Depresija - opća tema

[smile4]

[QUOTE=Azzura;36060836]ovo su ti bile otprilike moje riječi kad sam 1. put došla u psihijatrice.

u split si zvala? ja sam mislila da si ti iz rijeke, no nebitno sada. gle, naši najbliži koliko god da nam iskreno željeli najbolje na ovom svijetu, ipak ne mogu razumjeti što se to točno događa.
i to nema veze s njihovom inteligencijom, empatijom, niti ičim sličnim. to je jednostavno nešto čime se mogu uistinu baviti samo osposobljeni za to, a s druge strane je to nešto gdje te u potpunosti mogu razumijeti isključivo oni koji su se našli u takvom ili sličnom stanju.
nerealno je za očekivati da drugi to razumiju.

da je to samo "think pink" svi bi mi već odavno stavili roza naočale i uživali u pogledu



iz ri sam da..ali trebala sam razgovor..savjet i nazvala sam u split tu zenu..rekla je da ce me sigurno nazvat iz savjetovalista-samo nek se prmirim malo nekako..rekla je da neki dolaze na terapije po pet godina

cini mi se da je tu u ri tako shit sto se tice pomoci i savjeta

bila sam lani jos potrazila jednu priv.psihijatricu-nije radila il neznam što kad sam došla tamo..pa zvala-ništa...a onda kako sam ostala bez posla-zaista pazim na tu j.lovu i onda sam išla preko HZZO-a

sad već gubim volju i snagu da potražim pomoć jer tražim i onda naletim na krive..ne dobijem adekvatnu pomoć..izmorilo me to..
a da istina je da najbliži samo kažu-thinkpink i podigni se..ali nije to to..jedino dečko vidi da na trenutke da mi treba stručnjak i on se nada da će me nazvat ova žena
sve mi se čini crno: moji se slažu samo prividno-mama pati il je tako to normalno svud?ja sam uvijek se povlačila u sebe a brat je vise bio drustven..pitam se dal ima lijeka za mene uopce jer neznam neznam zašto sa ovaj faks i skolu zavrsila, sto me ispunjava i onda mi kazu -to sama moram otkrit..ja sama imam feeling da cu samo past u ponor skroz

svi misle da je dobro dok negiram i radim...ali nije..jer unutra je pakao

[augeN]

PenelopeJane kaže:

Uhvatila me depresija i svratila mi pozornost na moje ponašanje... ja sam grozna. Bahata sam prema svojim roditeljima, ne poštujem ih, ne pričamo skoro niti malo, egoistična sam kad su oni u pitanju... ukratko - sram me same sebe. Najrađe bi da me više nema jer bi se time oni spasili. Jedina kćer se tako ponaša prema njima. Jako mi je žao i kajem se radi svojih postupaka, ali jednostavno ne mogu drugačije reagirat kad su oni tu.

možeš reagirati drukčije ali te tvoj ponos sprečava jer bi to značilo javno priznanje kako je svo tvoje dosadašnje ponašanje bilo u krivu te tako imaš i dojam da bi oni tvoju iskrenost mogli to zloupotrijebiti, recimo narugati ti se kao što inače rade "prijatelji" (tj. osobe s kojima provodiš vrijeme druženja)

no prava istina je slijedeća: ti itekako možeš drukčije reagirati iako djeluje užasno teško (no u stvari je super lagano)
lijepo dođi kad će oni biti skupa u npr dnevnoj sobi, zamoli ih za minutu vremena, sjedni se i reci samo "oprostite mi na mom ponašanju. shvaćam koliko je ono grozno i jako mi je žao što sam takva. voljela bih da lijepo poričamo kako više nebi ja bila takva ali i da probam shvatiti zašto vi radite to što radite da ja budem takva"

negdje nakon već "oprostite..." će ti se stegnut grlo i zaplakat ćeš i krenut će erupcija emocija s obje strane nakon koje će ti nastupiti takvo olakšanje da ćeš se fascinirati zašto to nisi napravila prije

[Klaudija 77]

Sinoc sam se budila bezbroj puta i svaki put bi morala do
kupatila.Nisam imala potrebu za wc,ali sam morala,uvijek sam kontala jos
sada da odem na wc i zaspat cu kao beba,i svako budjenje po 2-3 puta u wc,
koma.
Jel se to jos nekome desava,mislim nesto slicno.

[Azz]

smile4 kaže:

sad već gubim volju i snagu da potražim pomoć jer tražim i onda naletim na krive..ne dobijem adekvatnu pomoć..izmorilo me to..

ne žali ni novca ni vremena u potrazi za pomoći, jer je to sudeći po tvojim upisima ovdje ono što trebaš da bi išta drugo realizirala.
a to što imaš dečka koji razumije i vidi koliko ti je potrebna ta stručna pomoć je velika stvar i mnogo znači

[Azz]

Klaudija 77 kaže:

Sinoc sam se budila bezbroj puta i svaki put bi morala do
kupatila.Nisam imala potrebu za wc,ali sam morala,uvijek sam kontala jos
sada da odem na wc i zaspat cu kao beba,i svako budjenje po 2-3 puta u wc,
koma.
Jel se to jos nekome desava,mislim nesto slicno.

pa da, znalo mi se do dogoditi, no nisam to pripisala nekom problemu ili posebnom stanju, već jednostavno ima dana kad mi je mozak iscrpljen ali se ne može izgasiti, već bespotrebno ruje po događajima od tog dana, po onome što se dogodilo ili što će se tek dogoditi. a to zna biti naporno, posebno kad baš želiš zaspati.

ja sam obično dok sam pušila odlazila zapalit cigaru i po povrtaku bi uspjela zaspati, a sad uzmem nešto za čitati i to po mogućnosti nešto što zahtjeva malo više pažnje i koncetracije, koje u to doba noći obično nemam pa nakon toga brzo utonem u san

[Tabby]

Čitajući tvoje postove smile4 mislim da se borimo sa istim demonima-depresija,strah i manjak samopouzdanja. Ja zaista ne znam više kako dalje, kako se osoboditi strahova da mogu nekaj u životu i napraviti. Prije sam imala brdo interesa, sada imam jedan-spavanje i bijeg u snove, maštu. Sati,dani, mjeseci vec prolaze a ja i dalje spavam i bojim se.
Problem je u svemu tome jer i da idem doktoru, sigurno pola toga mu necu kazati jer nikome ne vjerujem, tj. teško mi se otvoriti. Neke stvari da kažem mom momku je trebalo 5 godina, tako da se ne vidim u stolcu kod doktora kako mu govorim što me sve muči, i kako onda da si pomognem...
Evo nije bitno da li imate pametni odgovor ili ne samo da sam morala ovo napisati...

[Tinkerbell 8]

Klaudija 77 kaže:

Sinoc sam se budila bezbroj puta i svaki put bi morala do
kupatila.Nisam imala potrebu za wc,ali sam morala,uvijek sam kontala jos
sada da odem na wc i zaspat cu kao beba,i svako budjenje po 2-3 puta u wc,
koma.
Jel se to jos nekome desava,mislim nesto slicno.

stalno. meni ta činjenica da nisam otišla u wc stvara nemir. ne mogu zaspati ako nisam to obavila.

Tabby kaže:

Čitajući tvoje postove smile4 mislim da se borimo sa istim demonima-depresija,strah i manjak samopouzdanja. Ja zaista ne znam više kako dalje, kako se osoboditi strahova da mogu nekaj u životu i napraviti. Prije sam imala brdo interesa, sada imam jedan-spavanje i bijeg u snove, maštu. Sati,dani, mjeseci vec prolaze a ja i dalje spavam i bojim se.
Problem je u svemu tome jer i da idem doktoru, sigurno pola toga mu necu kazati jer nikome ne vjerujem, tj. teško mi se otvoriti. Neke stvari da kažem mom momku je trebalo 5 godina, tako da se ne vidim u stolcu kod doktora kako mu govorim što me sve muči, i kako onda da si pomognem...
Evo nije bitno da li imate pametni odgovor ili ne samo da sam morala ovo napisati...

e to je i kod mene tako. ja sam i išla, ali pola mu nisam rekla. jer ne mogu. pred svima očito držim tu neku masku.

[Klaudija 77]

A jedno je da mi pre spavanje ta cinjenica da nisam otisla na wc radi nemir,
ali ja moram nekoliko puta otici,i svaki puta si kazem da je zadnji puta,i sve tako.
I po tri cetiri puta u toku noci se budim i sve to ponavljam.

[Tinkerbell 8]

Klaudija 77 kaže:

A jedno je da mi pre spavanje ta cinjenica da nisam otisla na wc radi nemir,
ali ja moram nekoliko puta otici,i svaki puta si kazem da je zadnji puta,i sve tako.
I po tri cetiri puta u toku noci se budim i sve to ponavljam.

pa i ja.

[Starthere]

Oduvijek sam imao problema sa vjerovanjem ljudima. Postoji samo jedna osoba kojoj sam mogao vjerovati dovoljno da sa njom budem apsolutno otvoren. Nedavno sam poceo sumnjati da mi ta osoba nekada laze. Bilo je dosta takvih sumnja, u svakoj od njih ona bi me uvjeravala da je rijec o nesporazumu. Jednom sam bez ikakve sumnje znao da je rijec o lazi ali sam cekao da mi ona sama prizna da mi je lagala i jos uvijek cekam da ucini to. Ne muci me toliko same lazi jer i ja sam lagao ljudima, i dobro mi je poznato da svi lazemo. Ona zna kako i zasto sam se razocarao u sebe i covjecanstvo, zna i da joj ne bih zamjerio sto mi je lagala ali svejedno me nastavlja uvjeravati da joj mogu vjerovati.
Ne zelim pisati mnogo o njoj s obzirom da nije prisutna na ovoj temi, otvorio sam ovo zbog svoje depresije. Kada sam znao da mi laze a kada me je uvjeravala da nije lagala i da joj trebam vjerovati, poceo sam se pitati o citavoj nasoj vezi i o njenim namjerama. Polako sam se poceo vracati i na staro stanje izoliranja od ljudi. Bojim se da je ne izgubim. Zbog tog straha vec neko vrijeme sam opet poceo naglo propadati u depresiji koja inace traje vec godinama. Pisem zbog te depresije. Ne zelim odustati. Nemam prijatelja koje bih mogao nazvati ali zato je forum uvijek tu.

[ja_a]

Dokle god tvoje psihičko stanje ovisi o nekome drugome, znači da nisi baš na pravom putu. Počni malo misliti na sebe, a ne da tuđi životi utječu na tvoj. Mnogi su se razočarali u ljude i čovječanstvo, pa i ja, no nisam zato pao u depresiju, već mi je to bio poticaj da sebe počnem graditi kao osobu neovisnu o drugima. Nisam zato odlučio postati gad i govno koliko god možda nailazio na takve, već mi je jednostavno mišljenje drugih ljudi o meni prestalo išta predstavljati.
Iako nisam gad, ali recimo danas volim provocirati neke glupe ljude i sitne duše do te mjere da me zamrze, al dobro, to sam samo ja.
Nakon što sam izgubio osobe za koje sam vjerovao da su mi frendovi (iako nisu u potpunosti niti oni krivi) i prebolijevao to na najgore načine, izašao sam van pametniji i jači i više o nikome van svoje obitelji ne ovisim na bilo koji način.
Ovisiti emocionalno o drugom ljudskom biću nosi sa sobom bolne posljedice ako ostanemo bez te osobe. Ne znači to da ne smijemo uspostaviti neki emotivni kontakt s nekime, no ti ovisiš o nekome na način da tu osobu gušiš svojim depresijama (takav sam dojam stekao).
Kad uspiješ da ti neće biti toliko bitno ostaneš li bez te osobe, tada ćeš biti na pravom putu.
Nitko od nas ne želi izgubiti one koje voli, ali katkad tako stvari teku. Ako ti netko i laže, možda ti laže i s razlogom. Ne zato da te povrijedi, već zato da te takvog ne mora trpjeti baš stalno i non-stop.
Depresivan si jer se ne poštuješ koliko bi trebao. Svi mi imamo svoje psihičke probleme na ovaj ili onaj način. Nije da ti pametujem jer to što ti sada prolaziš sam i ja prolazio u smislu da sam strahovao od gubitka osobe koju sam volio. I ne samo jednu takvu, već par takvih sam izgubio što je na kraju bilo i dobro za mene jer sam se i ja na neki način riješio balasta u životu i krenuo ispočetka.

[*SpHeRe*]

Starthere kaže:

Ne zelim pisati mnogo o njoj s obzirom da nije prisutna na ovoj temi, otvorio sam ovo zbog svoje depresije. Kada sam znao da mi laze a kada me je uvjeravala da nije lagala i da joj trebam vjerovati, poceo sam se pitati o citavoj nasoj vezi i o njenim namjerama. Polako sam se poceo vracati i na staro stanje izoliranja od ljudi. Bojim se da je ne izgubim. Zbog tog straha vec neko vrijeme sam opet poceo naglo propadati u depresiji koja inace traje vec godinama. Pisem zbog te depresije. Ne zelim odustati. Nemam prijatelja koje bih mogao nazvati ali zato je forum uvijek tu.

Pretpostavit ću da je riječ o ljubavnoj vezi. U kojem smislu misliš da te laže? Jesu li to neke ozbiljne stvari, tipa da te vara ili tzv.bijele laži? Ili nešto drugo?

Što se tiče depresije, tu se slažem s prethodnim postom. Moraš naučiti živjeti neovisno o toj osobi. Sasvim je moguće da te laže, ako te laže, zato što si joj naporan zbog straha da je ne izgubiš. A na kraju izgubit ćeš je sigurno.

[hita]

Pitanje je jeli ti ona stvarno lagala ili ti misliš da ti je lagala. Ne znam, ali mislim da bi bilo dobro da ju otvoreno pitaš i da joj kažeš zašto ti je to bitno. I reci joj da ćeš joj oprostiti ako ti je lagala, ali da ti je radi tvog mentalnog zdravlja bitno da ti prizna. Možda ti laže zato što zna kakav si i boji se tvoje reakcije. Otvori se i sigurno ćeš dobiti odgovor s druge strane, bar se nadam.

Ja sam imala jako blisku frendicu, svaki dan smo bile skupa, nekoliko godina. Ona se otuđivala od ljudi i na kraju se družila samo samnom, uglavnom, iako to na prvu nije izgledalo uočljivo, išla je na faks, poslije na posao svaki dan. Ali realno, družila se i vidjala jedino samnom i obitelji s kojom je živjela (a živi i danas u 42-oj godini, mama, tata, sestra i to ne iz financijskih razloga). Odjednom je počela umišljati da ju ja lažem, da joj se sprdam iza leđa i da joj se podsmjehujem. Čak joj je i vlastita sestra govorila da joj se to samo pričinja i da nije tako, ali ona je uporno vjerovala u to i naravno udaljavala se i od mene.

Meni je to optuživanje s njezine strane počelo jako brzo smetati i više se ne vidimo i ne čujemo. Ona i dalje živi s mamom i tatom i sekom. U svom svijetu u kojem sam ja kučka koja joj se rugala. Pazi da i ti ne napraviš istu grešku i ostaneš bez jedinog prijatelja kao i ona.

[Starthere]

ja_a kaže:

Dokle god tvoje psihičko stanje ovisi o nekome drugome, znači da nisi baš na pravom putu.

To mi je jasno, zbog toga sam i otvorio ovu temu. Uz to vidim i da je njoj tesko podnositi moje probleme i depresiju.

Nisam zato odlučio postati gad i govno koliko god možda nailazio na takve, već mi je jednostavno mišljenje drugih ljudi o meni prestalo išta predstavljati.

Ne namjeravam postati gad zbog toga. Zbog nje sam postao bolja osoba, vazno mi je njeno misljenje, ne vidim mogucnost u kojoj ce mi prestati biti vazno njeno misljenje niti bih volio da mi prestane biti vazno. Volio bih razumjeti sebe bolje i naci izlaz iz ovoga, volio bih osloboditi i nju ako bi ona to zeljela.

Ovisiti emocionalno o drugom ljudskom biću nosi sa sobom bolne posljedice ako ostanemo bez te osobe. Ne znači to da ne smijemo uspostaviti neki emotivni kontakt s nekime, no ti ovisiš o nekome na način da tu osobu gušiš svojim depresijama (takav sam dojam stekao).

Toga sam se i bojao. Pricao sam i sa njom o tome, pitao sam je da li je gusim ali je tvrdila da to nije istina. Bilo je nekoliko incidenata u kojima je priznala da ipak ima istine u tome ali poslije bi mi govorila da nije strasno pa sam ostao zbunjen.

Nitko od nas ne želi izgubiti one koje voli, ali katkad tako stvari teku. Ako ti netko i laže, možda ti laže i s razlogom. Ne zato da te povrijedi, već zato da te takvog ne mora trpjeti baš stalno i non-stop.

Slazem se sa tim, zbog toga sam se vec dugo i trudio da joj dam sto vise vremena u kojem me ne mora podnositi.

Depresivan si jer se ne poštuješ koliko bi trebao. Svi mi imamo svoje psihičke probleme na ovaj ili onaj način. Nije da ti pametujem jer to što ti sada prolaziš sam i ja prolazio u smislu da sam strahovao od gubitka osobe koju sam volio. I ne samo jednu takvu, već par takvih sam izgubio što je na kraju bilo i dobro za mene jer sam se i ja na neki način riješio balasta u životu i krenuo ispočetka.

Dobro je cuti da si bolje. Hvala na savjetu, napisao si neke dobre stvari osim sto mene ne zanima "krecati ispocetka" bez ljudi do kojih mi je stalo. Pokusavam nastaviti dalje sa njom, pokusavam saznati sto u meni ne valja, kako dalje i zbog cega tako snazno izgubim volju za borbom.

*SpHeRe* kaže:

Što se tiče depresije, tu se slažem s prethodnim postom. Moraš naučiti živjeti neovisno o toj osobi. Sasvim je moguće da te laže, ako te laže, zato što si joj naporan zbog straha da je ne izgubiš. A na kraju izgubit ćeš je sigurno.

Ne zabrinjavaju me lazi koliko me zabrinjavaju njene namjere i njena potreba da me uvjerava da je jedini problem u meni cak i onda kada sam znao da mi je lagala.
U pravu si sto se tice gornjeg komentara, znao sam da cu je izgubiti ali nisam mogao podnositi znajuci da me uvjerava da povjerujem u laz dok mi je u isto vrijeme govorila kako je jedini problem u meni.

hita kaže:

Pitanje je jeli ti ona stvarno lagala ili ti misliš da ti je lagala.

U vecini slucajeva je bio problem u nerazumjevanju i u meni ali bilo je trenutaka u kojima sam znao da laze a ona me je uporno uvjeravala da nije lagala i nekada bi se cak naljutila jer joj ne vjerujem. Pokusao sam joj reci kako znam da je lagala ali nisam je zelio povrijediti a ni izgubiti.

Ne znam, ali mislim da bi bilo dobro da ju otvoreno pitaš i da joj kažeš zašto ti je to bitno. I reci joj da ćeš joj oprostiti ako ti je lagala, ali da ti je radi tvog mentalnog zdravlja bitno da ti prizna. Možda ti laže zato što zna kakav si i boji se tvoje reakcije. Otvori se i sigurno ćeš dobiti odgovor s druge strane, bar se nadam.

Rekao sam joj to dosta puta. Poznaje me dovoljno i dugo da bi se bojala moje reakcije, a znala je i za druge ljude u mom zivotu koji su me prevarili ali kojima nisam zamjerao.

Meni je to optuživanje s njezine strane počelo jako brzo smetati i više se ne vidimo i ne čujemo. Ona i dalje živi s mamom i tatom i sekom. U svom svijetu u kojem sam ja kučka koja joj se rugala. Pazi da i ti ne napraviš istu grešku i ostaneš bez jedinog prijatelja kao i ona.

Radije bih i da ostanem bez nje nego da nastavim biti kamen na njenim ledjima. Nisam slijep koliko tvoja prijateljica, uz to znam i koliko je tesko biti prijatelj nekome kao sto sam ja. Govorio sam joj da cu pristati na sve sto pozeli, cak sam se sam odmaknuo od nje sa namjerom da vise bude sa drugim ljudima sa kojima je htjela biti. Ona je jedina osoba sa kojom sa blizak ali vec dugo ne provodimo mnogo vremena zajedno kao sto smo provodili prije, nekada je pustim da mi ona sama pridje. Govorio sam joj cesto i o tome kako bi nestao iz njenog zivota ako samo kaze da bi zeljela to, rekao sam joj da bi pristao na sve sto bi ona trazila. Zelim njenu bliskost ali ne ako bi bila dobivena na silu. Zbunjen sam jer me ona nekada uvjerava da nema nikakvih problema, a nekada mi kaze da je umorna od mene, poslije toga opet da nije. Nisam siguran sto se dogadja ali pretpostavljam da ona nekada sanja kako ce se rijesiti mene ali bude joj zao priznati mi to. Zelim je zadrzati ali vidim da sam upao u nesto duboko iz cega nema povratka a ne zelim je vuci za sobom, pogotovo ako ne zeli. Mislim da mi nedostaje hrabrosti da postedim nju i mrzim sebe sve vise zbog nedostatka hrabrosti da ucinim ono sto je najbolje i to sto bi ona zeljela(iako ne razumijem dobro sto bi ona zeljela jer nije bas jasna u vezi toga).

Dobro je cuti sto ste pisali o meni, sumnjao sam da je veci problem u meni ali trebao sam cuti to od drugih jer imam problema razumjeti i sebe.

[*SpHeRe*]

hita kaže:

Meni je to optuživanje s njezine strane počelo jako brzo smetati i više se ne vidimo i ne čujemo. Ona i dalje živi s mamom i tatom i sekom. U svom svijetu u kojem sam ja kučka koja joj se rugala. Pazi da i ti ne napraviš istu grešku i ostaneš bez jedinog prijatelja kao i ona.

Općenito svako optuživanje ili tjeranje na opravdanja, sve su to opterećujući elementi u bilo kojem odnosu. I neminovno je da se optužena strana kad tad povuče.
Imam iskustva s tim tipovima ljudi i najčešće koliko god oni bili svjesni da imaju problem, ne uspiju ga riješiti sami sa sobom. Tj. uspiju otjerati tog nekog koga najviše žele zadržati. Paradoksalno.

[SamaraMorgan]

Starthere kaže:

U pravu si sto se tice gornjeg komentara, znao sam da cu je izgubiti ali nisam mogao podnositi znajuci da me uvjerava da povjerujem u laz dok mi je u isto vrijeme govorila kako je jedini problem u meni.

oukej a je li moguće da je ekšli jedini problem u tebi??
na stranu sad što ona laže ako laže. možda ti stvaraš potrebu za laganjem.

[sac22]

Imam 16 godina pa sam stalno u depresiji (bar ja tako mislim) uglavnom imam stalno negativne misli, los sam u skoli, lose drustveno stanje nemam prijatelja a pogotovo ne djevojke, znaci dno dna... Takodjer me sve nervira, zivciram se kada sam cesto sam idem gradom i gledam osobe svaka druga me zivcira samom svojom pojavom i da razmisljao sam nekoliko puta o samoubistvu pa sad..

[Starthere]

*SpHeRe* kaže:

Općenito svako optuživanje ili tjeranje na opravdanja, sve su to opterećujući elementi u bilo kojem odnosu. I neminovno je da se optužena strana kad tad povuče.
Imam iskustva s tim tipovima ljudi i najčešće koliko god oni bili svjesni da imaju problem, ne uspiju ga riješiti sami sa sobom. Tj. uspiju otjerati tog nekog koga najviše žele zadržati. Paradoksalno.

Imas pravo ali kada vec spominjes takvu situaciju zanima me kako bi ti reagirala kada bi znala(a ne sumnjala) da ti netko laze ali te u isto vrijeme uvjerava kako je problem samo u tebi i tvojim sumnjama?

[ja_a]

Starthere, tebi treba onda jedan iskren razgovor s njom. Ona je možda isto konfuzna ili ti dosta podilazi. Uostalom, tko kaže da ju moraš izgubiti u životu? Ako joj je stalo do tebe i tebi do nje ne znam zašto bi se to moralo desiti. Možda nema nikakvog razloga da kompliciraš jednostavan prijateljski odnos.

[*SpHeRe*]

Starthere kaže:

Imas pravo ali kada vec spominjes takvu situaciju zanima me kako bi ti reagirala kada bi znala(a ne sumnjala) da ti netko laze ali te u isto vrijeme uvjerava kako je problem samo u tebi i tvojim sumnjama?

Ja nemam običaj održavati odnose s ljudima koji mi lažu. Čim jedna strana mora lagati, nešto u tom odnosu ne valja.