Život u samoći

[Tema dana]

Zanimljiv članak (predlažem pročitati).

"Samoća je zrak naše duše. Ona je trenutak kada moramo povesti unutarnje bitke i dobiti pobjednika, koji god bio. Nekada je to trenutak kada trebamo ratovati protiv sebe a nekada je to trenutak kada trebamo donijeti odluku o našem odnosu prema drugima, najčešće prema onima koju su nas povrijedili i razočarali. Moramo odlučiti da li ćemo živjeti dalje kao da ništa nije bilo ili ćemo taj odnos dokinuti i prekinuti... Samoća je trenutak kada moramo odlučiti što ćemo sa svojim životom, hoćemo li ga prihvatiti kao prijatelja ili neprestano protiv njega ratovati."

Da li ekipa sa foruma razmišlja tako kako navode u članku i da li se držite toga?

Prijedlog teme: Stela88

[Joshua]

Ovaj tekst više baca na neki neposredan prekid veze ,a ne na klasičnu samoću. Ono kad se iznenada nađeš sam i sad ne znaš kako, zakaj i kamo sa sobom!

[Stela]

Joshua kaže:

Ovaj tekst više baca na neki neposredan prekid veze ,a ne na klasičnu samoću. Ono kad se iznenada nađeš sam i sad ne znaš kako, zakaj i kamo sa sobom!

Ovo je članak o tome kada osoba u jednoj fazi života odabire samoću. I ujedno objašnjava da samoća ponekad uopće nije loša opcija
Kada si ostavljen, iznenada, takva samoća boli. Jer se cijeli život od jednom mijenja iz temelja. Mnogi u paru "zaborave" kako su živjeli prije uparivanja, pa kada ih zaskoči samoća nakon prekida budu u banani dok se ne prisjete kako je bilo biti sam prije veze.

[Fantasist]

Kreativac sam, većinom sam u svojevoljnoj samoći, tako da..podrazumijeva se, kao i biti ne shvaćen. :-D

Dok članak ukazuje na nekakvo liječenje od razočaranja, prekida, razvoda.
E sad tu imamo s jedne strane usamljenost i s druge, samoću kao proces zalječenja emotivnih povreda.
Ovo potonje je stoga proces samospoznaje i prilika za spoznati sebe.

[Joshua]

Stela kad si ti točno odabrala tu samoću? Kolko je vremena prošlo da si sama?

[totallyconfused]

Stela88 kaže:

Ovo je članak o tome kada osoba u jednoj fazi života odabire samoću. I ujedno objašnjava da samoća ponekad uopće nije loša opcija
Kada si ostavljen, iznenada, takva samoća boli. Jer se cijeli život od jednom mijenja iz temelja. Mnogi u paru "zaborave" kako su živjeli prije uparivanja, pa kada ih zaskoči samoća nakon prekida budu u banani dok se ne prisjete kako je bilo biti sam prije veze.

Bila je slična tema ako se ne varam.
Ne znam bih li se dugoročno mogla s tim nositi odnosno na koji način bih to kompenzirala.
I iskreno se divim svima koji su dulje vrijeme sami i koji su u samoći (bez partnera) istinski sretni.

[ljetopisac]

rekao bih da svakako postoji razlika izmedju samoce i usamljenosti.

u tom smislu, samoca bi bila ono sto se biblijski zove 'odlaskom u pustinju'.
maknuti se od svakodnevice i guzve i obaveza, sjesti na miru i razmisliti o svemu.

u danasnje vrijeme, svima nam to fali... ta pauza, taj odmor, taj prazni hod.
a vise nas nitko ne uci da nam je to potrebno, i da bez toga nismo u stanju napraviti reality check i vidjeti gdje smo, sto smo, kamo idemo...

cuo sam pricu o jednom ibmovom manageru, koji je rekao da svake godine ode na dva mjeseca u pustinju.
i rekao je da je nevjerojatno koliko mu smijesno izgledaju svi poslovni problemi nakon toga.

[Freyya]

Mislim da su najsretniji oni koji mogu živjeti u samoći - to je vrh samospoznaje. Meni je jako dugo trebalo da dođem do te neke točke. S tim da moje nije bilo vezano uz ljubavne odnose i partnere.

[akbugger]

Mislim da se samoća nepotrebno glorificira. Čovjek je društveno biće.

[Freyya]

akbugger kaže:

Mislim da se samoća nepotrebno glorificira. Čovjek je društveno biće.

Evo nešto što drži tvoju stranu. Slažem se i s ovim, ali mislim da je za svoje dobro, dobro naučiti biti sam.

[lazan]

Ne glorificira se samoca nepotrebno. Dananasnje stanje ljudi je katastrofalno.
Nemaju trenutka da se opuste i da odmore glavu.

Neki dan sam citala jednog naucnika koji je istrazivao nas mozak. Opisao je stetu koja se nanosi nasem mozgu svakodnevnim stimulansima.

Nas mozak izgubi kompas i ne zna vise sta treba sta ne treba. Samoca je neophodna da se nas mozak regenerira.

Meni je samoca neophodna. Tocno ovo sta je navedeno u uvodnom postu. Samoca je moj zrak. Ne razmisljam o nicemu u tim momentima samoce.

Gledam jato ptica kako se sele u juzne krajeve. ispred ociju mi trenutno nezamislivi ples jata golubova koji se ponavlja svako jutro fakticki u isto vreme.
Samoca je odmor duse.

[Lovecat]

Tema dana kaže:

Da li ekipa sa foruma razmišlja tako kako navode u članku i da li se držite toga?

Otprilike, da.

Sto je jace covjek uvucen u svakodnevna zbivanja i kaos razno raznih...energija (utjecaja drugih ljudi, emocija, obaveza, ocekivanja, pritisaka...) to je manje u doticaju sa samim sobom, sto znaci da se lakse pogubi i zaboravi kakav zivot zapravo zeli zivjeti. Osjetljiviji i prijemciviji ljudi su tu u vecem problemu i njima treba vise samoce.

Ali bas nam svima treba da se osamimo makar povremeno, da ne zaboravimo tko smo, sto smo, sto zelimo i sto nam treba da budemo sretni. Da eliminiramo sto nas drustvo uci, tj namece nam.

Naravno da se nemamo kome sto opravdavati za bilo koji (drustveno prihvatljiv) zivotni odabir pa tako ni za samocu, bilo da ju biramo periodicno ili stalno. To mi je suvisno i naglasavati.


Ovako kaze, a ja se slazem:

"Solitude is not an absence of energy or action, as some believe, but is rather a boon of wild provisions transmitted to us from the soul. In ancient times, purposeful solitude was both palliative and preventative. It was used to heal fatigue and to prevent weariness. It was also used as an oracle, as a way of listening to the inner self to solicit advice and guidance otherwise impossible to hear in the din of daily life."

ljetopisac kaže:

l
cuo sam pricu o jednom ibmovom manageru, koji je rekao da svake godine ode na dva mjeseca u pustinju.

Lako tako menadzirat.

[Stela]

Joshua kaže:

Stela kad si ti točno odabrala tu samoću? Kolko je vremena prošlo da si sama?

Samoća je odabrala mene Nisam to tako zamišljala, previše sam bajki pročitala kroz život Nakon opcije "usamljen/sam u braku" ovo mi se čini kao predivno olakšanje.
Kako vrijeme prolazi, sve više razmišljam o tome da me strah od ponovnog vezivanja (i gubitka!!) koči u otvaranju prema nekom novom

totallyconfused kaže:

Bila je slična tema ako se ne varam.
Ne znam bih li se dugoročno mogla s tim nositi odnosno na koji način bih to kompenzirala.
I iskreno se divim svima koji su dulje vrijeme sami i koji su u samoći (bez partnera) istinski sretni.

Za sebe mislim da sam sretna. Možda se varam, ali ako proanaliziram ovo šta sam napisala Đošui, nisam potpuna Dakle, pamtim periode kada sam bila sretnija

akbugger kaže:

Mislim da se samoća nepotrebno glorificira. Čovjek je društveno biće.

Zašto misliš da tu nedostaje društva ako nemaš partnera?

[Fantasist]

Lovecat kaže:

Otprilike, da.

Sto je jace covjek uvucen u svakodnevna zbivanja i kaos razno raznih...energija (utjecaja drugih ljudi, emocija, obaveza, ocekivanja, pritisaka...) to je manje u doticaju sa samim sobom, sto znaci da se lakse pogubi i zaboravi kakav zivot zapravo zeli zivjeti. Osjetljiviji i prijemciviji ljudi su tu u vecem problemu i njima treba vise samoce.

Odlično zapažanje. Poanta svega zapravo.

[Lovecat]

Stela88 kaže:

Zašto misliš da tu nedostaje društva ako nemaš partnera?

Aha, ako se s ovom temom cilja na zivot bez partnera, i to je posve razumljivo u danasnje vrijeme. Omjer dobrobiti i problema kod vecine romanticnih odnosa tu rjesava svaku dilemu

[Noctifer]

akbugger kaže:

Mislim da se samoća nepotrebno glorificira. Čovjek je društveno biće.

Samoća je osobni izbor i ne znači da se ne družiš sa ljudima. Nekim ljudima je dovoljno družit se par sati na tjedan a drugi trebaju biti se nekime svaki dan.

Bitno je da svako za sebe ustanovi koliko njemu samoće treba u životu i po tome radi nakekve planove za život.

[Stela]

lazan kaže:

Ne glorificira se samoca nepotrebno. Dananasnje stanje ljudi je katastrofalno.
Nemaju trenutka da se opuste i da odmore glavu.

Neki dan sam citala jednog naucnika koji je istrazivao nas mozak. Opisao je stetu koja se nanosi nasem mozgu svakodnevnim stimulansima.

Nas mozak izgubi kompas i ne zna vise sta treba sta ne treba. Samoca je neophodna da se nas mozak regenerira.

Meni je samoca neophodna. Tocno ovo sta je navedeno u uvodnom postu. Samoca je moj zrak. Ne razmisljam o nicemu u tim momentima samoce.

Gledam jato ptica kako se sele u juzne krajeve. ispred ociju mi trenutno nezamislivi ples jata golubova koji se ponavlja svako jutro fakticki u isto vreme.
Samoca je odmor duse.

I sve češće odabirem...samoću Socijalizacija u umjerenim količinama, sa ljudima koji mi ne rade nervozu

Lovecat kaže:

Aha, ako se s ovom temom cilja na zivot bez partnera, i to je posve razumljivo u danasnje vrijeme. Omjer dobrobiti i problema kod vecine romanticnih odnosa tu rjesava svaku dilemu

Ne znam zašto sam spomenula to za partnera (očito me to žulja U zadnje vrijeme se puno i često obrazlažem zašto mi trenutno niko ne treba)

Mislim da nije to bijeg od ljudi, samo malo više prostora ostavljamo sebi ...u samoći

[Lovecat]

Stela88 kaže:

Mislim da nije to bijeg od ljudi, samo malo više prostora ostavljamo sebi ...u samoći

Sve ja tebe razumijem.

Ja sam samoj sebi zadnjih dost godina ponavljala u nekim bas vrhunskim trenucima samoce - 'vidis kako ti je sada lijepo, nemoj se opet zajebat, nemoj ovo odbacit radi...bla'

I primilo se. Vise se i ne moram podsjecati

[Stela]

Lovecat kaže:

Sve ja tebe razumijem.

Ja sam samoj sebi zadnjih dost godina ponavljala u nekim bas vrhunskim trenucima samoce - 'vidis kako ti je sada lijepo, nemoj se opet zajebat, nemoj ovo odbacit radi...bla'

I primilo se. Vise se i ne moram podsjecati

O daaaa, znam kako ti je

[lazan]

Stela88 kaže:

I sve češće odabirem...samoću Socijalizacija u umjerenim količinama, sa ljudima koji mi ne rade nervozu

Ne samo ljudi koji u tebi izazivaju nervozu. Buka. Gradska buka. Prije deset godina stanovala sam fakticki na selu.

Tada se moj kvart smatrao elitnim kvartom. Samo parkovi, kuce jedna lijepsa do druge.

Medjutim doslo je do urbanizacije grada i zavisti mladih naspram nas starih koji zivimo u velikim kucama u paru bez kuceta i maceta sa 2 tisuce kvadratnih metara vrta.

A ne nemoze to tako. Idemo graditi zgrade i mladima omoguciti jeftine stanove da si mogu solju kafe kroz balkno pruziti.

I tako krene urbanizacija moga kvarta. od raznih masina koje svakodnevno buku stvaraju , moram pobjeci na planinu da se resursiram i naspavam u miru.

Kod mene su sve notifikacije iskljucene. ne dao ti bok da meni zazvoni telefon u javnom prostoru.

Nema sansi da se tako nesta dogodi.

U autobusu mi idu na zivce razgovorima. Cjeli svijet mora znati sta oni rade.

Morat cu se opet odseliti na selo.