Možete li ugasiti osjećaje?

[Joshua]

Flat kaže:

A ti si u patnji?
Nisam znao.

Meni je proslo 2,5 godine od prekida i vec sam godinu dana super, a sigurno godinu i pol bez emocija.
Doduse, ja sam izgradio potpuno novi zivot.
Skoro nista nije ostalo po starom.
Cak ni ja.

Nisam u patnji ko kaj sam bil ali s vremena na vreme se dogodi neki incident sa vatrom. Zadnje sam bio skroz bez požara tri mjeseca i onda odjednom kad sam se ponadal da je to to dogodi se neočekivano mali požarčić. Ja sam navek isti. Nemam kapacitete za mjenjanje svoje osobnosti niti vidim smisao u tome. ALi ako si ti uspjel i dobro ti je tko sam ja da ti sudim,iz zlatnih snova te budim!

[AlwaysOnTop]

josuha kaže:

tko sam ja da ti sudim,iz zlatnih snova te budim!

Vidi se da si romantican i osjecajan.

[lovac u mutnom]

Da li se mogu ugasiti osjećaji samo tako?
Jedini ispravan odgovor je..ne.
Ako veza pukne ma iz bilo kojeg razloga, postoji više emocija koje proizlaze iz nje...mržnja, žaljenje, tuga, ljubomora...sve su to osjećaji sa kojima se nosimo.
Nijedan čovjek nije otok.
Ja sam prvi koji ću baciti kamen.

[La Fleur Du Mal]

Papa Emeritus kaže:

Npr. u vezi ste jako dugo i volite svog partnera/partnericu i on napravi nešto šta mu nećete nikad oprostiti i prekinete. Možete li ugasiti osjećaj ljubavi zbog toga što je napravio? Ili mogu li negativni osjećaji koji se jave u tom trenutku izbrisati vašu ljubav?

Nisam (još) na toj razini da nekoga volim bezuvjetno i onda kada se osoba koju volim pokaže kao zadnje dno i govno, moja ljubav nestaje i nikad se više ne vraća. Ne mogu voljeti govno, da me ubiješ.

Zapravo, sumnjam da itko to može.

Primjerice, ja se nađem u takvoj situaciji da se, slikovito rečeno, utapam nasred oceana, sama samcata, a ljubav mog života ne samo da nije tu da mi pomogne, nego mi se odnekud još i ruga pa pređem preko toga samo da bih se još koji put našla u istoj takvoj situaciji i proklinjala samu sebe i svoju glupost. Tada zaista ne znam o kakvoj ljubavi tu više možemo razgovarati.

Evo može biti i neki primjer di nema tog negativnog osjećaja, nego su jednostavno objektivne i životne okolnosti takve da vas razdvoje. Drugačiji životni putovi, ponuda za posao negdje daleko koja se ne odbija i sl... Volite se, ali jednostavno ne idete u istom smjeru. Može li se tu ljubav ugasiti?

I tu se može. Ako ne možemo naći nekakav kompromis, ako nema dovoljno volje i truda s druge strane (pretpostavimo da s moje ima), onda mi sve pada u vodu i idemo svojim putem bez osvrtanja.

Obično ljudi ne govore o tome baš uživo, ali na forumu ima tema di ljudi pišu kako su po 20-30 godina u braku s krivom osobom. Npr. vole i dalje svoju srednjoškolsku ljubav i sanjaju o njoj, ali eto život je takav da nisu skupa i nikad neće bit skupa i svatko ima svoj život, ali ljubav ne mogu isključiti tj. protok vremena i ne održavanje nikakvog kontakta ne oslabi ljubav i onda se sve pretvori u patnju i frustracije.

Ne vjerujem da netko može održavati paralelne emocije toliko dugo. S vremenom sve blijedi, čak i kad su ljudi zajedno ili blizu jedno drugome i potrebno je puno truda i volje da se ljubav razvija na pravilan način i održi.

Vjerujem da mogu postojati nekakve blijede emocijice, nekakva idealizirana slika neke dječje ljubavi koja se tu i tamo pojavi kad je čovjeku dosadno, ali sumnjam da život i sve što se čovjeku u životu događa (razna veselja i problemi) dozvoljavaju da to bude nešto značajno.

Imam prijatelje isto tako koji su prekinuli veze prije ko zna koliko godina i njihove bivše su u novim vezama i budu i oni... ali i dalje stalno misle na te bivše i neće ih valjda nikad prestat voljeti...

Kao što rekoh, vrijeme sve slama, prije ili kasnije.

Kakvi ste vi?

Emocije dolaze i odlaze, nestalne su i ne možemo baš upravljati njima. Ali nisu nešto što treba slijediti pošto poto. Imamo razum (ajde, recimo ) i možemo jednostavno odabrati ne djelovati onako kako nas emocije navode, dok ne nestanu ili barem izblijede. Onda ionako vidimo koliko je to sve varljivo.

Lijepo je voljeti i imati nekoga tko te voli, ali ako sam išta do sada naučila, onda je to da se sve mijenja. I drugi ljudi i mi sami i svi naši osjećaji. Jednostavno treba tražiti u ljudima kvalitete koje će koliko toliko uputiti na to da je osoba stvarno spremna na suradnju za cijeli život, na podršku u svim mogućim situacijama, jer to je ljubav, a ne samo na romantično trabunjanje i seks. Ljudi koji se pokažu kao govna to sigurno neće biti sposobni, tako da mi se to ne sviđa i ne volim to.

[Yuna]

Ponekad ne završimo s osobom koju volimo, jer život ima druge planove za nas. Tekst koji si svako malo pročitam kao podsjetnik.

Osjećaji nakon nekog vremena izblijede, ali na žalost ne i sjećanja na njih.
Taman kad se ponadam da sam opet samo prazna ljuštura naviru ta vražja sjećanja i dokrajče me.

[nyxter]

Papa Emeritus kaže:

Npr. u vezi ste i volite svog partnera/partnericu i on napravi nešto šta mu nećete nikad oprostiti i prekinete. Možete li ugasiti osjećaj ljubavi zbog toga što je napravio? Ili mogu li negativni osjećaji koji se jave u tom trenutku izbrisati vašu ljubav?

Imao sam ovakvih slučajeva. Ne ugasi se ljubav instantno, nego se jednostavno zbog tih stvari koji vas smetaju sve više hladite, dok jednostavno ljubav ne nestane.

Papa Emeritus kaže:

Evo može biti i neki primjer di nema tog negativnog osjećaja, nego su jednostavno objektivne i životne okolnosti takve da vas razdvoje. Drugačiji životni putovi, ponuda za posao negdje daleko koja se ne odbija i sl... Volite se, ali jednostavno ne idete u istom smjeru. Može li se tu ljubav ugasiti?

Nisam još bio u ovakvoj situaciji, no vjerujem da je rastanak i oporavak puno teži nego u gore navedenom slučaju.

[dire Dawn]

nyxter kaže:

Nisam još bio u ovakvoj situaciji, no vjerujem da je rastanak i oporavak puno teži nego u gore navedenom slučaju.

Meni je tako umro brak.
Što je najbolje, nismo ni skužili dok nije bilo prekasno.

Dok smo se dogovorili kak ćemo i šta ćemo usput smo odtugovali kaj se još odtugovat imalo i kraj braka je bio instant novi početak za oboje.

Nisam mislila da možeš ne primjetit kad ljubav počne umirat, da se jedno jutro probudiš i shvatiš "jebote, pa ja njega ne volim više"...

Bonus points - desilo se i njemu paralelno, pa nije bilo drame što se toga tiče. Nitko nikog više ne voli .

[jamesbond]

dire Dawn kaže:

Bonus points - desilo se i njemu paralelno, pa nije bilo drame što se toga tiče. Nitko nikog više ne voli .

ma uvjek netko nekoga vise voli...

[dire Dawn]

jamesbond kaže:

ma uvjek netko nekoga vise voli...

Dok se ljudi vole, da.
Pričam za sad.

Nema više emocija niti sa jedne strane

[Pistol]

Papa Emeritus kaže:

Da, znam takve koji bez problema prerežu vrpcu. Znam ih koji imaju prijatelje od djetinjstva i odjednom, praktički preko noći, zbog neke gluposti zauvijek prekinu odnos. I to ne onako da su to napravili pa se dure i forsiraju, nego iskreno više nemaju apsolutno nikakvu potrebu za bilo kakvim odnosom.

Ljubav uglavnom povezujem s partnerstvom, zajedništvom i prijateljstvom, a ne sa nekim wherterovskim emocijama koje divljaju i koje su neponovljive, tj. takvi ljudi su mi neshvatljivi jer nemam tu dramatičnu sklopku u glavi.

Tako dugo dok se osjećam ugodno, sigurno i zabavljeno s nekim, volimo se. Kad ta ugoda prestane, a treba me stvarno razljutiti i razjebati sa nekim totalnim priglupim sranjem da ta ugoda ode u kurac, onda to tražim s nekim drugim. Moguće da sam jedna od tih djevojaka koja naprosto ode dalje i ne mari za tuđu patnju jer mi se već spočitavala hladnoća. Jednostavno ne mogu voljeti nekog zbog njega samog već ga volim zbog onog što zajedno imamo.

Odnosi su fluidni, za njih treba dvoje i treba vremena da se ostvare, sve ostalo su neke neopipljive brije koje ja ne razumijem. Da mi netko dođe i kaže mi da je zaljubljen u mene, a pričali smo ravno 3 put u životu na 15 minuta ili sam mu neka bivša iz ropotarnice prošlosti (pri čemu više uopće nisam ta osoba koja je nekad postojala nego netko drugačiji zbog protoka vremena, a vrijeme konstantno radi svoje), mislila bi da je potpuno sumanut i da je sam nešto iskonstruirao glavi, a džabe mu to što je sam nešto konstruirao i u čemu ja nemam svoje prste.

[Papa Emeritus]

La Fleur Du Mal kaže:

Nisam (još) na toj razini da nekoga volim bezuvjetno i onda kada se osoba koju volim pokaže kao zadnje dno i govno, moja ljubav nestaje i nikad se više ne vraća. Ne mogu voljeti govno, da me ubiješ.

Zapravo, sumnjam da itko to može.

Primjerice, ja se nađem u takvoj situaciji da se, slikovito rečeno, utapam nasred oceana, sama samcata, a ljubav mog života ne samo da nije tu da mi pomogne, nego mi se odnekud još i ruga pa pređem preko toga samo da bih se još koji put našla u istoj takvoj situaciji i proklinjala samu sebe i svoju glupost. Tada zaista ne znam o kakvoj ljubavi tu više možemo razgovarati.



I tu se može. Ako ne možemo naći nekakav kompromis, ako nema dovoljno volje i truda s druge strane (pretpostavimo da s moje ima), onda mi sve pada u vodu i idemo svojim putem bez osvrtanja.



Ne vjerujem da netko može održavati paralelne emocije toliko dugo. S vremenom sve blijedi, čak i kad su ljudi zajedno ili blizu jedno drugome i potrebno je puno truda i volje da se ljubav razvija na pravilan način i održi.

Vjerujem da mogu postojati nekakve blijede emocijice, nekakva idealizirana slika neke dječje ljubavi koja se tu i tamo pojavi kad je čovjeku dosadno, ali sumnjam da život i sve što se čovjeku u životu događa (razna veselja i problemi) dozvoljavaju da to bude nešto značajno.



Kao što rekoh, vrijeme sve slama, prije ili kasnije.



Emocije dolaze i odlaze, nestalne su i ne možemo baš upravljati njima. Ali nisu nešto što treba slijediti pošto poto. Imamo razum (ajde, recimo ) i možemo jednostavno odabrati ne djelovati onako kako nas emocije navode, dok ne nestanu ili barem izblijede. Onda ionako vidimo koliko je to sve varljivo.

Lijepo je voljeti i imati nekoga tko te voli, ali ako sam išta do sada naučila, onda je to da se sve mijenja. I drugi ljudi i mi sami i svi naši osjećaji. Jednostavno treba tražiti u ljudima kvalitete koje će koliko toliko uputiti na to da je osoba stvarno spremna na suradnju za cijeli život, na podršku u svim mogućim situacijama, jer to je ljubav, a ne samo na romantično trabunjanje i seks. Ljudi koji se pokažu kao govna to sigurno neće biti sposobni, tako da mi se to ne sviđa i ne volim to.

Ti uvik u sridu

[TechB0ne]

lovac u mutnom kaže:

Da li se mogu ugasiti osjećaji samo tako?
Jedini ispravan odgovor je..ne.
Ako veza pukne ma iz bilo kojeg razloga, postoji više emocija koje proizlaze iz nje...mržnja, žaljenje, tuga, ljubomora...sve su to osjećaji sa kojima se nosimo.
Nijedan čovjek nije otok.
Ja sam prvi koji ću baciti kamen.

Slažem se ne mogu se ugasiti osjećaji samo tako. Ja sam otišao nakon 10 godina veze, preispitivao sam se nekih mjesec dana i skužio da je ispravna odluka za oboje.

Većina ljudi koja su u dugim vezama ostaju zbog navike il poštovanja pa čak i okoline

[Splicanka123]

Ukoliko me partner toliko povrijedi i to bude svjesna njegova radnja, jako brzo mi se upali racio. Ne dignem odmah ruke, moguce da dam sansu i oprostim ali ako se iole pocme nadzirati isto ponasanje ja sam u stanju odvojiti razum i srce. Osjecaji se instant ne ugase ali rapidno pada jer konstantno mislim sta je napravljeno.

takva sam i u prijateljstvu, zaista dam sebe i kad me se iznevjeri toliko me zaboli da jednostavno umre za tu osobu sve, zaista tada nemam ikakvih emocija. Zaljenje, bijes, tuga bol bude ostra toliko da me cijela pluca bolu, kao da mi neko steze srce u saci....to je moment spoznaje o izdaji, a kada popusti vise mi ta osoba ne moze nista, ne zato sta ja tako zelim vec je zaista tako. Sami su mi to napravili.
Mislim da je to neka vrsta samoobrane od daljnjih povreda, i naravno individualno je

[Kapo O'makine]

ne.

MK

[kokicha]

Papa Emeritus kaže:

Malo razmišljam o ovome i gledam kakve se stvari događaju ljudima oko mene, pa me zanima kako je kod vas.

Npr. u vezi ste jako dugo i volite svog partnera/partnericu i on napravi nešto šta mu nećete nikad oprostiti i prekinete. Možete li ugasiti osjećaj ljubavi zbog toga što je napravio? Ili mogu li negativni osjećaji koji se jave u tom trenutku izbrisati vašu ljubav?

Evo može biti i neki primjer di nema tog negativnog osjećaja, nego su jednostavno objektivne i životne okolnosti takve da vas razdvoje. Drugačiji životni putovi, ponuda za posao negdje daleko koja se ne odbija i sl... Volite se, ali jednostavno ne idete u istom smjeru. Može li se tu ljubav ugasiti?

Obično ljudi ne govore o tome baš uživo, ali na forumu ima tema di ljudi pišu kako su po 20-30 godina u braku s krivom osobom. Npr. vole i dalje svoju srednjoškolsku ljubav i sanjaju o njoj, ali eto život je takav da nisu skupa i nikad neće bit skupa i svatko ima svoj život, ali ljubav ne mogu isključiti tj. protok vremena i ne održavanje nikakvog kontakta ne oslabi ljubav i onda se sve pretvori u patnju i frustracije.

Što vi mislite o tome?

Imam prijatelje isto tako koji su prekinuli veze prije ko zna koliko godina i njihove bivše su u novim vezama i budu i oni... ali i dalje stalno misle na te bivše i neće ih valjda nikad prestat voljeti...

Kakvi ste vi?

Iz iskustva, može. Na primjeru 3x
Nije jednostavno niti lako ostaviti onoga koga voliš, ali svjesnost da ta veza neće opstati je ipak nadjačala kopljenje u vezi.
S vremenom su i osjećaji nestali.

[rolandus]

mislim da je vatru najlakše ugasiti ako druga osoba nije kvalitetna kao osoba tj nije vrijedna nečije pažnje. Npr pokvarena, lažljiva, spletkari itd. Takve osobe nije teško zaboraviti. No osobe sa kvalitetnim karatkerom i osobnošću jest

Teška je i kombinacija osjećajne osobe i osobe koja nije nešto osjećajna. Takav uvijek vlada onim drugim partnerom i ta veza nikada nije zdrava jer ova osjećajna uvijek popušta. Pošto je ova bezosjećajna domninantnija nikada ne podliježe emocijama, lakše odlazi, manje se obazire itd To je više robovlasnički odnos nego ljubav, ali ima toga dosta

[Leteća]

Xayah kaže:

INFJ door slam

sta je najbolje ovo fakat dodje iz vedra neba. dakle jedan dan cu bit cijela loveydovey, sljedeci dan mi prelije casu. pa onak samo stojim i zbrejkam se na par sekundi i blejim u osobu i tu znam da im je to kraj. cak ni ne razmisljam na nacin "eto to im je sad kraj" jednostavno znam da bi sad trebala imat emocionalnu reakciju, ali se ne dogodi. i vise ni nece.

Nisam INFJ, ali funkcioniram točno tako. Mogu čak i neko vrijeme nakon zatvaranja vrata ostati u vezi, ali za tu osobu ne osjećam više apsolutno ništa, osim možda nekog elementarnog suosjećanja. Ono, ne bi mi bilo drago da ga sutra zgazi kamion, ali to je otprilike sve.

[Splicanka123]

Xayah kaže:

INFJ door slam

nisam ni znala da postoji definicija takvog stanja, sad bar znam di pripadam, prepoznala sam se rijeci do rijeci

[Pistol]

Xayah kaže:

INFJ door slam

INTJ here, samo ja osjećam bijes, mržnju i zamjeranje, neću se pravit fina kao ovaj meme

[mark 88]

Ugasit osjećaje mogu samo žene.