Otrovni roditelji

[8472]

Kymatica kaže:

da, znam, ne sudim te jer sam i sama to radila, a imam 40 godina. znači treba ti pt, jer je to tvoja ovisnost.
neko ti je dobro napisao, nije te ona razočarala već tvoje očekivanje, iluzija u glavi kakvog roditelja želiš i zaslužuješ, a nemaš. i svaki put joj se namjestiš da te pljune. jer nevoljeno dijete u tebi želi i dalje roditelja.
najteže u odrastanju emotivnom, je prihvačanje roditelja da je neadekvatan, i nema ono nešto u sebi, nazovimo to majčinski instinkt. a svugdje društvo, filmovi, reklame, knjige, pjesme, bla, nas futraju sa time da to imaju svi ljudi koji imaju djecu. pa grčevito ne možeš emotivno ne razumum, shvatiti zašto tvoj roditelj to nema, ili da je u tebi sigurno neki problem ( to je emotivan osječaj ne razuman ) a ne u roditelju, jer je to lakše shvatiti, prihvatiti..
zajebano.

Da ovo je zajebano. Mediji su puni "sretnih obitelji" i sve naoko izgleda savršeno.
Možda nekom je, sretnicima, ali na žalost ima i onih koji žive daleko od te utopije.

Pišete stvarno tužne priče, pa se mislim, a kud da se ja javljam. Moja priča je samo meni teška, nikom drugom.

Mene konkretno nervira "kod mene" što su me roditelji naučili da su oni NAJ, i da boljih nema.
A naravno stvarnost je daleko od toga.
Njihov egocentrizam je svemirskih razmjera, najpametniji, najbolji, najgori kada treba jedan drugog ili nekog trećeg ocrnit. Itd.

Pa sam i ja pobrala da sam Naj.
Dugo, ali fakat dugo sam živjela u nekakvom uvjerenju kako sam "maltene najpametnija", da su jedino moji postupci i mišljenje bitni, važni i relevantni.

Tata je umro prije par godina. I cca. od tada ne pričam sa majkom.
Naravno nastupila je svađa nakon tatine smrti.
Brat je izmanipulirao situaciju, a ja naravno ispala glupa. Odrekla se nasljedstva u majčinu korist
To su okarakterizirali kao da sam se ja NJE odrekla. A odrekao se i brat nasljedstva, ali to nije bitno, nastavak slijedi.

Nakon toga ju je natjerao da potpiše onaj sporazum o doživotnom uzdržavanju i automatski preuzeo čitavo nasljeđe.
Oni sad žive u simbiozi majka/sin jedinac, a ja sam "kriva za sve".

Ona živi kao kućna pomoćnica, šikanirana, kao svojevrstan taoc, jer ne smije nikoga kontaktirati bez bratovog dopuštenja. Ma milina od života.

A mene smeta što sam ja sve sličnija njoj.
Nekad davno sam bila ambiciozna, puna akcije, poleta, života. A sad se već godinama ne mogu riješiti depresije iste onakve kakvu ona ima.
Koju sam godinama gledala kod nje.
Kad kažu da se nakon nekog vremena počnemo ponašati kao naši roditelji, kod mene sasvim stoji.
Čekam red na PT, da se probam barem malo promijeniti. Barem malo.
Ne želim ništa od nje, pa ni obrazac ponašanja.

Čeznem za momentom kada će dijete u meni napokon odrasti i maknuti potrebu za maminim zagrljajem.
Koliko mi nedostaje osjećaj sigurnosti i mamine ljubavi - onog dječijeg osjećaja, toliko sam svjesna toga i ljuta na sebe što se tako osjećam.

[Pjegavi poriluk]

8472 kaže:

Čeznem za momentom kada će dijete u meni napokon odrasti i maknuti potrebu za maminim zagrljajem.
Koliko mi nedostaje osjećaj sigurnosti i mamine ljubavi - onog dječijeg osjećaja, toliko sam svjesna toga i ljuta na sebe što se tako osjećam.

A miškec

Odrastanje je valjda nešto najteže što čovjek prolazi, pogotovo u današnje vrijeme kad je glavna stvar biti dijete što duže. Ali na loš način, infantilno i neodgovorno ponašanje.
Prije je bilo jednostavnije valjda, tutnu ti koze i ovce i ko te pita treba li ti zagrljaj. Sretan si ako te taj dan ne istuku. Žalosno, ali tako je.

Pročitala sam nekidan par rečenica koje mi zvuče užasno istinino.

Hard times create strong men.
Strong men create good times.
Good times create weak men.
Weak men create hard times.

I to je, mekani smo. Jbg, živimo u takvom svijetu.

[Kymatica]

8472 kaže:

Da ovo je zajebano. Mediji su puni "sretnih obitelji" i sve naoko izgleda savršeno.
Možda nekom je, sretnicima, ali na žalost ima i onih koji žive daleko od te utopije.

Pišete stvarno tužne priče, pa se mislim, a kud da se ja javljam. Moja priča je samo meni teška, nikom drugom.

Mene konkretno nervira "kod mene" što su me roditelji naučili da su oni NAJ, i da boljih nema.
A naravno stvarnost je daleko od toga.
Njihov egocentrizam je svemirskih razmjera, najpametniji, najbolji, najgori kada treba jedan drugog ili nekog trećeg ocrnit. Itd.

Pa sam i ja pobrala da sam Naj.
Dugo, ali fakat dugo sam živjela u nekakvom uvjerenju kako sam "maltene najpametnija", da su jedino moji postupci i mišljenje bitni, važni i relevantni.

Tata je umro prije par godina. I cca. od tada ne pričam sa majkom.
Naravno nastupila je svađa nakon tatine smrti.
Brat je izmanipulirao situaciju, a ja naravno ispala glupa. Odrekla se nasljedstva u majčinu korist
To su okarakterizirali kao da sam se ja NJE odrekla. A odrekao se i brat nasljedstva, ali to nije bitno, nastavak slijedi.

Nakon toga ju je natjerao da potpiše onaj sporazum o doživotnom uzdržavanju i automatski preuzeo čitavo nasljeđe.
Oni sad žive u simbiozi majka/sin jedinac, a ja sam "kriva za sve".

Ona živi kao kućna pomoćnica, šikanirana, kao svojevrstan taoc, jer ne smije nikoga kontaktirati bez bratovog dopuštenja. Ma milina od života.

A mene smeta što sam ja sve sličnija njoj.
Nekad davno sam bila ambiciozna, puna akcije, poleta, života. A sad se već godinama ne mogu riješiti depresije iste onakve kakvu ona ima.
Koju sam godinama gledala kod nje.
Kad kažu da se nakon nekog vremena počnemo ponašati kao naši roditelji, kod mene sasvim stoji.
Čekam red na PT, da se probam barem malo promijeniti. Barem malo.
Ne želim ništa od nje, pa ni obrazac ponašanja.

Čeznem za momentom kada će dijete u meni napokon odrasti i maknuti potrebu za maminim zagrljajem.
Koliko mi nedostaje osjećaj sigurnosti i mamine ljubavi - onog dječijeg osjećaja, toliko sam svjesna toga i ljuta na sebe što se tako osjećam.

gle, ja te razumijem. ovo je tesko oprostiti i sebi, sto si bila naivna i vjerovala i onda jos drugo, sto su ti uzeli sve. nije stvar u marlterjalnom, vec sto kao da nisi isto djete iz te obitelj, vec samo brat. tebi depresija i izdaja od obitelji i majke, a brat je zgrnuo materjalno. to je izdaja na vise nivoa, i to je tesko prihvatiti.

Sent from my NOA N2 using Tapatalk

[Loonie.]

8472 kaže:

A mene smeta što sam ja sve sličnija njoj.

Ovo je moja noćna mora, najveći strah koji imam u životu i najveća motivacija za rad na sebi. Napravit ću sve, baš sve, samo da se ne pretvorim u svoju mamu.

[Loonie.]

8472 kaže:

Koliko mi nedostaje osjećaj sigurnosti i mamine ljubavi - onog dječijeg osjećaja, toliko sam svjesna toga i ljuta na sebe što se tako osjećam.

Ovo si jako, jako lijepo opisala - taj osjećaj sigurnosti koji dobivamo kad znamo da imamo emotivnu podršku i nekog tko nas voli, neovisno o tome koliko im možemo dati i usprkos tome što nismo savršeni.

Osim tvojih lijepih i točnih opisa onog što osjećaš, ono što meni osobno upada u oči u tvom postu je ovo da si ljuta na sebe što se osjećaš kako se osjećaš. Osobno bih počela od toga. Počni raditi na tome da se prestaneš ljutiti na sebe zbog svojih osjećaja i zbog svoje "slabosti". Ta "slabost" te čini čovjekom. Normalno je i ljudski, i ja bih rekla čak i lijepo, imati potrebu za emotivnom podrškom, intimom i ljubavlju. To trebaš kod sebe cijeniti i time se ponositi, a ne se zbog toga na sebe ljutiti.

Tvoj zadatak je da si tu podršku osiguraš (a ne da se te potrebe riješiš). Počni od sebe same: ti si daj tu ljubav, prihvaćanje i podršku koju ti nije dala majka.

Naravno, to je samo moje mišljenje, ne mora biti da je ispravno. Za mene je to put koji pali, ne mora biti da je i za tebe to najbolji put, al eto, dijelim svoja iskustva u najboljoj namjeri.

[Loonie.]

radical change kaže:

ali ja napokon vidim oca ne kao zlostavljača, moćnika, siledžiju kojeg se plašim kao dijete, već kao nesretnog čovjeka koji je propustio biti dobar roditelj, suprug, ili što već..

Isprike na još jednom postu (mislim da tri još smijem)...

... ali ovo je tako lijepo, predivno napisano da sam jednostavno morala to izdvojiti

Svaka čast, Radical, na postu i na stavu prema životu!

Upravo to je bit, ti ljudi su propustili biti ljudi, propustili su voljeti, propustili su davati ljubav. I nikad nisu shvatili da bi tim davanjem dobili puno više nego svojim stalnim nastojanjem da nešto uzmu. Sad kad smo odrasli, oni su prije svega jadnici, a ne prije svega nasilnici; nasilnici su bili kad smo bili mali i bespomoćni i ovisni o njima. Sad su jadnici.

[Pjegavi poriluk]

Mene su jučer baš preplavile emocije, rasplakala sam se ko dijete kad sam došla doma.
Cijelo moje viđenje o bružnoj majci koja me bezuvjetno voli je bila laž. Ona je splela oko mene mrežu obmana i laži.

Sjetila sam se kako sam puno puta ostajala doma jer je jadna mama sama. Kako me zvala da će popit šaku tableta jer sam ostala spavati kod dečka. Kako mi nije dala da odselim od nje, a imala sam već dovoljno godina.
Kako me pokušala napraviti nesposobnom da budem uz nju. Usadila je u mene strah i tjeskobu, bojala sam se svijeta i sebe. Samo zato jer me uvjerila da me svijet mrzi, a samo me mama voli.

Stalno mi je govorila kako ću biti jadna kad mi mama umre i da je mama sve na svijetu. SVAKI DAN.

JOJ
JOOOOJ

[Lola 27]

Pjegavi poriluk kaže:

Mene su jučer baš preplavile emocije, rasplakala sam se ko dijete kad sam došla doma.
Cijelo moje viđenje o bružnoj majci koja me bezuvjetno voli je bila laž. Ona je splela oko mene mrežu obmana i laži.

Sjetila sam se kako sam puno puta ostajala doma jer je jadna mama sama. Kako me zvala da će popit šaku tableta jer sam ostala spavati kod dečka. Kako mi nije dala da odselim od nje, a imala sam već dovoljno godina.
Kako me pokušala napraviti nesposobnom da budem uz nju. Usadila je u mene strah i tjeskobu, bojala sam se svijeta i sebe. Samo zato jer me uvjerila da me svijet mrzi, a samo me mama voli.

Stalno mi je govorila kako ću biti jadna kad mi mama umre i da je mama sve na svijetu. SVAKI DAN.

JOJ
JOOOOJ

Ajoj,jel ti još živiš sa njome?

[Vizon]

Evo malo je falilo da bude svadza. Jer sam rekao da ove Bejbibumer generacije, znaci od nakon II svjetskog rata pa do skoro ovog nedavnog rata imaju najvise psihopata. Jer sam rekao da nisu ove generacije dobre, biva u glavu pa reko kako da mi mladi budemo dobri, biva u glavu ali i inace, i reko nije cudo sto izumiremo i sto mladi nece djecu.

Ne kazem da sam upravu, niti to ikada tvrdim.

[Pjegavi poriluk]

Lola 27 kaže:

Ajoj,jel ti još živiš sa njome?

Ne živim već dvije godine. I naravno, to mi smrtno zamjera.

Još jedna crtica, sad mi se sve nekako vraća pa imam potrebu pisati.

Tata mi se razbolio, imao je rak mozga. U mjesec dana se od zdravog čovjeka pretvorio u biljku. Bio je nijem i nepokretan. Prije toga sportaš, ljubitelj ljudi i života, vječni optimist i veseljko.
Odjednom sam svoj bezbrižni mladenački život zamijenila brigom za tatu, mijenjala mu pelene, hranila ga, svaki dan provodila po 10 sati na internetu tražeći lijek, bolnice koje bi ga operirale, sjedila sam satima i satima po hodnicima naših bolnica da nađem neurokirurga koji bi bar pogledao dokumentaciju jer su svi odbijali operirati. Smatralo se neoperabilnim. Kupovala sam gljive, kanabis, ma sve. I opet bi sve pomovila bez da trepnem. Ne smatram to nekom velikom žrtvom, to je bilo najmanje što sam mogla učiniti.

Naravno, najveća žrtva bila je mama. Stalno je kukala kako joj se to moglo dogoditi, što je ona bogu zgriješila.
Mrzila je to što ja uporno tražim rješenje i trošim lovu, tatu je odmah otpisala. I da, na kraju je bila u pravu.

A znate što je najgore od svega. Kad je tata na koncu preminuo, ona mi je rekla: ETO, VIDIŠ DA SAM BILA U PRAVU. DŽABE TI SVI ONI TVOJI PREPARATI. IPAK MAMA ZNA NAJBOLJE.

Dakle, ona je na kraju likovala jer eto, ipak nisam uspjela spasiti tatu. Ja mala, jadna, neznana djevojčica.

Ne kažem da nije patila skupa sa mnom, ali ta moja patnja je bila onako, nebitna, sa strane, lako meni, ja sam mlada, preda mnom je život. Ona je THE patnica.

[Splićankaa]

Pjegavi poriluk kaže:

.........................

Mater ti je skrta.
Cak i ovo za racun za struju sto drami, njoj je teze dati novce za struju,nego uskladistiti zaradu, ona bi najradije da su troskovi nula, a zarada jos veca.
Nemoj ju zaliti, da su prije bila drukcija vremena, oooo i prije su ljudi isli u Trst po traperice, isli na odmore, a ona ako se mucila i odricala godinama, sada kad je puna para, da je pozitivna kao osoba, cestitala bi ti na ispitu i prokomentirala " supeeer, odlicna sezona bila, zaradila sam puno love (trosak od struje ne bi ti spominjala i opterecivala te necim sta se ionako ne moze promijeniti)., Al ona je skrta i negativna, njene muke su najvece.
Tu ti nema pomoci.
Ona je vec formirana osoba, kazem ti, znam zenu koja je dozivila bila gubitak posla i izdigla se, zena putuje okolo, ide s prijateljicama na kave, ima bolji drustveni zivot od mladih ljudi, posebno starije zene, kad im djeca odrastu, tko nju sprjecava da sad,iako dosad nikad nije, ali tko ju koci da ode na izlozbu, kazaliste, hodocasce , izlet u sloveniju ispijat toplo vino.
Ali onda bi ona izgubila titulu svetice, tko je vidio da svetica trosi pare na sebe, eh ona mora to sve skupljat za kcer, dok kcer ide sa deckom okolo i uziva, uh teska li zivota.
Ma pusti ju da se utapa u grahu, ona sebi nece da pomogne, zivi skrto jer je naucena i misli da je u pravu, ona je nekom svemiru svome i nemoj se nadat da ce se promijeniti. Kad napravis distancu mozda se trgne, a mozda i ne, ali ti nisi kriva ni duzna nju vodit na izlete da bi ona uzivala, jer ona ce ti prigovorit na trosku izleta, na tome da je ipak ona mogla nesto odradit po kuci, razmisljat ce o obvezama, zena jednostavno ne zna uzivati osim kad zgrce pare i ulaze u materijalno ili skuplja u carapi.
Meni kad je stari umirao, ona je spavala dubokim snom, zamisli otac mi umire od bolova, ona u drugoj prostoriji hrce, zenu bolio k.... doslovno.
Jos se smijala sa svojom mamom na racun toga koliko mu je ljudi na sprovod doslo, da je doslo previse ljudi jer u tom trenutku se odvijao jedan dogadaj bitan u mjestu, pa kao, nije razlog njegov sprovod, nego su se mjestani spletom okolnosti okupili. Zamislite, cudile su se nad time, jer kako je moguce da mu je toliko ljudi doslo.
Stari je bio alkos, ali je bio dobricina i svakome bi pomogao, teglio je, da bi mi imali, dok je ona glumila presvetu Mariju Tereziju.
Najgore od svega, kad sam ja odlucila otici, rekla mi je doslovno "TI TO RADIS RADI SEBE, TI MISLIS SAMO NA SEBE"
Rekla joj bila da zelim priustit sebi fotoaparat, putovanja, obrazovanje, tecajeve, vozacki.
A vidis nju "Imat cemo, imat cemo"
ja: Od cega?
Ona: "Imat cemo kad sam ti rekla" ode histericno u sobu i zalupi vratima, kaznjavanje tisinom.Odlazila sam ca i rekla da je i za nju dobro da odem jer cemo imat vise para, ona: "Ja bih mogla na kruvu i vodu ziviti, meni ne treba vise od toga"
Zlatnog sina nikad nije kune pitala, svo vrime mene koristi jer ja davam pare, ne davam previse, ali ipak se iznos skupio kroz sve ove godine.
Zlatni sin me tukao jer sam bila neuredna, pljuvao po meni za vrijeme rucka u facu bi me pljunio, a kad bih mu rekla da prestane, svetice bi rekla da se vatra ne gasi uljem nego vodom i da prestanem i da ako ja to ponovno njemu kazem, da ce me on opet udrit ili pljunit i da ga prestanem izazivati.
Skoro me zadavio da bi mi ona pred par mjeseci kad san ju podsjetila na to rekla "Da sjecam se, kad si ti zamahnila nozem, smrc (brani njega) lik me skoro zadavio, da nije bilo nje u stanu, koja ga je micala sa mene i da ga nisam nogom opizdila svom snagom, ja sad ne bi tipkala ovdi.
I nakon svega ona pohvali sincica jer ga susjeda hvali, a ja ne kazem pristojno dobar dan.Ja stvarno razmisljam da prekinem kontakt i ostavim ih oboje da se utapaju u svojoj mizeriji.Dode mi da ime promijenim, da nemam opce ikakvu povezanost s identiteom s njima, da se preimenujem. Toliko mi se sve gadi, bijesna sam i ljuta, a svjesna sam da u buducnosti sam sama odgovorna za seb, da od osvecivanja s jadnicima nema nista, da ne zelim se uvlaciti u negativu.
@Poriluk ja sam isto kad je stari umro, slusala o rodbini, sta je tko rekao, pola toga je ona izmislila, npr. isla sam odnit cvijece na groblje, vratim se kuci, ona govori da je teta rekla da nisam ostavila cvijece, ja poludim od zivaca, a ona sva smirena gleda u mene, ja govorim zasto mi je to rekla, ona:morala sam ti to rec, moras znat sta govore... ja: ne govori ubuduce...
onda je bila cmoljila da kome ce govorit ako nece meni, da je teta zlocesta, ali da je ona(moja mater) dobra pa joj nista nece reci..ja sam kipila u sebi ..doslo mi je da napadnen tetu uzivo , ali sam shvatila da me upetljala u svoju igricu, i da treba to sve odjebat.
a trebalo mi je par UNISTENIH godina zivota da to shvatim.
odrekla sam se svega sto sam tila, nabijala mi je krivnju radi hobija, forsirala me da budem savrsen student, kad je otac umro, govorila da nije u redu da placem, da sta placem, da me ne moze gledat kako placem, da samnon nesto nije u redu, da odem u psihologa (otac mi se ni ohladio nije, ona me forsirala da prestanem plakat).
Poriluk ti sad trebas isplakat oca, kad krenes smanjivat kontakt s njome, budi spremna da ce bit dramljenja, mozda ti kaze da je slomila ruku, da je pala, pa te bude preispitivala jel s tobom sve u redu, da zvucis zabrinuto drugacije, ne popustaj!!!! Tebi treba da isplaces bol, budi ponosna na sebe jer si polozila ispit. Tako sam i ja odmah par dana nakon sprovoda isla na faks, radila, volontirala, ucila novi jezik, ponasala sam se bolje od obicnih studenata iz sredenih familija, a ja sa takvim sranjem u pozadini i sa svim svojim sposobnostima nisam cijenila sebe. Tvoja vrijednost se ne mjeri s njenim postignucima niti tudim, ti si polozila ispit, imas super decka, vozis bicikl (sta je bolje i zdravije i svi evropljani tome teze da gradovi budu bike friendly), osamostalila si se! , a pored svog njenog uzdizanja sebe, imas kapacitet da si dosla do ove teme, shvatila dinamiku vaseg odnosa, sad ce te lovit pocetnicki sok, ali ti nisi sjeb... nisi u klopki, ti si osvijestila to, a sad je na tebi da dalje radis i mjenjas sebe, pa ce te i njene pricice jednog dana prestat dirat, jako je to tesko, kad skuzis da roditelj nije ona savrsena osoba, da je i to covijek od krvi i mesa, sa svojom osobnoscu, nemos s njom ni s nekim drugim pricat o svim temama, tako da se bolje drzat onog o cemu mos, al je porazavajuce barem meni, kad sam shvatila da mi je mama pod utjecajem babe, postala osoba koja samo ogovara, prica o sprovodima, crnoj kronici, na svaku pomisao neceg, ona spominje strahove, meni je sto necu doc u Hrv rekla da joj nije drago, a kad sam rekla da dode ona meni u inozemstvo, kaze ona "Zar to bas mora bit uskoro, mogla bih za godinu dvije"
Vazno je odeslit od njih ali i emocionalno prestat dopustat da nas vozaju kako oni misle, roditelji to ne cine namjerno nego su godinama usmjereni na djete, a da bi doslo do odcjepljivanja, djete mora ucinit taj prvi korak, ako roditelj prelazi granicu i petlja svoje pipke u djetetov vec odrasli zivot.

Zamjera ti sta s njom ne zivis jer bi ona da si ti njoj frendica, jer ti si podredena kao dijete, a frendica njene dobi, joj slobodno moze poklopit u komunikaciji kad ona krene pricat gluparije.
Moja isto bi da sam ja ostala s njome, pa da djelim sobu s njom, dok ce ona zlatnom sinu uredit sobu, a oboje smo odrasli. Pa cemo ja i mamica na kupanje.
Kad sam joj rekla da nade drustvo svojih godina, da na plazi upadne u pricu s ljudima.
Blijedi pogled. "Neces bit svojoj mami prijateljica" ja: "Naravno da ne, koliko je meni, a koliko tebi godina?"
smrcanje, ode u sobu, kaznjavanje tisinom.
Pokusala sam ja sve sta i ti pokusavas, poticala ju na izlete s crkvom da ide (katolkinja je), da ode na bazen, da se ode kupat, donosila vocnu salatu, nista ti to nije dobro.

A da ne spominjem mobbing po kuhinji, dodem kraj sudopera, stavim krpu na stol, doleti odma, ne stavlja se krpa na stol, nego na radni stol, ne stavlja se to ovako, nego onako, znaci svaki pokret , mi ispravi. nisam to ni kuzila dok sam zivila s njom, nego kad samn odselila, pa dosla u posjet i ubrala sam da to radi.
stavim robu susit, ne radi tako ni mama ni baba, ja njoj: Cek jel to zakonom propisano pravilo da se radi kako vas dvi radite, ja imam svoj nacin i pusti me da stavljam robu susit kako ja ocu.
blokada. eto tad je rekla: stavljaj kako hoces.

uglavnom, njoj je ispran mozak, ali tu ja prekidan niz, prekini ga i ti promjenom svog ponasanja prema njoj, to je izvrsna prilika za izvjezbat, jer s njom vec imas izgraden emotivni odnos, pa ces polagano uvidati da smijes rec kad ti nesto ne odgovara i da te nece ona pojest ni ocima sprziti.

[Pjegavi poriluk]

Pa je, između ostalog je i škrta, a nema ni interesa tako da bi zapravo sav taj novac trošila na silu. Di god ode joj je dosadno, zabavno joj je samo zgrtati pare, a ne možeš ni to vječno.

U zadnje vrijeme me pilala da joj rodim unuče, to joj je kao nova opsesija. Moš mislit, postupala bi s njim isto ko s igračkom. Kad joj dopizdi, mrš.
Da ne govorim kako mrzi mog dečka pa bi to isto bilo krasno, možda bi ga šopala pričama protiv vlastitog tate. A ne-ne, to neću dopustiti.

Zaključila sam da neću više pustiti da me trpa svojim negativama. Nema razloga da ona ne uživa u životu i da mene ne pusti da činim to isto.
Jbt ja njoj javim da sam prošla ispit, a ona meni o nekom ubojstvu i o računu za struju. Suuuper

[8472]

Poriluk, čekaj, imaš ti sestru, brata?

[Pjegavi poriluk]

8472 kaže:

Poriluk, čekaj, imaš ti sestru, brata?

Nemam. Nekoć mi je bilo žao zbog toga, ali sad kad čujem priču od Splićanke, vrlo je vjerojatno da bi me zlostavljao/la skupa s mamom. Ja bi bila žrtveno janje.

[8472]

Pjegavi poriluk kaže:

Nemam. Nekoć mi je bilo žao zbog toga, ali sad kad čujem priču od Splićanke, vrlo je vjerojatno da bi me zlostavljao/la skupa s mamom. Ja bi bila žrtveno janje.

Da, to je dvostruka oštrica.
S jedne strane patiš jer ona ima samo fokus na tebe.
U drugoj varijanti okrene jecno dijete protiv drugog strategijom podjeli pa vladaj.

[Pjegavi poriluk]

8472 kaže:

Da, to je dvostruka oštrica.
S jedne strane patiš jer ona ima samo fokus na tebe.
U drugoj varijanti okrene jecno dijete protiv drugog strategijom podjeli pa vladaj.

Da, ovako bi možda malo bacila mrežu na drugo dijete. Ali nije htjela drugo dijete, rodila je mene i to je trebalo riješiti sve njene egzistancijalne probleme.

[Pjegavi poriluk]

Loonie. kaže:

Ovo je moja noćna mora, najveći strah koji imam u životu i najveća motivacija za rad na sebi. Napravit ću sve, baš sve, samo da se ne pretvorim u svoju mamu.

Neku večer si je naša maca čistila krzno i u jednom trenutku mi je to njeno mljackanje užasno išlo na živce. Ja nikad nisam bila takva. To je baš bila moja mama u meni u tom trenutku. Njoj uvijek idu na živce zvukovi. Kad se pas liže ili dahće ili kad ja recimo jedem štapiće ili kad je tata srkao juhu.
Uvijek je pojačavala tv i govorila kako joj idemo na živce.

Brrrr.

[8472]

MM je jedinac.
Stara mu je bila opaka.
Podmukla manipulatorica koja je upravljala cijelom galaksijom a možda i šire.
Isto je radila emotivne ucjene i bližnje na taj način držala na kratkoj uzici.
Ostale je potkupljivala.

Zadnjih pet godina je provela u staračkom domu. Bila je jako bolesna pred kraj. Tamo je i umrla.
Sina je istrenirala da se svaki dan moraju čuti. On magarac sa 40+ je nju zvao svaki dan, jer da nije zvao on, zvala bi ona i mučila ga.

Kako došla tako ošla.


Najbolji dio je bio jednom kad je rekla da će se ubiti pa joj je MM rekao "pa ubij se". Danima nije došla k sebi od šoka.
I odlučio ju je ne zvati.
Kad god bi srala gluposti, on bi joj se prestao javljati. Nakon nekih 7-10 dana bi se redovito smirila.

Hoću reći, trebaš naći način kako upravljati njom, a ne ona tobom.

Da to je onaj idiotski način koji nikako da skužimo, ali vjeruj mi skužićeš. Nadam se brzo.

[Pjegavi poriluk]

Jel i tvog muža uništavao osjećaj krivnje?
Da, ja se nisam učila postaviti prema njoj. Kad mi se tata razbolio sam joj rekla da sam odjavila ispit jer ne mogu učiti u takvom stanju, a ona je vrištala na mene da što ja mislim sa svojim životom i tako dalje.
Sjećam se da sam u tom trenutku rekla PUSTI ME NA MIRU, JA UČIM ZBOG SEBE, A NE ZBOG TEBE.

I zašutila je, prvi put u životu.
Šteta što nisam nastavila u tom tonu, kasnije me opet uništila krivnjom.

[Loonie.]

8472 kaže:

Hoću reći, trebaš naći način kako upravljati njom, a ne ona tobom.

Što se ovog dijela tiče, ja sam to svladala dosta davno. Ni sama ne znam kako, ali brzo sam naučila "upravljati njima" u smislu upravljanja interakcijom. Znala sam si osigurati relativan mir, nikad to nije savršeno s takvima naravno, ali shvatila sam da će se, ako se postavim na pravi način, oni povinovati.

Ali kod mene je to ipak sve bilo samo površinski, jer ...

Pjegavi poriluk kaže:

Jel i tvog muža uništavao osjećaj krivnje?

točno ovo. Ja sam si osigurala relativnu njihovu pristojnost u odnosu prema meni, ali sam se čitavo vrijeme osjećala ko govno jer sam "okrutna" prema svojim roditeljima. Sad se osjećam malo manje kao govno nego ranije, ali grižnja savjesti je još tu.

I drugo, isto bitno, da bih dobila to što sam htjela (kakvo-takvo poštovanje), morala sam glumiti osobu kakva nisam, nekog ono maltene oficirčinu, oštru i samouvjerenu dominu, daleko od prave mene. Znači samo sam zamijenila ulogu iz podređene u nadređenu, ali ni jedno ni drugo nisam autentična ja, nego me ipak definira njihovo ponašanje umjesto mojih vlastitih vrijednosti.

Al dobro, istina da je bolje i tako nego onako kako je bilo ranije. Ako se već moram braniti, onda bolje da sam gore nego dolje, bolje da me slušaju nego da mi komandiraju fake it until you make it Al jasno da ja imam još dosta rada na sebi.