Samoubojstvo - *pročitati prvi post*

[psiho patak]

Nema smisla. Naneseš bol svima koji ostanu iza tebe, a sebi ne napraviš ništa dobro, kako god okreneš. Što god da te muči, odspavaj, pričekaj jutro i ponovno sagledaj problem, ujutro se sve čini nekako lakše. Kad mi je teško, uvijek se sjetim svog prijatelja koji je slijep, a vodi veseliji i kvalitetniji život od većine ljudi koje poznajem. Nemoj se predavati, ako imaš problem nađi nekog s kim možeš razgovarati (bila to neka bliska osoba ili stručnjak - psiholog ili psihijatar) i vozi dalje. Nema predaje!

[BlueMarine]

psiho patak kaže:

Nema smisla. Naneseš bol svima koji ostanu iza tebe, a sebi ne napraviš ništa dobro, kako god okreneš. Što god da te muči, odspavaj, pričekaj jutro i ponovno sagledaj problem, ujutro se sve čini nekako lakše. Kad mi je teško, uvijek se sjetim svog prijatelja koji je slijep, a vodi veseliji i kvalitetniji život od većine ljudi koje poznajem. Nemoj se predavati, ako imaš problem nađi nekog s kim možeš razgovarati (bila to neka bliska osoba ili stručnjak - psiholog ili psihijatar) i vozi dalje. Nema predaje!

Ne znam. Nemam više snage. Sve mi se danas raspalo. Čitav život mi je totalno potonuo. Shvatila sam da me ne voli baš nitko. Da je sve bilo samozavaravanje. Da me ljudi ne da me ne vole, već mrze i žele mi zlo. Pa da ih riješim muka bi si napravila zlo i da ih pustim na miru.

[haram]

... hajde-hajde... kakav je sad to defetizam...
Imat ces vremena biti mrtva citavu vjecnost... nek se crvi jos malo strpe...

[BlueMarine]

U ovom životu neću naći ljubav ni u kojem obliku. Shvatila sam. Eventualno od životinje. Mrzim vjerojatno sebe jer sam tražila pomoć i podršku od ljudi koji ne osjećaju baš ništa prema meni.

Najbolje takve odjebat i to je to. Ja bih da želim mogla otići negdje daleko i ne slušat nikoga. Ne znam zašto slušam krive ljude. Ljude koji nisu ok. I koji me ne vole. A meni je stalo do njih i slušam ih.

naravno da sam se zgadila sama sebi. možda ću ići sad daleko negdje. Ne znam kog se to zapravo tiče osim mene. Jedino je taj prokleti posao problem.

Pokušat ću glavu očistiti od svega sad i vidjeti što ću dalje s životom.

Budući što god učinila, vjerojatno nitko neće dati pet para ni da se ubijem, tako da ne znam koliko i to ima smisla. Odmahnuli bi rukom i rekli - To je ona čudna, kako je glupa što se ubila. I to je to. Bolje mi je onda pobjeći negdje daleko u neko malo mjesto gdje ima malo ljudi i to je to.

[Hobby]

BlueMarine kaže:

Da li ima smisla izvršenje samoubojstva kao bijeg od razočaranja i stalno nesretnog života punog boli?

Ne.

Čini mi se da je moj život promašen i da mi se nikad ništa lijepo neće u životu desiti i da bi možda najbolje bilo da se ubijem. To mi se prije često javljalo.

Dobro si to rekla - čini ti se.

U principu ne voli me nitko na kugli zemaljskoj osim mojeg kućnog ljubimca. Ne da mi se tako više živjeti.

Jesi li ti sigurna u to?
Vjerujem da ti se trenutno to tako čini, ali očito si u stanju u kojem ne možeš biti objektivna i vjeruj mi kad ti kažem - stvari 100% nisu onakve kakve ti se sada čine.

A nedavno sam napravila i teško sranje i bojim se da kaznu radi toga neću izdržati!

Aha. Mislim da smo došli do toga da je takva tvoja razmišljanja potakao neki konkretan događaj u životu.
Dogodilo ti se nešto loše ili si ti nešto loše učinila zbog čega osjećaš grižnju savjesti. Nisi napisala konkretno, pa ne znam što ti reći na ovo.
"Teško sranje" je relativan pojam - nekome je teško sranje ne ukazati prodavačici u dućanu da ti je uzvratila previše novaca.
Ali, po cjelokupnom tvom postu zaključujem da imaš problem, ali taj tvoj problem nije trebaš li se ubiti ili ne.
Imam osjećaj da si trenutno u nekakvom afektu i sve gledaš kroz prizmu nečega što se nedavno dogodilo.

Mislim si da bi bilo najbolje da se ubijem, pa me se i roditelji riješe i više se neće morati brinuti za mene, budući ne mogu naći normalan posao, niti znam komunicirati normalno s ljudima. Fakat vidim svoj život kao apsolutno bespotreban.

Kao trenutno i veliki dio tvojih sunarodnjaka.
Ti barem živiš u nekakvom prirodnom poredku - ovisiš o roditeljima, a ne obrnuto.
Barem nisi roditelj koji je dobio otkaz u doba najveće krize, a ima doma malu djecu koju nema čime nahraniti ili djecu kojoj neće moći priuštiti školovanje, osim onog obaveznog.

Znam da spike - uvijek može biti i gore, ne pomažu.
Ali, pokušavam ti reći da je problem u tvojoj perspektivi, a ne u tome da tvoj život doista i objektivno nema smisla.
Ako ćemo tako gledati - čiji ima?
Da i imaš posao, onda bi se ustajala svako jutro, radila, došla doma, drugi dan ponovno tako... A sa tvojim načinom razmišljanja - koji je smisao i u tome? Ima li život uopće ikakvog smisla, bez obzira kakav god bio?
Ne možeš naći posao i živiš sa roditeljima - ajme koje li strahote!
Kad bi se svi u takvoj situaciji ubijali, bilo bi nas upola manje.

Imam osjećaj da sam totalno nesposobna. Da ovisim jedino o tim roditeljima i bez njih sam na cesti. A dosta mi je ovisnosti o njima. Želim se svega toga riješiti i biti slobodna.

Aha. A to ćeš postići samoubojstvom? Ma daj!
Okani se tih spika i reci što te muči.

[Hobby]

BlueMarine kaže:

Budući što god učinila, vjerojatno nitko neće dati pet para ni da se ubijem, tako da ne znam koliko i to ima smisla. Odmahnuli bi rukom i rekli - To je ona čudna, kako je glupa što se ubila. I to je to. Bolje mi je onda pobjeći negdje daleko u neko malo mjesto gdje ima malo ljudi i to je to.

Iz ovoga zaključujem da želiš povrijediti ljude koji te vole - rekla bih svoje roditelje.
Zašto misliš da te ne vole?

[BlueMarine]

Bila sam dobro i onda sam se morala javiti nekoj budali. I molila sam se toj budali da mi pomogne u nečemu, a on nije htio ni odgovoriti. I ne samo on već par ljudi. Onda sam shvatila da to moje umišljanje da sam neka posebna osoba do koje ti ljudi drže i to me držalo na životu, da to uopće ne pije vodu. Da ti ljudi do mene ne drže nimalo.

Da im je svejedno da li sam živa ili mrtva. Da ležim na cesti i molim za pomoć i da mi udijele koricu kruha da bi nešto isfilozofirali i samo prošli. I još me sretno pogledali što sam tako završila. Tak da sam shvatila da mi fakat nitko živ ne želi u ničemu pomoći i da ljudi ni najmanje ne drže do mene po ničemu. Pa mi nije jasno radi čega uopće živimo? Djece nemam, niti ću vjerojatno imati budući ne mogu naći nikog dobrog. A radi čega još živimo? Niti ću postići išta u životu. Živim samo da bih žderala, to potom izbacila i tako iz dana u dan.

Ma, sad kad to sama čitam, vjerojatno sam totalno nezadovoljna svojim životom i osjećam se bespotrebnom i to je to. Nisam zadovoljna ničim. Posao mi je bio bijeg od života, a rekla sam osobi s kojom radim da više neću raditi, jer me nešto povrijedila. Vjerojatno sam zato tak očajna.


Možda mi je najbolje pokušat se vratit na taj posao ipak, budući je taj posao jedino što me u životu drži i smiruje. Radim pa zaboravim na sve i čitav svoj jadan život. A sad kad sam rekla da ne radim me počela hvatati tolika bolesna depresija da je to nešto strašno.

[BlueMarine]

Hobby kaže:

Iz ovoga zaključujem da želiš povrijediti ljude koji te vole - rekla bih svoje roditelje.
Zašto misliš da te ne vole?

Mislim da me ne vole zato što mi je majka otvoreno rekla da me ne voli. A nisam napravila ništa loše radi čega bi to meni išla reći. To mi je mirnim tonom totalno smireno rekla.

Rekla je da ju nije briga za mene i da me ne voli. Da mogu propast što se nje tiče. A kažem materijalno ovisim o njima, a i volim posao koji radim. Budući nemam apsolutno ništa u životu osim tog posla. I kućnog ljubimca.

[neznam_pojma]

Ma čekaj šta je baš sve tako crno?!

[Hobby]

Mislim da si ti preosjetljiva i preemotivna osoba, koju sve jako povrijedi.
Ako si uživala u poslu, nastavi ga raditi.
Netko te povrijedio, pa što? Povrijedit će te mnogi ljudi u životu - to ne znači da te mrze.
Jednostavno tako funkcioniraju ljudski odnosi - ponekada jedni druge povrijedimo, što namjerno, što nehotično, pa čak i oni najbliži. To naprosto tako funkcionira. Ne možeš zbog toga odmah otpisivati ljude.
Čovječe, samo kad se sjetim što sam ja sve znala reći svojoj mami... A ništa od toga nisam doista mislila.

Ne možeš zaključiti da te mama ne voli po tome što je ona to rekla. Nečija ljubav se osjeti i ti u sebi jako dobro znaš što ona osjeća prema tebi.
Da je moja mama meni vjerovala na riječ svaki put kad sam joj rekla da ju mrzim, ne znam što bi s njom do sada bilo.

A što se tiče ostalih - čovjek je sretan ako ima u životu makar i jednog iskrenog prijatelja. To je naprosto tako i svima je tako, ne samo tebi.
Svi smo se nebrojeno puta razočarali u ljudima, ali to je neizbježan dio života i nosi sa sobom i neke pozitivne strane. Barem eliminiraš ljude koji te ne cijene i nisu ti iskreni i ne trošiš više vrijeme na njih.

A treba uvijek polaziti i od sebe i svojih postupaka.
Pokušaj malo sagledati svoju komunikaciju sa ljudima i cjelokupan kontekst - možda ti je netko rekao nešto što ti u tom trenutku nisi željela čuti, a zapravo ti nije želio nikakvo zlo.

[haram]

... neee, neee, neee...

... U redu, zivot ti je najmracniji crnjak iz koga nema izlaza (joj sto bih se rado mijenjao s tobom)... koja je varijanta B ?

[dire Dawn]

znam kako se osječaš, ali NE! odgovor na tvoje prvo pitanje je definitivno jedno veliko boldano NE!! ne isplati se ubit i gotovo

držim ti fige
možeš ti to

[haram]

... mislim da vise nije on-line...

[tillasil]

svi smo prošli te faze kad ti dođe da se ubiješ i da odeš od svih,samo da imaš mira.ali smiri se i čekaj ono "svjetlo na kraju tunela",a do tad se potrudi ispravit svoje mane i greške te ih ne ponavljati i okruži se ljudima u čijem društvu se ugodno osjećaš i gledaj stvari pozitivno

[BlueMarine]

Pokušala sam zaspati, ali osjećam se toliko napeto i loše da ne mogu jednostavno spavati. Nisam uspjela naći ni tablete za smirenje nigdje. Valjda bi mi pomogla da se smirim. Više ni spavati nikako ne mogu. Prošlu noć sam spavala 2 i pol sata, a sad ne mogu zaspati i dalje nikako iako se ujutro moram dići.
Ne znam kako ću to izdržati. Ovako sam se osjećala zadnji put sa 19 godina! I sad se očito ciklus ponavlja.. SAmo sam čekala kad ću opet upasti u grozno stanje. Očito se nisam ništa naučila iz prošlosti, pa sad opet ponavljam krizu. Ali, dobra sam! Nisam bila u težoj krizi već 12 godina, iako me s vremena na vrijeme muči depresija, što su svi na forumu.hr vidjeli.

Bojim se da ulazim u neku krizu itekako gadnu. Imam već 31-u godinu uskoro, a nisam baš ništa u životu napravila. Baš ništa. Sve su moji roditelji napravili, a ja sam bespomoćna ko ono dijete od 13 godina!

[BlueMarine]

Hobby kaže:

Mislim da si ti preosjetljiva i preemotivna osoba, koju sve jako povrijedi.
Ako si uživala u poslu, nastavi ga raditi.
Netko te povrijedio, pa što? Povrijedit će te mnogi ljudi u životu - to ne znači da te mrze.
Jednostavno tako funkcioniraju ljudski odnosi - ponekada jedni druge povrijedimo, što namjerno, što nehotično, pa čak i oni najbliži. To naprosto tako funkcionira. Ne možeš zbog toga odmah otpisivati ljude.
Čovječe, samo kad se sjetim što sam ja sve znala reći svojoj mami... A ništa od toga nisam doista mislila.

Ne možeš zaključiti da te mama ne voli po tome što je ona to rekla. Nečija ljubav se osjeti i ti u sebi jako dobro znaš što ona osjeća prema tebi.
Da je moja mama meni vjerovala na riječ svaki put kad sam joj rekla da ju mrzim, ne znam što bi s njom do sada bilo.

A što se tiče ostalih - čovjek je sretan ako ima u životu makar i jednog iskrenog prijatelja. To je naprosto tako i svima je tako, ne samo tebi.
Svi smo se nebrojeno puta razočarali u ljudima, ali to je neizbježan dio života i nosi sa sobom i neke pozitivne strane. Barem eliminiraš ljude koji te ne cijene i nisu ti iskreni i ne trošiš više vrijeme na njih.

A treba uvijek polaziti i od sebe i svojih postupaka.
Pokušaj malo sagledati svoju komunikaciju sa ljudima i cjelokupan kontekst - možda ti je netko rekao nešto što ti u tom trenutku nisi željela čuti, a zapravo ti nije želio nikakvo zlo.

Najgore od svega je što ja više ne znam tko sam ni što sam. Očito toliko slušam druge ljude da sam se više totalno izgubila u tom što sam. Vjerojatno je u tom problem. Pa se osjećam izgubljeno do te mjere da ne znam što ću. Najgore od svega je što ja uopće nemam više osobnost. Imam osjećaj kad sam vani da sam kao neki duh koji sve gleda sa strane. nemam osjećaj da živim ovaj život i to već dugo. Kao da sam nestala, umrla. zato i pričam često o samoubojstvu, jer imam osjećaj kao da i nisam živa uopće. Kao da su svi živi oko mene, a mene nema.

Osim toga konstantno nešto razmišljam kako ću se mijenjati, kako ću poboljšati svoj život i što više razmišljam to mi je gore. To više povreda doživljavam od ljudi, to se više razočaravam, sve najgore. Koliko god mozgala i mozgala i mozgala da ću se mijenjati i mijenjati da se promijene stvari u mojem životu i odnos drugih ljudi prema meni, to mi se gore stvari s njihove strane dešavaju.
I onda naravno sebe krivim. Tako su me naučili roditelji ( mama). Ja sam najgora, ja sam za sve kriva, ja ništa ne vrijedim. Tak se i osjećam.

Zato sam se jedno vrijeme htjela užasno udati, a i sad me to nekad hvata. Zato što sam imala filing da bi udana živjela kroz muža. A ovako sama imam filing da je čitav svijet protiv mene!

Najradije bi otišla na neku online stranicu gdje neki stranac traži ženu, pa pokušala.. Ionako ovdje nikad neću nikog ok naći.

[Akina]

BlueMarine kaže:

Shvatila sam da me ne voli baš nitko.

Da, i? Ako u sebi ne možeš naći smisao, nađi ga van sebe. Počni pomagati bez da očekuješ išta. Osim što je takav rad sam za sebe nagrada i ispunjenje, sigurno bi mogla upoznati ljude koje bi te brzo zavoljeli.
Ako te baš nitko ne voli u tvojoj blizini i ak se radi o barem desetak ljudi, slobodno se malo proanaliziraš i prihvatiš pokoji dobronamjeran savjet.

[ja_a]

Svi mi u životu prolazimo teža razdoblja. Ja sam prošao užasna razdoblja i sjećam se vremena kada su mi zbilja mnogi željeli zlo. Prerastao sam to, krenuo dalje i upoznao neke bolje ljude.
Najmanji problem je tu što ti misliš (pa taman da je to i istina) da te nitko ne voli, a pravi problem je taj da ti zapravo ne voliš sebe.
Jednostavno ne očekuj ništa od drugih ljudi i života, već počni radit na sebi i od sitnica da ti bude bolje. Uglavnom, tako ti i ja provodim život. U životu imam samo jednog pravog prijatelja. Ima još okej ljudi oko mene, ali nije to to. Sigurno postoje stvari i hobiji koje voliš raditi, pa radi to. Ako ćeš sama sebe više zavoljeti i učiniti da vrijeme ide tebi u korist da se osjećaš dobro, tada će stvari automatski s vremenom krenuti polako na bolje.
Ta tvoja silna tuga nije oko tebe, već u tebi i to je to što moraš mijenjati. Ne traži spas u drugim ljudima jer njima se obično živo jebe za nas. Sama se izvuci iz toga. Vidiš da nisi duh i da ti ljudi odgovaraju. Riješi se prvo tih nekih fiks ideja.
A ovo sa samoubojstvom... to je glupost.. tebi samo treba pomoć. Ako si ne možeš sama pomoći, kreni psihijatru, pa će ti bar razgovor pomoći.

[Trnc]

Ostavi se tih crnih misli i ideja! Uvijek postoji plan B! Neeee!

[erika x]

Nemoj to napraviti, nikako. Ako se ubiješ više nećeš imati priliku za ništa doživjeti.A tko zna možda ti se uskoro dogodi nešto lijepo, npr. da se zaljubiš ili da upoznaš sebe bolje, da se zavoliš polako. Već ti je netko rekao kako sigurno nije tako kako ti se sada sve čini, depresija ti je sve obojala u crno.
Razmisli da li se isplati zbog ljudi koji su te povrijedili dignuti ruku na sebe, znači oni su ti naštetili i sad ćeš ti zbog toga na najgori mogući način naštetiti sebi, to nema smisla. Ako su oni bili loši prema tebi, ti budi bolja prema sebi, otiđi kod psihologa, porazgovaraj s njim, probajte riještiti te probleme zajedno. Nemoj odustati, nikad, uvijek ima nade da će biti bolje.