Smrt je nagrada (nešto najljepše)

[yakuzza]

Pravi Život kaže:

Reinkarnacija nit je smrt a još manje "prava". Suprotno - reinkarnacijom se sama smrt izbjegava!

= nepostojeća utjeha

tj. gdje/kad si naišao na zapis kategorički rečeno "kad umreš - opet ćeš živjeti" i kad ti netko od reinkarniranih dokazao 'živ sam, zar me ne vidiš, čuješ, ne žive oko tebe već mene mrtvog!' ?


Ako je smrt nagrada - tada čemu na sprovodima odjeveni u crno i obliveni suzama (?)

(pitanje koje preskoče religiozni/vjernici, naprave se nisu čuli, jer - samo se prave znadu o smrti)

Nisam siguran da si me razumela pravilno.

Suštinsk ne postoji nikakva smrt jer je Duša večna i celovita. No, kako smo mi ipak ograničeno na lično iskustvo, kao duplu iluziju da ono što možemo zamisliti da to može biti i stvarno, onda valja razmišljati da se baš i ne sećamo rođenja (još manje začeća) a nećemo se "sećati" ni smrti. Taj paradox ipak leži kao stvaran.

"Prava i jedina smrt", kad je već pojam smrti u pitanju, jeste smrt uma (ograničenog ego-uma) - odnosno to je stvarno Oslobođenje (kad je dostignuto). To je i sam epilog duhovne Staze, posle čega kreće i "život večni". Previše paradoxa no, šta je kome draže, on će to uzeti.

Suma sumarum, u tom diskursu se može i reći - "smrt je nagrada", dabome, ne kao smrt čoveka, pogreb etc, već "smrt za života", jer je jedino takva i moguća. Kada čovekovo telo umre, um ne može umreti - no, za života, itekako.

[stilicon]

yakuzza kaže:

Kao što rekoh, materija je nastala neplanski, slučajno, za razliku od svega ostalog. Tvoja svrha u svom životu je ona koju sam sebi odabereš...

To može značiti da si nikada nisi postavio pitanje da li smo ovdje s nekom svrhom. Pa iz neznanja misliš da je tvoja svrha ono što si sam odabereš, slučajan izbor.

[yakuzza]

stilicon kaže:

To može značiti da si nikada nisi postavio pitanje da li smo ovdje s nekom svrhom. Pa iz neznanja misliš da je tvoja svrha ono što si sam odabereš, slučajan izbor.

Ne mislim, niti mislim da je išta od toga "slučajan", ali ipak činim to da moj život bude meni (i svemu što doživljavam kao da sam deo toga - i to što je deo mene) svrsishodan, to je ono što nastojim da činim u skladu sa svesnošću o tome šta činim - a ono što smatram je ipak samo moja imaginacija, kao što je to slučaj i sa drugima.

I ako ćemo priče radi, Bog je imanentan čoveku (kreaciji) - čovek koji je kreacija kroz kojeg se Kreator ispoljava kao jedini Bitak, i ono što bi čovek trebalo da čini jeste da postiže sve veću i bližu usklađenost sa svojim Izvorom (svesno jedinstvo) - proizilazi da je prirodno da do toga dolazi (jednom) - što znači da se tada Kreator ispoljava kao svestan sebe kao kreacije i Kreatora u jednom (kao što i jeste).
Za sada Kreator u kreaciji doživljava sebe kao kreaciju na svim nivoima.

Koju svrhu ima Kreator u kreaciji? (tada se otrkiva i koju svrhu ima kreacija u Kreatoru), čovek kao čovek za suštinu može imati "Ljubav prema Bogu (svemu)" a cilj bi bio "Bogoostvarenje (kada čovek postaje svesni Bog, odnosno kada Bog postaje svestan da je oduvek bio Bog a ne čovek jer je čovek forma/medij, kao i ptica, insekt, metal, kamen)" - sve pre toga je jedno približavanje.

[Pravi Život]

yakuzza kaže:

Nisam siguran da si me razumela pravilno.

Suštinsk ne postoji nikakva smrt jer je Duša večna i celovita.

Rijetko kad pobrigam dal su me dobro, još manje pravilno, razumjeli, isto kako i oni ne brigaju dal su pravno duhovno prozborili.
Tko se to bavi umrlim dušama pa da samo tako hrabrošću izjavi smrt nadilazi sam život. Rekoh vam, da je tako, ne bi se plakalo na sprovodima, dapače svi bi skakali od sreće i pljeskali svaki put kad netko umre. Zašto tog nema?, zašto sve sama crnina, zašto suze i patnja za umrlim pa i desetljećima iza?, To pitanje mogu postavljati unedogled, činjenica je da mi nijedan duhovnjak neće znati objasniti osim ponuditi bajku a ja za bajke neraspoložena, čak ni najnovijom modom - na sprovode se možeš pojaviti i u bijeloj obleki, zašto ne, zbilja nemam ništa protiv, dapače, tipična starinska crna obleka ubija u pojam.

[tanita]

Pravi Život kaže:

Rijetko kad pobrigam dal su me dobro, još manje pravilno, razumjeli, isto kako i oni ne brigaju dal su pravno duhovno prozborili.
Tko se to bavi umrlim dušama pa da samo tako hrabrošću izjavi smrt nadilazi sam život. Rekoh vam, da je tako, ne bi se plakalo na sprovodima, dapače svi bi skakali od sreće i pljeskali svaki put kad netko umre. Zašto tog nema?, zašto sve sama crnina, zašto suze i patnja za umrlim pa i desetljećima iza?, To pitanje mogu postavljati unedogled, činjenica je da mi nijedan duhovnjak neće znati objasniti osim ponuditi bajku a ja za bajke neraspoložena, čak ni najnovijom modom - na sprovode se možeš pojaviti i u bijeloj obleki, zašto ne, zbilja nemam ništa protiv, dapače, tipična starinska crna obleka ubija u pojam.

kad netko umre,obitelj, njegova rodbina, prijatelji i itd placu jer se rastaju od te osobe a, ne zato što je ona umrla i nestala zauvijek... a, ljudi placu i kad im netko odlazi na put, kad im se kcer ili sin žene itd....tako da suze nemreš vezati iskljucivo kao znak neceg lošeg.
crnina je u našim krajevima simbol žalosti a, ne smrti...
i,ti nikad nisi cula na sahrani rijeci "doviđenja, vidimo se, do ponovnog susreta itd" nikad nisi cula rijeci "sad je pokojni na nekom boljem mjestu gdje ga više ne bol itd.."?

inace, na sprovodima ne placu svi a, i one koji placu možeš podijeliti na više grupica, one koji placu jer ne znaju trenutno kako dalje bez preminulog, one koji placu radi reda i one koji placu jer vide nekoga da place...

isto tako, jako je malo onih koji tuguju desetljecima a, takvi bi ti u vecini slucajeva uredno odgovorili da još uvijek osjecaju energetsku prisutnost pokojnog.....što se opet ne uklapa u tvoju tezu

[yakuzza]

Pravi Život kaže:

Zašto tog nema?, zašto sve sama crnina, zašto suze i patnja za umrlim pa i desetljećima iza?, To pitanje mogu postavljati unedogled, činjenica je da mi nijedan duhovnjak neće znati objasniti osim ponuditi bajku a ja za bajke neraspoložena, čak ni najnovijom modom - na sprovode se možeš pojaviti i u bijeloj obleki, zašto ne, zbilja nemam ništa protiv, dapače, tipična starinska crna obleka ubija u pojam.

Opet me nisi razumela, ali nema veze.

[paulownia]

Pravi Život kaže:

Rijetko kad pobrigam dal su me dobro, još manje pravilno, razumjeli, isto kako i oni ne brigaju dal su pravno duhovno prozborili.
Tko se to bavi umrlim dušama pa da samo tako hrabrošću izjavi smrt nadilazi sam život. Rekoh vam, da je tako, ne bi se plakalo na sprovodima, dapače svi bi skakali od sreće i pljeskali svaki put kad netko umre. Zašto tog nema?, zašto sve sama crnina, zašto suze i patnja za umrlim pa i desetljećima iza?, To pitanje mogu postavljati unedogled, činjenica je da mi nijedan duhovnjak neće znati objasniti osim ponuditi bajku a ja za bajke neraspoložena, čak ni najnovijom modom - na sprovode se možeš pojaviti i u bijeloj obleki, zašto ne, zbilja nemam ništa protiv, dapače, tipična starinska crna obleka ubija u pojam.

Zato što se ljudi poistovjećuju s materijalnim tijelom i materijalnim svijetom i odlazak osobe - smrt tijela smatraju konačnim i bespovratnim. Nemaju shvaćanje o seljenju i putovanju duše.
A kaži im to, možeš pretpostaviti kako će gledati na tu izjavu.

A po meni, nema potrebe ni pljeskati od sreće i sl., jer smrt tijela i seljenje duše je normalna stvar oko koje ne treba stvarati nikakvu predstavu. Desilo se i to je to, nema druge. Samo prilagodba na život bez fizičkog prisustva te osobe. Život ide dalje...
Ajde, obredi za ispraćaj...

[paulownia]

yakuzza kaže:

Kao što rekoh, materija je nastala neplanski, slučajno, za razliku od svega ostalog. Tvoja svrha u svom životu je ona koju sam sebi odabereš, sve ostalo su procesije koje i tako funkcionišu onako kako funkcionišu, autonomno, bili mi u to upućeni ili ne nije važno zapravo.

"svemirska inteligencija" je naš vrli izvor, izvor je svega zamišljenog u našem umu (pethodi inteligenciji i imaginaciji), a ono što percipiramo samo je sloj iluzije jer je to "odbljesak" u umu, a on postaje "duplo iluzoran" kada ga svest doživljava kao stvarnost, to zapravo počinje problematika koja u jednom ključnom momentu se oplodi sa pitanjem "koja je moja svrha" jer svest se raspituje o samostvorenoj "zamišljenoj inidivudi" i njenoj svrsi kao da je stvarna.

Slažem se sa svim napisanim, osim s tim da je materija nastala neplanski, slučajno. Jer, kompleksno je to uređenje univerzuma da bi se tako nešto desilo neplanski.
Nama, dušama, je bilo potrebno određeno iskustvo te je zbog te naše potrebe stvoren materijalni svijet, kako bi mogli iskusiti i doživjeti željene lekcije. Željeli smo se odvojiti iod tvorca i sad smo na putu natrag.

[kokicha]

Pravi Život kaže:

Ako je smrt nagrada - tada čemu na sprovodima odjeveni u crno i obliveni suzama (?)

Ako je tako u našoj kulturi, ne znači da je i o nekim drugim kultarama. Prouči, googlaj, čitaj, gledaj

[kokicha]

Pravi Život kaže:

Tko se to bavi umrlim dušama pa da samo tako hrabrošću izjavi smrt nadilazi sam život. Rekoh vam, da je tako, ne bi se plakalo na sprovodima, dapače svi bi skakali od sreće i pljeskali svaki put kad netko umre. Zašto tog nema?, zašto sve sama crnina, zašto suze i patnja za umrlim pa i desetljećima iza?,

Evo ja ću kazati da smrt nadilazi život i u to vjerujem. Nedavno mi je umrla jako bliska i važna osoba. Bila sam prisutna tom trenutku "odlaska" i opet tu osobu mrtvu vidjela dva dana nakon smrti. Ono što sam osjećala je neopisivi mir u sebi, blaženstvo. Nisam suzu pustila, oprostila se fizički ali ne i duhovno. Samo sam osjećala duhovno spokojstvo, duševnu prisustvost te osobe.

Ne poričem da se ne poželim te fizičke figure ali ovo definitivno nije njegov kraj....

[yakuzza]

paulownia kaže:

Slažem se sa svim napisanim, osim s tim da je materija nastala neplanski, slučajno. Jer, kompleksno je to uređenje univerzuma da bi se tako nešto desilo neplanski.
Nama, dušama, je bilo potrebno određeno iskustvo te je zbog te naše potrebe stvoren materijalni svijet, kako bi mogli iskusiti i doživjeti željene lekcije. Željeli smo se odvojiti iod tvorca i sad smo na putu natrag.

Materija u svom elementarnom stanju. Oživotvorenje materije je već svesni proces.

[stilicon]

yakuzza kaže:

N
I ako ćemo priče radi, Bog je imanentan čoveku (kreaciji) - čovek koji je kreacija kroz kojeg se Kreator ispoljava kao jedini Bitak, i ono što bi čovek trebalo da čini jeste da postiže sve veću i bližu usklađenost sa svojim Izvorom (svesno jedinstvo) - proizilazi da je prirodno da do toga dolazi (jednom) - što znači da se tada Kreator ispoljava kao svestan sebe kao kreacije i Kreatora u jednom (kao što i jeste).
Za sada Kreator u kreaciji doživljava sebe kao kreaciju na svim nivoima.

Koju svrhu ima Kreator u kreaciji? (tada se otrkiva i koju svrhu ima kreacija u Kreatoru), čovek kao čovek za suštinu može imati "Ljubav prema Bogu (svemu)" a cilj bi bio "Bogoostvarenje (kada čovek postaje svesni Bog, odnosno kada Bog postaje svestan da je oduvek bio Bog a ne čovek jer je čovek forma/medij, kao i ptica, insekt, metal, kamen)" - sve pre toga je jedno približavanje.

Susreo sam se s tim tezama i u filozofskoj literaturi.

Možeš li razmišljati korak dalje?

Zašto bi težnja bila spajanje s Kreatorom? Ta veza bila bi još jača bez kreacije, u samom Kreatoru.

Činjenica Kreacije možda znači da Kreator ima neki zadatak za Kreaciju koji se može postići samo u materijalnom stanju. A blesav čovjek koji se rađa prazan a kasnije biva formiran različitim tumačenjima ne može doprijeti do smisla, zašto je kreiran, što bi Kreator htio.

Naivna mi je teza da je smisao Kreacije da se divi Kreatoru. Bilo bi to suviše egoistično.

[yakuzza]

stilicon kaže:

Susreo sam se s tim tezama i u filozofskoj literaturi.

Možeš li razmišljati korak dalje?

Zašto bi težnja bila spajanje s Kreatorom? Ta veza bila bi još jača bez kreacije, u samom Kreatoru.

Činjenica Kreacije možda znači da Kreator ima neki zadatak za Kreaciju koji se može postići samo u materijalnom stanju. A blesav čovjek koji se rađa prazan a kasnije biva formiran različitim tumačenjima ne može doprijeti do smisla, zašto je kreiran, što bi Kreator htio.

Naivna mi je teza da je smisao Kreacije da se divi Kreatoru. Bilo bi to suviše egoistično.

Ljubav prema Bogu kao izvoru svega, i kao jedinstvu svega nije puko divljenje niti prazno razmišljanje.

Drugo, kreacija nije odvojena od Kreatora, niti postoji zasebno, niti Kreator postoji zasebno od kreacije - doduše postoji samo iluzoran utisak o odvojenosti.

Kreacija ne postoji "samo" u materijalnom stanju, materijalno stanje je samo ograničeno viđenje čoveka čija svest poistovećuje sebe sa materijalnim aspektom kao zasebnim, izdvojenim - što govori samo o vrlo ograničneoj percepciji koja i nije precepcija već samoobmana u odnosu i na selokupnu kreaciju kao svojevrsnu 'iluziju zasebnosti'.

Dakle, ni pod jednom tačkom se nismo baš našli u tim tezama, koliko mi je primetiti.

[Empyreus]

paulownia kaže:

Zato što se ljudi poistovjećuju s materijalnim tijelom i materijalnim svijetom i odlazak osobe - smrt tijela smatraju konačnim i bespovratnim.

Još nisam sreo niti jednu osobu koja vjeruje da je smrt kraj nas samih i koja se istovremeno smatra identičnom sa svojim tijelom.

Zapravo, u samom tom vjerovanju je kao premisa uključeno da mi nismo isto kao i naše tijelo. Jer evo mrtavog tijela, a nas više nema. Često se od takvih ljudi može čuti da nas i nema za vrijeme drugih nesvjesnih stanja dok je tijelo još živo.

Smrt se ovdje smatra konačnom i nepovratnom zbog drugih razloga, a iskreno mislim da sve ovo ni nije toliko veliki faktor u tome zašto ljudi plaču na sprovodima.

Nemaju shvaćanje o seljenju i putovanju duše.
A kaži im to, možeš pretpostaviti kako će gledati na tu izjavu.

Tako kao da si izjavila da je nebo plavo. Ima puno konceptualnih problema sa samom tom idejom, ali sama ideja dualizma između duše (uma, svijesti) i tijela nam je sasvim intuitivna jer nam tako um jednostavno funkcionira. Nije uopće potreban veliki skok od toga pa do ideja o dušama koje se mogu odvojiti od tijela i seliti se od jednog tijela do drugog.

[judolino]

kokicha kaže:

Evo ja ću kazati da smrt nadilazi život i u to vjerujem. Nedavno mi je umrla jako bliska i važna osoba. Bila sam prisutna tom trenutku "odlaska" i opet tu osobu mrtvu vidjela dva dana nakon smrti. Ono što sam osjećala je neopisivi mir u sebi, blaženstvo. Nisam suzu pustila, oprostila se fizički ali ne i duhovno. Samo sam osjećala duhovno spokojstvo, duševnu prisustvost te osobe.

Ne poričem da se ne poželim te fizičke figure ali ovo definitivno nije njegov kraj....

A di si je vidjela? Na teveu? U zobenim pahuljicama? U snovima?
Mislim - ako nije tajna...

[Energija X]

kokicha kaže:

Ako je tako u našoj kulturi, ne znači da je i o nekim drugim kultarama. Prouči, googlaj, čitaj, gledaj

Da se obučeš drugaćije, svi bi te gledali drugačije, kao da si oskvrnuo sahranu. Ili što već.

[paulownia]

Empyreus kaže:

Još nisam sreo niti jednu osobu koja vjeruje da je smrt kraj nas samih i koja se istovremeno smatra identičnom sa svojim tijelom.

Ja jesam. Pogotovo kod starijih ljudi. Možda ne 100%, ali većinom...

Empyreus kaže:

Tako kao da si izjavila da je nebo plavo. Ima puno konceptualnih problema sa samom tom idejom, ali sama ideja dualizma između duše (uma, svijesti) i tijela nam je sasvim intuitivna jer nam tako um jednostavno funkcionira. Nije uopće potreban veliki skok od toga pa do ideja o dušama koje se mogu odvojiti od tijela i seliti se od jednog tijela do drugog.

Možda nam je sasvim intuitivna, ali ne oslanjaju se svi ljudi na intuiciju i ne priznaju to. Dok im se, recimo, ne dokaže, da oni to vide. Ili jer ne razumiju...
Nekome je to vrlo jasno i logično, dok nekome to može biti skroz glupo i nelogično i teško ima je samima sebi to priznati.

[kokicha]

judolino kaže:

A di si je vidjela? Na teveu? U zobenim pahuljicama? U snovima?
Mislim - ako nije tajna...

Nisam razumijela....koga di sam vidjela?

[kokicha]

Energija X kaže:

Da se obučeš drugaćije, svi bi te gledali drugačije, kao da si oskvrnuo sahranu. Ili što već.

U našoj kulturi da. Ali ako pogledamo kroz ne tako daleku prošlost, ljudi su ze grozili i na kremiranje. Sad je to normalno iako kod nekih i dalje izaziva groženje. Prije je bilo i određeno koliko se vremenski nosi crnina za određenim članom obitelji (udovica cijeli život npr.). I tu su se sad dogodile promjene.
Postavlja se pitanje koliko su ti običaji nešto što zbilja pokazuje nečiju tugu, žalost, a koliko narodni običaji, nepisane norme kojih se moramo pridržavati jer inače nismo baš svoji (čitaj normalni).

[judolino]

kokicha kaže:

Nisam razumijela....koga di sam vidjela?

Sori, nekaj sam pobrkal, mea culpa.