Misaoni proces i asocijativnost

[Klosta]

Da li vas ima još kojima se čini da im mozak funkcionira malo drugačije u odnosu na većinu populacije? U smislu da misaoni proces nije toliko linearan koliko asocijativan, da vam se često dešava da povezujete stvari i vidite patterne koji se drugima čine nelogičnim, da koristite neku alternativnu logiku koja samo vama ima smisla? Također sam izrazito vizualni tip i stalno povezujem slike u glavi ali pretpostavljam da ovo i nije toliko neuobičajeno.
I da, nerijetko mi se desi da seciram dublje slojeve nečega ali nisam u stanju vidjeti onaj osnovni, koji bode oči. Misli su mi vrlo fragmentirane, apstraktne i teško ih je zadržati i kontrolirati.

Da li ima smisla dovoditi ovo u vezu sa recimo bipolarnim ili ADHD-om, ili nečim trećim?

[Loui]

odzumiranje slike

[Klosta]

Ok. Da možda pojasniš dalje misao?

[Bezobrazno oko]

Događa mi se da ne mogu uočit neke ogromne očiglednosti: npr. video na yt, najveći građevinski promašaji, od 10 slika, na 2-3 skontam u čemu je kvaka.

[Happyning]

Klosta kaže:

...
Da li ima smisla dovoditi ovo u vezu sa recimo bipolarnim ili ADHD-om, ili nečim trećim?

To pitanje je dio tvog "takvog" mentalnog sklopa koji stvari vidi drugacije, ali se samokriticki pita da li je to to. Prepoznaj i taj trenutak modeliranja takve tvoje "stvarnosti", upitnost.

Kako ti ide npr. rjesavanje problema?
Da li brzo nalazis rjesenja kojima se drugi ljudi u prvu ruku cude, a poslije se pitaju kako to da se oni nisu toga sjetili ili vidjeli?
Vidis li vizualno svoje razmisljajuce misli?

[Klosta]

Happyning kaže:

To pitanje je dio tvog "takvog" mentalnog sklopa koji stvari vidi drugacije, ali se samokriticki pita da li je to to. Prepoznaj i taj trenutak modeliranja takve tvoje "stvarnosti", upitnost.

Ispravno si primijetio, nesigurnost/sumnja je jedan od dominantnih "pratećih efekata" mog misaonog procesa, pogotovo kada izostane potvrda postojanja te moje "stvarnosti" u opipljivom svijetu. (iliti kada nikome nije poznato ili logično to što pokušavam opisati - ovo dovodim u vezu sa pomenutom fragmentiranošću/nelinearnosti/asocijativnosti koja u mojoj glavi funkcionira ali izvan nje čini se baš i ne) Što više mislim o nečemu to mi apstraktnije postaje, imam osjećaj da se sve beskrajno grana u neki labirint i samo otključava dodatna pitanja.
U svakom slučaju mi stvara velike probleme prilikom donošenja odluka ili davanja konkretnih odgovora na bilo šta.

Kako ti ide npr. rjesavanje problema?
Da li brzo nalazis rjesenja kojima se drugi ljudi u prvu ruku cude, a poslije se pitaju kako to da se oni nisu toga sjetili ili vidjeli?

Ovo varira i ovisi uveliko o raspoloženju i samoj problematici, tj tome koliko sam unesena i zainteresirana za istu. Zna mi se desiti upravo to što opisuješ, niotkud, intuitivno mi um servira rješenja, a zna se desiti i da zaglavim na relativno jednostavnim problemima. Ljudi se najčešće (u pozitivnom ili negativnom smislu, ovisno o osobi) čude mojim analogijama.

Vidis li vizualno svoje razmisljajuce misli?

Mislim da u većini slučajeva moj um sve o čemu mislim stavlja u neki vizuelni kontekst, nije toliko riječ o materijalizaciji razmišljajućih misli koliko o vizuelnim asocijacijama vezanim za iste.

Govoriš (tj. pitaš) iz iskustva? O čemu je ovdje tačno riječ?

[Verdadera]

Vizualizacija pomaže. Ovisi o tvojoj kreativnosti također.
Moj princip kad se počne granati u nedogled (meni zapravo više izgleda kao jedna velika "ljepljiva" mreža romboida) znači da je vrijeme svrstavanja.
Tek nakon svrstavanja i utvrđivanja svrstanog mogu ići dalje. Ako ne svrstam, mreža se raspada, "glavna" informacija, srž čitave raščlambe jednostavno odmagli.

U mojoj glavi je ovako- postoji ogromni blago zaobljeni crni prostor. U tom prostoru stvorim dugi niz vrata. Svaka vrata imaju naziv. Iza svakih vrata se nalazi ili još vrata (ovisi o kompliciranosti toga što želim otkriti) ili odjeljak s "uredskim ladicama" koje su ponovo izlistane sa svojim nazivima.
Kažeš da si vizualni tip pa ti je možda poznata takva/slična postavka. Nešto takvo koristim i pri kontroli izražavanja (ne osjećanja) emocija, imam posebne "sobe".

Ne znam koliko je moguće prestati analizirati, niti da li bi to uopće bilo potrebno. Idem po principu proučavanja sebe do otkrića kako na najbolji način iskoristiti to što imam. Ne želim zatomljavati svoju prirodu dok god se ne kosi direktno negativno s tuđom.

Takav je prirodni ustroj, istražiš svoju prirodu, ne oblikuješ je prema tuđoj. A sve su prirode na kraju "mreže" iste. Ne mogu biti uz imitacije. ( imam te čudne nepovezane zaključke koji su jasni samo meni )

Oslobađanjem svoje prirode se oslobađa onaj intuitivni dio tebe, to je srž koja ti je neuhvatljiva. Na problem reagiraš logično-intuitivno. (intuicija je što više razmišljam i postavljena poput nekakvog "znanja" do kojeg si došao samo-spoznajom a da nisi ni svjestan. Nije "unaprijed određeni impuls iz svemira" )

[Klosta]

Verdadera kaže:

Vizualizacija pomaže. Ovisi o tvojoj kreativnosti također.
Moj princip kad se počne granati u nedogled (meni zapravo više izgleda kao jedna velika "ljepljiva" mreža romboida) znači da je vrijeme svrstavanja.
Tek nakon svrstavanja i utvrđivanja svrstanog mogu ići dalje. Ako ne svrstam, mreža se raspada, "glavna" informacija, srž čitave raščlambe jednostavno odmagli.

U mojoj glavi je ovako- postoji ogromni blago zaobljeni crni prostor. U tom prostoru stvorim dugi niz vrata. Svaka vrata imaju naziv. Iza svakih vrata se nalazi ili još vrata (ovisi o kompliciranosti toga što želim otkriti) ili odjeljak s "uredskim ladicama" koje su ponovo izlistane sa svojim nazivima.
Kažeš da si vizualni tip pa ti je možda poznata takva/slična postavka. Nešto takvo koristim i pri kontroli izražavanja (ne osjećanja) emocija, imam posebne "sobe".

Ovo je jako zanimljivo, poznato mi je ovo sa vratima (prostorija podsjeća na kružno predsoblje s portalima - nalik onom iz igre Crash Bandicoot 2 koju sam igrala kao dijete) ali kod mene ne postoji nikakav red i organizacija unutar istih, potpuni je haos, ne znam gdje stvari počinju a kamoli završavaju i gubim se u svemu tome, to je vjerovatno glavni razlog otvaranja ovog topica - kako dovesti haotičnost misaonog procesa pod kontrolu? Previše mi se često čini da ne upravljam ja istim, da ja tek biram temu a um dalje vozi po svom i bira direkcije.

Kod mene čini se nedostaje svrstavanje koje pominješ i svako malo dolazi do kraha mreže zbog prezasićenja.
Da li su te uredske ladice (inače, upoznala sam još jednu osobu koja je pominjala sličnu vrstu mentalnog enterijera, i imala je dijagnozu bipolarnog) nešto što aktivno uređuješ ili se dešava samo od sebe? Da li je pod tvojom kontrolom to što opisuješ ili je samo distancirani opis tvog procesuiranja?

Ne znam koliko je moguće prestati analizirati, niti da li bi to uopće bilo potrebno. Idem po principu proučavanja sebe do otkrića kako na najbolji način iskoristiti to što imam. Ne želim zatomljavati svoju prirodu dok god se ne kosi direktno negativno s tuđom.

Takav je prirodni ustroj, istražiš svoju prirodu, ne oblikuješ je prema tuđoj. A sve su prirode na kraju "mreže" iste. Ne mogu biti uz imitacije. ( imam te čudne nepovezane zaključke koji su jasni samo meni )

Ovo mi je također vrlo poznato, od silnog analiziranja (najčešće usmjerenog ka unutra) koje mi zadaje glavobolje u posljednje vrijeme, pa do agresivnog otpora prema bilo kakvoj vrsti vještački nametnutog okvira/forme.

Također mi se (pogotovo u posljednje vrijeme, zbog stresa i rokova) dešavaju mentalne "magle", nalik zamrzavanju ekrana na laptopu. Informacije i znanje vrlo često nisam u stanju otključavati po principu - netko mi da temu i ja onda elaboriram istu; vadim ih većinom u fragmentima, kroz asocijacije i u odnosu na nešto. Je li ti išta od ovoga poznato?

Da li imaš neku dijagnozu, jesi li pronašla u psihologiji/psihijatriji pomen o ovome svemu, potpuno sam zbunjena?

[Verdadera]

Sobe, ladice, vrata i prostori u mojoj glavi se ne uređuju aktivno, oni nisu mjesto bijega koji dekoriram unutar glave. Ne, oni služe mojim emocijama i analizi, dio su mehanizma.
Ni misli mi nisu sredstvo bijega od realnosti, više razumijevanja.
Ako bježiš u svoj proces, možda je u tome problem?

Za mene ovo što sam ti opisala nije djeljivo od mene, nije zaseban svijet unutar mene (iako većina ljudi u biti drži svoje svjetove unutar svijeta)
S fokusom na misli nemam problem. Možda jer se dogodi automatski nekako da zapamtim prvu misao. Zato sam sposobna razgovarati o nečemu 3 sata i na kraju se bez problema vratiti na početnu točku. Možda da sebi u glavi stvoriš "početnu točku"? Koju memoriziraš po principu asocijacije, materijaliziraš misao s nekom oblikovnom asocijacijom.
Npr. Započnem o psihologiji čovjeka, dođem do Kaosa i organizacije svemira
Psihologija čovjeka može biti obojana misao, tad se sjetim boje, ili emotivno povezana, tad se sjetim emocije, ili vizualno. Psihologija me podsjeti npr na kutiju i na taj način ću zapamtiti prvu misao.

Da, pod mojom je kontrolom jer sam sama dizajnirala princip koji odgovara mojim mislima. Prije toga je bio kaos, nekoncentrirani. Zato prije i nisam dozvoljavala previše plutanja u mislima. Ti imaš kontrolu, to nije nekakav svijet van svijeta, to si ti.

Zanimljivo da spominješ ne-svrstavanje to jest otpor a čini mi se da se uporno pokušavaš svrstati u neku dijagnozu. Znam, lakše je tako. Odbijaš forme i okvire ali u sebi se itekako želiš smjestiti i objasniti. Koliko god ljudi u nekim stvarima bili slični jedni drugima, često puta ono što jedan radi na isti način- ne radi iz istog izvora. Čovjek je pre-kompleksan da bi se zadržalo na znanstveno-psihološki postavljenim obrascima. Oni su samo obrasci.
Ako sam dobro shvatila, umjesto da tvoji procesi služe tebi, ti služiš svojim procesima. "Ti" je ona tvoja srž.

Nemam dijagnozu Nisam je ni tražila mada sam određeni period baš poput tebe pokušavala sebe svrstati u već poznate okvire. Lakše je tako, osjećaš pripadnost ali u biti ne upoznaješ pravu sebe.
Upoznala sam samu sebe jer je to prednost takvog procesa ako ga staviš pod kontrolu. Možeš mnogo šire vidjeti generalnu sliku. Ako te priječi u svakodnevnom životu i interakciji s drugima, onda je to problem. Ako je stvar samo manjka kontrole, to se "lako" nauči.

To što ti se događa u glavi može potencijalno biti veliko blago ili veliki teret, znam.
Eh sad, ponekad najbolji način da se čovjek upozna je da se samom sebi prepusti, dozvoli samom sebi da se preplavi sobom. Ne znam ni kako objasniti. Ne znam koliko se kočiš..

Psihologiju i psihijatriju sam sama proučavala što sam detaljnije mogla, ne toliko da objasnim sebe sada već da ustanovim kako sam do tu došla, što je "moje" a što je odgojno iskustveno.

[F.A.Q]

Klosta kaže:

Da li vas ima još kojima se čini da im mozak funkcionira malo drugačije u odnosu na većinu populacije? U smislu da misaoni proces nije toliko linearan koliko asocijativan, da vam se često dešava da povezujete stvari i vidite patterne koji se drugima čine nelogičnim, da koristite neku alternativnu logiku koja samo vama ima smisla? Također sam izrazito vizualni tip i stalno povezujem slike u glavi ali pretpostavljam da ovo i nije toliko neuobičajeno.
I da, nerijetko mi se desi da seciram dublje slojeve nečega ali nisam u stanju vidjeti onaj osnovni, koji bode oči. Misli su mi vrlo fragmentirane, apstraktne i teško ih je zadržati i kontrolirati.

umjetnik, umjetnost .. znam da je to zastrasujuce u primitivizmu okoline ali jebiga .. u naprednom drustvu bi bilo prihvacen i podrzan u razvoju .. ovdje si prijetnja i ugrozavas priomitivizam

ima malo vise logike od beskonacnih dijagnoza samo sebi smislene psihijatrije i/ili razvlacenja po alternativnim medicinama

Da li ima smisla dovoditi ovo u vezu sa recimo bipolarnim ili ADHD-om, ili nečim trećim?

ovisi tko dovodi u vezu .. JA dovodim opisana pitanja u vezu sa inteligencijom .. a nisu ni odgovori daleko od inteligencije ako "postojimo" u uzrocno-posljedicnom svemiru

[Happyning]

Klosta kaže:

... Govoriš (tj. pitaš) iz iskustva? O čemu je ovdje tačno riječ?

Nema tocno Zahtjev za tocnim je pokusaj linearnog, kontrolirajuceg objasnjavanja nelinearnog.
To trebas osjetiti/uvidjeti sama. Ja samo pisem sto osjetim. Ima vise razlicitih a opet istih nacina da bi se "linearno" barem malo razjasnilo a ne moze jer je potrebno i nelinearno "razumijevanje". Ostaje i ostat ce neopisivo samom linearnom.
Zelis upoznati/razumijeti sebe da bi se lakse prihvatila i osjecala ugodnije u svojoj kozi koje kao da pliva bespucima "nelinerealnosti".
Kako ja po sebi vidim nelinearno vidi/uvidja stvari koje su "skrivene" mom linearnom procesiranju ali koje nisu u sukobu nego potpomazu obogacuju "realnost" linearnosti.
To je jedan novcic sa dvije strane koje nisu u suprotnosti, sukobu. Ne kose se.

Samostalna tj. pojacana bilo nelinearnost, bilo linearnost dovode do osiromasenja zivota, frustracija, nezadovoljstva, unutrasnjih konflikta, nepotpunosti sebe...jer nema blokirane-ne prihvacene druge strane istog novcica.

Jesu li te u djetinjstvu pustali da budes vise manje "svoja"?
Pravila, odgoj, dogme pa i neka znanja znaju blokirati nelinearnost zbog lakseg prilagodjavanja vecini tj. drustvu "slicnih" koji razmisljaju na vise linearnoj naucenoj/memoriranoj bazi.

Ja ti ne mogu nista sugerirati osim da to sama uvidis na svoj nacin i snadjes svoj model/sistem (ima ih) koji olaksavna integraciju linearnog i nelinearnog da se sprijatelje u jednu cjelinu razumijevanja da bi lakse i ucinkovitije zazivjela i dala za sebe najbolje a time i za druge. To svatko treba proci sam.

Sve gore napisano bih sazeo u nesto sto mozda na nelinearan, intuitivan impuls osjetis a to je da trebas samo "razumijeti" da si to Ti! i da ne trebas vise Sebe zanemarivati pitanjem tko si ti!
To razumijevanje nije tipa:"Aha sad razumijem! nego suptilnost: "da u biti ne treba razumijeti nesto sto vec jest, jesi.

[Klosta]

Verdadera kaže:

Ako bježiš u svoj proces, možda je u tome problem?

Ovo je najvjerojatnije moj problem, vrlo je moguće da miješam misaoni proces sa nekom vrstom disocijacije/daydreaminga, nije mi se ovo ranije dešavalo, da ovako puno vremena provodim u svijetu unutar vlastite glave. Čitala sam dosta o Jungovoj aktivnoj imaginaciji, o kreativnosti općenito i čini mi se da sam pomiješala neke stvari.

Da, pod mojom je kontrolom jer sam sama dizajnirala princip koji odgovara mojim mislima. Prije toga je bio kaos, nekoncentrirani. Zato prije i nisam dozvoljavala previše plutanja u mislima. Ti imaš kontrolu, to nije nekakav svijet van svijeta, to si ti.

Ja ti ne mogu nista sugerirati osim da to sama uvidis na svoj nacin i snadjes svoj model/sistem (ima ih) koji olaksavna integraciju linearnog i nelinearnog da se sprijatelje u jednu cjelinu razumijevanja da bi lakse i ucinkovitije zazivjela i dala za sebe najbolje a time i za druge. To svatko treba proci sam.

Na koji način se dizajnira princip? Kad kažeš prije, na što misliš? Oboje pominjete da je to proces koji svatko sam za sebe prolazi, ali oboje zvučite vrlo apstraktno (kao neki eho iz velike daljine ) mada opet intuitivni dio mene donekle razumije.

Nisam je ni tražila mada sam određeni period baš poput tebe pokušavala sebe svrstati u već poznate okvire. Lakše je tako, osjećaš pripadnost ali u biti ne upoznaješ pravu sebe.

Ovo si vrlo lijepo primijetila, iako (verbalno) odbijam pripadnost bilo čemu, sve što radim u posljednjim mjesecima je pokušaj objašnjavanja sebe same kroz neki label/dijagnozu.

Drago mi je što vas se toliko javilo i zna o čemu je ovdje riječ, hvala vam na komentarima i iskustvima, umanjilo je donekle haotičnost cijele stvari.
ps. u kojoj vezi je sve ovo s kreativnim radom, na koji način se najbolje može iskoristiti, da li slikate/pišete/nešto treće?
pps. gore pomenuta sumnja - na koji način se nositi s ovim, meni se UVIJEK čini da postoji barem 10 opcija i da je svih 10 potencijalno ispravan odgovor, ne znam kako s ovim izaći na kraj

[Klosta]

F.A.Q kaže:

umjetnik, umjetnost .. znam da je to zastrasujuce u primitivizmu okoline ali jebiga .. u naprednom drustvu bi bilo prihvacen i podrzan u razvoju .. ovdje si prijetnja i ugrozavas priomitivizam
:

Baviš li se nekom vrstom umjetnosti? Na koji način ti pomaže ili odmaže ovakva vrsta asocijativnog/divergentnog procesa?

[Verdadera]

Zapravo sam bila oduševljena kad sam naišla na ovu temu, pomogla mi je da sebi točno posložim ono što je apstraktno lelujalo, dakle, hvala ti.

Kad sam već kod te riječi, primjećuješ da govorimo slično a apstraktno je zbog tog detalja samo-spoznaje koja je za svakog različita. Mi ti možemo dati defincije ali dok sama ne usvojiš proces, definiciju ćeš osjećati u poleđini. Taj proces je ono što to sve čini osobnim i prilagođenim samo tebi.
Na taj način se dizajnirao moj princip. Shvatiš mane i prednosti svojih misli. Odbaciš sve tuđe ideje.

Meni se govorilo kako ne bih trebala toliko analizirati, kako samoj sebi otežavam. Prihvatila sam to kao "gotovo" uopće ne uzimajući u obzir činjenicu da to nije moj princip. Moj princip je analiza do u detalja, raščlamba a potom sastavljanje iznova. Onda sam osjećala pakao u sebi, jer, kako spriječiti svoju bit? Ne možeš, možeš je potisnuti, možeš je ignorirati ali ona želi vani. "Prestala" sam analizirati i osjetila sam samo još veću frustraciju. Jer je izbijalo na površinu ono što ja jesam.
Pa sam se mirne duše vratila samoj sebi i tek tada počela otključavati potencijale. To je možda dio onog prepuštanja sebi koje sam spominjala.
Kad ponovo osjetim frustraciju, ona će biti ono što i jest- simbol nečega što moram otkriti, ne nešto što me definira. Osjećam ja, ne osjeća emocija.

Dakle, da, svih 10 solucija je jednako ostvarivo. Baš je u tome čar, što si spremna na svih 10. To jest, čini mi se da ti nisi spremna nego želiš odabrati jednu.

U mojoj glavi odaberem jednu kojoj bih najviše stremila (ako je riječ o nečemu na što imam utjecaj), ali, do krajnjeg rezultata, sve su opcije otvorene (ne baš točno, ali, otišla bih preduboko, ukratko, s protokom vremena se smanjuje i broj opcija)

Sve su opcije jednako prihvaćene, to želim reći. "Izmišljanje" novih opcija prouzročava mir a ne nemir.
Prije se odnosilo na period dok sam sebe potiskivala jer sam se sebe bojala. Jer je svijet govorio da takva ne bih trebala biti, tko zna kakva je to "takva" uopće. Stvarala mi se frustracija zbog tih pustih opcija, jednako kao i tebi. To je bio moj nekoncentrirani kaos, nemir koji sam osjećala zbog toliko "otvorljivih" vrata.

Što je utjecalo i na moj umjetnički izražaj, vrlo rijetko sam uspjevala dovršiti ideju jer sam je već vidjela dovršenu. Sada se to preobratilo nekako, iskrenulo u umjetnost u jednom vidu. Crtam iznimno detaljno, čak su i slikarska djela postala takva. Izražavanje pisanim putem je jednako tako. Utječem na već viđene ishode, kroz umjetnost možda dobivam istovremeno kontrolu/prepuštanje kontrole i mogućnost gledanja u skrivenu mene (onu koju se osjeća). Stvaram iz glave jer ne prenosim određenu ideju, izražavam unutrašnjost.

Najbolji dio svega, ono gdje možda osjećaš frustraciju... Tvoja frustracija te tjera na postavljanje pitanja i traženje odgovora. Iznimno je blagotvorno za tebe što su self-oriented. Ideš "ispravnom" putanjom procesa.
Meni se dogodilo da se frustracija prelomila u mir u duši. Nisu nestala pitanja, samo sada se pokreću iz čiste objektivne znatiželje.

Možeš sebi dati "dijagnozu" ali...meni dijagnoza zvuči negativno. Znači da si "van normale" i da "tako ne bi trebalo biti" pa čak i da bi "trebala" raditi na tome da budeš bliže prihvatljivoj "normali".
Ima i jedna druga stvar, svrstaš se negdje i prestaneš se učiti jer...ionako imaš dijagnozu. Dijagnoza je definiranje drugačijeg, ne priča ti tko si ti (možda bolje reći "gdje").

Definiraj se sama, ukratko, psihologija/psihijatrija je smjernica koja ti može jako puno pomoći, samo ako se ne koristi kao "štaka".

I za kraj kraja
Moj slučaj- prvo sam izmislila "prvu misao", točku orijentira, na tu misao sam se uvijek mogla vratiti ako pretjeram u "lutanju". A ako bi došlo vrijeme povezivanja ili raspadanja (to se nekako osjeti) onda stanem i svrstam sve na već opisani način a zatim idem dalje.
Zapravo mislim da sam na neki način uzastopnog ponavljanja određenog načina- re-programirala svoj mozak.
Ono što je različito od tebe je što vrlo rijetko lutam u daydreaming, stvari o kojima "maštam" su obično ostvarive, ili su proces upoznavanja okoline, lutanja "obavljam" kroz umjetnost, tu se prepustim maštanjima drugih svjetova i sličnog.

Etogac, ne znam što bih ti više rekla, mislim da sam sve objasnila što mi je poznato, više puta, dalje je na tebi samoj. Ne želim ti govoriti "što da radiš" jer bi to bilo utjecanje mog principa na tebe, to ne želim.
Možda jedino što bih ti preporučila je da ne gušiš svoju kreaciju.

Oprosti na romanu, I'm over and out, wish you a lot of patience

[Leteća]

Klosta kaže:

Da li vas ima još kojima se čini da im mozak funkcionira malo drugačije u odnosu na većinu populacije? U smislu da misaoni proces nije toliko linearan koliko asocijativan, da vam se često dešava da povezujete stvari i vidite patterne koji se drugima čine nelogičnim, da koristite neku alternativnu logiku koja samo vama ima smisla? Također sam izrazito vizualni tip i stalno povezujem slike u glavi ali pretpostavljam da ovo i nije toliko neuobičajeno.
I da, nerijetko mi se desi da seciram dublje slojeve nečega ali nisam u stanju vidjeti onaj osnovni, koji bode oči. Misli su mi vrlo fragmentirane, apstraktne i teško ih je zadržati i kontrolirati.

Da li ima smisla dovoditi ovo u vezu sa recimo bipolarnim ili ADHD-om, ili nečim trećim?

Ako ti mozak tako funkcionira, onda možeš dovesti sve u vezu sa svačim. Ne samo s ADHD-om nego i s evolucijom riba dvodihalica (ako se malo potrudiš i nemaš pametnijeg posla.)

Sjećam se svog oduševljenja kad sam saznala da postoji zanimanje "teoretičar zavjera". Svaki dan sam pokušavala smisliti barem tri, čisto za vježbu. No, promakla mi je očigledna činjenica da je takve stvari jako teško unovčiti (barem je tako bilo u mračno doba dial-upa).

Nisam vizualni tip i prilično se mučim kada treba vizualizirati nešto, a još više kada treba povući ravnu crtu, ali mozak mi radi na oba kanala - odnosno, mogu razmišljati i linearno i asocijativno, s tim da o ovim asocijativnim procesima uglavnom šutim (osim kad su okolnosti takve da se mogu pretvarati da sam pijana i/ili napušena). To asocijativno razmišljanje je svojedobno urodilo nekom prilično solidnom poezijom i (dosta lošijim) kratkim pričama. Tako da je sasvim moguće da je takvo razmišljanje temelj kreativnosti i onog čuvenog "razmišljanja izvan okvira". U svakodnevnom životu uglavnom funkcioniram tako da se trudim uvijek imati pripreman 'normalnan' odgovor na pitanje "o čemu razmišljaš" jer bi me iskren odgovor uvukuao u neku glupavu raspravu i time mi omeo misaone procese.

Dosta sam proučavala te stvari i prilično objašnjenje sam našla u onoj Myer-Briggs tipologiji. Linearno razmišljanje bi bilo "T" komponenta, a asocijativno "N". Ako ćemo jezičarski, onda bi se moglo raditi o metafori (asocijativno) i metonimiji (linearno).

Problematičan mi je stres jer mi je senzorna komponenta (S) dosta slaba, a emotivna (F) još slabija. Tako da kužim da se osjećam loše i sumanuto tražim uzroke tome, a propuštam očite odgovore, kao npr. da nisam dugo ništa pojela ili da me je neki prasac maločas uvrijedio.

[fauxpersona]

Klosta kaže:

Da li vas ima još kojima se čini da im mozak funkcionira malo drugačije u odnosu na većinu populacije? U smislu da misaoni proces nije toliko linearan koliko asocijativan, da vam se često dešava da povezujete stvari i vidite patterne koji se drugima čine nelogičnim, da koristite neku alternativnu logiku koja samo vama ima smisla? Također sam izrazito vizualni tip i stalno povezujem slike u glavi ali pretpostavljam da ovo i nije toliko neuobičajeno.
I da, nerijetko mi se desi da seciram dublje slojeve nečega ali nisam u stanju vidjeti onaj osnovni, koji bode oči. Misli su mi vrlo fragmentirane, apstraktne i teško ih je zadržati i kontrolirati.

Da li ima smisla dovoditi ovo u vezu sa recimo bipolarnim ili ADHD-om, ili nečim trećim?

Perceptivna psihološka funkcija ti je ona intuitivna. Guglaj MBTI i riješi test. Može biti od pomoći.

Edit - sistematizaciju tih skokovito ne-povezanih asocijacija postigao sam koristeći sistemsku teoriju; sve oko nas (i mi sami) su sustavi i sve načelno možeš staviti u interaktivni međuodnos; moja ruka je sustav, laptop je sustav, stan je sustav... i svaki se odnosi sa svakim. Kad tako postaviš stvari možeš se kretati po toj mreži međupovezanosti i zoom-irati ili od-zoom-irati dijelove.

[fauxpersona]

Klosta kaže:

pps. gore pomenuta sumnja - na koji način se nositi s ovim, meni se UVIJEK čini da postoji barem 10 opcija i da je svih 10 potencijalno ispravan odgovor, ne znam kako s ovim izaći na kraj

Superpozicija stanja - mogućnost istodobnog postojanja svakog potencijalnog stanja sustava - ruši se proživljenim i iskustvenim; na teoretskoj razini ona je moguća, ali čim moraš odabrati npr. smjer kojim ćeš krenuti na raskrižju, već si anulirala ostale ne-uzete mogućnosti.

Savjet - izađi iz svoje glave i počni živjeti život; planovi i apstrakcije mogu biti dobar okvir, konstrukt ili smjernica za naše aktivnosti, ali masa njih naprosto otpadne kad moramo djelovati u stvarnom svijetu.

Prevedeno - nemaš pravih problema i imaš viška slobodnog vremena.

Eh, ti studentski dani.

[Leteća]

fauxpersona kaže:

Perceptivna psihološka funkcija ti je ona intuitivna.

Ne, to su dvije odvojene funkcije. Barem u sistemu koji preporučuješ.

[fauxpersona]

Leteća kaže:

Ne, to su dvije odvojene funkcije. Barem u sistemu koji preporučuješ.

Pisah samo o jednoj - perceptivno-intuitivnoj - ne spomenuh drugu, perceptivnu niti decision making.

[Leteća]

fauxpersona kaže:

Pisah samo o jednoj - perceptivno-intuitivnoj - ne spomenuh drugu, perceptivnu niti decision making.

Ma namiguj ti koliko hoćeš, ali u Myer-Briggs tipologiji N=intuitivno, P=perceptivno. Donošenje odluka se pak odnosi na T/F dihotomiju.

Babe i žabe.