Motivacija iza filozofije

[pećina]

Svaka filozofija ima motivaciju. Ne postoji osoba koja ima filozofski stav, a da pritom nema i određenu motivaciju iza toga. To se najviše vidi upravo u onim aspektima gdje osoba sama počinje temu ili gorljivo brani/napada.

Stanimo na loptu i malo reflektirajmo: zašto kažemo to što kažemo? Zašto slijedimo taj tok misli, taj tok argumentiranja?

I, ako je zaista tako, u kojoj mjeri smo uopće svjesni vlastitih biasa? I ako smo u stanju raščlaniti do najsitnijih atoma vlastite misli, što su ti atomi? Što su te primarne misli koje nemaju svoje razloge niti svoju argumentaciju?

--

Konzistencije radi, motivacija iza ovog posta (kao i većine moje filozofije) je negiranje identiteta kao nečeg primarnog odnosno pozicioniranje vlastitih misli kao nepoznatih i identiteta kao skupa podsvjesti, kulture i gena nad kojima nemamo nikakvu kontrolu.

[Jednostavko]

Iza filozofije nema nikakve druge motivacije osim težnje za istinom.

Što si tiče motivacije koja postoji iza nekih pojedinačnih stavova to može biti zanimljivo psihološko pitanje, ali čak i kad bismo bili posve sigurni čime su motivirani ti stavovi to ne bi bilo dovoljno da govorimo o njihovoj istinitosti. Tako npr. Freud smatra da je ideja o bogu utemeljena na osjećaju bespomoćnosti pred nadmoćnim silama prirode i u nesvjesnoj potrebi da se vratimo u djetinju sigurnost koju nam je pružao otac. To može biti točno ali se iz toga ne može zaključiti da li bog postoji ili ne postoji.

[Leteća]

pećina kaže:

Svaka filozofija ima motivaciju. Ne postoji osoba koja ima filozofski stav, a da pritom nema i određenu motivaciju iza toga. To se najviše vidi upravo u onim aspektima gdje osoba sama počinje temu ili gorljivo brani/napada.

Stanimo na loptu i malo reflektirajmo: zašto kažemo to što kažemo? Zašto slijedimo taj tok misli, taj tok argumentiranja?

I, ako je zaista tako, u kojoj mjeri smo uopće svjesni vlastitih biasa? I ako smo u stanju raščlaniti do najsitnijih atoma vlastite misli, što su ti atomi? Što su te primarne misli koje nemaju svoje razloge niti svoju argumentaciju?

--

Konzistencije radi, motivacija iza ovog posta (kao i većine moje filozofije) je negiranje identiteta kao nečeg primarnog odnosno pozicioniranje vlastitih misli kao nepoznatih i identiteta kao skupa podsvjesti, kulture i gena nad kojima nemamo nikakvu kontrolu.

Memetika?

Vrlo rijetko se pitam zašto nešto mislim i govorim. Bitnije mi je pokušati procijeniti učinak tih misli i riječi na sebe i druge. Na primjer, vidim da određena misao sa sobom nosi određenu emociju i taj podatak mentalno zabilježim za drugi put. Zašto to radim? Vjerojatno zato što ni ja ne smatram da posjedujem neki nezavisni identitet. Obavljam određene funkcije, igram različite uloge i svaka od njih sa sobom nosi neku 'mikroosobnost'. To nisam 'prava ja', to je samo dio mene. Ja sam zbroj tih dijelova, a i više od toga - ja sam kompleksni sustav. Svojevrsni stroj. Želim da taj stroj funkcionira najbolje moguće pa pazim da povremeno defragmentiram disk, da ne instaliram bugoviti softver, da provjeravam je li stari programi rade kako treba, prema potrebi instaliram nove.

Tko je onaj tko to sve radi? Zapravo, nemam pojma.

[Srebrni-medvjed]

Filozofiramo i komuniciramo sa drugim filozofima da otkrijemo duhovno znanje koje je zapisano u nama.

A to činimo jer ne želimo biti uvjetovana bića koja ovise o vjetrovima i valovima koji nas udaraju kaotično o stijene materijalnog svemira.

[Leteća]

Pećina, koja motivacija stoji iza tvog negiranja identiteta? Koji te je tok misli doveo do tog zaključka? Smatraš li da bi drugačije razmišljao o tome da imaš drugačije gene, drugačija životna iskustva i to?

[Sigmund]

pećina kaže:

I ako smo u stanju raščlaniti do najsitnijih atoma vlastite misli, što su ti atomi? Što su te primarne misli koje nemaju svoje razloge niti svoju argumentaciju?

To je misao o bitku. Mišljenje je minimalno misao o bitku. A zašto slijedimo određeni tijek misli? Pa, u idealnom slučaju slijedimo logičku nužnost.

[Nea--]

Leteća kaže:

... ni ja ne smatram da posjedujem neki nezavisni identitet. Obavljam određene funkcije, igram različite uloge i svaka od njih sa sobom nosi neku 'mikroosobnost'. To nisam 'prava ja', to je samo dio mene. Ja sam zbroj tih dijelova, a i više od toga - ja sam kompleksni sustav. Svojevrsni stroj. Želim da taj stroj funkcionira najbolje moguće pa pazim da povremeno defragmentiram disk, da ne instaliram bugoviti softver, da provjeravam je li stari programi rade kako treba, prema potrebi instaliram nove.

Tko je onaj tko to sve radi? Zapravo, nemam pojma.

Nešto sam baš jučer čitala u vezi ovoga

"Each aspect of consciousness possesses a will of its own. As long as you are blindly involved in the struggle and therefore submerged in it, each of these various aspects will control you in turn because the real self that could determine your identification differently has not yet found its power.
Your blind involvement enslaves you and inactivates your creative energy. This missing sense of self leads to despair"

...pa onda:
"It is the task of human beings to carry negative aspects with them for the purpose of integrating and synthesizing them. You undertake this important task for the sake of evolution!"

I još:
"When you come into this life, you bring negative aspects with you for the purpose just mentioned. Meaningful laws determine what aspects you bring with you. This task gives you great dignity, which is so much more important than the momentary suffering that accrues from not knowing who you are"

[servantes]

Sigmund kaže:

To je misao o bitku. Mišljenje je minimalno misao o bitku. A zašto slijedimo određeni tijek misli? Pa, u idealnom slučaju slijedimo logičku nužnost.

Možeš li biti malo određeniji? Kakva je to "misao o bitku"?

[paklara]

servantes kaže:

Možeš li biti malo određeniji? Kakva je to "misao o bitku"?

Kako ne razumiješ? Misao o bitku proizlazi iz subjekta, a subjekt je metafizička kategorija, ''duh'' iz kojeg proizlazi mjera stvari. Supstanca je subjekt tubitka iz kojeg proizlazi apsolut bitka. Bitno je razdvojiti ontološku objektivizaciju kategorije subjekta od omniscijencije duha. Sila je duh, a supstanca je esencija stvari, "hypokeimenon".

[servantes]

paklara kaže:

Kako ne razumiješ? Misao o bitku proizlazi iz subjekta, a subjekt je metafizička kategorija, ''duh'' iz kojeg proizlazi mjera stvari. Supstanca je subjekt tubitka iz kojeg proizlazi apsolut bitka. Bitno je razdvojiti ontološku objektivizaciju kategorije subjekta od omniscijencije duha. Sila je duh, a supstanca je esencija stvari, "hypokeimenon".

Žao mi je. Ne razumijem.
Možeš li pojednostavniti ili konkretizirati na neki način?

[paklara]

servantes kaže:

Žao mi je. Ne razumijem.
Možeš li pojednostavniti ili konkretizirati na neki način?

Misao o bitku je sinteza apsolutnog znanja koje je moguće otkriti mudrošću, a može se shvatiti i kao jedinstvo konačnog i beskonačnog subjekta ili supstance i subjekta ili svijeta i subjekta koji je još i supstanca.
Kako je misao osjetilna izvjesnost, čisti bitak je i apsolutna neposrednost!

[Sigmund]

servantes kaže:

Možeš li biti malo određeniji? Kakva je to "misao o bitku"?

Mišljenje misli o mišljenju, dakle o samom sebi. Mišljenje želi shvatiti što je mišljenje. Pa onda odbacuje sve ono sporedno i nevažno. I na kraju, preostaje ono što je mišljenje minimalno. Minimalno, jer kad bi bilo nešto manje od toga, onda više uopće ne bi bilo mišljenje. I jedino moguće je da je mišljenje minimalno - misao o vlastitom postojanju. Dakle, "ja jesam" ili "mislim, dakle postojim." Prema tome, misao o bitku je najjednostavnija moguća misao.

[pećina]

Jednostavko kaže:

Iza filozofije nema nikakve druge motivacije osim težnje za istinom.

Što si tiče motivacije koja postoji iza nekih pojedinačnih stavova to može biti zanimljivo psihološko pitanje, ali čak i kad bismo bili posve sigurni čime su motivirani ti stavovi to ne bi bilo dovoljno da govorimo o njihovoj istinitosti. Tako npr. Freud smatra da je ideja o bogu utemeljena na osjećaju bespomoćnosti pred nadmoćnim silama prirode i u nesvjesnoj potrebi da se vratimo u djetinju sigurnost koju nam je pružao otac. To može biti točno ali se iz toga ne može zaključiti da li bog postoji ili ne postoji.

Nije ovo matematika pa da istina i postoji. Moral, estetika, ontologija, epistemologija su daleko od "istine" već više "meni se čini/sviđa".

Ili su svi indiferentni prema svim tim konceptima?

[Leteća]

Nea-- kaže:

Nešto sam baš jučer čitala u vezi ovoga

"Each aspect of consciousness possesses a will of its own. As long as you are blindly involved in the struggle and therefore submerged in it, each of these various aspects will control you in turn because the real self that could determine your identification differently has not yet found its power.

Ne bih to baš nazvala "voljom" budući da je većina dijelova zapravo reaktivna. Dosadno-znanstveni izraz za to što aspekti imaju bi bio "ego state dependent memory".

Nea-- kaže:

Your blind involvement enslaves you and inactivates your creative energy. This missing sense of self leads to despair"

Ovo stoji. Samo, da budem iskrena, nikad nisam uspjela dokučiti značenje termina kao što su "real self" i "higher self". Najbliže što sam uspjela definirati je neko zen-stanje koje je zapravo uvijek prisutno, čak i u trenutcima najveće mentalne konfuzije. Prvi put sam ga detektirala dok sam vozila po kiši dok su mi se stakla maglila po cesti punoj rupa i s rezervoarom u crvenom. Znači, neki dio mene koji kao da stalno ponavlja mantru "sve je okej" i znalački se smješka. (To je samo metafora, jer se radi o stanju bez riječi i slika, čak ni emocije nisu tu nešto uključene.) Kad god uletim u neki drek, pokušavam prizvati to stanje - ono ne rješava problem, ali ga čini podnošljivijim samom svjesnošću o tome da se radi o nečem prolaznom i kratkoročnom.

Nea-- kaže:

"It is the task of human beings to carry negative aspects with them for the purpose of integrating and synthesizing them. You undertake this important task for the sake of evolution!"

'One does not become enlightened by imagining figures of light, but by making the darkness conscious.'

Nea-- kaže:

"When you come into this life, you bring negative aspects with you for the purpose just mentioned. Meaningful laws determine what aspects you bring with you. This task gives you great dignity, which is so much more important than the momentary suffering that accrues from not knowing who you are"

Ovo ne kužim.

O kojem se tekstu zapravo radi?

[Jednostavko]

pećina kaže:

Nije ovo matematika pa da istina i postoji.

Upravo matematika ne postoji. Zato što kvantitet ne može postojati bez kvaliteta. Postoje dvije jabuke, dvije knjige, dva čovjeka, ali broj dva nigdje ne postoji.

Moral, estetika, ontologija, epistemologija su daleko od "istine" već više "meni se čini/sviđa".

S tim se ne slažem. Osim toga, tvoja tvrdnja proturječi sama sebi, jer si upravo iznio jedan epistemološki stav, a on je prema tvojim vlastitim riječima neistinit.

[nitko drugi]

servantes kaže:

Žao mi je. Ne razumijem.

Trola.

[nitko drugi]

Jednostavko kaže:

Upravo matematika ne postoji. Zato što kvantitet ne može postojati bez kvaliteta. Postoje dvije jabuke, dvije knjige, dva čovjeka, ali broj dva nigdje ne postoji.

Naravno da postoji. Npr. u jednakosti 5-3=2. Evo ga, tu je, u jednakosti.

Postoji li voće, ili samo jabuke? Postoji li zeleno, ili samo zelena jabuka?

[Leteća]

nitko drugi kaže:

Postoji li voće, ili samo jabuke? Postoji li zeleno, ili samo zelena jabuka?

Jabuka ti može pasti na glavu, zeleno ne može.

[Jednostavko]

nitko drugi kaže:

Naravno da postoji. Npr. u jednakosti 5-3=2. Evo ga, tu je, u jednakosti.

Postoji li voće, ili samo jabuke? Postoji li zeleno, ili samo zelena jabuka?

Voće postoji, ali broj dva ne postoji. Mi možemo reći "ova zelena jabuka je voće", ali ne možemo reći "ove dvije jabuke su broj dva".

[nitko drugi]

Leteća kaže:

Jabuka ti može pasti na glavu, zeleno ne može.

Znači to je kriterij stvarnosti, što ti može pasti na glavu? Treba malo znati povijest znanosti, ali iz posve matematičkih Maxwellovih razmatranja došlo se do zamisli o postojanju elektromagnetskih valova, što je posljedično omogućilo razvoj tehnologije koja ti može baciti nešto iz drona na glavu. Ili, iz misaonih pokusa mladog Einsteina koji je zamišljao da leti brzinom svjetlosti u roku od pola stoljeća direktnom linijom se stiglo do toga da je nekim Japancima pala bomba na glavu.