Čineći nešto drugoj osobi, na neki način otvaramo mogućnost da se isto učini nama.

[rusdrughrvata]

Izvor: https://sapojnik.livejournal.com/3811498.html

Dati dopuštenje.

Svjetska literatura dokazuje nam da ubijanje nije tako lako. Jack London ima čak i cijelu priču na ovu temu, koja se zove "Ubiti čovjeka" (vrlo dobra, preporučam je svima koji je nisu pročitali). Ali pitanje je: zašto je tako teško ubiti osobu? Postoji, naravno, mnogo religijskih objašnjenja na ovu temu, ali kao mladi ateist, razmišljao sam o ovom pitanju kao tinejdžer i došao do vlastite teorije objašnjenja.

Ideja je da čineći nešto NAD drugoj osobi, otvaramo mogućnost da se ista stvar učini i vama, u odnosu na vas. Na primjer: nekoga ste udarili u lice i slomili mu čeljust - time ste pristali da se vaša čeljust može slomiti; sudjelovao u mučenju – dopuštao da budeš mučen na isti način... Ne nužno ista osoba – bilo tko. Jednostavno ste pristali na ovo - slično kao sklapanje posla s vragom.

Možete nastaviti niz: ako ste nekoga prevarili, dopustili ste da oni prevare vas. Ukrali - nema smisla čuditi se što vas kradu. Neki školarci koji se smiju nekom "botaničaru" da "ne može nikoga ni udariti šakom u lice" - možda ne razumiju da "botaničar", zbog svoje veće navike misaonog procesa, osjeća zakon karme malo bolje i jednostavno instinktivno ne želi da i sami dobijete šamarčinu, smatrajući sigurnost vlastitog lica nekom najvišom vrijednošću. Tome se može prigovoriti da naš "botaničar" još uvijek može, i to više puta, dobiti po licu, čak i dok promatra potpuni pacifizam i neopiranje zlu nasiljem; da - "štreber" bi mogao prigovoriti kad bi u potpunosti razumio o čemu govorimo - ali u ovom slučaju OVO bi bila nepravda zbog koje se može prigovoriti svemiru i od njega zauzvrat tražiti naknadu...

Prema tome, isti princip vrijedi i za ubojstvo. Ako ste ubili, time ste dopustili DA VAS UBIJE. Po mom mišljenju, upravo to, a ne neka religiozna ili humanistička razmišljanja “o vrijednosti ljudskog života”, najčešće zaustavljaju ljude od ubijanja. Nitko se ne želi "otvoriti" tako neinspirativnoj mogućnosti kao što je vlastita nasilna smrt. I teta Jacka Londona, koja NIJE MOGLA pucati u pljačkaša, bojala se iste stvari. Iako je, naravno, stvarno htjela ubiti.

Ali pronašao sam odličan primjer (možda je ovo povijesna anegdota, ali ipak) razumijevanja ovog obrasca u povijesti pogubljenja Aleksandra Uljanova, Lenjinova brata. Pisali su da su ga rođaci molili da podnese molbu za pomilovanje na najviše ime; postojala je mogućnost da će pogubljenje biti zamijenjeno teškim radom... Ali Aleksandar je, prema legendi, odbio, objašnjavajući svojoj neutješnoj majci: “ Ali razumiješ, majko, pokušao sam ga ubiti; to znači da on ima pravo uzeti moj život zauzvrat.

Moja "teorija dopuštenja" otvara put novom razumijevanju posttraumatskog stresnog poremećaja: ljudi pate i svake se noći bude s noćnim morama o onima koje su ubili ili mučili, ne zato što su ih odjednom počeli posebno žaliti, već zato što zapravo DOPUSTILI da im se učini ista stvar. I ovo je jedna od onih dozvola koje se ne mogu poništiti.

A isto, siguran sam, vrijedi i za gradove. Uništavate li tuđe gradove, time već dajete pristanak da će netko rušiti i vaše gradove. Nijemcima ranih 40-ih godina prošlog stoljeća očito je nedostajalo to razumijevanje. Mislili su da se sve može učiniti samo na jedan način. No, kad je došlo vrijeme, oni, kao i svi prije i poslije njih, nisu uspjeli opozvati svoju dozvolu.

[Orah]

rusdrughrvata kaže:

Izvor: https://sapojnik.livejournal.com/3811498.html

Dati dopuštenje.

Svjetska literatura dokazuje nam da ubijanje nije tako lako. Jack London ima čak i cijelu priču na ovu temu, koja se zove "Ubiti čovjeka" (vrlo dobra, preporučam je svima koji je nisu pročitali). Ali pitanje je: zašto je tako teško ubiti osobu? Postoji, naravno, mnogo religijskih objašnjenja na ovu temu, ali kao mladi ateist, razmišljao sam o ovom pitanju kao tinejdžer i došao do vlastite teorije objašnjenja.

Ideja je da čineći nešto NAD drugoj osobi, otvaramo mogućnost da se ista stvar učini i vama, u odnosu na vas. Na primjer: nekoga ste udarili u lice i slomili mu čeljust - time ste pristali da se vaša čeljust može slomiti; sudjelovao u mučenju – dopuštao da budeš mučen na isti način... Ne nužno ista osoba – bilo tko. Jednostavno ste pristali na ovo - slično kao sklapanje posla s vragom.

Možete nastaviti niz: ako ste nekoga prevarili, dopustili ste da oni prevare vas. Ukrali - nema smisla čuditi se što vas kradu. Neki školarci koji se smiju nekom "botaničaru" da "ne može nikoga ni udariti šakom u lice" - možda ne razumiju da "botaničar", zbog svoje veće navike misaonog procesa, osjeća zakon karme malo bolje i jednostavno instinktivno ne želi da i sami dobijete šamarčinu, smatrajući sigurnost vlastitog lica nekom najvišom vrijednošću. Tome se može prigovoriti da naš "botaničar" još uvijek može, i to više puta, dobiti po licu, čak i dok promatra potpuni pacifizam i neopiranje zlu nasiljem; da - "štreber" bi mogao prigovoriti kad bi u potpunosti razumio o čemu govorimo - ali u ovom slučaju OVO bi bila nepravda zbog koje se može prigovoriti svemiru i od njega zauzvrat tražiti naknadu...

Prema tome, isti princip vrijedi i za ubojstvo. Ako ste ubili, time ste dopustili DA VAS UBIJE. Po mom mišljenju, upravo to, a ne neka religiozna ili humanistička razmišljanja “o vrijednosti ljudskog života”, najčešće zaustavljaju ljude od ubijanja. Nitko se ne želi "otvoriti" tako neinspirativnoj mogućnosti kao što je vlastita nasilna smrt. I teta Jacka Londona, koja NIJE MOGLA pucati u pljačkaša, bojala se iste stvari. Iako je, naravno, stvarno htjela ubiti.

Ali pronašao sam odličan primjer (možda je ovo povijesna anegdota, ali ipak) razumijevanja ovog obrasca u povijesti pogubljenja Aleksandra Uljanova, Lenjinova brata. Pisali su da su ga rođaci molili da podnese molbu za pomilovanje na najviše ime; postojala je mogućnost da će pogubljenje biti zamijenjeno teškim radom... Ali Aleksandar je, prema legendi, odbio, objašnjavajući svojoj neutješnoj majci: “ Ali razumiješ, majko, pokušao sam ga ubiti; to znači da on ima pravo uzeti moj život zauzvrat.

Moja "teorija dopuštenja" otvara put novom razumijevanju posttraumatskog stresnog poremećaja: ljudi pate i svake se noći bude s noćnim morama o onima koje su ubili ili mučili, ne zato što su ih odjednom počeli posebno žaliti, već zato što zapravo DOPUSTILI da im se učini ista stvar. I ovo je jedna od onih dozvola koje se ne mogu poništiti.

A isto, siguran sam, vrijedi i za gradove. Uništavate li tuđe gradove, time već dajete pristanak da će netko rušiti i vaše gradove. Nijemcima ranih 40-ih godina prošlog stoljeća očito je nedostajalo to razumijevanje. Mislili su da se sve može učiniti samo na jedan način. No, kad je došlo vrijeme, oni, kao i svi prije i poslije njih, nisu uspjeli opozvati svoju dozvolu.

Totalno pogrešno.
Evolucijski su razlozi...oni koji su senzibilniji za druge su društveno kompatibilni , oni koje ne muči savjest , društvo uglavnom utamani.

Većinu zla koje je čovjek učinio , činio je misleći da čini dobro.

To se može sažeti u onoj rečenici : " Oprosti im, Oče, jer ne znaju što čine!”

[Leteća]

Gle, buraz... pomoći ću ako mogu, sjebat ću te ako moram.

[Orah]

Leteća kaže:

Gle, buraz... pomoći ću ako mogu, sjebat ću te ako moram.

tako je ! To je odgovorno društveno ponašanje !

[rusdrughrvata]

Leteća kaže:

Gle, buraz... pomoći ću ako mogu, sjebat ću te ako moram.

Tužno. Što je ovog čovjeka natjeralo da napiše ovu homoseksualnu glupost? Nesretni mozak nije mogao izdržati seksualne provokacije na internetu i ulici.

čovjek ne razumije principe divljeg seksualnog tržišta, ne razumije što su ženske seksualne provokacije, ne zna za podjelu na alfa-vođe i druge obične muškarce...

Čudak jedan, ako pišeš takve gluposti, nećeš se približiti seksu.

Istraži ideje MGTOW

[WeberI]

Tvoja teorija ne uzima u obzir da čovjek može osjećati bol samo zato što je izazvao bol drugome, a ne zbog straha od loše karme.

[rusdrughrvata]

WeberI kaže:

Tvoja teorija ne uzima u obzir da čovjek može osjećati bol samo zato što je izazvao bol drugome, a ne zbog straha od loše karme.

Psihopati nemaju empatije, oni imaju drugačiju anatomiju mozga...

[Leteća]

rusdrughrvata kaže:

Tužno. Što je ovog čovjeka natjeralo da napiše ovu homoseksualnu glupost? Nesretni mozak nije mogao izdržati seksualne provokacije na internetu i ulici.

čovjek ne razumije principe divljeg seksualnog tržišta, ne razumije što su ženske seksualne provokacije, ne zna za podjelu na alfa-vođe i druge obične muškarce...

Čudak jedan, ako pišeš takve gluposti, nećeš se približiti seksu.

Istraži ideje MGTOW

Kvačicom označi slike sa semaforima.

[WeberI]

rusdrughrvata kaže:

Psihopati nemaju empatije, oni imaju drugačiju anatomiju mozga...

Dobro, onda tvoja teorija vrijedi samo za njih.

[mravac8]

rusdrughrvata kaže:

Ali pronašao sam odličan primjer (možda je ovo povijesna anegdota, ali ipak) razumijevanja ovog obrasca u povijesti pogubljenja Aleksandra Uljanova, Lenjinova brata. Pisali su da su ga rođaci molili da podnese molbu za pomilovanje na najviše ime; postojala je mogućnost da će pogubljenje biti zamijenjeno teškim radom... Ali Aleksandar je, prema legendi, odbio, objašnjavajući svojoj neutješnoj majci: “ Ali razumiješ, majko, pokušao sam ga ubiti; to znači da on ima pravo uzeti moj život zauzvrat.

Još jedan dan života ili kada je moralni princip važniji od života.

Pred jako puno godina gledala sam s ocem i majkom film (ne sjećam se kako se zove, ali pjesma *još jedan dan života* je iz tog filma) u kojem čovjeka, mislim da je bio mladi oficir, trebaju streljati iz nekih političkih razloga (ne sjećam se kojih). Međutim, ako zatraži milost, neće ga streljati. On milost ne traži i bude streljan.

Pitala sam tatu zašto, objasnio mi je da bi pogazio svoje moralne principe....

Mislim da se radnja filma odvijala u Meksiku.

U doba radnje filma bilo je ljudi kojima su principi bili važniji od života. Danas ih nema, izumrli su, čista biologija.

[Leteća]

Nije biologija baš toliko brza, ovo je nešto drugo.

[mravac8]

Leteća kaže:

Nije biologija baš toliko brza, ovo je nešto drugo.

Zajebavam se.

[Leteća]

mravac8 kaže:

Zajebavam se.

[Orah]

mravac8 kaže:

Još jedan dan života ili kada je moralni princip važniji od života.

Pred jako puno godina gledala sam s ocem i majkom film (ne sjećam se kako se zove, ali pjesma *još jedan dan života* je iz tog filma) u kojem čovjeka, mislim da je bio mladi oficir, trebaju streljati iz nekih političkih razloga (ne sjećam se kojih). Međutim, ako zatraži milost, neće ga streljati. On milost ne traži i bude streljan.

Pitala sam tatu zašto, objasnio mi je da bi pogazio svoje moralne principe....

Mislim da se radnja filma odvijala u Meksiku.

U doba radnje filma bilo je ljudi kojima su principi bili važniji od života. Danas ih nema, izumrli su, čista biologija.

Jel ovo ?

[Sigmund]

To je to. Film je bio megahit u Jugoslaviji. Nakon njega uslijedio je trend "jugomeksikanaca", novokomponovanih meksikanskih pjesama na srpskohrvatskom. Jedan od jugomeksikanaca bio je i legendarni Mišo:

Jedan dan života”, pjesma iz istoimenog filma; pjesma koju je, mnogo, mnogo godina nakon meksikanskog vala posvojio pjevač koji je personifikacija te kulture i sam legendarna larger than life figura, kao izišla iz westerna ili filma uopće — Mišo Kovač, naravno. Tko se ne sjeća snimaka njegovih koncerata na televiziji i trenutka kad bi Mišo otpjevao ne prvi stih, nego prvu riječ teksta: “Samo…”, i podigao svoje dalmatinske ručerde ukrašene teškim pečatnjakom, a masa bi u transu prihvatila ovaj umirući valc — “…jedan dan života, još ovu čašu mi dajte sad, jer ja sutra nisam s vama, jer sutra umrijeću ja…” Mišo je to u intervjuima zvao “ja samo dignen ruke” — moment.

[Leteća]

Omiljeni film moje babe.

[mravac8]

Orah kaže:

Jel ovo ?

Da, hvala, to je taj film.

Sigmund kaže:

Jedan od jugomeksikanaca bio je i legendarni Mišo:

Sad si i zgadio pjemu. Nikad nisam podnosila Mišu i ono njegovo zatezanje. Kada sam bila mlada i zločesta, a to je bilo često, prijetili su mi da će me zavezati za stolicu i puštati Mišu Kovača. Nakon takve prijenje bila sam dobra kao kruh.

Leteća kaže:

Omiljeni film moje babe.

Hvala, Leteća, sada se osjećam mlado. Moji omiljeni filmovi snimljeni su nešto kasnije.

[Sigmund]

mravac8 kaže:

Sad si i zgadio pjemu. Nikad nisam podnosila Mišu i ono njegovo zatezanje. Kada sam bila mlada i zločesta, a to je bilo često, prijetili su mi da će me zavezati za stolicu i puštati Mišu Kovača. Nakon takve prijenje bila sam dobra kao kruh.

Ha, ha, žao mi je što sam se upetljao u tvoju osobnu mitologiju, ali:

"Svaka stvar koja nas izbacuje iz naših ustaljenih apstrakcija bolja je od ničega."
A. N. Whitehead

[Orah]

mravac8 kaže:

Kada sam bila mlada i zločesta

Ostala si uvijek ista !

[mravac8]

Sigmund kaže:

Ha, ha, žao mi je što sam se upetljao u tvoju osobnu mitologiju, ali:

"Svaka stvar koja nas izbacuje iz naših ustaljenih apstrakcija bolja je od ničega."
A. N. Whitehead

Smatram da je osobna mitologija vrlo važna, važnija od državne ili društvene. Dok državne ili društvene mitologije mogu činiti osobu lošijom, dotle ga osobna čini boljim.

Orah kaže:

Ostala si uvijek ista !

Oraše, svaka čast! Tvoji postovi su osvježenje čitavog Foruma.