Nikada nisam bio zaljubljen

[PussyLicker]

...a 25 mi je godina.
imao sam nekakvih cura, bio u kojekakvim odnosima, cak sam uspio i razviti neka osjecanja (umjerene jacine) ali nikada mi se nije desilo da izgubim glavu za nekim.
mislim da sam svjestan vecine razloga zasto je to tako.
neki od razloga koji su me prije kocili vise ne postoje, ali se pitam da li postoje neki drugi razlozi koje jos uvijek nisam osvijestio, ili koji su se nedavno pojavili.

dosta sam se promijenio u posljednjih nekoliko godina, i imam osjecaj da ljudi kakvi su mi se prije svidjali, danas nekako zaziru od mene. mozda je to samo osjecaj koji me vara, ne znam.
recimo, prije sam bio sam dosta tih. danas sam dosta asertivan i glasan.
zivot me natjerao da odbacim jedan originalni dio svoje osobnosti i nadomjestim ga nekim drugim, drugacijim. zbog toga imam osjecaj da privlacim krivu vrstu ljudi, a odbijam one koji mi se u dubini duse svidjaju.
takodjer cesto imam osjecaj da u svojoj komunikaciji sa ljudima, pogotovo sa suprotnim spolom, ne prikazujem svoje pravo ja. taj osjecaj nije prisutan u toku komunikacije, jer sam spontan i nemam problema sa komunikacijom, nego kasnije kada razmisljam o tim razgovorima.
oke, covjek se prirodno mijenja, razumijem. stvar je u tome da moja povucenost i tisina nije bila posljedica manjka samopouzdanja, nego sam po prirodi bio introvert, ali sam shvatio da mnogi tu introvertnost tumace kao slabost i vremenom se to promijenilo. spontano.
posljednjih godinu dana me zivot gadja problemima baš pojacanim intenzitetom, a ovih dana se osjecam totalno usamljeno i ranjivo i vjerojatno je to razlog zasto pisem ovu temu.
vjerojatno niko ne moze reci nesto sto ce odmah promijeniti stvari, ali bih volio da se javi neko ko je kasnije osjetio okus prave zaljubljenosti

[smoothjazz]

Prava zaljubljenost je ovo...



Jel ti stvarno misliš da ti to u životu treba?

[Lady_Tila]

PussyLicker kaže:

zivot me natjerao da odbacim jedan originalni dio svoje osobnosti i nadomjestim ga nekim drugim, drugacijim. zbog toga imam osjecaj da privlacim krivu vrstu ljudi, a odbijam one koji mi se u dubini duse svidjaju.

Rekao si jednu dobru stvar koja je po meni ključ dobrih odnosa, a s time i onih ljubavnih. Dok god ćeš biti nešto što nisi provlačiti ćeš ljude koje zapravo ne želiš privući. Zato je najbolje biti svoj, izraziti svoja iskrena mišljenja i stajališta, ne bojati se pričati o stvarima koje voliš i koje te ispunjuju. Tada će taj tvoj signal koji šalješ pokupiti netko tko je kao ti.

Introvertiranost definitivno nije slabost nego dio tvoje ličnosti. Naravno, ljudi se mijenjanju i možda više nisi ni ti toliko povučen u sebe kao prije no nemoj se forsirati na nešto što jednostavno nije tvoj stil. Osoba koje ne istinski odgovaraju je malo, šteta ih je odbiti svojom maskom.

Što se tiče zaljubljenosti ne brigaj, nema šanse da će te u životu zaobići taj head over heels osjećaj. Sve u svoje vrijeme.


Via Tapatalk

[Nightb1rd]

Zaljubljenost osjeti svaka "prosječna" osoba, nije to nauka. Neke obrasce ponašanja i stavove možeš naučiti i svjesno promijeniti, a one duboko nutarnje reflekse teško. Možda griješim, ali mislima da nas ima koji jednostavno nismo sposobni za zatelebati se kao tele (isto kako su neki slijepi na boje) ili bar dozvoliti si isto.

Koliko te plaši/uznemiruje vezanje i zavisnost prema drugima i obrnuto?

[NiktaX]

ne dese se takve stvari pravome muškarcu. to se desi slabiću samo...

[radical change]

PussyLicker kaže:

...a 25 mi je godina.
imao sam nekakvih cura, bio u kojekakvim odnosima, cak sam uspio i razviti neka osjecanja (umjerene jacine) ali nikada mi se nije desilo da izgubim glavu za nekim.
mislim da sam svjestan vecine razloga zasto je to tako.
neki od razloga koji su me prije kocili vise ne postoje, ali se pitam da li postoje neki drugi razlozi koje jos uvijek nisam osvijestio, ili koji su se nedavno pojavili.

dosta sam se promijenio u posljednjih nekoliko godina, i imam osjecaj da ljudi kakvi su mi se prije svidjali, danas nekako zaziru od mene. mozda je to samo osjecaj koji me vara, ne znam.
recimo, prije sam bio sam dosta tih. danas sam dosta asertivan i glasan.
zivot me natjerao da odbacim jedan originalni dio svoje osobnosti i nadomjestim ga nekim drugim, drugacijim. zbog toga imam osjecaj da privlacim krivu vrstu ljudi, a odbijam one koji mi se u dubini duse svidjaju.
takodjer cesto imam osjecaj da u svojoj komunikaciji sa ljudima, pogotovo sa suprotnim spolom, ne prikazujem svoje pravo ja. taj osjecaj nije prisutan u toku komunikacije, jer sam spontan i nemam problema sa komunikacijom, nego kasnije kada razmisljam o tim razgovorima.
oke, covjek se prirodno mijenja, razumijem. stvar je u tome da moja povucenost i tisina nije bila posljedica manjka samopouzdanja, nego sam po prirodi bio introvert, ali sam shvatio da mnogi tu introvertnost tumace kao slabost i vremenom se to promijenilo. spontano.
posljednjih godinu dana me zivot gadja problemima baš pojacanim intenzitetom, a ovih dana se osjecam totalno usamljeno i ranjivo i vjerojatno je to razlog zasto pisem ovu temu.
vjerojatno niko ne moze reci nesto sto ce odmah promijeniti stvari, ali bih volio da se javi neko ko je kasnije osjetio okus prave zaljubljenosti

Imaš kažeš 25 godina, što je dovoljno da više za nikim ne "izgubiš glavu". Ljudi u ozbiljnim godinama ne mogu si priuštiti da budu ludi i blesavi, imaš odgovornosti.
Ne vidim također problem da odglumiš neke maske kada nekog novog upoznaješ, pa svi ih nosimo pred kolegama, šefom, na spojevima i slično. Ljudi nemaju ekskluzivno pravo da im pokažeš pravog i ranjivog sebe, to se treba zaslužiti.
Zaljubljenost je prolazan osjećaj, znat ćeš kad se pojavi i kada imaš potrebu biti intimno i iskreno jako blizu partnerice, ali taj osjećaj traje najviše 2 godine, nakon toga ako veza dovoljno sazrije kreće ljubav. Dosta veza baš raskine u tom periodu jer je zaljubljenost kao droga, imaš osjećaj kao da "nešto fali i nije kao nekad" i još se jave razne nesuglasice pa parovi upadnu u krizu.
Možda na žene gledaš kao na objekte i ne želiš biti previše intimno i osjećajno blizak od straha da te netko ne povrijedi pa stoga ne dopuštaš sebi da se zaljubiš... Ono izađeš, pojebeš i ideš dalje...

[Joshua]

radical change kaže:

Imaš kažeš 25 godina, što je dovoljno da više za nikim ne "izgubiš glavu". Ljudi u ozbiljnim godinama ne mogu si priuštiti da budu ludi i blesavi, imaš odgovornosti.

Kaj su to ozbiljne godine? Il sam nekaj krivo shvatil? Ja sam sa 25 godina bil slijepo zaljubljen ko tuka i to nepodnošljivom lakoćom!

[radical change]

josuha kaže:

Kaj su to ozbiljne godine? Il sam nekaj krivo shvatil? Ja sam sa 25 godina bil slijepo zaljubljen ko tuka i to nepodnošljivom lakoćom!

Vjerojatno zato jer nisi imao nekog pametnijeg posla u životu...
Plus toga držim da si dobar i jako osjećajan dečko pa hoće to tebe..

[Joshua]

radical change kaže:

Vjerojatno zato jer nisi imao nekog pametnijeg posla u životu...

Majku joj jebem!

[Clandestine]

Nije to ni toliko loše...ja sam dosta puta bio zaljubljen a onda sam odlazio kada ta osoba nije htjela ništa više.ponekad bi se desilo da bi me htela držati uokolo kao rame za plakanje ili rezervni novčanik,i onda kada nastojiš da se izvučeš krenu napadi...pljuvali su po meni neprestano...debil, kreten i najčešće peder..

[drumforce]

Ja bih sve na svijetu dao da mogu biti potpuno aseksualan.
Kao oni tibetanski redovnici.

[Etta]

radical change kaže:

Imaš kažeš 25 godina, što je dovoljno da više za nikim ne "izgubiš glavu". Ljudi u ozbiljnim godinama ne mogu si priuštiti da budu ludi i blesavi, imaš odgovornosti.
Ne vidim također problem da odglumiš neke maske kada nekog novog upoznaješ, pa svi ih nosimo pred kolegama, šefom, na spojevima i slično. Ljudi nemaju ekskluzivno pravo da im pokažeš pravog i ranjivog sebe, to se treba zaslužiti.
Zaljubljenost je prolazan osjećaj, znat ćeš kad se pojavi i kada imaš potrebu biti intimno i iskreno jako blizu partnerice, ali taj osjećaj traje najviše 2 godine, nakon toga ako veza dovoljno sazrije kreće ljubav. Dosta veza baš raskine u tom periodu jer je zaljubljenost kao droga, imaš osjećaj kao da "nešto fali i nije kao nekad" i još se jave razne nesuglasice pa parovi upadnu u krizu.
Možda na žene gledaš kao na objekte i ne želiš biti previše intimno i osjećajno blizak od straha da te netko ne povrijedi pa stoga ne dopuštaš sebi da se zaljubiš... Ono izađeš, pojebeš i ideš dalje...

Ma odakle tebi zaključci o životnom dobu koje je uobičajeno za zaljubljivanje?
Je li ti to sve iz glave ili iz priručnika?

[Lady Mona]

Što bi ja dala da se ne mogu zaljubiti

[sljeme1234]

Lady Mona kaže:

Što bi ja dala da se ne mogu zaljubiti

I što bi onda? Misliš da bi ti bilo bolje?
Pusti trenutno razočaranje i ne kakaj

[Earth Bender]

Ma i bolje ti je bez toga, jednom sam se zaljubio, malo patio, malo poricao, kao zeli ona mene, samo to nije shvatila napravio par puta budalu od sebe, sve u svemu lose iskustvo, srecom, desilo se samo jednom

[Lady Mona]

sljeme1234 kaže:

I što bi onda? Misliš da bi ti bilo bolje?
Pusti trenutno razočaranje i ne kakaj

Daa, bilo bi

[Clandestine]

Lady Mona kaže:

Što bi ja dala da se ne mogu zaljubiti

u neku ruku mu i zavidim

[Lady Mona]

Clandestine kaže:

u neku ruku mu i zavidim

Da, i da mogu nać drugog dok se okrenem a da me nije briga za prvog