Onaj pravi trenutak

[Coeli]

ex anais kaže:

Nije tu stvar pravog lica. Nego puštanja da ti se netko zavuče pod kožu dok on možda rutinski odrađuje i tebe i sve to i kad pukne, samo će nastaviti šablonski s drugom istu spiku.
Potrošiš se. Sjebeš se za neke druge. Umoriš. Jer nisi dozirala. A drugoj strani je to možda standardna igra.

U teoriji bi trebalo uvijek i sa svakim otvoreno. U praksi, umoriš se.

štitovi, ograde i prepreke privlače ego bildere. Kad sve to lijepo poruše i preskoče, više im nije zanimljivo pa odu tražit nove izazove.

... I sad ti znaj jel te netko rutinski odrađuje ili ne. Nemoguće. Umoriš se, da.

[alebi]

ex anais kaže:

Ja sam to radila, a onda kad sam se god otvorila ove godine, dobila sam po nosu toliko da sam zaključila da bolje da ja svoje oklope držim pa kome se da- da. Nemaju forumaši pojma.
Ali kao što je dobro primijetio moj jedan frend, inače psiholog, ja sam čudna biljka, ne vjerujem kao nikome, a onda odjednom spustim sve štitove i oklope i neonski svijetlim "sjebi me". Treba imati mjere valjda.

Nažalost,ovo je i moj problem i zaista je to stvar koja ti donese više nesreće nego sreće-ali teško mogu biti netko drugi.

RedSonia kaže:

Ako te netko ne cijeni odmah onda nikada niti neće...zato je pametno biti bez štitova pred nekim jer druga osoba brzo pokaže pravo lice ili pobjegne zato što to ne može...ovako zbog štitova skriva pravu osobnost jer ego voli prodirati kroz te štitove pa kad štitovi konačno padnu tek onda vidimo tko je zapravo pred nama

Vidiš,nije to baš tako.Ono što je teško shvatiti,nismo svi ljudi isti.

Imaš fantastičnih glumaca,imaš ljudi koji rade planski i mogu dugo igrati da dobiju što žele,imaš onih koji imaju 2/3 lica i mijenja se kao kameleoni...

A ovo bez štitova...teško je neke ljude pročitati,teško se nekome otvoriti.Ja osobno,a ništa mi to dobro nije donijelo,igram bez štitova i direktno.Ali,da se ne lažemo,nitko ne voli direktnost.

I ima stvari koje ipak imaju "onaj pravi trenutak".Netko će nešto napraviti-i biti će mu normalno na prvom spoju,netko na drugom,netko na trećem.

Tražimo ideal ? Ne,stoga ipak moramo malo kalkulirati.

Gošća kaže:

Ima i puno, puno gorih, naravno, a opet i kad nađeš nekog, gdje ti je garancija da je i to trajno, još ako osjeti da to tebi i nije baš to možda još i prije odluči otići, osim da je i on/a jednako očajan, kao i ti.

Ništa nije trajno,ali nekad osjećaji i posao zaslijepi.

Nema gore kad osoba vodi već neki paralelni život,npr. ima nekoga sa strane i s tom osobom se razvijaju osjećaji,a u vezi je s nekime.

I onda ista ode toj drugoj osobi,već se ohladila od ove,a ovaj ostavljeni dok dođe sebi,dok se pomiri,dok krene dalje.A to ima nakon već par godina veze,braka.Ne zaslužuje to netko tko ti je valjda nešto bio duže vrijeme.

Ja sam imao i sam neku blažu verziju,kada sam mislio da smo prošli neke nedoumice,krenuli dalje,išli lijepo,bilo sve ok,par dana (zatišje pred buru ) bilo odlično i onda samo odlazak,i to preko poruka.Ali već je bila rezerva tu

ex anais kaže:

Nije tu stvar pravog lica. Nego puštanja da ti se netko zavuče pod kožu dok on možda rutinski odrađuje i tebe i sve to i kad pukne, samo će nastaviti šablonski s drugom istu spiku.
Potrošiš se. Sjebeš se za neke druge. Umoriš. Jer nisi dozirala. A drugoj strani je to možda standardna igra.

U teoriji bi trebalo uvijek i sa svakim otvoreno. U praksi, umoriš se.

Ima užasno puno ljudi koji nisu fizički nasilnici,ali su zaista sposobni ubiti psihički i emocionalno.

I ovo što kažeš,teorija je jedno,ali praksa je drugo jer sve to nosi neke posljedice.

i onda najebe netko tko je možda baš pravi i koji vrijedi

[Clandestine]

Flat kaže:

Pa ti uvijek iste recenice pises.

pa kad je istina

[Clandestine]

alebi kaže:

Jučer sam htio mijenjati svijet,danas sam pametniji pa mijenjam sebe

nadam se da se mijenjaš u nekoj teretani ili slično

[RedSonia]

alebi kaže:

Imaš fantastičnih glumaca,imaš ljudi koji rade planski i mogu dugo igrati da dobiju što žele,imaš onih koji imaju 2/3 lica i mijenja se kao kameleoni...

A ovo bez štitova...teško je neke ljude pročitati,teško se nekome otvoriti.Ja osobno,a ništa mi to dobro nije donijelo,igram bez štitova i direktno.Ali,da se ne lažemo,nitko ne voli direktnost.

Tražimo ideal ? Ne,stoga ipak moramo malo kalkulirati.

ovo je isto istina...iako štitovi privlače egotripere ne mogu reći da nemam iskustva s vezama kad sam bila lagana a nisam imala štitove...još ni sada ne znam razlog tom laganju druge strane jer nije bilo zbog sexa (to bi mi bilo shvatljivo)
Uvijek sam mislila da zbog moje direktnosti brže vidim s kime imam posla no kao što kažeš, prave glumce to neće zaustaviti

Ideal ne postoji i sumnjam da sam ga ikada tražila no biti s nekim tko ti ne odgovara samo zato što se u suprotnom suzdržanost naziva kalkulacija mi je neprihvatljiv naziv
Jedna stvar je izlaziti s nekim i procjenjivati ga kroz djela a sasvim nešto drugo je imati štitove i u samoj vezi, to nema smisla...u vezu ili uđeš bez štitova ili ne ulaziš uopće

[someonesomewher]

RedSonia kaže:

Uvijek sam mislila da zbog moje direktnosti brže vidim s kime imam posla

Oh, kako poznata zabluda

Dobar dio života sam podrazumijevao da će reakcija na moju iskrenost i izravnost biti također iskrenost i izravnost. Problem je u tome što svi svijet promatramo iz svoje glave i često podrazumijevamo da druga strana funkcionira na sličan način.

Treba dozvoliti mogućnost da ljudi mogu biti svakakvi i pristupati im sa znatiželjom, a ne sa pretpostavkama i preuranjenim zaključcima.

[ex anais]

dire Dawn kaže:

Ne znam za tebe, al ja sam poprilično iskrena što se tiče mog ludila. Baš sam neki dan pričala sa jednim likom o tome. Hrpa ljudi vidi to kao nešto blještavo i sjajno, sebe kao prinčeve na bijelom konju koji će mene jadnu spasit od mene same valjda i sve to može djelovat oh tako poetično i oh tako romantično, ali onda kad skuže da se ja valjam u tome u čemu se valjam već godinama, da nit želim nit me itko drugi može spasit i da je to blještavilo samo šareni papir u koji je umotan sav moj jad i bijeda u svojoj punini moje crninine... Obično si onda daju petama vjetra. A meni se to neda.
Da, treba mi vremena da spustim gard, al onda postanem nezanimljiva ili dosadna.
Ili napokon shvate da fakat jesam luda.
A lijepo im kažem još u startu .

Ja sam davno shvatila da mi treba stabilnost. Ako mi to netko ne može pružiti, emocionalnu konstatnost i stabilnost, ja sam loša, sebi i njemu. Luda, ako hoćeš.
Netko tko me drži na ledu, toplo-hladno, budi u meni sve ono najgore čime sam kondicionirana u djetinjstvu i ja to ne znam hendlati. A možda i ne trebam. Kad gledam kako druge hendlaju takve situacije i što sve otrpe...

Ne treba mi netko zbog koga ću imati napade panike. Iako su neke pristale i na takve sheme. Čekanje Godota.
U zadnjoj vezi kad je postalo jako loše, ja sam skoro postala agorafobična, a to je nešto što bome ne bih proživljavala. Niti je ijedan kreten vrijedan toga. Iako, ne djeluju svačija sranja na mene tako, ovaj zadnji me samo nervirao. Ali valjda je tad bila stvar u tome što sam se ipak dublje vezala, a situacija je bila toksična i jebiga.
Život nosi previše stresa sam po sebi da si još čovjek natovari na vrat partnera koji ga ruši umjesto diže.

Oni neki novi ljudi koji su se uvukli u život mi ne daju jednaku dozu inspiracije jer nisu dovoljno ludi da budu moje muze .
Možda mi je baš trebao jedan takav shiftest da se napokon pronađem u izričaju koji mi odgovara i da napokon taj dio sebe stavim na neku zadovoljavajuću razinu.

Ne mogu ni ja o svemu pisati, niti je svatko materijal za to niti su sve te emocije iste. Davno sam rekla da ne želim više morati pisati.
A opet, volim to, dušu mi je spasilo nekad davno i da nije bilo pisanja, tko zna kako bih prošla neke godine.

Sretno s pisanjem i ne budi škrta, podijeli nešto nekad ako budeš htjela.

Ja se planiram ozbiljnije baciti na to. Makla sam iz jednadžbe ljubavne drame pa ću imati vremena.

Coeli kaže:

štitovi, ograde i prepreke privlače ego bildere. Kad sve to lijepo poruše i preskoče, više im nije zanimljivo pa odu tražit nove izazove.

... I sad ti znaj jel te netko rutinski odrađuje ili ne. Nemoguće. Umoriš se, da.

Je, budeš izazov...
A nekad jednostavno nije ni to nego ne ide.

Da mi sad dođe najljepši, najdobriji, najpametniji, ja mu nemam što dati. Prazna sam za išta. Jer mi sve manje ima to sve smisla. Čak i ako upali, upalit će na koliko? Par mjeseci, godina? Možda neki ljudi jednostavno nisu za biti u paru. I nema tragike u tome.
Kad slušam kakve stvari ljudi smatraju da su meant to be, muka mi je.
Kad netko nekog otvoreno vrijeđa i sprda na veoma okrutan način, a ona brije da se on samo boji emocija, ja ne znam, eto... Je li to ljubav? Je li se to isplati trpjeti da bi te netko držao za ruku jednom možda i odveo na kuhano vino za vrijeme Adventa? Been there. Nothing special.
Kad ti netko jebe sestričnu, prijateljicu, mater, ćaću, rodbinu, a s tobom planira putovanje, je li to TO?
A oni rijetki sretni, valjda su nekako to zaslužili, to su oni kojima je sve uvijek kapalo kako treba, djetinjstvo, škola, faks, posao, sve po peesu, divno sve ikad. Tako treba i biti. Divno divnima.

alebi kaže:

Ima užasno puno ljudi koji nisu fizički nasilnici,ali su zaista sposobni ubiti psihički i emocionalno.

I ovo što kažeš,teorija je jedno,ali praksa je drugo jer sve to nosi neke posljedice.

i onda najebe netko tko je možda baš pravi i koji vrijedi

Je. Ja mogu reći da sam emocionalno mrtva nakon nekih stvari.
I da ne postoji pravi koji bi to anulirao.
Niti ga ja više imam kako ni čime prepoznati.

[RedSonia]

someonesomewher kaže:

Treba dozvoliti mogućnost da ljudi mogu biti svakakvi i pristupati im sa znatiželjom, a ne sa pretpostavkama i preuranjenim zaključcima.

slažem se naravno ali nečija namjerna laž se teško prozire i tu se ne radi o preuranjenim zaključcima nego jednostavno neznanju i neiskustvu s ljudima a ljudi su zaista svakakvi...osobno ne znam i ne mogu emocije dugo držati na uzici i ako bih to morala činiti onda takvu vezu niti ne želim

[RedSonia]

ex anais kaže:

Je. Ja mogu reći da sam emocionalno mrtva nakon nekih stvari.
I da ne postoji pravi koji bi to anulirao.
Niti ga ja više imam kako ni čime prepoznati.

jednostavno mi je došlo da ti pošaljem


Ima jedna izreka, nemam pojma od koga ali ide ovako nekako...Pazi da ne otvaraš dušu na vjetrometini i da ne poklanjaš svoje emocije svakome, one se lako prehlade a sporo i teško se liječe, pa kada dođu oni pravi ti nećeš imati više što da im daš

[someonesomewher]

RedSonia kaže:

slažem se naravno ali nečija namjerna laž se teško prozire i tu se ne radi o preuranjenim zaključcima nego jednostavno neznanju i neiskustvu s ljudima a ljudi su zaista svakakvi...osobno ne znam i ne mogu emocije dugo držati na uzici i ako bih to morala činiti onda takvu vezu niti ne želim

Ta izravnost, iskrenost i otvorenost su plodno tlo za muljanje suprotnoj strani. Ljudi su spremni prilagoditi se da bi dobili što žele, a kada u startu znaju na čemu su s tobom - vrlo lako prilagode svoju verziju da bi izgledala kompatibilnija tvojoj.

No svejedno, skloniji sam riskirati i opeći se još koji put nego potratiti vlastiti život na prevenciju povrijeđenosti. Koliko god se to ponekad činilo autodestruktivnim

[RedSonia]

someonesomewher kaže:

Ta izravnost, iskrenost i otvorenost su plodno tlo za muljanje suprotnoj strani. Ljudi su spremni prilagoditi se da bi dobili što žele, a kada u startu znaju na čemu su s tobom - vrlo lako prilagode svoju verziju da bi izgledala kompatibilnija tvojoj.

No svejedno, skloniji sam riskirati i opeći se još koji put nego potratiti vlastiti život na prevenciju povrijeđenosti. Koliko god se to ponekad činilo autodestruktivnim

najtužnije od svega je što ljudi ustvari ne znaju što žele, nezreli su i skloni zavlačiti druge lažući im, neki možda ujedno lažu i sami sebe a drugoga tek posredno
Znam da ima onih pametnijih koji prepoznaju lažljivce i muljatore ali eto nisam dovoljno pametna pa ne znam to.

Meni se moje poklanjanje povjerenja nekome odmah u startu zaista čini autodestruktivno, osobito zato što se prema meni nitko tako nije ponašao niti mi je uzvratio jednako, upravo suprotno.
Ja neću riskirati s bilo kime to znam a čim osjetim i nanjušim laž/ glumu/ pretvaranje neću više utišavati onaj glas u sebi koji je uvijek bio u pravu i koji naravno nisam slušala, od sada ću drugačije

[dire Dawn]

ex anais kaže:

Ne treba mi netko zbog koga ću imati napade panike. Iako su neke pristale i na takve sheme. Čekanje Godota.
U zadnjoj vezi kad je postalo jako loše, ja sam skoro postala agorafobična, a to je nešto što bome ne bih proživljavala. Niti je ijedan kreten vrijedan toga. Iako, ne djeluju svačija sranja na mene tako, ovaj zadnji me samo nervirao. Ali valjda je tad bila stvar u tome što sam se ipak dublje vezala, a situacija je bila toksična i jebiga.
Život nosi previše stresa sam po sebi da si još čovjek natovari na vrat partnera koji ga ruši umjesto diže.

Uff, meni je zadnja veza izazvala suicidalne misli tamo u periodu kraj kolovoza/početak rujna i mislim da je to bio moj osobni lowest low. Nikad i ni zbog koga se nitko nebi trebao tako osjećat.
Sam kad se sjetim...

No kao što rekoh, rezultat toga je svašta nešto napismeno i zadovoljna sam. Sumnjam da ću ikad podjelit ovak javno na forumu gdje bar pola ljudi zna kak se zovem, prezivam i tko sam IRL .

[ex anais]

dire Dawn kaže:

Uff, meni je zadnja veza izazvala suicidalne misli tamo u periodu kraj kolovoza/početak rujna i mislim da je to bio moj osobni lowest low. Nikad i ni zbog koga se nitko nebi trebao tako osjećat.
Sam kad se sjetim...

No kao što rekoh, rezultat toga je svašta nešto napismeno i zadovoljna sam. Sumnjam da ću ikad podjelit ovak javno na forumu gdje bar pola ljudi zna kak se zovem, prezivam i tko sam IRL .

Eh da. Ja sam skužila da sam u kurcu kad sam se lecnula sjevši u vlak kojem treba samo 20 minuta do odredišta. Meni je tih 20 minuta počelo postajati vječnost. Srećom, brzo je to puklo jer ostati u tako nezdravoj atmosferi značilo bi ponovno druženje s paničnima.
Tek kad je sve to prošlo i odavno iza mene, sjetim se u kakvom sam mulju bila i koliko je bilo odvratno iako nije bilo nikakvog nasilja. I koliko se čovjek navikne na udobnost tog mulja. Da mu se na trenutke čini da pliva u blistavom jezeru. I kako nešto predivno može postati čisto blato.

Bitno da si zadovoljna.

[dire Dawn]

ex anais kaže:

Eh da. Ja sam skužila da sam u kurcu kad sam se lecnula sjevši u vlak kojem treba samo 20 minuta do odredišta. Meni je tih 20 minuta počelo postajati vječnost. Srećom, brzo je to puklo jer ostati u tako nezdravoj atmosferi značilo bi ponovno druženje s paničnima.
Tek kad je sve to prošlo i odavno iza mene, sjetim se u kakvom sam mulju bila i koliko je bilo odvratno iako nije bilo nikakvog nasilja. I koliko se čovjek navikne na udobnost tog mulja. Da mu se na trenutke čini da pliva u blistavom jezeru. I kako nešto predivno može postati čisto blato.

Bitno da si zadovoljna.

Vozim se neki dan sa... khm... prijateljem , i zaustavi ga murija.
Long story short pobrao je kaznu za prebrzu vožnju.
Gledam papir i krenem se ispričavat, on gleda mene i nije mu jasno.
Tu se krenem izvlačit, pa kao vozio je mene doma, da nije nebi bio u tom kraju i nebi dobio tu kaznu i osjećam kak mi se grlo stišće i oči pune suzama na što me on sreže sa "Jesi ti vozila moj auto". Reko ne, veli on "pa kak onda ti možeš bit kriva za kaznu". Tu je negdje razgovor o tome prestao, a ja sam pomislila da eto, možda još uvijek ima normalnih ljudi.
Ne želim se ni prisjećat kakvu "porciju" bi prije dobila .

[ex anais]

dire Dawn kaže:

Vozim se neki dan sa... khm... prijateljem , i zaustavi ga murija.
Long story short pobrao je kaznu za prebrzu vožnju.
Gledam papir i krenem se ispričavat, on gleda mene i nije mu jasno.
Tu se krenem izvlačit, pa kao vozio je mene doma, da nije nebi bio u tom kraju i nebi dobio tu kaznu i osjećam kak mi se grlo stišće i oči pune suzama na što me on sreže sa "Jesi ti vozila moj auto". Reko ne, veli on "pa kak onda ti možeš bit kriva za kaznu". Tu je negdje razgovor o tome prestao, a ja sam pomislila da eto, možda još uvijek ima normalnih ljudi.
Ne želim se ni prisjećat kakvu "porciju" bi prije dobila .

Uf.
Da, to je to, ptsp.
Nažalost, znam i taj dio o kojem pričaš, iz neke druge priče...

[jamesbond]

Jebate, pa gdje vi nalazite te pacijente.
Nosite plocu oko vrata sa natpisom 'rezervirano samo za ekstremne ludjake'

[ex anais]

jamesbond kaže:

Jebate, pa gdje vi nalazite te pacijente.
Nosite plocu oko vrata sa natpisom 'rezervirano samo za ekstremne ludjake'

Jebiga.
Nekom pacijent, nekom čovjek iz snova. To je stvar percepcije. Ok, osim nasilja, to nikad nije stvar percepcije. Nasilnici su dno.

[jamesbond]

ex anais kaže:

Jebiga.
Nekom pacijent, nekom čovjek iz snova. To je stvar percepcije.

A je, i to sto kazes.
Drugarice Ex, u potpunosti se slazem s vama.

[dire Dawn]

ex anais kaže:

Uf.
Da, to je to, ptsp.
Nažalost, znam i taj dio o kojem pričaš, iz neke druge priče...

Mislim da bi me stero u kurac da sam se ponudila platit kaznu .
Sjećam se pak kad sam jednom ponudila platit godinu na faksu jer sam ja kriva što dotični nije učio i roknuo istu. Tisućiti put, al ovaj put sam ja bila kriva .

jamesbond kaže:

Jebate, pa gdje vi nalazite te pacijente.
Nosite plocu oko vrata sa natpisom 'rezervirano samo za ekstremne ludjake'

Na forumu ekšli .

[ex anais]

dire Dawn kaže:

Na forumu ekšli .

Bond, nekad se patologijice poklope. Ja sam uvijek za da se srodne duše pronađu. Ako je netko prema nekom ogavan, uvijek postoji šansa da će ili naći jednako ogavnu, ogavniju ili neku koja dobro guta. A i puši valjda. Spiku.

Gadno je kad si perceptivan i kad ne gutaš baš svako sranje.