Eksperimentirala sam sa maminom sminkom negdje sa 9-10 godina, namaskarala bi se za po doma
pocela sam se sminkat negdje sa 21. kad mi je prijateljica prvi put stavila rumenilo za neki izlazak. izgledala sam si tako svjeze i divno
do danas je to moj omiljeni komad dekorativne kozmetike.
danas se sminkam jer si izgledam dotjeranije i svjezije. sminkam se uvijek minimalno i jednako i za kavu u gradu i za izlazak. ako sam posebno raspolozena, stavim intenzivniji ruz, al to nema veze s prilikom nego stanjem u mojoj glavi
osjecam li se privlacno ili ne, stvarno nema veze sa sminkom.
da se 90% zena ne sminka, onda mi frendica nikad ne bi stavila rumenilo za onaj izlazak jer se ni ona ne bi sminkala i onda se nikad ne bi ni ja pocela sminkat
mama me nije uvela u svijet sminkanja, kad bi se ko klinka nasminkala potajno s njenim stvarima, govorila je da mi to ne treba i da sto prije to operem s lica. ona je sama imala predivan ten i sminkala se iznimno i samo u rijetkim prilikama, a i tada minimalno.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Linearni mod
