Depresija - opća tema

[smile4]

Tinkerbell 8 kaže:

ti si vidovit, izgleda! kako si ti znao čime sam se ja nekada bavila?!

ostala sam šokirana.

ali malo sam prestara sad da nastavljam tamo gdje sam stala. uostalom, završila sam pravi građanski fakultet, i posao me čeka u uredu. nešto što sam cijeli život prezirala. rad od 8-16 h...

a mislim da je sam taj moj odabir (jer ipak je bio moj odabir faksa) pokazatelj nekakve moje autodestruktivne crte. koja postoji i u drugim područjima života.

ti ideš na p.terapije?

[augeN]

smile4 kaže:

u meni je stalno taj jedan strah, grc, blokada, kamen koji me sputava..ja to objasnit ne mogu..kad to traj e godinam-to je uzas. uzas uzas..nije to ono dan dva..mjesec godina..

manje su bitne aktivnosti s kojima si se bavila, bitno je kakvi su ti bili učitelji.
jer vrlo je lako biti otuđen bez obzira na broj ljudi/aktivnosti i osjećati se i dalje kao stranac iako si okružen prijateljski raspoloženim ljudima

tebi očito fali duhovnog znanja ali ne u obliku molitvi, lizanja oltara i sl. već u obliku traženja smisla svega, postojanja i svrhe općenito...

si probala kada kontrolirano mijenjati svijest s psihodelicima? uz osobu kojoj vjeruješ te pravilo sređen ugođaj, promjena svijesti uz pomoć "magičnih" gljiva (psilocybe cubensis) itekako uzrokuje sređivanje slike, tj. da ti postanu mnoge stvari jasne. šteta što je ta metoda tako demonizirana u današnjem društvu te da ju se zamjenjuje sa kemijskim preparatima...

[augeN]

Tinkerbell 8 kaže:

ti si vidovit, izgleda! kako si ti znao čime sam se ja nekada bavila?!

ostala sam šokirana.

ali malo sam prestara sad da nastavljam tamo gdje sam stala. uostalom, završila sam pravi građanski fakultet, i posao me čeka u uredu. nešto što sam cijeli život prezirala. rad od 8-16 h...

a mislim da je sam taj moj odabir (jer ipak je bio moj odabir faksa) pokazatelj nekakve moje autodestruktivne crte. koja postoji i u drugim područjima života.

bila je to samo pretpostavka temeljena na vjerojatnosti. ništa fascinantno ako ti od ruke ide prepoznavanje nizova i vjerojatnosti

no vidiš, sama ne želiš svjesno napraviti promjenu... pa što se onda žališ? očito ti je dobro tu di jesi inače bi to htjela promjeniti pod svaku cijenu

no ja ti i dalje tvrdim da odeš čisto probati, ondako fore radi... evo kao primjer, mi smo na aikidu imali kao pridošlicu dedu od 87 godina koji je do svoje skore smrti bio redoviti polaznik aikido tečajeva i trudio se dokle je mogao ali je guštao i konačno opet živio! o tome pričam...

[Tinkerbell 8]

augeN kaže:

bila je to samo pretpostavka temeljena na vjerojatnosti. ništa fascinantno ako ti od ruke ide prepoznavanje nizova i vjerojatnosti

no vidiš, sama ne želiš svjesno napraviti promjenu... pa što se onda žališ? očito ti je dobro tu di jesi inače bi to htjela promjeniti pod svaku cijenu

no ja ti i dalje tvrdim da odeš čisto probati, ondako fore radi... evo kao primjer, mi smo na aikidu imali kao pridošlicu dedu od 87 godina koji je do svoje skore smrti bio redoviti polaznik aikido tečajeva i trudio se dokle je mogao ali je guštao i konačno opet živio! o tome pričam...

dobro mi nije nikako. ali dijelom si u pravu, jer izgleda da mi je bolje ovako loše, nego na nepoznatom terenu! bojim se promjena.

[smile4]

Tinkerbell 8 kaže:

dobro mi nije nikako. ali dijelom si u pravu, jer izgleda da mi je bolje ovako loše, nego na nepoznatom terenu! bojim se promjena.

u trenucima kad si dobro-želiš bolje i promjenu samo neznaš kako..kako promijenit obrazac ponašanja..mislim da se o tome radi

[Miligram]

smile4 kaže:

u trenucima kad si dobro-želiš bolje i promjenu samo neznaš kako..kako promijenit obrazac ponašanja..mislim da se o tome radi

o čemu vas dvoje ?

[Blues Dada]

augeN kaže:

bila je to samo pretpostavka temeljena na vjerojatnosti. ništa fascinantno ako ti od ruke ide prepoznavanje nizova i vjerojatnosti

no vidiš, sama ne želiš svjesno napraviti promjenu... pa što se onda žališ? očito ti je dobro tu di jesi inače bi to htjela promjeniti pod svaku cijenu

no ja ti i dalje tvrdim da odeš čisto probati, ondako fore radi... evo kao primjer, mi smo na aikidu imali kao pridošlicu dedu od 87 godina koji je do svoje skore smrti bio redoviti polaznik aikido tečajeva i trudio se dokle je mogao ali je guštao i konačno opet živio! o tome pričam...

Tvoji upisi i savjeti su super, hvala. Ja imam preko 70 godina, uz par bolesti, slomljena kralježnice prošle godine i ne dam se, fizička aktivnost, volunterstvo, učenje, rad itd, i osjećam se bolje, zapravo super, nego prije 10 godina, kada zbog depresije i stresa nisam mogao izaći iz kuće, nego tablete i krevet. Čudim se ovim mladjim osobama da si sami ne žele pomoći?

[Agency]

Blues Dada kaže:

Čudim se ovim mladjim osobama da si sami ne žele pomoći?

Mladost je uludo potrošena na mlade....

Osjecaj besmrtnosti daje laznu sliku o tome koliko imamo vremena.

[augeN]

Tinkerbell 8 kaže:

ali dijelom si u pravu, jer izgleda da mi je bolje ovako loše, nego na nepoznatom terenu! bojim se promjena.

taj strah od promjena je nešto najnormalnije i svi od toga "boluju"
također osobno tvrdim da je taj strah (ali i svaki drugi strah) iracionalan te da promjena nije ništa loše, ma kakva god bila, već da je apsolutno uvijek dobra jer uvijek ima za rezultat iskustvo. e sad, jel to iskustvo da ti je nakon promjene lošije neg ti je bilo - super! barem si postala svjesna da ono što si do tada smatrala lošim u stvari nije tako loše i barem ćeš onda dobiti smisao i cilj da situaciju barem povratiš na prethodno stanje

no pravi put je moći pojmiti iskustvo i bez da ga doživiš. to možeš bilo iz sagledanjavanja tuđih iskustava, bilo iz čistog vlastitiog uvida i maštanja (zrele osobe maštaju racionalno)

[Azz]

Klaudija 77 kaže:

Kognitivne metode pomažu pacijentu da prepozna svoje negativne procene koje nemaju osnovu i da pokuša da sebe i svet sagleda na adekvatniji i realniji način. Ovde se ne radi o tome da pacijent treba „pozitivno da misli" ili da ima „dobre misli" već o tome da misli i procenjuje realnije! To znači da, recimo, savet dat pacijentu da razmišlja „pozitivno" ili o nečemu lepom, recimo da je na Havajima - nije od posebne pomoći. Od pomoći je da ga tokom psihoterapije naučimo da proverava istinitost svojih pretpostavki, odnosno da prepozna i promeni svoje pesimističke pretpostavke jer jedino na taj način - kada počne na život da gleda realnije - može da se oseća bolje i drugačije. To se postiže tako što se pacijent uči da postavlja sebi pitanja poput onog da li u svom iskustvu ima dokaza da je njegova tvrdnja, recimo da je neuspešan u svemu što radi, tačna. Ima li dokaza da to nije tačno i da je u toku njegovog života bilo i trenutaka kada je bio uspešan i sl. Može li na odredjeni dogadjaj u životu da se gleda i drugačije, odnosno da se potencijalni ishod sagleda na više načina a ne samo na najgori. U početku terapeut postavlja logična pitanja koja pacijenta navode na adekvatniji zaključak o onome što se dešava, a zatim se od pacienta očekuje da u trenutku kada prepozna svoju disfunkcionalnu misao koja vodi lošem raspoloženju, učini isto i primeni naučenu tehniku.
Jel od vas jos nekto ide na ovu vrstu psihoterapije

pa ovo ti uopće ne zvuči loše, no ti nisi zadovoljna ili?
ja sam ti već rekla da idem na psihoanalitičku, ali isto me tako navodi na put sličan ovom, posebno kad zabrijem sa svojim demonima nesigurnosti, nevaljalosti, propasti i promašenosti. onda me navodi da dođem do toga jel to uistinu tako.

no bila sam baš danas i imam osjećaj da stagniram. ona me pita kako sam, a ja "ma super sam od kad sam na lijekovima" i nisam znala što bi joj pričala... pa mi se učinilo da ponavljamo gradivo, opet pričam ispričano, ali ne idem nikud dalje od te priče. nego stanemo na tome i onda (za 2 tjedna) ću ponovo doći i ponovo isto pričati. bah. valjda opet jedna od faza koju treba proći - stagnacija, razmišljanje kako to ništa nije od nikakve koristi. zapravo sam baš i razmišljala kako bi bilo bolje da sam ostala doma spavat nego išla tamo.

[Azz]

augeN kaže:

taj strah od promjena je nešto najnormalnije i svi od toga "boluju"...

dok ih bolovanje (bez navodnika) ne gurne u promjenu....to iz iskustva, jel... i ja sam se bojala promjena dok se nisu upalile sve crvene lampice i signalizirale "sad ili nikad". pa kad ti je doslovno život ugrožen, onda se naglo prestaješ bojati promjena i samo kreneš. da, bilo bi puno bolje to napraviti malo prije takve krize, ali eto...nismo svi heroji.

[augeN]

Blues Dada kaže:

Čudim se ovim mladjim osobama da si sami ne žele pomoći?

stvar nije tako jednostavna jer smo svi dodatno bombardirani apatijom i malodušnoću iz medija te iz društva oko nas općenito. ljudi nisu svjesni da su konstantno izloženi čistom otrovu za psihu na svakom koraku ovog društva i civilizacije. naravno da je rezultat porast psihičkih oboljenja...

moj savijet za liječenje je:
1. gašenje TV-a (ja ga osobno nemam još od 2006. i jedini medij koji imam i koristim je računalo koje mi omogućuje da sam biram informacije)
2. obavezno provoditi dnevno neko vrijeme sam sa sobom, bez smetala poput mobitela i telefona. ugasiti se od svega oko sebe na bar sat vremena i to isključenje iskoristiti za svjesno gašenje i time smirivanje uma na način da radite nešto što vas uvijek dubuko smiruje (nekome je to štrikanje, nekome meditacija, nekome opuštanje u kadi i sl)
3. pred spavanje na brzinu odvrtiti tijek dana u glavi te proanalizirati događaje koje ste proživjeli i što je dovelo do tih događaja (u globalu nakon dužeg vremena obavezno dovodi do spoznaje da je čovjek uvijek sam sebi kriv za sve što ga snađe jer nije pazio/donosio razumne odluke kada je to trebao)
4. priznati greške i oprostiti si za sve iz točke 3.
5. dobro i kvalitetno se naspavati. malo stvari u životu je toliko bitno kao kvalitetan san (iz vlastitog iskustva tvrdim da se osjećaj beznadnosti itekako javlja u nenaspavanom umu)

[Klaudija 77]

Azzura kaže:

pa ovo ti uopće ne zvuči loše, no ti nisi zadovoljna ili?
ja sam ti već rekla da idem na psihoanalitičku, ali isto me tako navodi na put sličan ovom, posebno kad zabrijem sa svojim demonima nesigurnosti, nevaljalosti, propasti i promašenosti. onda me navodi da dođem do toga jel to uistinu tako.

no bila sam baš danas i imam osjećaj da stagniram. ona me pita kako sam, a ja "ma super sam od kad sam na lijekovima" i nisam znala što bi joj pričala... pa mi se učinilo da ponavljamo gradivo, opet pričam ispričano, ali ne idem nikud dalje od te priče. nego stanemo na tome i onda (za 2 tjedna) ću ponovo doći i ponovo isto pričati. bah. valjda opet jedna od faza koju treba proći - stagnacija, razmišljanje kako to ništa nije od nikakve koristi. zapravo sam baš i razmišljala kako bi bilo bolje da sam ostala doma spavat nego išla tamo.

Ma sta znam,ne da ne pomaze,ali sporo,tesko,malo.
Imam prejake opsesivne misli,tesko da se mogu sama boriti sa njima.I znam da nisu realne i da pretjerujem,i da mi to unistava dane koji se nece vratiti,jer zivot munjevitom brzinom prolazi,ali su jace od mene.
Ima ih mnogo,ali me najvise izjedaju jedni stvarni problemi koji su se dogodili prije godinu dana,i kao sve je to iza mene,sve prevazidjeno rijeseno oprosteno,ali ja vrlo cesto ne mogu prestati misliti o tome,i tome nadovezem svoju mastu i to izgleda daleko gore nego sto je u biti i bilo.
Kada se to dogodilo bila sam na AD,i prebrodila,i mislila da je ostalo daleko iza mene ,medjutim po prestanku AD,strah od trudnoce i te misli su se vratile i ubise me,a ja ne znam do kada cu to moci trpiti

[Tinkerbell 8]

Azzura kaže:

dok ih bolovanje (bez navodnika) ne gurne u promjenu....to iz iskustva, jel... i ja sam se bojala promjena dok se nisu upalile sve crvene lampice i signalizirale "sad ili nikad". pa kad ti je doslovno život ugrožen, onda se naglo prestaješ bojati promjena i samo kreneš. da, bilo bi puno bolje to napraviti malo prije takve krize, ali eto...nismo svi heroji.

A ne znam baš. Eto, ja sam od svega toga zaradila i PA i završavanje na hitnoj, i tahikardiju, i visok tlak. Pijem i betablokatore. Znala sam padati u nesvijest na cesti...Imala neke suicidalne faze.
Ja ne znam što mi se treba dogoditi.

[augeN]

Tinkerbell 8 kaže:

A ne znam baš. Eto, ja sam od svega toga zaradila i PA i završavanje na hitnoj, i tahikardiju, i visok tlak. Pijem i betablokatore. Znala sam padati u nesvijest na cesti...Imala neke suicidalne faze.
Ja ne znam što mi se treba dogoditi.

um je najjači "instrument" u tijelu koji može uzrokovati stanja od blagostanja do čistog kaosa
tvoji napadi panike su uzrokovani samo i isključivo tvojim umom i liječenje vanjskim sredstvima ti može kratkoročno pomoći ali dok sama ne središ svoj um, ništa ti neće pomoći...

ako hoćeš prirodni lijek za smirenje, zapali s vremena na vrijeme joint u mirnoći i sigurnosti svog doma pa će ti se um opustiti a problemi koje opisuješ će s vremenom upotrebe itekako oslabiti pa možda čak i nestati

[Gorr]

Blues Dada kaže:

Tvoji upisi i savjeti su super, hvala. Ja imam preko 70 godina, uz par bolesti, slomljena kralježnice prošle godine i ne dam se, fizička aktivnost, volunterstvo, učenje, rad itd, i osjećam se bolje, zapravo super, nego prije 10 godina, kada zbog depresije i stresa nisam mogao izaći iz kuće, nego tablete i krevet. Čudim se ovim mladjim osobama da si sami ne žele pomoći?

(odgovaram samo na boldano)... ne želim si pomoći? kažeš 70 si god. prije 50 god si imao 20 god. i to su bila puno drugačija vremena nego sad, posla je bilo kud i kamo više i plaća je bila ako ništa drugo barem redovita, ljudi sami po sebi su bili drugačiji tj. bilo je više međuljudskih odnosa (pravih prijateljstava itd...) a sad nemoš nać posao (nikakav) plaću ako uopće dobiješ si sretan (bez obzira na to koliko mizerna bila) ljudi misle samo na svoje guzice budeš sretan ako imaš ikakvog prijatelja a kamoli pravog prijatelja itd... i kako da ja sam sebi onda pomognem ja baš i nemam odgovora na to a što se tiče fizičke aktivnosti bavim se kick-boxom i imam kondicije i snage da bez problema mogu otrčat 10-15km u komadu ali to ne znači da sam išta manje depresivan i da vidim izlaza iz svoje situacije...

[Azz]

Tinkerbell 8 kaže:

A ne znam baš. Eto, ja sam od svega toga zaradila i PA i završavanje na hitnoj, i tahikardiju, i visok tlak. Pijem i betablokatore. Znala sam padati u nesvijest na cesti...Imala neke suicidalne faze.
Ja ne znam što mi se treba dogoditi.

o da, kužim. ja sam na tom kraju kraja skužila da se mora mijenjat inače "ćao". i vratila bih se najvjerojatnije na stari put da nisam na terapiji. sjetim se što se sve desilo u zadnjih godinu dana, sjetim se da me dijete treba i onda guram. čak i danas kad mi je pt izgledala kao gubitak vremena, znam da nije, da je to faza, da otvaram "mala vrata" svojim strahovima, svojoj prirodi. ali evo, nedam se. ne želim se dati.

[Azz]

Klaudija 77 kaže:

Ma sta znam,ne da ne pomaze,ali sporo,tesko,malo.
Imam prejake opsesivne misli,tesko da se mogu sama boriti sa njima.I znam da nisu realne i da pretjerujem,i da mi to unistava dane koji se nece vratiti,jer zivot munjevitom brzinom prolazi,ali su jace od mene.
Ima ih mnogo,ali me najvise izjedaju jedni stvarni problemi koji su se dogodili prije godinu dana,i kao sve je to iza mene,sve prevazidjeno rijeseno oprosteno,ali ja vrlo cesto ne mogu prestati misliti o tome,i tome nadovezem svoju mastu i to izgleda daleko gore nego sto je u biti i bilo.
Kada se to dogodilo bila sam na AD,i prebrodila,i mislila da je ostalo daleko iza mene ,medjutim po prestanku AD,strah od trudnoce i te misli su se vratile i ubise me,a ja ne znam do kada cu to moci trpiti

onda si prerano ostavila ad?
a ovo da je sporo..mislim da nema brzinske mode, barem ja ne vjerujem da se nešto tako duboko usađeno može mijenjati u nekom kratkom roku, osim ako nije neka dodatna trauma koja će promijeniti pogled zato da bi ostavila mjesta novoj s kojojm se treba boriti, živjeti i snalaziti (npr. teška bolest)

[Azz]

Gorr kaže:

...a što se tiče fizičke aktivnosti bavim se kick-boxom i imam kondicije i snage da bez problema mogu otrčat 10-15km u komadu ali to ne znači da sam išta manje depresivan i da vidim izlaza iz svoje situacije...

ma da tako i kod mene. uz svu vježbu, meditaciju, promjenu prehrane, čitanja i još svaštanešto, pomaka nije bilo do uzimanja adekvatne terapije. tek sam tada vidjela da može biti drugačije i da čak mogu osjetiti stanje u kojem nema tjeskobe, depresije, anksioznosti...to je izuzetno iskustvo za nekoga u mojom godinama

[Blues Dada]

augeN kaže:

stvar nije tako jednostavna jer smo svi dodatno bombardirani apatijom i malodušnoću iz medija te iz društva oko nas općenito. ljudi nisu svjesni da su konstantno izloženi čistom otrovu za psihu na svakom koraku ovog društva i civilizacije. naravno da je rezultat porast psihičkih oboljenja...

moj savijet za liječenje je: itd., itd.,

Dobri savjeti, ja radim slično tome!