Razlikujete li glasove č/ć i dž/đ?

[Orlin1979]

Zdravo svima! Razlikujete li glasove č/ć, odnosno dž/đ kad govorite/slušate? Ili je to samo pravopisni problem? Ja ne razlikujem te glasove, ali ne griješim u pisanju.
Hvala unaprijed!

[venera_veritas]

Ne cujem u govoru. Zato mi je i teze u pisanju, ali kako se trudim biti pismena, ucim napamet. Od pisanja po sluhu kod mene nema nista.
Sve na tezi nacin.

[Ar-Pharanzor]

Ja cujem razliku, kao i sto cujem da neki ljudi uvijek govore samo tvrdo ch, nikad meko iako su naucili kad se koje pise.

Mislim, kad slusate engleski jel ne osjetite da oni nemaju nase tvrdo ch, vec samo meko ch.

[klaudio]

po zvucnosti ne, ali po korijenu rijeci sigurno da. Meko (ne mogu ga napisat jer nemam hrvatsku tipkovnicu) "c" uglavnom dolazi kao posljedica jotovanja glasa "t". Vratiti-vracen, Split-Splicani, itd. Tvrdo "c" dolazi sibiralizacijom od "k" ili jotovanjem "c". Vuk-vucji, izbaciti-izbacen. Takodjer, u posudjenicama iz stranih jezika uvijek se koristi tvrdo "c". S druge strane, tvrdo "dz" se uglavnom koristi u kroatiziranim oblicima rijeci stranog porijekla, najvise engleskih i turskih. Primjeri su rendzer, tinejdzer, dzezva, nindza, hodza itd. Najbolji primjer us muslimanska imena u BiH koja se uvijek pisu s "dz". Meko "dj" dolazi iskljucivo u hrvatskim rijecima, najcesce kao posljedica jotovanja glasa "d". Vaditi-vadjeno, Beograd-Beogradjani itd.

[Wikiceha]

Ar-Pharanzor kaže:

Ja cujem razliku, kao i sto cujem da neki ljudi uvijek govore samo tvrdo ch, nikad meko iako su naucili kad se koje pise.
Mislim, kad slusate engleski jel ne osjetite da oni nemaju nase tvrdo ch, vec samo meko ch.

Englezi imaju nešto što bi se najlakše dalo opisati međuglasom, nikako mekim ć.

klaudio kaže:

po zvucnosti ne, ali po korijenu rijeci sigurno da. Meko (ne mogu ga napisat jer nemam hrvatsku tipkovnicu) "c" uglavnom dolazi kao posljedica jotovanja glasa "t". Vratiti-vracen, Split-Splicani, itd. Tvrdo "c" dolazi sibiralizacijom od "k" ili jotovanjem "c". Vuk-vucji, izbaciti-izbacen. Takodjer, u posudjenicama iz stranih jezika uvijek se koristi tvrdo "c". S druge strane, tvrdo "dz" se uglavnom koristi u kroatiziranim oblicima rijeci stranog porijekla, najvise engleskih i turskih. Primjeri su rendzer, tinejdzer, dzezva, nindza, hodza itd. Najbolji primjer us muslimanska imena u BiH koja se uvijek pisu s "dz". Meko "dj" dolazi iskljucivo u hrvatskim rijecima, najcesce kao posljedica jotovanja glasa "d". Vaditi-vadjeno, Beograd-Beogradjani itd.

Meko ć se najčešće javlja kod jotacije (jotiranja, ne jotovanja).
Tvrdo č sibilarizacijom.
Dakle, iz t je ć, a iz k je č.
Slična stvar dolazi i za meko đ. Jotacija iz d.
Tvrdo dž jednaćenjem po zvučnosti iz č, dakle svjedok-->svjedočiti-->svjedodžba.
Tvrda slova su za tuđice, da.

No realno, to je bespotrebno. Međuglasi između č i ć, te dž i đ su ionako izgovorna realnost dobrog djela hrvatskih govora, pa bi se ta govorna realnost trebala prenjeti i u ortografiju (jedino je onda problem sa prezimenima).
A i oni govori koji posjeduju razliku, najčešće imaju drugi izgovor;
npr. u čakavskim je č međuglas između č i ć (kao i u kajkavskim), ć meko t', dž u principu nemaju, a đ je prešlo u j.
Dosta štokavskih govornika, dobar dio staroštokavskih i dobar komad novoštokavskih ne razlikuje te glasove--> muslimani u BiH su većim djelom izgovorno prešli na ć i dž.
Kajkavski nemaju meke varijante, a izgovorne varijante su im ovih međuglasova.
U gradišćanskom (koji je većinom čakavski) nema dž, č i ć su ostvareni na čakavski način, a simbol za đ je dj (u kajkavskom 18. i 19. stoljeća je bio dj i gj).

Također, srpske varijante dž i č su malo tvrđe, a đ i ć malo mekše nego hrvatske (drugačiji je standardni raspon izgovornih frekvencija).
U Zagrebu, a i većini HR se tvrdo Dž jako rijetko čuje. Tvrdo č također, ali vjerojatno s malo većom frekvencijom. Ista stvar vrijedi i za meke varijante.
Uostalom, standardno meko ć, je kombinacija t i meko š (ono s jednom kvačicom), što znači da je po samoj def. razlika poprilično mala.

Uglavnom, mislim da većina ljudi to izgovorno ne razlikuje.

[protivudar]

Ne znam za Hrvate, ali velika većina Srba sigurno razlikuje. Mislim da sam pročitao negde u literaturi
da govornici pojedinih srbskih dijalekata na jugoistoku Srbije meša ć i č tj. đ i dž. Npr. sveča i medža,
umesto sveća i međa. Nikada nisam čuo nekoga da neko tako govori, ali tako piše u knjigama.

[Hlebyn]

Ar-Pharanzor kaže:

Ja cujem razliku, kao i sto cujem da neki ljudi uvijek govore samo tvrdo ch, nikad meko iako su naucili kad se koje pise.
...

Ali, neki ljudi govore samo meko ć. Jedan poznati primjer je Vesna Pusić.

To me još više smeta nego kad sve govore tvrdo č
(s obzirm na to da ih ja zlikujem savršeno).

[Michael Collins]

Ne u govoru.
Kako živim u mješanom gradu, kod dijela Srba baš mogu skužiti,jer ga oni u svome izgovoru imaju, pogotovo ovi sa okolnih sela, ali kod većine ljudi koje poznajem, teško

[Lady Anne]

U govoru ne razlikujem, tj. izgovaram sve isto. :kajkavec:
Srećom, imali smo u školi dobre profesore i jednom mjesečno smo pisali test iz pravopisa, pa ih jako dobro razlikujem u pisanju.

Koliko sam mogla primijetiti, većina mojih prijatelja nije imala problema s "č" i "ć", nego s "ije" i "je". :ekavica:

[Michael Collins]

Lady Anne kaže:

U govoru ne razlikujem, tj. izgovaram sve isto. :kajkavec:
Srećom, imali smo u školi dobre profesore i jednom mjesečno smo pisali test iz pravopisa, pa ih jako dobro razlikujem u pisanju.

Koliko sam mogla primijetiti, većina mojih prijatelja nije imala problema s "č" i "ć", nego s "ije" i "je". :ekavica:

Ne smatraš li da je to malo glupavo, da golema većina Hrvata mora naučiti tu razliku, umjesto da prilagodimo standardni jezik većinskim govorima, a ne manjini koja doista u svojem izgovoru to ima

[thatfeel]

Razlikujem jer sam naučio u školi, ali u mojem zagrebačkom govoru ne postoji nikakva razlika između ć i č i dž i đ.

[Sadokann]

Ne.
Govorim splitski, pa je sve ć ili čak š.

[Sandiran]

U Splitu i na krajnjem jugoistoku Istre ne razlikuju se ti glasovi.
Razlikovanje je prema prof. Škariću odlika razgovornog srpskog a ne urbanog razgovornog hrvatskog.

[shipka]

Da ljudi čuju č i ć govoru, onda ne bi bilo ni grešaka u pisanju. Da netko sve priča sa č ili ć, ne bi me smetalo nego bi to prihvatio kao nečiji stil pričanja.

[katra46]

Ne razlikujem, zvuce mi isto i uvijek sam se pitao kog vraga imamo te viskove koji samo kompliciraju pisanje a donose nula informacija.
Da, znam za par coravih primjera dipa djak (pupil) i dzak (sack), ali tko treba to vidjeti napisano, a nije u stanju shvatiti iz konteksta o cemu se radi, taj je tako i tako tezi slucaj retardacije.

[katra46]

Ne razlikujem, zvuce mi isto i uvijek sam se pitao kog vraga imamo te viskove koji samo kompliciraju pisanje a donose nula informacija.
Da, znam za par coravih primjera dipa djak (pupil) i dzak (sack), ali tko treba to vidjeti napisano, a nije u stanju shvatiti iz konteksta o cemu se radi, taj je tako i tako tezi slucaj retardacije.

[komutator]

Razlikujem i u govoru i u pismu. Nije mi jasno zašto bi netko tko je prosječno obrazovan trebao imati problema?

[Guodla]

Kad ih čujem prepoznam ih, ali ih ne čujem.

[bhavatarini]

Guodla kaže:

Kad ih čujem prepoznam ih, ali ih ne čujem.

Molim?

[soks]

Pa zapravo puno ljudi u Hrvatskoj ne razlikuju č i ć u izgovoru. Ja sam sve riječi s č i ć učila napamet i sva pravila i zapravo pogrijesim u pisanju samo kad nisam koncentrirana.