Veza s kockarom - izolirani problem ili više patoloških obilježja

[sarlatan]

Bok svima, otvaram temu jer nisam našla točno takvu, ako postoji preusmjerite me.

Zanima me iskustvo vas koji ste bili ili još uvijek u vezi s kockarom. Postoje li još neka patološka obilježja ponašanja i razmišljanja takve osobe, ako možete potkrijepiti primjerima i konkretnim ponašanjima. Je li to kockanje jedini problem osobe ili postoji još toga.

Podijelit ću svoje iskustvo kao primjer - nedavno sam prekinula desetomjesečnu vezu s jednim takvim pa imam potrebu ovo izbaciti iz sebe, bilo bi super čuti i tuđa iskustva i mišljenja.

Čim smo se upoznali (na poslu), svidio mi se na prvu, baš mi se uvukao pod kožu i postao nevjerojatno drag. Tad sam izlazila iz dugogodišnje veze i nisam pomišljala na novu vezu ali strašno sam se zaljubila i tako smo mi počeli našu, od početka, jako intenzivnu vezu.

U početku je sve bilo i više nego idilično i od početka smo živjeli skupa, kako sam ja ostala živjeti sama nakon prekida, došao je i ostao, spontano.

Nisam mogla vjerovati koliko je dobar i divan - pažljiv, osjećajan i dobar. Kad smo se gledali i kad smo pričali to je bilo za mene nešto drugačije i nepoznato. Vrlo brzo sam se zatreskala preko ušiju i on mi je postao centar svega.

Puno smo vremena provodili zajedno i zbilja nam je bilo lijepo. A meni od prvog trena u glavi da mi je nešto čudno i da jednostavno ne može biti tako dobar, mora biti nešto. Nisam ni otprilike mogla zamisliti što je to nešto.
Mogla sam naslutiti jer od prve pive pare su bile problem tj. para nije bilo, a ni radnog staža, nešto sitno po udrugama i festivalima - što sam opet protumačila kako je nevjerojatno dobar i drugačji.

Shvatila sam da mi je nešto neobično kada je, kada je stigla plaća, rekao da mu je kartica kod brata ili nešo takvo, u smislu da će morati s bratom do banke podići lovu, što nisam puno propitkivala jer mi nije padalo na pamet takvo objašnjenje.

Ubrzo, on je radio kasnije, ja sam ranije otišla od kuće i na poslu me njegov prijatelj obavještava da ga nema na poslu i da je s nekog čudnog broja zvao da kaže da mu je mučno i da neće doći. Odmah me uhvatio neki loš osjećaj. Došla sam doma i instinktivno pogledala u posudicu iza TV-a u kojoj sam čuvala lovu, za stanarinu i režije (oko 2000 kn). Posudica je bila prazna. Oblio me hladan znoj, mučnina, nisam znala što napraviti sa sobom. Na mobitel se nije javljao. Nakon par sati, gospodin se vraća, totalno drugačiji, glas, lice - kaže - morao je posuditi mami neku lovu koju će mu ona vratiti idući tjedan. Rekoh, ok, svjesna da mi laže i u tišini čekajući ispravak. Tad sam odlučila da je gotovo. (Naime, 4 godine prije toga mama, sestra i ja napuštamo oca koji je spiskao dvije kuće, zemljite, psihičko zdravlje pa i nas, stoga mi je to bolna točka.)

Nakon par sati, moje tišine i šoka, eto ga, priznao je, prokockao je pare, i to je planski ujutro prije posla išao do kasina (i to busom se vozio u drugom smjeru) i zadržao se tako da nije otišao raditi. Plače, ljut je, ispričava se, ne zna što da radi, ne zna objasniti kako mu se to događa. Ja ljuta i tužna, ali odlučna, prekidamo i to je to. Rekao je da kocka već 10ak godina i da je velike iznose prokockao i to čak i tuđi novac. Uvijek izađe kad sve izgubi i opet se vraća. Ali otkad je sa mnom to je bio prvi put (u mjsec, dva koliko smo bili zajedno). Nema veze, gotovo. Nakon tog ja sam izašla s jednim poznanikom s kojim samposlovno surađivala te smo se tom prilikom poljubili, što je meni u toj situaciji bila kao neka garancija samoj sebi da se ne vraćam ovom, što sam mu kasnje i priznala. Ali eto vrlo brzo uspio me vratiti, ili da kažem, vratila sm se,naravno tu krivim apsolutno sebe i svoju naivnost. U tom vremenu bila sam strašno zatreskana i to jebila jedina "negativna strana" njega koju sam vdjela, ostalo idealno. Pa reko ajde obećao je da će mi pričati ako se to ponovo dogodi, to je jedino što sam htjela čuti, vjerovala sam da neće prestati, samo sam htjela da bude iskren, iskreno htjela sam mu pomoći s tim ali nisam znala kako s ovim, pa reko ovo je početak, da bude ikren.

Inače, pomaganje ljudima mi je struka, kao i patološka ponašanja, a i vjerujem da puno veze imaju i moja nerješena pitanja s ocem, vjerojatno i krivnja - sam odabir baš ovog partnera puno govori.

I tako, želi vratiti dugove i riješti se tog, par mjeseci je izdvajao velik dio plaće na vraćanje dugova prijatelju kojem je uzeo neku svotu novca. Kad sam prvo pitala koliko dugova ima brojka je bila jedna, no mjesec za mjesecom, on je opet vraćao, a moje pitanje je pa koliko toga ima, rekao si tu cifru prije koji mjsec.. pa on kaže evo još ovaj i to je to. Na kraju dočekali smo i tu plaću kad je vratio sve dugove. No, svaka plaća, on je razdražlijv,cendrav i užasno nervozan, čim raspolže novcem. Dio npr vrati za dugove, ili da stan,režie,što eć treba i brzo ostane na nuli pa mu ja dajem po potrebi (moja plaća je duplo veća od njegove pa kao nije mi bed - kao zajednički život...tako sam prakticirala i prije) Bilo je i toga da sam išla na službeni put par danai ostavila mu svotu novca koja bi meni bila dovoljna za duži period, a svaki slučaj,, vratim se, potrošio je. Kako, pa, gablec, cigaretea, tu i tamo koja piva, bus, ne zna, potrošrio je. Ali zbilja sam mu vjerovala, još sam ga koji put pitala je li opet kockao i bi li mi rekao, da mi je bitno samo da znam, i sl, ali obećao je danije. Nisam htjela biti naporna a nisam ni znala kako mu pomoći pa sam se valjda nadala da će se rješiti samo od sebe, važnošću našeg odnosa vjerojatno. Uglavnom smo bili zajedno i nije bilo scena kao onaj put kadd je prokockao lovu (koju je i varatio), pa sam mislila da je zbilja prestalo, da bih znala prepoznati. No, opet, svaki kraj mjeseca ,mi se nekako krpamo , a zapravo s našim plaćama mogli bi si priuštiti npr. neko putovanje ili nešto za stan svaki mjesec.

Ono što sam s vremenom počela primijećivati u vezi njegovog karaktera -
-češća i to neobjašnjiva nervoza i bezobrazni ispadi
-agresivni, ljuti ispadi (lupanje vratima, psovanje, patetične izjave, naročito ako bi se napio)
- ljubomora (priznala sam mu onaj poljubac ali i zašto sam to naprvila) u svim oblicima i prema svima
- užasno, užasno nezrelo ponašanje, pogotovo u društvu, glupe i nezrele izjave
- stav prema poslu - cendranje, žaljenje, frustracija, prijetnja otkazom, a bez nekog plana za dalje (reko ok ako ti se ne sviđa ovaj posao ne žali se nego daj otkaz i radi što te znima - a ne zna što ga zanima i što bi radio)
-sramoćenje mene u društvu (npr. ako se ide na cugu i to ekipa s posla, on ne ide ako idem ja i to javno kaže )
- izazivanje scena i prijetnje istim
- stav prema ženama (ok cura prije ga je varala al stav koji je imao generalno prema ženama,fuj)
- ucjene (izbacivanjem iz stana, zabrana da idem u stan i sl.)
- primjedbe u vezi izgleda - npr. pprištići, primjedbe u vezitoga kako se oblačim za van (tu mislim posao i kave ) a kako za njega
-neobjašnjive scene i promjena raspoloženja zbog nečeg što sam napravila a neće mi reći što pa nek si ja mislim na šo se gospodin mogao naljutiti iz čista mmira , a daje mi do znanja da sam ja nešto skrivla
-impulzivno ponašanje, vrlo nagle i jake promjene rasploženja
-primjedbe u vezi posla - vrijeđanje toga što radim i kako radim, žaljenje na službene puteve, zadnje i ultimatum da ako odem, zači da sam odlučila i da je gotovo

Prije koji mjesec mi je rekao da je još dvaput kockao ali mi nije rekao odmah naon što je to bilo nego naknadno, i kao bila je neka manja cifra tipa 200, 300 kn, za što je rekao da se stvarno ne moram brinuti jer je inače to bilo puno češćće i s većim iznosima. Kao, puno je bolji.

Eto i nažalost uz sve to, kap koja je (hvalabogu) prelila čašu je da je neki dan, kao išao van s frendovima, vratio se i rekao da je posudio 2000 kn frendu, koji također ima problem s kockanjem i trebao je starcima dati lovu, pa se ovaj sažalio i dao mu. Lovu s moje kartice i bez pitanja i konzultacije sa mnom. Navečer kad je došao, vidjela sam po njemu da mi ječudan. Prije nego što je odlazio naglasila sam mu da mi nije svejedno dati mu karticu (nismo doma imali keša pa kao dići će da ima za cugu). Ujutro, prva stvar, moram ti nešto prinazi, posudio sam lovu.
E to je bilo buđenje.. Doslovno. Kao da mi je netko skinuo sedamnaest ružičastih plasičnih sunčanih naočala s kojima sam ga gledala cijelo vrijeme i stavio mi dioptrijske naočale da pokriju i ovih 0,5 dioptrije pa da vidim kristalno jasno. To je bilo to.

Prekjučer sam se spakirala i otišla. Tek tijekom tog razgovora na odlasku mi je baš priznao da je prokockao tu lovu, kao, pa svatko bi zaključio da laže, ovo kad je rekao da je dao frendu.
Razgovor je bio ok, no kad me vozio sa stvarima, opet ispadi i bezobrazluk, na kraju i prijetnje kao da će si nešto učiniti.
Eto, UKRATKO.

Teško mi je.
Ljuta sam na sebe prije svega što sam si to dopustila. Izgubila sam se. Kao da me netko probudio iz dugog sna i ne znam objasniti što se izdogađalo i kako, zbilja kako.
Trebat će mi puno vremena da se sastavim.
Jedva čekam da sve prođe i da budem dobro.
Zahvalna sam što sam odlučila i otišla i to sad na vrijeme.

Zanima me vaše iskustvo - dolazi li kockanje ikad kao izolirani problem - da je osoba inače skrroz funkcionalna i ok? Jer ovaj moj slučaj je puno kompleksniji. Sigurna sam da se radi o ozbiljnjem psihčkom problemu. Ima li netko iskustvo sa sličnom ovakvom osobom? Nesigurnom, djetinjastom,i kockarom. Kako pomoći takvoj osobi? Ima li uopće načina za pomoć? Htjela bih ga uputiti negdje jer mislim da će zbilja propasti, a s obzirom da sam i ocavidjela, teško mi je opet gledati a ne poduzeti i bar vidjeti što s može. Mislim da je kockanje ovdje samo manifestacija nekog puno složenijeg problema.