni studij?
Da li su oni bili odmah protiv toga da upišeš redovni studij?

[FirstLady]

Uvijek sam se trudila da im pomognem koliko mogu, primjerice majci u kućnim poslovima. Ne bi mi bio problem kad bih imala stalan posao i normalna primanja da im pomognem u slučaju da im je pomoć potrebna. Ali zaključujem kako im nije potrebna (inače ne bi mogli ostavljati novac na stranu), dok ja jedva spajam kraj s krajem, posuđujem knjige koje su odveć skupe, i gotovo da si ne mogu priuštiti novu odjeću.
@Hermina
Nemam potrebu da se ističem i da govorim kako sam uspješna studentica. Govore drugi umjesto mene, govore i moje izvrsne ocjene. Ako moram da učim ili da pišem neki rad, njih to uopće ne zanima, ne zanima ih čime se želim baviti u životu.
Ne očekujem da me moji starci u potpunosti shvate ili podrže, samo želim da poštuju moju želju da uložim u svoje obrazovanje, a ne u nekakav poslovni prostor isl.
Teško mi je ali izgleda kako ću morati napustiti "roditeljsko gnijezdo".