Ana Karenjina

[Veronikaa]

Inanna kaže:

Stvarno ne znam što je Ana vidjela u njemu.

Jao, kako netko tko dobro poznaje roman uopće može postaviti ovakvo pitanje? Kad bih ti željela napisati što je sve Ana vidjela u Vronskome, morala bih napisati čitav esej,a to ipak neću učiniti na forumu.

Inače, večeras je premijera kazališne predstave u Osijeku!

[Inanna]

Veronikaa kaže:

Jao, kako netko tko dobro poznaje roman uopće može postaviti ovakvo pitanje? Kad bih ti željela napisati što je sve Ana vidjela u Vronskome, morala bih napisati čitav esej,a to ipak neću učiniti na forumu.

Ako se ravnam po svom ukusu, postavljam si to pitanje i ne nalazim odgovor, vrlo jednostavno.
Kužim što je Ana vidjela u njemu, sve je jasno. On je šarmantan, zavodljiv, strastven, i sve to skupa, ali u krajnjoj liniji on za nju "nema živaca", on ju ne može razumijeti koliko god se trudio. I unatoč tome što stalno vergla da je spreman za nju žrtvovati sve, jednostavno to ne može učiniti.
On meni ostaje jedan od iritantnijih likova u književnosti, i to od prvog čitanja ovog djela.

[Veronikaa]

Inanna kaže:

šarmantan, zavodljiv, strastven.

Misliš da ima puno muškaraca kojima se mogu pripisati ova tri pridjeva? Mislim, jednom muškarcu sva tri. Sjećaš li se što je Ana, na početku romana, rekla Kitty o Vronskome?

[Inanna]

He, he, mislim da je ona pala baš na tu kombinaciju jer, budimo iskreni, Aleksej Aleksandrovič niti je šarmantan, niti zavodljiv, niti strastven. Vronski je sve što njen suprug nije. Iznimam je on muškarac. Ali ono što mi kod njega smeta je to, iako je bio spreman ubiti se za nju, nije mogao odustati od društvenog života i potpuno joj se posvetiti, kao da nije mogao shvatiti da je njoj ostao samo on i da ona traži tu istu predanost od njega. Možda je to i shvatio, ali jednostavno je odbijao skroz joj se prepustiti.

Ja sam uvijek više voljela Levina

[Veronikaa]

Inanna kaže:

Ja sam uvijek više voljela Levina

Nije li Levin ipak Kittyn drugi izbor? Nije li joj srce zaigralo kad je srela Vronskoga,već u braku s Levinom i trudna?

Nego, nisi mi odgovorila što je Ana na početku romana rekla Kitty o Vronskome.

[Inanna]

Veronikaa kaže:

Nije li Levin ipak Kittyn drugi izbor? Nije li joj srce zaigralo kad je srela Vronskoga,već u braku s Levinom i trudna?

Što se tiče Vronskog, Mmeni se čini da je Kitty bila njime opčinjena, a nije bila zaljubljena, jer je tako zgodan i popularan muškarac udvarao njoj i stalno obilazio oko nje.
Levina nije ni znala da voli, a nije joj bilo svejedno kada ga je odbila, u dubini duše je znala da griješi.
Osim toga, Kittyna majka je bila na strani Vronskog i valjda time još više utjecala na Kitty. Kada je Levin išao zaprositi Kitty, majka ju je na to htjela upozoriti, reći joj da ga odbije, a Kitty o tome uopće nije htjela govoriti, vjerojatno jer je znala da će zaprskati stvar zbog Vronskog.

Veronikaa kaže:

Nego, nisi mi odgovorila što je Ana na početku romana rekla Kitty o Vronskome.

Prije bala? Rekla joj je da je on pravi vitez, da je putovala s njegovom majkom. Na neki način je ohrabrila taj izbor, vjerojatno da olakša sebi jer, eto, on voli Kitty, Kitty voli njega, a tu nema mjesta za nju

[avant-garde]

Levin je, ustvari, potpuno infantilan. zato je i oženio djevojčicu. kad se samo sjetim kako su se konačno spojili, preko onih slovkanja
daleko od toga da je u nekim situacijama mio, i ajde, kosio je sijeno sa seljacima
šalu na stranu, lik je zapravo vrlo nezreo, nedorečen, plošan.. tako da je odličan par Kitty. puno je konkretniji u socijalnom angažmanu, ali ipak je i to jedna distancirana pozicija.

kad se bolje promisli, muški su likovi prilično površinski obrađeni... stvarnost, ili što?

[Inanna]

avant-garde kaže:

Levin je, ustvari, potpuno infantilan. zato je i oženio djevojčicu. kad se samo sjetim kako su se konačno spojili, preko onih slovkanja

Navodno je Tolstoj tako zaprosio svoju sprugu.

Kod Levina, za razliku od Vronskog, mi se sviđa to što se skroz predaje onome što voli - da li bila riječ o Kitty, gospodarstvu ili radu.
Možda je to djetinjasto, ali on je Kitty uzdignuo odmah iznad svih žena, ona je ostala netaknuto savršenstvo i kad ga je otkantala. Posebice mi se svidio njegova zaključak, kada je njegovala njegovog bolesnog brata, kako su žene bića iznad muškaraca jer imaju u sebi spoznaju tajne života i smrti. On sam priznaje svoju nemoć i neprilagođenost situaciji s bratom, i divi se kako Kitty sve uzima u svoje ruke, prirodno i bez kompliciranja.
A kreten Vronski, "Ana ljubim te više od svega, ti si mi sve", uopće ne razmišlja o Aninim osjećajima kada ju društvo odbaci, on jednostavno brije okolo sa Sorokinom i ekipom iz mladih dana. Da, svađa se s majkom zbog Ane, ali jednostavno nema muda sasjeći spone s društvom koje odbacuje ženu koju navodno voli.

[Veronikaa]

Drag je meni Levin, no Vronski mi je draži. Sviđa mi se što je između Kitty i Ane izabrao Anu, što je ponosan i što ima svoje ja. Ne mogu se složiti s tobom da nije mario za Anine osjećaje. Pokušao joj je pronaći mjesto u svojoj obitelji, no oni je nisu prihvaćali. Molio ju je da ne ide u kazalište jer je znao da će doživjeti neugodnost. Kad mu je, dok je bio na izborima,napisala panično pismo da im je kći bolesna, vratio se kući prvim vlakom. Razgovarao je s Dolly. Majci nikad nije ispunio želju da se oženi.

Vratimo se malo talijanskoj seriji. Ne mogu reći kako Vittoria Puccini govori engleski, jer sam seriju pogledala na talijanskom. Nije ti se svidjela scena plesa zbog pjesme One Day I`ll Fly Away? Meni nije smetala. Koja ti se scena najviše svidjela?

[Inanna]

Ma gle, daleko od toga da nije mario za njene osjećaje. Bio je on i pažljiv i požrtvovan i sve to skupa, ali ne onako kako je Ani trebalo, naročito u trenucima zadnje svađe.

Talijanska serija je bila ok, dobra produkcija i dobri glumci. Gledala sam ju i ja na talijanskom, na Rai 1, ali sam vidjela i neke isječke na engleskom jeziku (na kojem je snimana, pa simultano prevedena) i općenito je Vittorijin engleski loš, kao kod većine Talijana. Ali ona je ok glumica, uloga joj je dobro legla.
U sceni plesa mi je skroz smetala pjesma zbog vokala, ali scena kao scena je lijepa. Općenito je režija bila jako dobra. Bolja scena plesa je u filmu sa Kierom Knightley (iako je Kiera bez veze), kada Ana i Vronski plešu sami, bez ikoga, kao što je Tolstoj pisao da su bili svijet za sebe i daleko od ostalih.

U mini-seriji mi je lijepa scena kada Vronski i Ana odlaze iz Karenjinove kuće.

[Veronikaa]

Drago mi je što Vronskom priznaješ neke pozitivne osobine iako ga ne voliš. Da,Ana je Kitty prije bala rekla da je Vronski pravi vitez. Također joj je rekla kako je u djetinjstvu spasio ženu iz vode i kako je htio sav imetak dati bratu, nazvala ga je junakom. Ako tome pridodamo da je na kolodvoru udovici unesrećenog dao dvjesta rubalja, moraš priznati da je prvi dojam izrazito jak. Zato sam se zapitala kako netko uopće može postaviti pitanje što je Ana vidjela u njemu.

Oko serije se slažemo. I ja mislim kako je Vittoriji uloga dobro sjela i kako je režija dosta dobra. Slažem se i kako je scena plesa bolja u filmu upravo iz razloga koji si navela. Prikazano je kako se Ana i Vronski osjećaju samima iako je prostorija u kojoj su plesali bila puna ljudi. I meni se sviđa scena odlaska iz Karenjinove kuće, ta mi je scena puno bolja u seriji nego u filmu. Svidjela mi se i scena sa sinom, također je puno bolja nego u filmu. Kakve su ti scene iz Italije? A scena kad Ana konačno popusti i prvi se put prepusti Vronskom?

[Inanna]

Veronikaa kaže:

Drago mi je što Vronskom priznaješ neke pozitivne osobine iako ga ne voliš. Da,Ana je Kitty prije bala rekla da je Vronski pravi vitez. Također joj je rekla kako je u djetinjstvu spasio ženu iz vode i kako je htio sav imetak dati bratu, nazvala ga je junakom. Ako tome pridodamo da je na kolodvoru udovici unesrećenog dao dvjesta rubalja, moraš priznati da je prvi dojam izrazito jak. Zato sam se zapitala kako netko uopće može postaviti pitanje što je Ana vidjela u njemu.

Prvi dojam je definitivno jak. Možda se vodim time da mene takav ne bi impresionirao, inače sam nepovjerljiva prema takvim nekakvim "velikim gestama". Ipak, Ana nije Kitty spomenula da je dao tih 200 rubalja, nekako joj je bilo neugodno. Možda nagovještaj cjelokupne tragedije? Tko zna.
Priznajem Vronskom i inzistiranje na tome da se Anin položaj rješi i njegovu želju da ozakoni njihovu vezu. Tu si je stvarno dao truda, ne srameći se pri tome moliti Dolly i Stivu za pomoć.

Veronikaa kaže:

Oko serije se slažemo. I ja mislim kako je Vittoriji uloga dobro sjela i kako je režija dosta dobra. Slažem se i kako je scena plesa bolja u filmu upravo iz razloga koji si navela. Prikazano je kako se Ana i Vronski osjećaju samima iako je prostorija u kojoj su plesali bila puna ljudi. I meni se sviđa scena odlaska iz Karenjinove kuće, ta mi je scena puno bolja u seriji nego u filmu. Svidjela mi se i scena sa sinom, također je puno bolja nego u filmu. Kakve su ti scene iz Italije? A scena kad Ana konačno popusti i prvi se put prepusti Vronskom?

Mene je, iskreno, Vittoria Puccini jako iznenadila, bolji mi je izbor za Anu nego Kiera Knightley (problem je što Vittoria nije toliko poznata izvan Italije). Kiera jednostavno još nije zrela za tako slojevit karakter, a meni osobno i nije neki estetski izbor (svaki redak teksta koji izgovara, nekako izvije usne i jedino što vidim su njeni krivi zubi). Vronski mi je isto loš u filmu, prvenstveno estetski. Mislim, Vronski treba biti naočit muškarac, privlačan iz prve, a Aaron Taylor-Johnson sa onim blond kovrčicama i smiješnim brčićima to jednostavno nije. Uzalud takav Vronski ako mi je Jude Law kao Karenjin privlačniji. Inače, film mi je estetski besprijekoran, samo su tu definitivno trebali drugi glumci (Betsy liči na patku). Sviđa mi se što su scene gdje je ruska aristokracija kao prizor iz kazališta, kao da je redatelj htio naglasiti do koje je mjere to društvo samo maska i gluma, dok su scene sa Levinom u pravoj prirodi. Tu je i scena sa Anom i Vronskim, na pravoj livadi, kao da se želi pokazati da je njihova ljubav prava, a ne samo avantura ili prolazni hir, što bi društvo svakako odobrilo.
I u seriji i u filmu mi je scena kada mu se Ana prepusti dobro odrađena. Bolja mi je u seriji, kod Vittorie se vidi ona strast koja je godinama bila zatomljena u braku bez ljubavi, ujedno i tuga jer zna da više nema povratka, Kiera mi djeluje samo pohlepno i nimalo puteno (jer mi u biti ima muško lice), a Vronski je kao neka curica. Vronski iz serije je više nalik sebi, odlučan muškarac koji zna što ta predaja znači i spreman je suočiti se s posljedicama.
Da su samo izabrali druge glumce, taj bi mi film bio vrh, ovako mi je dobar iz čisto estetskih razloga, zbog režije, britanskog naglaska i zato što općenito volim Anu Karenjinu

[ja sam 111]

Volio je Vronski Anu sigurno, to je neupitno. No, Ana je vise volila Vronskog nego sto je on nju volio. Uz Anu Vronski je volio i izlazit. Naravno nastavio je izlazit dok je ona stala doma potpuno odbacena. Uz to sve nikoga nije imala, ni dijete uz sebe... Sve to je razlog njezinog samoubojstva , ne samo Vronski. Samo sto je Vronski bio pokretac , glavni krivac je aristokratsko drustvo.

[sunshinestar]

Evo malo o filmskoj adaptaciji Ane Karenjine.
Za one koji su gledali film, što kažete o njemu?


Ljubav i predrasude nove Ane Karenjine


Na svjetske ekrane došao je film Joea Wrighta „Ana Karenjina“ – još jedna filmska verzija velikog romana, koja se poznatom ruskom kritičaru Valeriju Kičinu čini kao najbliža interpretacija nedostižnog ideala.


Keira Knightley: „Ta je priča i danas aktualna: i dan-danas ljudi maštaju o onom nedostižnom, pate od društvenih predrasuda i konvencija, ne znaju drugom prenijeti svoje osjećaje i od tog u konačnici pate još više“. Fotografije: kinopoisk.ru.
Joe Wright poznat je gledateljima po filmovima „Ponos i predrasude“ (nagrade Britanske filmske akademije i Carl Foreman nagrade za najbolji debitantski film, 4 nominacije za Oscara) i „Okajanje“ (nagrada BAFTA za najbolji film i umjetnički rad, 7 nominacija za Oscara te nagrada skladatelju Dariu Marrinelliju, koji je komponirao i soundtrack za film „Ana Karenjina“. Scenarij je napisan iz pera Toma Stopparda, jednog od najvećih britanskih dramaturga, autora scenarija za film „Zaljubljeni Shakespeare“. U novom filmu uloge igraju: Keira Knightley (Ana), Jude Law (Aleksej Karenjin), Aaron Taylor-Johnson (Vronski), Kelly Macdonald (Dolly), Matthew Macfayden (Stiva Oblonski), Domhnall Gleeson (Levin), Alicia Vikander (Kitty), Emily Watson (grofica Lidija Ivanovna).
Novi film govori o opreci lažnog i prirodnog, neprijateljstvu izmišljenog, uništenog svijeta prema istinskoj predodređenosti čovjeka, koje se, prema Tolstoju, nalazi u ljubavi i radu. On nije utjelovio siže knjige, nego buru misli i osjećaja koje ona pobuđuje.
Stoppardova i Wrightova Ana Karenjina svojom je apsolutnom slobodom u odnosu na remek-djelo, odlikom koja se ne susreće često kod štovatelja Tolstoja, lako nadmašila sve meni dosad poznate ekranizacije romana. Autori ne uzdišu previše u svojem dubokom divljenju prema originalu, ne teže ilustrirati jedno umjetničko djelo drugim, imitirati ga, kako bi mu se približili i tako dalje... Wrightovo iznenađujuće rješenje da pokaže rusko društvo kao ogromno kazalište bez kraja, gdje ljudi poslušno igraju uloge koje su im dodijeljene, odmah nas je oslobodilo iskušenja da ga s nečim uspoređujemo, krivimo zbog ovih ili onih propusta, tražimo nepodudarnosti s romanom i lovimo povijesne neistine – oslobodilo nas je onog što tako vole raditi gledatelji ekranizacija. Film gledate kao da prvi put ponirete u tu priču. I toliko ste uzbuđeni kao da ne znate kraj filma.
Umjetnički sastav filma toliko je savršen da ga se doživljava kao jednu cjelinu, kao sliku, na kojoj, s jedne strane, vidiš i ocjenjuješ svaki letimični potez kista, a istovremeno ga, s druge strane, ne primjećuješ unutar te zaokružene cjeline.
Redateljsko rješenje svijet – kazalište, život – igra pokazalo se kao univerzalno točno: Ana Karenjina prestala je glumiti, otkrila je svoju pravu sebe i tako prekršila općeprihvaćena pravila. Istinska ljubav u svojoj prirodnoj pojavnosti pokazala se kao stihijski osjećaj, iracionalan, nešto što se ne može kontrolirati, no to i jest zapravo sreća. Ani se ta istina razotkrila sama po sebi, i ona je postala druga osoba. Nju više sad neće shvatiti ni to društvo, ni Karenjin koji živi strogo po pravilima, na kraju krajeva čak ni Vronski, koji ne skriva strah pred jazom koji se širi pred njima. Umjetnom svijetu kazališta suprotstavlja se običan i prirodan život, njega je odabrao Levin, vlastelin-osobenjak, koji daje prednost seljačkom radu i seoskoj jednostavnosti nad lažnim sjajem „mondenog svijeta“. Čini se da je režiser našao jedini djelotvoran način da bez velikih gubitaka u dvosatnom filmu izrazi glavne ideje romana, a u kojem je Wrightove prethodnike prije svega zanimala ljubavna priča, prevara i surovost društva. Novi film govori o opreci lažnog i prirodnog, neprijateljstvu izmišljenog, uništenog svijeta prema istinskoj predodređenosti čovjeka, koje se, prema Tolstoju, nalazi u ljubavi i radu. On nije utjelovio siže knjige, nego buru misli i osjećaja koje ona pobuđuje. Film se odnosi prema romanu otprilike onako kako se fantazija Čajkovskog „Romeo i Julija“ odnosi prema Shakespeareovoj tragediji.
Wrightovo iznenađujuće rješenje da pokaže rusko društvo kao ogromno kazalište bez kraja, gdje ljudi poslušno igraju uloge koje su im dodijeljene, odmah nas je oslobodilo iskušenja da ga s nečim uspoređujemo
Kasting je besprijekoran. Prevodeći život u rang kazališne igre, a povijest obitelji u kojima se „sve pomutilo“ na općeljudsku razinu, Wright ne smatra da je potrebno tražiti tipološke „ruske“ karaktere te upravo zbog toga je i bliži ruskim realijama od svojih prethodnika. Scenski upadljiva izražajnost Keire Knightley (Ana), Jude Lawa (Karenjin), Aarona Taylora-Johnsona (Vronski), Domhnalla Gleesona (Levin) i njihov talentiranih kolega pri svoj konvencionalnosti miljea čini se privlačno prirodna i jedino moguća, dapače idealna. Umjetnički sastav filma toliko je savršen da ga se doživljava kao jednu cjelinu, kao sliku, na kojoj, s jedne strane, vidiš i ocjenjuješ svaki letimični potez kista, a istovremeno ga, s druge strane, ne primjećuješ unutar te zaokružene cjeline.
Joe Wright postigao je ono najvažnije: do savršenstva je utjelovio na ekranu Shakespearov princip All the world's a stage, uključio je gledateljevu maštu i time ga učinio aktivnim sudionikom radnje. Mašta uključuje emocije. Mi iznova započinjemo stvarati dobro nam poznati siže, pa ga ponovno i proživljavamo.
Joe Wright o romanu:
„Siže romana slaže se s jednom mojom osobnom situacijom. Likovi romana toliko su realni i zastrašujuće bliski nama. To je velika ljubavna priča, koja je već puno puta bila adaptirana na filmskom platnu. Zato nam je bio potreban scenarist koji je sposoban dodati nešto novo cijeloj toj priči.“

Tom Stoppard:
„Jako sam se želio prihvatiti tog projekta. Prije svega smatram se kazališnim dramaturgom, no nije uvijek lako napisati komad koji bi bio jedna zaokružena umjetnička cjelina. Sviđa mi se u pauzama raditi filmove, no mogu vam reći jednu stvar: ni približno svi prijedlozi ne izgledaju tako promišljeno kao Wrightova ideja da napravi film po jednom od najvećih klasičnih romana. U njemu postoji romantična ljubav, majčinska, dječja, ljubav brata prema sestri, ljubav prema Rusiji – riječ ''ljubav'' ovdje zauzima središnje mjesto. One dijelove romana koji se direktno ne tiču te teme ostavio sam po strani“.
Jude Law:
„Scenarij obrađuje fenomen ljubavi s više strana, pošteno i otvoreno, bez nekog pretjeranog osuđivanja. Dijalozi su nevjerojatno elegantni i izražajni. To majstorstvo dramaturga mogao sam u potpunosti ocijeniti tek kad sam na kraju pročitao i sam roman; shvatio sam koliko je bilo teško to napisati“.
Keira Knightley:
„Ta je priča i danas aktualna: i dan-danas ljudi maštaju o onom nedostižnom, pate od društvenih predrasuda i konvencija, ne znaju drugom prenijeti svoje osjećaje i od tog u konačnici pate još više“.


http://hr.rbth.com/articles/2012/12/...ine_16551.html

[Veronikaa]

Velika pohvala HTV-u što su jučer pustili talijansku seriju.

[Rafa007]

Veronikaa kaže:

Velika pohvala HTV-u što su jučer pustili talijansku seriju.

I ja kažem.

[Veronikaa]

Kako sam velika obožavateljica ovog romana, a jako dugo nitko nije ništa napisao na ovoj temi, odlučila sam je vratiti. Što mislite o ovom romanu? O Ani, Vronskom, Kitty, Levinu?

[Aruena]

hedonistica kaže:

Željela bih se vratiti nečemu što smo već dotaknuli na ovom forumu. Naime, zanima me Vronski. Kako ga vidite? Što mu zamjerate, a što volite kod njega? Je li kriv za Aninu smrt? Je li bio vrijedan svega? Da se oženio Kitty, kakav bi bio njihov brak?Zašto se poslije Anine smrti nije oženio i zasnovao obitelj?

I mene ovo zanima,vezano za Vronskoga,mozda zato sto mi se nikad nije dopadao kao lik i uvijek sam se pitala da li mozda grijesim.

Za moj ukus je isuvise povrsan za jednu duboku,strastvenu i emotivnu zenu kakva je Ana.
Upleo se u njezin zivot i brak,a onda se,kad je ona sve zbog njega napustila,cak i vlastito dijete,poceo hladiti,na zivce mu je isla njezina ljubomora i posesivnost.

Nisam ga nikad krivila za Aninu smrt,ali mislim da nije bio vrijedan tolike njene ljubavi i patnje.
Jednostavno,povrsan tip.

Da je ozenio Kitty?
Vjerojatno bi imao sasvim korektan brak,po drustvenim normama i pokoji izlet sa strane.

Zasto se nije ozenio nakon Anine smrti?
Mozda i bi,da ga je Tolstoj nesto duze pozivio,a ne ga poslao u Srbiju na ratiste.
Mislim da je Vronski otisao u rat da bi donekle oprao svoju savjest;naprosto,on Anu nije dovoljno volio.

[SubSV]

Veronikaa kaže:

Dvije ekranizacije u 21. stoljeću! Nije li to potvrda da je roman i danas aktualan? Serija me ugodno iznenadila, vrijedi pogledati.

Postoji i britanska serija iz 2000. sa Helen McCrory koja glumi Anu.


I epitaf za junakinju priče: Kad hoćeš sve, lako se može dogoditi da na kraju imaš jedno veliko ništa...

[Veronikaa]

SubSV kaže:

Postoji i britanska serija iz 2000. sa Helen McCrory koja glumi Anu.


I epitaf za junakinju priče: Kad hoćeš sve, lako se može dogoditi da na kraju imaš jedno veliko ništa...

Gledala sam. Nije loša, ali mi se talijanska više sviđa.