Depresija - opća tema

[smile4]

augeN kaže:

da li si ostavljate dovoljno slobodnog vremena i prostora? nužno je uspostaviti odnos u kojem svatko smije po volji izabrati da ga se "ne dira" te da tada može slobodno otići raditi što god želi bez da se mora za to opravdati (naravno, ako je su po srijedi aktivnosti koje ne uključuju ljubavni trokut i sl.)

meni je u početku bilo ok..ali sad već neko vrijeme..neznam..nisam zadovoljna..kao da me iritira ponekad..ma nemogu to objasnit jer na koncu mi se cini da se ja najvise borim sama sa sobom i da to me jako koci u svemu..on radi.ja ne...ja se pokusavam socijalizirat i izlazit..on to ne voli bas-ali ja imam isto takve faze..mir tisina..neznam ..neznam..ova raspolozenja me dotuku skroz..ponekad mislim da je moje stanje doprinijelo da se tako osjećam u ovoj vezi ..ponekad da je veza doprinijela mom stanju..nekad sam ok i pokusavam ne mislit i ugusit to nesto u sebi sto me jede.izgriza..unistava..gusi u grlu..i evo sad se pomalo pocnem bojati same sebe...dolazim u fazu u kojoj se ne osjecam dobro vec ful mracno i s crnim mislima..vjerovatno cu se brzo pokupit spavat...danas sam mislila da je samnom sve u redu.i da sam možda normalna..a sad opet vraca se ona stara...i da nisam normalna sa tim svojim raspolozenjima..samo zelim da tome dodje kraj..evo sad da sam negdje vani u drustvu-izgubila bih se mislima sigurno, postanem sva kao prekrivena losim oblakom i virbom..sve prsti od negative...

hoce li to ikad proci?

[Azz]

Blood Diamond kaže:

Stvarno ne znam što da radim. Evo malo prije mi zvoni mobitel i vidim da zove i ne želim se javiti i prestane zvoniti i sad mi je toliko žao što se nisam javio, a opet nemam volje za priču

Isuse, sam sam sebi naporan

aha, imala sam ja takve ispade prije terapija. nemam pojma što je slučaj kod tebe, kod mene je, kako ja to volim reći, "demon u potrazi za dramom". i dok taj demon nekog ili nešto ne povrijedi, do tada nije namiren i neda mi mira. mislim, s ovakvim demonskim scenama sam se često puta pronalazila u poremećajima osobnosti, no odustala sam od potrage za dijagnozama i ne bih inzistirala na tome da mi tako nešto stvaljaju crno na bijelo.

[Azz]

smile4 kaže:

hoce li to ikad proci?

hoće. jednom kad budeš na adekvatnoj terapiji. mislim, nije ni to garancija za trajnu sreću, ali bi svakako trebalo pomoći da se lakše u životu nosiš s tim (čitaj: sama sa sobom)

[smile4]

Azzura kaže:

bolje? kako kad. nekad sam ok, a nekad sam gore nego ikad. valjda zato što se suočim sa stvarima koje bole. nekad mislim da ne idem nikud, da stagniram, ali već znam po čitanjima od prije da su to normalne stvari u pt, te faze prihvaćanja, odbijanja i sl.
ima ljudi koji su dobro i koji više ne idu, a to da svima treba - istina. u pt su ušli "normalni" i tamo se zadržali 9 godina (istinita priča), a ušli su da bi se educirali. sjećam se jednog profesora koji je rekao tko nikad neće postat psihoanalitač - onaj koji je previše normalan

samo tko je normalan? i tko uopće može/smije odrediti dal je osoba normalna?

[smile4]

Azzura kaže:

aha, imala sam ja takve ispade prije terapija. nemam pojma što je slučaj kod tebe, kod mene je, kako ja to volim reći, "demon u potrazi za dramom". i dok taj demon nekog ili nešto ne povrijedi, do tada nije namiren i neda mi mira. mislim, s ovakvim demonskim scenama sam se često puta pronalazila u poremećajima osobnosti, no odustala sam od potrage za dijagnozama i ne bih inzistirala na tome da mi tako nešto stvaljaju crno na bijelo.

to su meni moji rekli..da ja kao da se nasladjujem kad sebi radim lose i povrijedim druge,..ponekad stvarno imam feeling kao da netko zavlada samnom...odmalena imala sam strah da cu ostarit sama..da nikad necu nikog nac..neznam najteze mi je samoj sa sobom živit...sta je to što u meni ne valja? jel neka kemija u mozgu il sta? i oduvijek oduvijek otkad znam za sebe-neodlucna sam uzasno..i nesigurna

[Azz]

smile4 kaže:

samo tko je normalan? i tko uopće može/smije odrediti dal je osoba normalna?

ma da, nije baš za definirat normalnost. ali recimo ovako - to su ljudi kojii imaju kapacitet za nositi se sa svakodnevnim stvarima, vidjeti i dobro i loše, nasmijati se od srca, ali i zaplakati, gledati kako riješiti neki problem a ne se kažnjavati, ranjavati, jesti sebe i sve oko sebe, biti "crna rupa" za sve oko sebe, govoriti si kako ništa ne valjaš, kako nikad nisi ni valjao i pitati se za kog vraga uopće živiš. i tako iz dana u dan, izmjeseca u mjesec, iz godine u godinu.
ja sam se znala isprazniti potpuno. i doći do toga da mi je svejedno. i da nije bilo djeteta u momentu, ne bi ni mene više bilo. a to nije normalno. koliko god bilo nezahvalno definirat normalnost, nije normalno da se netko tako isprazni. kao da ti je život isisan potpuno.

[Azz]

smile4 kaže:

to su meni moji rekli..da ja kao da se nasladjujem kad sebi radim lose i povrijedim druge,..ponekad stvarno imam feeling kao da netko zavlada samnom...odmalena imala sam strah da cu ostarit sama..da nikad necu nikog nac..neznam najteze mi je samoj sa sobom živit...sta je to što u meni ne valja? jel neka kemija u mozgu il sta? i oduvijek oduvijek otkad znam za sebe-neodlucna sam uzasno..i nesigurna

je smile, sve je to...i sve to nećeš riješiti bez prave pomoći.
ti "demoni koji stvaraju dramu" su česti, zavladaju skroz. i dobro je dok ih još kužiš. a ne znači da ćeš ih uvijek moć kužit i percipirat kao "ono loše, nepoželjno".
i nisu oni tu bezveze, bez razloga. s nekim razlogom stvaraju sve te drame kod svakog od nas. ne vjerujem da su nam baš isti razlozi. kod mene je isto strah od ostavljanja prisutan, odbacivanja, uz vječiti osjećaj da ne pripadam nikome i ničemu. povezujem to čak i sa činjenicom da sam kao tek rođena odvedena od majke na mjesec dana. možda griješim, ali nešto mi govori da je to bilo presudno za mene i moje stanje koje me prati cijeli život

[smile4]

Azzura kaže:

hoće. jednom kad budeš na adekvatnoj terapiji. mislim, nije ni to garancija za trajnu sreću, ali bi svakako trebalo pomoći da se lakše u životu nosiš s tim (čitaj: sama sa sobom)

danas sam zvala jedno savjetovaliste vezano za psih.t...ostavila sam broj..nadam se da ce zvat..tamo je to besplatno mislim..kao pomoc..jer ako krenem-tko zna gdje je kraj..a preko uputnice-psihologica kod koje sam bila je zakljucila da je uzrok ostanak bez posla
tako da se njoj nisam vracala-dr.opce prakse mi rekla jos da sumnja da ce mi bit bolje od toga ...jedino mi preostaje ic nazad dr.opce prakse i trazit uputnicu za psihijatra, i kardiologa mozda ...zadnji put mi je dr.opce prakse mjerila tlak i otkucaje i kaze da je sve uredno..a zasto onda plave nokti i usne cesto -ja

a hipnoza? kakva su vaša iskustva s tim? kažu da treba jako oprezno s tim...
ja nisam probala..imam dosta cudne snove..npr.proslu noc sanjala sam da je teta (kojoj je ostala sva ostavština a mom tati nula) vozila moj auto i to ful ful jurila zavojitom cestom kroz sumu nizbrdo..iza je sjedila sestricna-njena kcer iz dr.braka...a ja sam pocela vikat u jednom trenu na tetu i obratila joj se sa ti-inace Vi_kao da ne juri tako i da je dosta .neka stane jer cemo se ubit...i onda se probudim i decko mi pocne pricat kako ih je sef jucer ludjacki brzo vozio

[Azz]

sa hipnozom nemam iskustva.
a snove obrađujemo na pt. zapravo mojoj su psihpterapeutici zanimljiviji nego meni. a ja to ispričam samo da ispričam, zato jer su mi stvarali velikih problema, budila sam se u užasnim stanjima i samo sam željela prestat sanjat.

ja mislim smile da bi svatko od nas trebao sebi osigurat dobru terapiju jer je to nama depresivnima potrebnije od hrane. kad sam loše ionako ne jedem hranu već hrana jede mene.

[smile4]

Azzura kaže:

sa hipnozom nemam iskustva.
a snove obrađujemo na pt. zapravo mojoj su psihpterapeutici zanimljiviji nego meni. a ja to ispričam samo da ispričam, zato jer su mi stvarali velikih problema, budila sam se u užasnim stanjima i samo sam željela prestat sanjat.

ja mislim smile da bi svatko od nas trebao sebi osigurat dobru terapiju jer je to nama depresivnima potrebnije od hrane. kad sam loše ionako ne jedem hranu već hrana jede mene.

znam...meni kazu da sam se prepolovila ..iako i vjezbala sam..i opet cu nadam se i to ubrzo...ali trebala bih se i zaposliti..samo da ne razmišljam ..i pitanja tipa šta ću sa životom dalje. gdje se vidim

to me pokopa.jedna frendica mi je rekla da sam hipersenzibilna-ma i ona je isto ali ona se nekako nosi sa svim nedaćama.našla se u vjeri, crkvi i hagioterapiji
ja moram trazit dalje

jel smatra tvoja terapeutica da su snovi projekcija realnosti il ?

[augeN]

smile4 kaže:

hoce li to ikad proci?

djeluje mi kao da si se našla u životnoj situaciji u kojoj se ne snalaziš, tipa mirnoj i stabilnoj vezi a sama si recimo nesklona bivanju na "miru"
da li voliš mirnoću i stabilnost situacija ili si avanturistički tip koji se nevoli zamarati s detaljima već voli uletiti u situacije sa stavom APP (ako prođe - prođe)?

[smile4]

augeN kaže:

djeluje mi kao da si se našla u životnoj situaciji u kojoj se ne snalaziš, tipa mirnoj i stabilnoj vezi a sama si recimo nesklona bivanju na "miru"
da li voliš mirnoću i stabilnost situacija ili si avanturistički tip koji se nevoli zamarati s detaljima već voli uletiti u situacije sa stavom APP (ako prođe - prođe)?

sad kad to kažeš-u meni ti je stalno borba to dvoje.dijelom jedno dijelom drugo..ali ne mogu baš bit na miru..stalno kao da mi neki crv radi....mozak i misli non stop...uspijem se naspavat jedino u pms-u..i kad sam se iscrpljivala s poslom

[augeN]

smile4 kaže:

sad kad to kažeš-u meni ti je stalno borba to dvoje.dijelom jedno dijelom drugo..ali ne mogu baš bit na miru..stalno kao da mi neki crv radi....mozak i misli non stop...uspijem se naspavat jedino u pms-u..i kad sam se iscrpljivala s poslom

da, onda očigledno imaš takav karakter da nemožeš biti s mirom...
i eto ti razloga zašto se osjećaš nesretnom

no osobno mislim da bez obzira što imaš potrebu za nekakvim događanjem, opet moraš obuzdati tu potrebu u neke razumne granice jer zadovoljavanje potrebe ne znači i nestajanje problema već samo fiks do slijedeće problematične situacije kada nećeš moći ostvariti to zadovoljavanje potrebe...

moj savijet bi ti bio da probaš smiriti um na način da radiš ono što te najviše opušta i da se na taj način naučiš smiriti tj. pasivizirati po potrebi, dakle steći kontrolu nad svojom željom za nemirom

[smile4]

augeN kaže:

da, onda očigledno imaš takav karakter da nemožeš biti s mirom...
i eto ti razloga zašto se osjećaš nesretnom

no osobno mislim da bez obzira što imaš potrebu za nekakvim događanjem, opet moraš obuzdati tu potrebu u neke razumne granice jer zadovoljavanje potrebe ne znači i nestajanje problema već samo fiks do slijedeće problematične situacije kada nećeš moći ostvariti to zadovoljavanje potrebe...

moj savijet bi ti bio da probaš smiriti um na način da radiš ono što te najviše opušta i da se na taj način naučiš smiriti tj. pasivizirati po potrebi, dakle steći kontrolu nad svojom željom za nemirom

užas je tako živit jer u meni je ogromno nezadovoljstvo na momente koje pokusavam potisnut.znam da sam se uvijek drzala hrabra, smiona, odvazna bez obzira na probleme-da se ne vidi da me puno toga dira-d aja to mogu , da mi nije problem, da me nije strah--a u biti -sad me sve to lupa nazad..da jednostavno neznam kud sebe usmjerit..jako sam iznutra hm.neznam ni koji pridjev uporabit-ljuta i ogorčena i razočana i nesretna i nezadovoljna, potištena, tjeskobna jer ne znam točno koji posao bi me ispunio, što da radima a da ne budem nesretna..općenito kojim putem dalje...takav kamen osjećam na duši i srcu..danas me ful stezako oko srca dok sam bila pod tusem...gusilo me ...

[feeling lonely]

smile4 dok t ečitam kao da ja sama govorim kroz tvoje postove...barem ovih zadnjih 5 koje sma pročitala...znam kako ti je totalno....bezvoljnost, neodlučnost, apatija, besciljnost, usamljenost, sve što dugo traje a ti do vješto držiš pod kontrolom i bum...više ti se ništa ne da...svejedno...

[master_mind_]

Može li mi netko objasnit razliku između depresije i aneksioznosti?

[ray of light]

master_mind_ kaže:

Može li mi netko objasnit razliku između depresije i aneksioznosti?

Anksioznost

Anksioznost (strah, zabrinutost, tjeskoba) bolno je stanje

bespomoćnosti i nezaštićenosti. To je stanje napetosti, zabrinutosti,

očekivanja da će se nešto strašno dogoditi. Anksiozna osoba nije

svjesna otkuda dolazi to nelagodno stanje i napetost. Anksiozna reakcija

pokušaj je da se anksioznost i napetost oslobode putem tijela. Zbog

toga je anksioznost praćena simptomima opterećenja voljne

muskulature, povećanom aktivnošću autonomnog živčanog sustava,

povećanom manifestacijom pojedinih organa ili pojedinih sustava u tijelu.

Prema intenzitetu, možemo razlikovati sljedeće oblike anksioznosti:

1. kronična anksiozna reakcija - to je nelagodno stanje, difuzno i

generalizirano, manje ili više kontinuirano, može trajati dugo vremena;

2. anksiozni atak akutna je epizoda nelagodnog stanja napetosti, koja

najjače pogađa unutarnje organe, osobito kardiovaskularni, respiratorni i

gastrointestinalni sustav;

3. panična reakcija izrazito je teški anksiozni atak; mnogi autori shvaćaju

anksioznost i strah kao sinonim. Drugi, opet, ukazuju na razliku među

njima po tome što su za strah karakteristični realna opasnost i specifični

objekt, dok je anksioznost difuzna i nerealistična.

Simptomi anksioznosti

Opći fenomeni

Anksioznost se očituje osjećajen neugode, unutrašnje afektivne

napetosti ili iščekivanjem prijeteće pogibelji. Praćena je povečanim

tonusom muskulature što se očituje kroz facijalnu ekspresiju i stav tijela

tjeskobne osobe te teškoćama u opuštanju. Karakterističan je stav

tjeskobe osobe koja sjedi na rubu stolca spremna da skoći i reagira na

najmanji šum. Uz napetost muskulature prisutan je tremor ekstremiteta,

zjenice su proširene, kapci su rašireni ("u strahu su velike oči"), osoba

stalno vlaži usne zbog njihove suhoće, krši ruke, trlja lice, gricka nokte,

čupa kosu.

Psihološki fenomeni

Anksioznost ili tjeskoba je veoma neugodno subjektivno proživljavanje u

kojemu čovjek nije svjestan ni izvora ni objekta svog straha, ona

predstavlja anticipaciju nesnosnog stanja preplavljenosti vanjskim i

unutarnjim silama. Osjećaj anksioznosti, usporedo s tjelesnim

smetnjama, obuzima čovjeka u cjelini. Karakteriziran je slobodno

lebdećim strahom, strahom koji preplavljuje osobu, kao da ga potpuno

obuzima i da strah lebdi u njemu, a pri tome ne zna odakle strah dolazi i

zbog čega se javio. Strašljivo isčekivanje je vrlo kompleksno subjektivno

doživljavanje tjeskobe, koje je teško precizno opisati. Osobe koje

doživljavaju takav oblik straha opisuju ga kao osjećaj obuzetosti nekom

strepnjom da će se dogoditi nešto loše, neka neugoda, nesreća, bilo

njima, ili njihovim bližnjima. Strepnja koja se zlosutno nadvija nad njih,

ne mogu je se osloboditi niti je odagnati, a izrazito je mučna i neugodna i

potpuno ih paralizira. Osjećajem općeg ili difuznog straha koji se također

javlja, najbolje se može opisati kao "potpuna preokupiranost strahom"

Tjeskobne osobe opisuju to stanje kao osjećaj potpune paraliziranosti,

bespomoćnosti, obeshrabrenosti, osjećajem da ne vladaju situacijom

nego da se život "događa mimo njih".


Tjelesni fenomeni

Somatizirana anksioznost je oblik anksioznog reagiranja koji se očituje

nizom tjelesnih simptoma u raznim sustavima u organizmu, čija pojava, u

pravilu, znatno ublažava doživljavanje anksioznosti ili ih potpuno

otklanja.

Takav tip manifestacija anksioznosti nerazdvojni je pratilac anksioznog

načina reagiranja, jer je poznato da su intenzivna doživljavanja

anksioznosti uvijek praćena i tjelesnim fiziološko-biokemijskim

promjenama u organizmu. Tjelesna izražavanja anksioznosti mogu biti

općenita ili ograničena na pojedine organe i sustave: kardiovaskularni,

respiratorni, gastrointestinalni, urogenitalni, na koži, na osjetilima itd. U

nastavku su navedeni najčešći oblici tjelesnog očitovanja anksioznosti.



Kardiovaskularni sustav: Najčešća očitovanja u kardiovaskularnom

sistemu u vezi su s radom srca. To su palpitacije, tahikardija i

prekordijalni bolovi. Uz to susreću se i vazokonstriktivne ili kongestivne

krize koje mogu biti općenite ili lokalizirane na licu, prstima, udovima i sl.


Respiratorni sustav: U tom se sustavu najčešće javlja dispneja,

koja može biti različita po obliku i intenzitetu, počev od lakih blokada

respiracije, preko astmatiformnih nastupa, do burnih kriza bronhijalne

astme. Nastupi kašlja, štucanja, zijevanja, disforične i afonične krize

ostala su somatska očitovanja anksioznosti koja se viđaju u dišnome

sustavu.


Gastrointestinalni sustav: U tom su sustavu najčešći simptomi i

znaci mučnina, povraćanje, gastrični i intestinalni grčevi praćeni bolovima,

tenezmima, dijarejom; zatim ptijalizam ili suhoća ustiju, paroksizmi gladi

ili žeđi itd.

Urinarni sustav: Najčešća somatska očitovanja anksioznosti u

urinarnom sustavu su polaksiurija, poliurija, vezikalni tenezmi,

strangurije.


Neuromuskularni sustav: Krize drhtanja, koje predstavlja

najznačajniju manifestaciju anksioznosti u spomenutome sustavu, mogu

biti veoma izražene i mogu zahvaćati cijelo tijelo. Uz to, susreću se i

fascikularni i fibrilarni trzaji mišića i bolne pseudoreumatične krize.


Senzorium i senzibilitet: U skupinu senzitivnih i senzoričnih

poremećaja koji prate anksioznost ubrjaju se hiperestezije, parestezije,

krize svraba, sijevajući bolovi, zujanje u ušima, poremećaji vida, nastupi

vrtoglavice koji su prema mišljenju mnogih autora najvažniji simptomi

anksioznosti.

Kako se nositi s tjeskobom?

Danas jedna od 20 osoba pati od težeg oblika anksioznosti (tjeskobe) ili

neuroze, osjećajući se pritom napetom, uznemirenom radi svakodnevnih

trivijalnih problema s kojima se druge osobe nose bez teškoća. Svaki

čovjek ima strahove i osjeća tjeskobu. Normalni strahovi i tjeskobe su

nam urođeni i pomažu nam da izbjegnemo neugodne i opasne situacije ili

da im se uspješno prilagodimo te stoga djeluju poput alarma. Problem

nastaje onda kada ta napetost, tjeskoba počinje ometati naš obiteljski,

poslovni, društveni život, tj. kada počne dominirati našim životom. Tada

govorimo o anksioznom poremećaju.



On se najčešće manifestira:

osjećajem „leptirića“ u trbuhu

znojenjem

palpitacijama (ubrzano kucanje, preskakanje srca)

mučninom

glavoboljama

problemima sa snom

oslabljenom koncentracijom, pamćenjem

oslabljenom seksualnom željom

Stresne situacije (npr. posao), buka, problemi u vezi, ali čak i neki lijepi

trenuci poput vjenčanja mogu intenzivirati anksioznost do mjere

neizdržljivosti.Mnoge osobe koje pate od ansksioznosti znaju imati i

napadaje panike. Oni se najčešće javljaju iz čistog mira, iznenada,

neočekivano i obično su izrazito teški tako da osoba može pomisliti da

ima srčani infarkt ili čak da umire. Panični napadaji predstavljaju oblik

straha nepoznatog uzroka. To je oblik unutrašnjeg, samo stvorenog,

nerealnog straha.

Simptomi uključuju:


iznenadni, neočekivani osjećaj sraha

mučnina

nesvjestica

palpitacije (ubrzano kucanje srca, preskakanje srca)

bolove, pritisak u prsima

profuzno znojenje

trnjenje po ekstremitetima

magljenje vida


zujanje u ušima

Danas se za liječenje anksioznosti najbolji rezultati postižu kombiniranom

terapijom lijekovima i različitim postupcima putem kojih se osoba uči kako

suzbiti te neugodne osjećaje (psihoterapija, hipnoterapija, upoznavanje

sa relaksacijskim tehnikama). Od lijekova se u početku koriste lijekovi iz

skupine hipnotika-anskiolitika (tzv. „lijekovi za smirenje“, npr. diazepam),

a kod težih slučajeva i antidepresivi.


http://www.mojdoktor.hr/default.aspx...3&article=1098

[ray of light]

Depresija

Depresija je vrlo učestala bolest, koju je vrlo važno znati prepoznati i

suočiti se s njom. Osnovne karakteristike ove bolesti su sniženo,

bezvoljno raspoloženje, žalost i beznađe, gubitak osjećaja zadovoljstva,

gubitak snage i energije, javljanje osjećaja neodređenog straha

(anksioznosti). Tu su i osjećaj krivnje, bezperspektivnosti,

bezizglednosti, gubitak volje za životom, razmišljanja o samoubojstvu i

pokušaji. Uz to nastupa promjena mišljenja, sna i apetita.


Ozbiljna bolest
Što nije depresija?
Koliko često se depresija javlja u populaciji?
Koje je suvremeno tumačenje nastanka depresije?
Kako prepoznati depresiju?
Ozbiljna bolest

Depresija je ozbiljan duševni poremećaj, prava bolest koja se mora liječiti.

Depresija je više od obične tuge. Međutim, ako se tuga pojavi bez ikakva

razloga ili je ona nesrazmjerna razlogu nastanka, ako ne prestaje ili se

ponovno vrati, ako nam je teško raditi, družiti se, spavati, jednom riječju

više se ne možemo veseliti životu, onda to više nije neraspoloženje, nije

obična tuga, nego depresija.


Depresija je ozbiljan duševni poremećaj, prava bolest koja se mora

liječiti. Ona zahtijeva liječenje jer utječe na cjelokupni život bolesnika, a

ako se ne liječi, sve se više pogoršava.

Što nije depresija?

Depresija nije osjećaj prolaznog neraspoloženja, ona je bolest koja

značajno narušava svakodnevni život.


Depresija nije osjećaj prolaznog neraspoloženja, ona je bolest koja

značajno narušava svakodnevni život. Ona nije znak moralne slabosti već

je posljedica narušene ravnoteže kemijskih tvari u mozgu, pri čemu

važnu ulogu igra nasljeđe, stres i način života. Postoji velika razlika

između običnog neraspoloženja i patnje uzrokovane depresijom. Kada

smo razočarani životom, kada ostanemo bez prijatelja ili izgubimo voljenu

osobu, prirodno je da smo tužni i zabrinuti. Takvi događaji gase nam

radost življenja, no ubrzo se većina ljudi vraća u svoje uobičajeno stanje.

Koliko često se depresija javlja u populaciji?

Epidemiološka istraživanja govore da 3-4% populacije boluje od težih,

dok 1,5 do 2% od blažih oblika depresije.


Depresija je jedan od najčešćih psihičkih poremećaja današnjice. Broj

osoba s depresivnim poremećajem raste kontinuirano od početka prošlog

stoljeća u svim industrijaliziranim zemljama svijeta. Epidemiološka

istraživanja govore da 3-4% populacije boluje od težih, dok 1,5 do 2%

od blažih oblika depresije. Žene češće obolijevaju od muškaraca u

odnosu 2:1.

Depresija se najčešće javlja u 40-im godinama života, iako se u 50%

slučajeva bolest pojavi ranije.


Povišeni rizik pojavljivanja depresivnog poremećaja postoji kod obiteljske

anamneze alkoholizma, depresije i gubitka roditelja prije dobi od 11

godina.

Koje je suvremeno tumačenje nastanka depresije?

Ako je predodređenost za razvoj bolesti vrlo jaka, tada postoji velika

mogućnost da će se depresija javiti i bez nekog vanjskog povoda.


Danas smatramo da je depresija biopsihosocijalni poremećaj. Ona ne

može nastati ako u osobe ne postoji manja ili veća urođena

predodređenost za pojavnost depresije. Ako je ta predodređenost

(predispozicija) vrlo jaka, tada postoji velika mogućnost da će se

depresija javiti i bez nekog vanjskog povoda. Naprotiv, u slučaju slabe

predispozicije, trebat će se zbivati brojni nepovoljni i stresni događaji da

se depresija pojavi.

Kako prepoznati depresiju?

Depresivni bolesnici su slabo raspoloženi, tužni, bezvoljni i pojačano

umorni. Depresija se također manifestira ravnodušnošću, bezidejnošću,

apatijom, gubitkom životne radosti, ali i u nekim slučajevima pojačanom

napetošću, nemirom i razdražljivošću.

Depresija je bolest koja uzrokuje smetnje u osjećajnoj, ali i tjelesnoj

sferi pojedinca. Većina ljudi tijekom života iskusi žalosno raspoloženje.

Stresni događaji poput smrti u obitelji ili financijskih problema mogu biti

povod za depresiju, a ponekad se ljudi osjećaju depresivnima bez

ikakvog jasnog razloga. Na pravu depresiju treba posumnjati kada se

osoba konstantno osjeća žalosno svakog dana u razdoblju od dva tjedna

ili duže i kada je više ništa ne može razveseliti.

Depresivni bolesnici su slabo raspoloženi, tužni, bezvoljni i pojačano

umorni. Depresija se također manifestira ravnodušnošću, bezidejnošću,

apatijom, gubitkom životne radosti, ali i u nekim slučajevima pojačanom

napetošću, nemirom i razdražljivošću. Isto tako depresija može ometati

osnovne tjelesne funkcije, te se manifestirati poremećajem sna,

smanjenjem ili pojačanjem apetita, tromošću, nemirom, slabošću,

isrpljenošću, gubitkom koncentracije i zaboravljivošću. Depresivno

raspoloženje onemogućava bolesnike u obavljanju normalnih i

svakodnevnih životnih aktivnosti. Ljudi oboljeli od depresije mogu

osjećati pretjerani sram ili krivnju i mogu se opširno baviti mišlju o smrti i

umiranju, uključujući i ideje o samoubojstvu.

Brošura "Živjeti s depresijom"

Urednik: prof. dr. sc. Ljubomir Hotujac, predstojnik Klinike za psihijatriju, KBC Rebro, Zagreb

http://www.plivazdravlje.hr/tekst/cl...depresija.html

[augeN]

smile4 kaže:

užas je tako živit jer u meni je ogromno nezadovoljstvo na momente koje pokusavam potisnut.znam da sam se uvijek drzala hrabra, smiona, odvazna bez obzira na probleme-da se ne vidi da me puno toga dira-d aja to mogu , da mi nije problem, da me nije strah--a u biti -sad me sve to lupa nazad..da jednostavno neznam kud sebe usmjerit..jako sam iznutra hm.neznam ni koji pridjev uporabit-ljuta i ogorčena i razočana i nesretna i nezadovoljna, potištena, tjeskobna jer ne znam točno koji posao bi me ispunio, što da radima a da ne budem nesretna..općenito kojim putem dalje...takav kamen osjećam na duši i srcu..danas me ful stezako oko srca dok sam bila pod tusem...gusilo me ...

potpuno te razumijem jer tako kako se osjećaš više nije ništa strano i nenormalno u današnjem društvu i mnogi se tako osjećamo, barem na momente
jer ispada da je ne raditi ništa - krivo, a opet naći nešto za raditi što tebi osobno ima smisla - čini se kao nemoguće

kako sam se i sam našao u takvoj situaciji nekoliko puta, mogu ti reći da je meni pomoglo to što sam krenuo raditi i učiti svašta, ali baš svašta. tipa gledao bih filmove koje inače nikad nebih pogledao a kada bih u filmu vidio nešto što nisam znao što je, o tome bi prosurfao čisto da steknem neki smisao o tome. to je na kraju rezultiralo time da sam krenuo učiti stvari koje me prije u školi i životu nisu zanimale ni najmanje, npr. povijest i fizika, no ponajviše psihologija. ono nije da sam počeo učiti odreda npr povijest već bi me samo specifične grane zainteresirale do mjere da su me okupirale
rezultat je bio širenje vidika te time i automatski širenje interesa a sa njima i manje daleko mogućnosti da me uhvati osjećaj besciljnosti a krajnji rezultat (nakon godina i stečenog iskustva) je slaganje cjelokupne slike o svemu, znanje točno što gdje i kako, bilo u životu, bilo u duhovnosti, bilo u poslu - sve je dobilo konačni smisao koji je zatvorio mogućnost da me uhvati osjećaj depresije uzrokovan besciljnošću
no ono gdje se to proučavanje itekako isplatilo je znanje koje je bilo primjenjivo na moj osobni život te vezu s mojom dragom - ljudi nisu ni svjesni koliko detalja prepuštaju slučajnosti a koliko im ti detalji mogu učvrstiti ili upropastiti ono što imaju. spoznati da postoje takvi detalji je, bar za mene sada, neprocijenjivo!

[smile4]

augeN kaže:

potpuno te razumijem jer tako kako se osjećaš više nije ništa strano i nenormalno u današnjem društvu i mnogi se tako osjećamo, barem na momente
jer ispada da je ne raditi ništa - krivo, a opet naći nešto za raditi što tebi osobno ima smisla - čini se kao nemoguće

kako sam se i sam našao u takvoj situaciji nekoliko puta, mogu ti reći da je meni pomoglo to što sam krenuo raditi i učiti svašta, ali baš svašta. tipa gledao bih filmove koje inače nikad nebih pogledao a kada bih u filmu vidio nešto što nisam znao što je, o tome bi prosurfao čisto da steknem neki smisao o tome. to je na kraju rezultiralo time da sam krenuo učiti stvari koje me prije u školi i životu nisu zanimale ni najmanje, npr. povijest i fizika, no ponajviše psihologija. ono nije da sam počeo učiti odreda npr povijest već bi me samo specifične grane zainteresirale do mjere da su me okupirale
rezultat je bio širenje vidika te time i automatski širenje interesa a sa njima i manje daleko mogućnosti da me uhvati osjećaj besciljnosti a krajnji rezultat (nakon godina i stečenog iskustva) je slaganje cjelokupne slike o svemu, znanje točno što gdje i kako, bilo u životu, bilo u duhovnosti, bilo u poslu - sve je dobilo konačni smisao koji je zatvorio mogućnost da me uhvati osjećaj depresije uzrokovan besciljnošću
no ono gdje se to proučavanje itekako isplatilo je znanje koje je bilo primjenjivo na moj osobni život te vezu s mojom dragom - ljudi nisu ni svjesni koliko detalja prepuštaju slučajnosti a koliko im ti detalji mogu učvrstiti ili upropastiti ono što imaju. spoznati da postoje takvi detalji je, bar za mene sada, neprocijenjivo!

ali ja sam u gimnaziji bila izbombardirana brdom informacija..nikad nisam točno znala što bih radila..učila sam jer to sam upisala aionda sam morala-kad nešto upišem volim to i privest kraju.uvijek sam bila odličan učenik, oslobodjena mature-ali uvijek s nekom tugom, dozom depre, ...radila sam sezonski na recepciji kao sredjnoškolka, konobarila sam, radila komercijalne poslove na terenu, u uredu administracija-ali nisam u tome našla sebe. kao da me guši taj ured..ranije nisam tolko bila svjesna tih stanja..otkako sam završila faks-sve se pojačalo, uvidjela sam realnost RH, postala svjesna svojih stanja-i onda ih potiskujem i iočito mi je nakon toga još gore..
veza me dosta muči ..jer ne znamo se posvadjat..ja stalno tupim da to nije dobro-on prelazi preko toga ..i kao da sve ide pod tepih..neznam kako promijenit svoj obrazac ponašanja...možda uopće nisam osoba koja može održavat vezu ..jer zašto se onda ovako osjećam..i ne uspijevam razlučit što je uzrok a što je posljedica...kao da nama dvoje fali jedna nit poveznica..slični smo jako..ne voli pričat o emocijama..a meni se nekako čini da mene te emocije tolko drmaju..kao da nikako ne mogu uskladit duh um i tijelo-ali baš nikako...
oduvijek me bilo strah samoće i sad opet nekako mislim da ću sama ostarit...