Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca

Roditelji i djeca Zato što ih volimo i oni vole nas.
Podforumi: Školarci i adolescenti, Dojenčad i predškolci, Trudnice, Medicinski potpomognuta oplodnja, Dječje zdravlje, Oprema

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 30.08.2016., 15:54   #21
Nisam ja ni rekla da će razgovor sve riješiti, ali idem prvo probati ovu situaciju riješiti mirnim putem pa ako ne ide onda ćemo drugačije. Otići ću pričati sa školskom psihologinjom kad počne škola pa ću vidjeti kakav će mi ona savjet dati, a vjerujem (nažalost) da se ona u školi nagleda nasilja među djecom pa će mi moći dati stručan savjet. Možda pozove mamu i malog na razgovor.

Guglajući noćas sam otkrila da tu u blizini ima udruga za zlostavljanu djecu gdje nude besplatno savjetovanje za žrtvu i zlostavljača i roditelje. Oni čak sa CZZS-om surađuju pa nek ju oni pozovu na razgovor i malo ispitaju o njenim odgojnim metodama. Znam samo da to neću samo tako pustit i maknut se. Ako se mi maknemo on će prestat maltretirat mog malog, ali možda počne nekog drugog.

Imala sam situaciju prošle godine u prvom razredu da mi je mama od dečkića s kojim je moj mali dobar rekla kako joj je mali došao doma tužan jer su mu se rugali da je debeli i da ne može trčati. Kako se moj mali druži s njim rekla sam joj da ću ispitati situaciju. Nakon razgovora s mojim malim saznam da je i on bio jedan od tih koji mu se rugao. Rekao je da im se morao pridružiti jer bi se onda i njemu rugali iako mu je to prijatelj. Malo je reći da sam popizdila, ali sam se trudila što mirnije odreagirati. Puno smo pričali 3 dana, ostao je bez svog ljubljenog tableta. Ispričao se dečkiću što mu se rugao i što je najbitnije više to nije ponovio. Od kad se rodio trudim se stvari riješavati odmah dok su još vruće i ne gurati ih po tepih i govoriti: Pih, dječja posla. Možda to sad jesu dječja posla, ali za par godina kad ih ošine pubertet teško će neke stvari ispravljati.
*Mustra* is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.08.2016., 16:05   #22
probaj kontaktirati polikliniku za zaštitu djece. oni se između ostalog bave nasiljem među djecom. vjerujem kako bi tamo mogla dobiti puno bolji savjet nego u školi. ako niš drugo oni ti izdaju razne besplatne brošure i knjižice o takvoj tematici, pa si barem odi tam to pokupiti. evo.
gargamišamel is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.08.2016., 16:16   #23
Pročitala sam to sve noćas, ali nisam ja iz Zagreba pa ne mogu do njih. Postoji i u mom gradu tako neka udruga pa ću otići tamo ako se ukaže potreba za tim, a i našla sam neke pdf letke koje sam si spremila. Hvala
*Mustra* is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.08.2016., 16:31   #24
Svaka ti čast na zalaganju a i vidiš kako je tvoje dijete postupilo isto u sličnoj situaciji ali se ispričao i shvatio koja je greška bila a to ne napravi svaki roditelj tako kao ti.

Ovo što si napisala da ćeš popričati sa psihologicom u školi mislim da ti je to i najbolji odabir jer oni se stvarno svega nagledaju i naslušaju.
bembolina 09 is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.08.2016., 16:33   #25
Quote:
*Mustra* kaže: Pogledaj post
Stvar je u tome da jedan dečko nagovara ostalu djecu iz ekipe da bježe od moga. Još mi je jasno da ga mlađa djeca slušaju, ali za stariju mi nije jasno kako si dopuštaju da im jedan mulac od 9 god naređuje i to tako već nekoliko dana. Mi dva dana nismo bili vani, nadala sam se da će se situacija smiriti, ali čim smo izašli van opet je počelo bježanje i taj mali ga je pitao: Šta si došao van? Tko te zvao?

Mame su bile prisutne vani, ali nisu čule kad je to rekao. Na bježanje su reagirale, ali bez nekog posebnog rezultata. Prestali su bježat i sjeli na zidić, a kad je moj mali došao i sjeo pored njih ovaj kolovođa je svima naredio da se maknu od njega i oni su to učinili.

Danas nismo bili vani jer smo išli do grada i kad smo se vratili doma svi su bili vani pa smo ostali 10 min i prvo je krenulo bježanje, onda je mama od tog glavnog popizdila i rekla mu da se smiri da bi on zatim okupio ostatak ekipe i došli su do mog malog koji je sjedio na zidiću i počeli mu vikat buuuuu u facu dok je on sjedio pored mene. Pokupili smo se i otišli doma jer sam bila na rubu da ih sve do jednoga napljuskam.
Znači ta žena na maltretiranje svog sina kaže njemu samo: Smiri se???
Pa jasno je zašto je mali takav, jer mu je mater takva da joj je to komično. Zato i ti zlostavljači i jesu zlostavljači jer imaju potporu roditelja. Da im roditelji ukinu sve resurse dok ne promijene ponašanje, vidjeli bismo kako bi im se uobraženost i bahatluk brzo smirili.



Quote:
*Mustra* kaže: Pogledaj post
I meni se čini da je bully. zato to i želim zaustavit prije nego je predaleko otišlo i dok još uvijek mogu kontrolirati svoje postupke. Znaju roditelji što se događa. Jučer sam rekla mami od malog kako moj mali nije mogao zaspati do 1 ujutro jer je bio tužan i non stop me ispitivao zašto se oni ne žele igrati s njim jer mu jadnom ništa nije jasno, a njoj je to bilo smješno. Pukla se smijat kao da sam joj najbolji vic o Muji i Hasi ispričala.

Mislim da vi čujete kako se njena djeca s njom razgovaraju ne bi vjerovali. Mala od 4 i pol god joj vani pred svim roditeljima i djecom kaže: Mama ti si budala. A ona ništa. Malom nešto kaže, a on njoj odgovori: Aha, moš mislit kako ću te poslušat. Stalno im se nešto prijeti, a uopće nije dosljedna u svojim prijetnjama i kaznama. Jednom joj je mali bio nestao, pola sata smo ga tražili po mrklom mraku i rekla mu je da sad za kaznu neće mjesec dana ići van. I što je bilo? Mali je već sutra dan bio vani i to sam.
Pa na vašem mjestu, ja ne bih niti htjela da mi se dijete druži s djecom iz takvog kućnog okružja, koja očigledno nemaju odgoja ni manira. Budite sretni što je ovako ispalo, jer bi sutra on mogao i od vašeg malog pokušati napraviti nekog zlostavljača koji će se hraniti ismijavanjem drugih.

Na vašem mjestu, ja bih lijepo sina upisala u neku novu aktivost/sport (sada je tu nova šk.god. pa je aktivnosti pregršt) gdje bi našao nove prijatelje, a za ove mu objasnila da je njihovo ponašanje neprihvatljivo, da imaju problem sami sa sobom i ako se to ne popravi, takvi prijatelji i nisu za njega. Da treba sa svima biti obazriv i ljubazan u ophođenju, te da oni nisu njega zaslužili za prijatelja.
Meadow is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.08.2016., 17:58   #26
Obavila sam razgovor.

Prvo što sam ju pitala je što ona misli o ovoj situaciji između naše djece i kako se osjeća zbog toga i rekla je grozno. Ja nisam mogla izdržat i isplakala sam se, ruke su mi se tresle od muke, ali imam dojam da je shvatila što sam htjela reći i rekla je nek pustim sad nju da ona sa svoje strane proba riješit problem. Malo je zaštucala na moju riječ zlostavljač i htjela je to sve prikazati malo blažim nešto što je (kao što smo i posumnjali tu), ali nisam dala da umanjuje situaciju i zove to "dječjim poslima".

Iz razgovora sam saznala da je i njen mali imao problema u školi i da su se ponašali prema njemu ovako kako se on sad ponaša prema mom malom, ali sam joj isto tako rekla da je napravila veliki problem što nije reagirala ovako kao ja sada jer da ja nisam sad reagirala dok je situacija friška vrlo lako se moglo dogoditi da moje dijete jedan dan krene zlostavljati neko drugo.

Lopta je sad u njenom kutu pa ćemo vidjeti što ćemo i kako ćemo dalje.
*Mustra* is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.08.2016., 18:31   #27
Ja sam imala sličan problem ovo ljeto.
I riješila ga potpuno drugačije.
Učim dijete da ne da na sebe, da se samo postavi, ali i da bira svoje bitke.

Društvo te odbacuje i ruga ti se?
Razmisli želiš li uopće biti u takvom društvu.
Ja već znam da ga među takvim negativnim obrascima ponašanja ne želim.

Moj mali je na kraju sam riješio situaciju. Plakao jedan dan, sutra bio sam, preksutra našao nove klince s kojima je druženje bilo pjesma cijelo ljeto.
Još su mu se na kraju neki iz onog "starog" društva došli ispričati.
choupette is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.08.2016., 08:40   #28
Quote:
choupette kaže: Pogledaj post
Ja sam imala sličan problem ovo ljeto.
I riješila ga potpuno drugačije.
Učim dijete da ne da na sebe, da se samo postavi, ali i da bira svoje bitke.

Društvo te odbacuje i ruga ti se?
Razmisli želiš li uopće biti u takvom društvu.
Ja već znam da ga među takvim negativnim obrascima ponašanja ne želim.


Moj mali je na kraju sam riješio situaciju. Plakao jedan dan, sutra bio sam, preksutra našao nove klince s kojima je druženje bilo pjesma cijelo ljeto.
Još su mu se na kraju neki iz onog "starog" društva došli ispričati.
Ovim boldanim se slažem, no teško je kad se radi o djeci. Moja mala je tip osobe koja nije probitačna i ne zna se baš postaviti za sebe. Učimo je tome, no sva je nakakva nježna, osjećajna, radije će se rsplakati kad se netko ne želi s njome igrati nego si potražiti novo društvo. Nije ješ doživjela nikakvo zlostavljanje od strane djece, no susreće se s time da je neko dijete/društvance odbaci jer im je taj dan grah tak pao i ne žele se igrati s njom. Ne smatram to bullingom jer nisi prema njoj zli, ne omalovažavaju je, jednostavno si jedan dan biraju drugačije društvo, "nisu si prijatelji" ili jedno dijete povede druge u neku igru u koju moju neće uključiti. Drugi dan se opet igraju skupa pa ne radim od toga "veliku stvar". Da je sustavno izbjegavaju ili joj se izruguju, porazgovarala bih s njom želi li takvo društvo.

Vjerujem da je autorici teško jer se radi o djeci iz igrališta, kvarta, djeci kojoj bi njezino dijete gravitiralo budući da su uvijek prisutni u igri čim izađe van, djeci koja dijele "zajednički teritorij". Da, uložila bih trud da se odnosi poboljšaju, ali ako ne bi išlo, potaknula bih dijete da si nađe novo društvo, ne bih forsirala druženje s kvartovskom djecom. Kako će dijete rasti naći će si prijatelje bez obzira gdje žive.
nightfall is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.08.2016., 11:42   #29
Trenutno je najvaznije da taj mali njenog sina prestane zlostavljati cim se pojavi vani, dakle djete se ne moze ocito ni voziti na biciklu samo oko zgrade

Kasnije ce vidjeti kako ce se stvari razvijati
__________________
Moj Zmajek je MPO beba :)

#nemrem
Francesca is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.08.2016., 13:04   #30
Quote:
nightfall kaže: Pogledaj post
Ovim boldanim se slažem, no teško je kad se radi o djeci. Moja mala je tip osobe koja nije probitačna i ne zna se baš postaviti za sebe. Učimo je tome, no sva je nakakva nježna, osjećajna, radije će se rsplakati kad se netko ne želi s njome igrati nego si potražiti novo društvo. Nije ješ doživjela nikakvo zlostavljanje od strane djece, no susreće se s time da je neko dijete/društvance odbaci jer im je taj dan grah tak pao i ne žele se igrati s njom. Ne smatram to bullingom jer nisi prema njoj zli, ne omalovažavaju je, jednostavno si jedan dan biraju drugačije društvo, "nisu si prijatelji" ili jedno dijete povede druge u neku igru u koju moju neće uključiti. Drugi dan se opet igraju skupa pa ne radim od toga "veliku stvar". Da je sustavno izbjegavaju ili joj se izruguju, porazgovarala bih s njom želi li takvo društvo.

Vjerujem da je autorici teško jer se radi o djeci iz igrališta, kvarta, djeci kojoj bi njezino dijete gravitiralo budući da su uvijek prisutni u igri čim izađe van, djeci koja dijele "zajednički teritorij". Da, uložila bih trud da se odnosi poboljšaju, ali ako ne bi išlo, potaknula bih dijete da si nađe novo društvo, ne bih forsirala druženje s kvartovskom djecom. Kako će dijete rasti naći će si prijatelje bez obzira gdje žive.
Takav je i moj iako je dečko. Uvijek je bio maza i nježniji od druge djeca. Od kad je mali bio učila sam ga da se izbori za sebe, da vrati ako ga netko dira, ali da ne smije početi prvi, ali on će uvijek radije doći meni plakati nego sam nešto napraviti. Jednostavno nije takav i koliko god se ja trudila da to promjenim ne ide baš.

Jučer smo bili u parku sa jednim dečkom iz škole i tako su se lijepo igrali bez ijedne prepirke, milina ih je bilo za gledati, suze su mi došle na oči od sreće. Mislim da će sad biti malo lakše kad se sva djeca vrate od ko zna kuda, a ne kad je ograničen samo na druženje s ovima vani. Takva je situacija bila preko ljeta da ili će se igrati s njima ili će biti doma sam.

Ono što me iznenadilo kad smo došli doma, a svi su po običaju bili ispred naše zgrade je da su opet doletili do njega, ali ne da bi vikali buuu ili nešto drugo, nego su ga pozdravili, pitali gdje je bio itd. Malo je reći da sam ostala šokirana.

Quote:
Francesca kaže: Pogledaj post
Trenutno je najvaznije da taj mali njenog sina prestane zlostavljati cim se pojavi vani, dakle djete se ne moze ocito ni voziti na biciklu samo oko zgrade

Kasnije ce vidjeti kako ce se stvari razvijati
O tome se i radi. Da je to neka ekipa iz parka ili tako nešto, svejedno bi me bolilo što se tako ponašaju prema njemu, ali ovo je ekipa iz naše i okolnih zgrada i svi se uvijek igraju ispred našeg ulaza jer tu ima najviše mjesta, najviše trave i nije prometno. Dečko koji ga je maltretirao živi u našoj zgradi par katova iznad. Bili su tu podstanari i sad su kupili stan u kojem su živjeli i ostat će tu do kraja života isto kao i mi. Sve što ja želim je miran i civiliziran suživot jer ipak ćemo jedni pored drugih provesti puno puno vremena.

Jučer sam bila sva pod dojmom pa sam neke stvari zaboravila i napisati. Smiješan mi je bio moj mali kad je mama od onoga otišla, a moj mene pita: Jesi ju sredila, ha? I ne znam jesam li napisala da mi je rekla kako ona više ne zna šta bi s njim, da ju ni doma baš ne sluša. da je luda jer joj muža nema doma jer ona ne zna šta će, ali kao da su oni još mali pa nije to tako strašan problem, da ćemo se mi brinuti kad budu imali 12-13 god. Rekla sam joj da ako ona njega sad kad ima 9 god ne može dovesti u red, da će teško ispraviti krive Drine kad bude koju godinu stariji. Problemi sa djecom se rješavaju odmah i ne guraju se pod tepih. I rekla sam joj da ga nije slučajno namlatila jer to očito jedino što zna, a vidljivo je to da nema nikakvog učinka, a ona meni pa ne znam šta da radim bla bla bla. Rekoh ako ne znaš ti, ima stručnih osoba koje znaju. Odi u školu pričat sa psihologicom, a ona: Ali on je meni u školi dobar i ne radi probleme. Naravno da ne radi jer zna da tamo ne smije, dok nju doma može zaje... kako god hoće jer zna da mu ne može ništa. Da ne može ona njemu zabraniti komp i sl. jer njega to baš i ne zanima, pa zabrani mu onda da ide van jer mu je to očito najdraže od svega pa nek vidi šta će biti. Pa se meni smijala kad je moj mali nešto vani bio radio pa sam ja krenula brojati 1, 2, 2 i pol... i moj odmah prestane, a ona pras u smijeh: Hahaha, ne znam do kad će ti to paliti. I jučer sam joj rekla palit će dokle bude trebalo jer moj mali zna da kad ja krenem brojat da se ne zaje..., ako ne prestane ide doma i gotovo. Dogodilo se nekoliko puta da me nije poslušao pa je išao doma i sa prozora gledao djecu kako se igraju, pa je drugi dan bio pametniji. A koji je njen način? Odvest dijete u stan, nalupat ga, čekat da se isplače i onda se s njim vratit van. I koju poruku mu s tim šalje? Aha, napravit ću pizdariju, dobit ću batine, ali će me nakon toga opet pustit van.

I imala sam jučer još jedan dugi razgovor s mojim malim (otpast će mi jezik od priče zadnjih dana) i pričali smo o prijateljstvu. Objasnila sam mu kako se pravi prijatelji ponašaju jedni prema drugima i da mu ovaj to nije. Pričala sam mu i prije o tome, ali je on jadan bio tužan i nije razumio zašto se ovaj tako ponaša prema njemu kad on nije ništa napravio. Sad mi se čini da je napokon shvatio što znači biti loš prijatelj i da mu takav ne treba. Umjesto sa suzama u očima, završili smo razgovor sa osmjehom.

Zadnje uređivanje *Mustra* : 31.08.2016. at 13:23.
*Mustra* is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.08.2016., 13:33   #31
Ako sam dobro shvatila, to traje dva dana... Polako, meni se mamina reakcija čini pretjeranom i preuranjenom, iako ju razumijem.

Izložit ću se sad kritikama, ali nema veze...

Dijete ima 9 godina, i bojim se da mamino uplitanje može pogoršati situaciju. Dijete bi se sad već trebalo samo snalaziti među poznatim vršnjacima. Naravno, osim ako nasilje eskalira, što mislim da još nije.
Imam dojam da mama prezaštićuje dijete - razumijem tu potrebu, ali ne mislim da je to dobro za dijete.

Savjeti da se dijete makne iz tog društva bi bili ok da dijete ma 17 godina, ali pošto ih ima 9 mislim da je to loše. Vjerojatno ide s njima i u školu. I htio ili ne, mora ih viđati, sretati se s njima. Bježanje od problema nije baš neka strategija.
Da se makne od jednog nasilnika, ok, ali da se makne od cijelog društva... Nije vjerojatno da su sva djeca loša, a samo on dobar.
ZubaTruba is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.08.2016., 13:58   #32
Ne traje to 2 dana nego nekoliko s tim da je svakim danom sve gore i gore. Moj ima 8 god, ovaj drugi ima 9 s tim da je za glavu veći i jedno 20 kila teži od mog. Ako nasilje eskalira? Šta da čekam i da ga nalupa? Nije nasilje sve što ostavlja modrice na tijelu. Neka djeca se mogu sama izboriti sa nasilnicima bilo fizičkim ili psihičkim, neka ne mogu. Ja sam mom rekla da ne trči za njima i da ih stavi na ignore, a on meni da njemu glava to ne da. I šta da radim? Normalno da ću zaštiti svoje dijete kako god znam i umijem.

Teško je ovako situaciju opisati, ali trudila sam se koliko sam mogla. Moj mali je naivac i povodljiv, ovaj drugi je premazan svim mastima. Dogodilo se bilo i nekoliko puta dok su se družili da ovaj nagovori mog na neku pizdariju i moj naravno posluša, što mi je poslužilo da ga naučim da razmišlja sa svojom glavom, a ne tuđom. Sad je već dovoljno velik da zna razliku između dobra i zla. Možda ga je zato i ovaj sad uzeo na pik jer ga moj više ne sluša i ne može mu šefovati dok je prije mogao. A očito je iz cijele ove situacije da ima svoje minione kojima može šefovati i nagovoriti ih da bježe od mog malog. Samo je pitanje dana kad će oni svi shvatiti (ili ih roditelji naučiti) da se ne daju iskorištavati.
*Mustra* is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.08.2016., 14:57   #33
Ja mislim da ovo uopće nije roditeljsko uplitanje. Pa zar nije normalno da roditelj objasni djetetu sve vrste osjećaja te ga usmjerava u razvijanju empatije? Pa ne možeš ostaviti dijete koje se susrelo sad s nekom reakcijom prijatelja na njega koju uopće ne razumije i onda je zbunjen i isfrustriran i tužan? Mislim da se takve stvari djeci moraju objasniti a ne pustiti ih da sami rješavaju a maleni ne razumije uopće zašto se oni tako ponašaju prema njemu jer nije ništa napravio?

Pa i kada sam ja bila dijete je bilo među nama takve vrste ponašanja i mogu vam reći nije bilo ugodno i sjećam se da sam i ja roditelje pitala zašto je to tako i da je pomoglo kako su objašnjavali jer mi je bilo jasno zašto se neka djeca tako ponašaju i bilo mi je onda lakše odmaknuti se od takvih ljudi i nije me to toliko povrijedilo. Mislim da je u tome cijela bit - da dijete se ne osjeća povrijeđen i da misli da je nešto krivo napravio pa se zato prema njemu tako ponašaju - ovdje roditelj objasni da nije problem u njemu već očito u tome da su neki ljudi takvi.

Moje dijete se isto previše ne zna izboriti iako vidim pomake po malo na bolje ali ajd ona nema još 3 god.

Evo situacije od nedavno na igralištu koje viđam učestalo...
Moja mala na toboganu i ja sam tu odmah blizu jer kad krenu ta starija djeca se penjati i naguravati ja joj kažem da siđe jer ipak nije ugodno i posluša ona.
Par metara od mene 4 curice sjede na travi na dekici i igraju se lutkama i smiju se pričaju i tak i skužim ja da je jedna od njih "šefica" drugima. I sad je ona njima počela dodjeljivati neke zadatke i kao svaka joj pokaže kako i što je napravila i onda ona ocjenjuje. I dvije su napravile ok ali trećoj curuci je rekla da je njeno odvratno i grozno i fuj i neka ponovno radi a onda su se njih 3 počele smijati toj četvrtoj. (a sve mame od curica su bile u blizini i sve su čule i vidjele i niti jedna u tom trenutku nije reagirala). Mala opet to nešto napravi jer se ovoj nije svidjelo i ova joj opet kaže da je odvratno i krenu joj se smijati....i opet niti jedna majka ne reagira ali sam u tom trenutku skužila koja je mama od te što su joj se smijale jer sam skužila kako promatra mame i čija je to mala što je tako neugodna.
Mala po treći put popravi to po željama "šefice" i opet joj kaže da je fuj i da je njeno najgore i da nema pojma i sve tri joj se opet krenu smijati i u tom trenutku mala se rasplače i pita tu "šeficu" da zašto nije dobro? A ona joj odgovori da zato što je odvratno i zato što je ona glupa i njih 3 se više neće igrati s njom

Meni osobno je bilo jako žao curice...i onda je došla mama od te curice i samo ju uzela za ruku i odvela dalje. I šta vi mislite da je mama od te "šefice" reagirala? Ma ajmo biti realni...pa njoj je odgovaralo što je njena kćer ta koju su njih 3 slušale a ona im je naređivala i iskreno mislim da je i bila ponosna malo jer je njena kćer glavna jer misli si pa bolje je da je moja šef nego da nju rasplaču kao što su ovu malenu...mislite da je išta rekla....NE samo je nastavila sjediti i gledati u njih kako se igraju

Mislm da je u tom trenutku bilo jako važno da mam toj currici što je plakala objasni malo o emocijama i različitosti među ljudima da malena shvati da nije ona kriva jer naravno da je dijete zbunjeno zašto joj su se smijale i izbacile ju a i zašto njen zadatak nije bio ok
bembolina 09 is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.08.2016., 15:25   #34
Sve kužim, nije mi namjera te dodatno živcirati.

Moj sin ima 6 i pol godina, i najkraće rečeno, prava je mimoza. Iako još nema ovakvih problema, ja strahujem da će se to početi događati, ima sve predispozicije...

Razgovaram s njim, i svaki put kad primijetim "nasilje" u njegovoj okolini, objašnjavamo, pričamo, vježbamo kako se postaviti u toj situaciji. Najviše mu objašnjavam baš to da se treba maknuti od nasilnika, ignorirati ih i ne dozvoliti da ga povrijede. Ako on ne reagira, nasilnik gubi moć.

Ali to su razgovori između nas dvoje, nikad ne uključujemo drugu djecu niti njihove roditelje.

Ako bih ja išla rješavati stvar s drugim mamama, mislim da bih njemu time oduzela priliku da uči na ovim lakšim primjerima.
Jer doći će vrijeme kada će ići vani sam, u školu, bilo gdje, i kad ja neću biti tu da bijem njegove bitke.

Naravno, govorim o malim bitkama, ruganju, otimanju igračaka i slično - do sada smo samo takve situacije imali.

Još da dodam, mi nismo iz Zagreba, pa nam je sportska ponuda ograničena. Ove će godine krenuti na taekwondo (valjda se tako piše). Spominjali ste judo - je li to slično? Mi se nadamo da bi ga taj sport malo trebao osnažiti...
ZubaTruba is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.08.2016., 15:52   #35
koga zanima ovdje je tema o slobodnim aktivnostima, pa da ovdje ne odemo previše u off.
gargamišamel is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.08.2016., 15:59   #36
Ja se trudim ne uplitati u dječje odnose dok god procjenjujem da nema nasilja i da moja mala nije nečija žrtva (ili dok ona ne zlostavlja). Mislim da neke bitke dijete treba samo pokušati izboriti jer neće uvijek nas odraslih biti da ih zaštitimo i da se borimo umjesto njih.

Moja npr. je turbo stramežljiva (iako ima pomaka od kad je bila mala) i nikako nije vođa. Ona je uvijek sljedbenik u igri. Teško inicira kontakt s drugom djecom (onima koje ne pozna gotovo nikad ne pristupa da ih pita da se uključi u igru ili da se sprijatelje pa makar ih viđala svaki dan u parkiću ), rado se igra s djecom koja su otvorena, pa čak i vođe jer tada slijedi njihovu igru.

Znala je prosjediti kraj mene na klupi ohoho vremena jer se nije usudila/htjela uključiti u igru s djecom koju pozna (a nisu je zvali, no vjerojatno bi je pustili da je pitala). Nisam htjela pitati za nju.

Bilo je vremena kad je bila mlađa kad sam radila ovo što je spomenula Mama Maja: donijela loptu i pitala tko će se sve loptati. Naigrala sam se i nogometa, nagrudala s čitavim društvom pred zgradom, navrtjela užeta dok su svi preskakali samo da bih svoju malu naučila kako pozvati nekog da se igra s njom ili se i sama uključiti u neku igru.
No sad procjenjujem da je već dovoljno velika i da ima razvijenije te sposobnosti te da se sama mora izboriti za ono što želi. Nekad uspije, nekad ne. Nekad u suzama ode doma jer si najdražu prijateljicu nije usudila pitati hoće li navečer izaći u park jer se zasramila njene mame. često se sama zna uključiti u igru i samo me ponosno dođe obavijestiti da će se ona igrati s...

Da je u pitanju zlostavljanje ( ne dječje svađe koje minu za dan dva i opet su svi prijatelji) tad bih se uplela i pokušala to riješiti. Prvo sa svojim djetetom da mu objasnim kako reagirati (mada treba to stalno objašnjavati, ne samo kad do nasilja već dođe), a ako ona ne uspije sama onda bih potražila pomoć drugih (roditelja, stručne službe uškoli i sl.). No prvo djetetetu dam priliku da nešto samo pokuša napraviti i izboriti se za sebe.
nightfall is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.08.2016., 17:48   #37
Evo zvala me sad mama. Hoće da ja danas dođem malo kasnije kod nje na razgovor jer njen mali hoće pričat s mojim. Da je tata jučer pričao s njim i da je njega počela bolit ova situacija. Čim sam mom rekla šta je bilo došle su mu suze na oči, ali morat će progutat knedlu i suočit se ovim da to riješimo jednom zauvijek.
*Mustra* is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.08.2016., 18:37   #38
Postaviti se znači i maknuti se iz situacije koja ti ne odgovara.
Ne znam zašto se to automatski zove bijegom.

Ja sam i inače primjetila da moj sin sam od sebe tendira da se miče od nasilnika i žrtva situacija. Nije da ga ne povrijedi na prvu, ne znam što se tu na temi zamišljalo, jer bilo je taj dan suza i s njegove strane. A onda je sam rekao da ne želi biti s nekim tko ga kinji. S tek navršenih 5 godina. Pa je jedan dan bio sam, ali je ubrzo upoznao druge klince jer eto, po prirodi je druželjubiv i otvoren.
A ovi prvi kad su vidjeli da se bez njih može su sami kroz par dana promijenili ploču i korigirali se.

Inače da, slažem se s jednom forumašicom i nepopularnim mišljenjem da je cijela ova reakcija autorice možda malo preuranjena s obzirom da se takve stvari među djecom znaju same prirodno srediti. A uvijek je nekako bolje da dijete samo nađe put i način, za što mu se treba ponekad jednostavno dati šansa.

Inače, pomalo mi je žalosno kad vidim kako su ljudi odmah spremni na intervenciju i ozbiljne suzne razgovore zbog nekoliko dana odbacivanja od strane vršnjaka, a činjenica da odrasla osoba doslovce tuče dijete "premazano svim mastima" u svemu tome prolazi kao relativno sporedni apendiks vršnjačkog bullynga.
Ono, "ja sam joj rekla da ga ne namlati".
To je npr. nešto na što jesam i bih uvijek reagirala drastično. I to puno prije nego bi posljedice osjetilo moje dijete.
choupette is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.08.2016., 20:11   #39
Quote:
nightfall kaže: Pogledaj post
Bilo je vremena kad je bila mlađa kad sam radila ovo što je spomenula Mama Maja: donijela loptu i pitala tko će se sve loptati. Naigrala sam se i nogometa, nagrudala s čitavim društvom pred zgradom, navrtjela užeta dok su svi preskakali samo da bih svoju malu naučila kako pozvati nekog da se igra s njom ili se i sama uključiti u neku igru.
Joj, moram ti priznati da meni to nekad dođe i samo od sebe pa igram s njima skrivača i loptam se i tak. A u tom je periodu kad smo se doselili baš trebao neki poticaj, jednostavno teško na prvu ili na drugu, nekad i na treću reagira i ukopa se pa smo probijali led. Naučio je nešto, iako neće on nikad biti taj neki ekstradruštven tip, i ne treba, samo da nema frustraciju, da se prihvati, nauči da i to ima svoje vrline, može se malo i promatrati, ne treba siliti i tako.

Mrzim se djeci petljati, to činim samo kad ide prema nasilju ili nekom jaaaako lošem ponašanju.
MMovca is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.08.2016., 21:39   #40
Ne znam zašto je tako teško za shvatiti da nisu sva djeca ista, nisu svi roditelji isti, a nisu ni sve situacije iste. Nije isto ako te netko maltretira u školi, ako te netko maltretira u parku ili ispred zgrade u kojoj živiš. Iz parka se možeš maknuti i otići u drugi, škola završi i odeš doma, ali u toj zgradi živiš i živjet ćeš još godinama.

Eto vi smatrate da sam reagirala preuranjeno dok je tata od malog koji je maltretirao mog rekao da sam reagirala kasno i da šta nisam prije zvala i rekla. Što se tučnjave tiče, da; rekla sam joj da ga ne istuče i danas mi je rekla da nije i što se dogodilo? Otišli smo gore, porazgovarali, klinci su porazgovarali i za 10 min su se igrali kao da ništa nije bilo. A da nisam ja reagirala s moje strane i onda ona sa svoje tko zna koliko bi ovo trajalo i gdje bi otišlo. Isto tako da nije išla pričat s njim nego da ga je samo nalupala to bi s njegove strane samo razvilo još veće odbacivanje prema mom djetetu, a nitko ne garantira da ga možda i ne bi nalupao negdje iza zgrade zašto jer je on dobio batine zbog njega.

Na kraju je ispalo da ni taj mali nije sam kriv za sve nego da je njega jedna veća cura nagovorila da bježe od mog, a onda je on dalje nagovarao ostale. Danas smo svi skupa bili vani i svi su se tako lijepo zajedno igrali, a s tom malom smo svi roditelji vani razgovarali. Na moje pitanje zašto je prvo tog malog pa onda sve ostale nagovarala da bježe od mog je rekla: Bez veze. Kad sam ju pitala kako bi se osjećala da moj sad sve nagovori da bježe od nje i da joj viču buuu u facu rekla je: Loše. Uglavnom shvatila je poantu i rekla je da neće više. Mi roditelji smo joj sve objasnili, a bude i bilo potrebe ići ćemo i s njenom mamom razgovarati. Njoj situacija doma nije najsjanija pa je bolje da ne petljamo i njenu mamu ako ne moramo.

Uglavnom situacija je riješena mirno razgovorom uz pokoju suzu, ali je riješena. Svi roditelji su upoznati sa problemom, sa svom djecom se razgovaralo i sad znaju kako se treba ponašati i to je to.

Hvala svima na savjetima. I onima s kojima sam se složila i onima s kojima nisam i nadam se da nikad nećete doći u moju situaciju.
*Mustra* is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 11:49.