Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Ostale umjetnosti

Ostale umjetnosti Slikarstvo, arhitektura, umjetnost života...
Podforumi: Kazalište, Strip, Kreativni nered

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 23.12.2005., 20:02   #21
lijepo je znati da je poglavica-hrvata-slovenac!
a da im ipak damo cijelo Primorje?- čak zvuči slovenski-
mrQ is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.12.2005., 20:10   #22
ne, ozbiljno Le Havre- vrijeme ti je da ga upoznaš- - kreni- go-
ionako pola dana se razgovara sa "kistrom"-prastarom telkom- a 2sata na dan: disciplina: 2kruga (2 laps) oko smeca po kvartu!
mrQ is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.12.2005., 20:14   #23
iako ako ga bolje znaš, sve više ćeš vidjeti da nije niti trokut niti mnogokut nego jednokut! jednougalnik!
mrQ is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.12.2005., 21:09   #24
Hehe,imam dva njegova intervjua.U knjizi Nataše Šegote Lah:''Autogram'',te u mjesečniku Val,izašlom ovog ljeta.
Koristi abreakciju u govoru.kojoj je namjera postaviti pitanja i izazvati uzbuđenje kod čitatelja a ne točno nešto izvjestiti.
Rođen je 1949. a u intervjuju tvrdi da se 65' susreo u Londonu s Ouspenskym.
Tko je njega kao balavca od 16.god mogao poslati u London da prođe Gurdijeffove škole
Oni koji ga znaju tvrdi da je uvijek u društvu s atraktivnim umjetničkim pomagačica koje fascinira svojim pričama o ikebanizmu,minimal artu,književnosti,kazalištu,ezoteriji,filozofiji.
La Havre is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.12.2005., 21:51   #25
jok. to su 3sektašice-
mrQ is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.12.2005., 21:53   #26
zaboravio si priču- kada je on bio na Tibetu..- susreti s Izuzetnim ljudima! VDT!
mrQ is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.12.2005., 20:31   #27
The following extract is from a letter written by Jung to Fernando Cassani of Caracas, Venezuela on 13 July 1954. It is of interest not only because it lays out Jung's attitudes toward Gurdjieff and Ouspensky, but also touches on his own unique position as an "empiricist of experience" -- a position which often causes considerable consternation among casual readers of his work, taking it to mean that he is a "scientist" rather than a "mystic," which, of course, is incorrect; he was a "scientist of the mystical experience," or one who, having encountered God, chose to describe it in the language of science rather than mysticism.

"I am not a philosopher . . . but an empiricist who describes the progress of his [inner] experiences [with the higher Self]; thus, my work has no absolute beginning and no all-encompassing end. It is like the life of an individual, which suddenly becomes visible somewhere but rests on definite though invisible foundations, so has no proper beginning and no proper end, ceasing just as suddenly and leaving questions behind which should have been answered. You do not know my later (and perhaps more important works yet. I therefore enclose a list of them.

As for the writings of Ouspensky and Gurdjieff, I know enough to satisfy me that I have no time for them. I seek real knowledge and therefore avoid all unverifiable speculation. I have seen enough of that as a psychiatrist. You might as well recommend Mme. Blavatsky's Isis Unveiled or the compendious opus of Rudolph Steiner or Bo-Yin-Ra (why not Schneiderfranken [the latter's real name]? Anyway, I thank you for your good intentions. It is so difficult to establish facts that I detest anything that obscures them . . .

Yours sincerely, C. G. JUNG"
(From Collected Letters of C.G. Jung, Vol. 2, page 180)
La Havre is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.12.2005., 02:21   #28
fali mu Intuicije? ili ga ne-zanima potpuni psihološki sistem- svakako, Jung je ostao nerazvijeni filozof-teoretičar- pa šta?
mistika je iznad znanosti, a mistifikacija- ispod.
mrQ is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.01.2006., 18:04   #29
trokut ima jedno veliko djelo - antimuzej, a sve ostalo što priča i prodaje su teška isfuravanja ( i paralelni svijetovi i dijete se rađa bez straha i..malo je on pročitao, još manje shvatio, a puno prodaje). njegov je originalitet u istančanoj intuiciji za odbačene stvari. ok, moram priznat da je skandalozno, ali ujedno i genijalno otići u muzej suvremene i zdipiti flašu beuysovog vina i popiti ju!!!
elala is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.01.2006., 18:13   #30
Quote:
elala kaže:
trokut ima jedno veliko djelo - antimuzej, a sve ostalo što priča i prodaje su teška isfuravanja ( i paralelni svijetovi i dijete se rađa bez straha i..malo je on pročitao, još manje shvatio, a puno prodaje). njegov je originalitet u istančanoj intuiciji za odbačene stvari. ok, moram priznat da je skandalozno, ali ujedno i genijalno otići u muzej suvremene i zdipiti flašu beuysovog vina i popiti ju!!!
drugi mikelanđelo, nema šta, akademsko obrazovanje i godine rada, napredka i inventivnosti potrebne za naroljavanje vinom

ako je to umjetnost umjetnik je svako deriste koje istrazuje granice dopustenog i izigrava frajera "skandaloznim ponasanjem"

No treba razumjet ljude koji nemaju talenta, a zele biti umjetnici pa smislise koncept
 
Odgovori s citatom
Old 06.01.2006., 19:13   #31
Quote:
Balkanijan Pimp kaže:
drugi mikelanđelo, nema šta, akademsko obrazovanje i godine rada, napredka i inventivnosti potrebne za naroljavanje vinom

ako je to umjetnost umjetnik je svako deriste koje istrazuje granice dopustenog i izigrava frajera "skandaloznim ponasanjem"

No treba razumjet ljude koji nemaju talenta, a zele biti umjetnici pa smislise koncept
ne mislim da su svi i da je sve za bacit, ali stvarno su rijetki oni koji svojim radom prelaze granicu i pripadaju umjetničkom miljeu.
elala is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.01.2006., 02:06   #32
o! pa napokon nešto inteligentno! zadovoljan sam!
mrQ is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2006., 13:59   #33
Car
La Havre is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.09.2010., 12:43   #34
http://www.vjesnik.hr/pdf/2000%5C03%5C12%5C14A14.PDF
Bolji od tebe is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.10.2010., 11:55   #35
Većina umjetničkih djela danas nije drugo negoli preslik, »montaža« i sublimacija postojećega.

U tom smislu današnji umjetnici su spavači, mrtvi, a umjetnost više nije produkt kulture, već civilizacije, odnosno globalizacije, kaže Vladimir Dodig Trokut u povodu instalacije u Zagrebu »Laboratorij čudesa ili wunderkamera«

Vidovnjak, mistik i mag s fascinantnom bibliotekom od 10. 000 okultističkih knjiga Vladimir Dodig Trokut jedinstvena je umjetnička pojava i u svijetu.

Poznavatelj mističnih religijskih spisa, drevnih filozofskih sustava, kabale, biologije, kemije, fizike, antipsihijatrije, ukratko tajnih znanja, Trokut već 30 godina vodi bitku s gradom Zagrebom ne bi li udomio svoj antimuzej (originalan i u svjetskim razmjerima) u kojemu Picasso i kutija šibica imaju istu vrijednost, a koji danas objedinjuje pola milijuna predmeta.
Trokut će izvesti prostornu instalaciju »Laboratorij čudesa ili wunderkamera« u utorak 22. travnja u galeriji »Josip Račić« u Zagrebu, zahvaljujući Jasmini i Darku Bavoljaku iz umjetničke udruge Art De Facto, u izložbenom ciklusu predstavljanja rubnih društvenih fenomena »Excentar«.
Zašto mu Zagreb već 30 godina ne izlazi u susret, što misli o današnjoj umjetnosti, institucijama i okultnoj sceni razgovarali smo s Trokutom u kafiću »Grazia«.

• Što ćete izložiti u »Račiću«?
- Bit će izloženo niz krletki s harmonikom i prikrivenim ptičjim pjevom, bicikl iz Prvoga svjetskog rata s avionskim propelerom te stol s ugljenom i pepelom nazvan »Viva la muerte«. Riječ je o prostornoj instalaciji satkanoj od dvije slike unutar kojih se nalaze podslike. Sama ideja sadržava ideju slojevitosti, odnosno čitanje znakova na više razina svijesti i svjesnosti. Šamanskim postupkom izvodim život kao način postojanja.
Radovi su vezani uz neka moja starija djela, ali u izlogu će biti novija slika »Papillon«, a u dva ormara rad »Zimnica za intelektualce«. Cilj mi je objedinjavanje raznolikih energija koje stvari talože u sebi u biti svoga vlastitog postojanja. Riječ je o antislici koja postavlja pitanje polazi li moja umjetnost iz antimuzeja ili obrnuto.

• Spomenuli ste »Crveni Peristil.
- Jedna od slika u »Račiću« je dio autentičnog materijala iz 1967. i 1968. godine frakcije grupe Crveni Peristil, koju su činili Filip Roje, Nenad Đapić, Stanko Siričević, Toma Bebić, Igor Silani, Božidar Jelinić, pater Mijo Horvat, Zlatan Dumančić i Toma Čleta. Grupa je formirana kao umjetnička, što sam na sudu i dokazao i iz nje su nastale još tri grupe: 3I, Manifest 72. i Grupa 3M.
Smeta mi što je u zadnjim novinskim napisima djelovanje frakcije proglašeno umjetničkim iako je ono bilo uvjetno buntovno i parcijalno političko. Prolijevanje crvene boje na Peristili ne ulazi u svjetska zbivanja, već je bilo odjek zbivanja u Beogradu koje je vodio brat Nenada Đapića - Marković.

• Kako biste se predstavili?
- Ja sam klasični mistik i pitagorejac koji radi s četiri primarna kemijska elementa. Razlika između mene i Beuysa jest što je on kretao iz umjetnosti u šamanizam, a ja krećem od šamanizma u umjetnost.

• Nevjerojatno je da već 30 godina pokušavate udomiti svoj antimuzej jedinstven u svijetu. Kada je on zaštićen kao spomenik kulture?
- Danas više i ne možemo govoriti o antimuzejskom artefaktu jer sedamdesetih godina, kada je antimuzej postao moje besteretno intelektualno vlasništvo, tada mnogi muzeji nisu skupljali razinu takvih trivijalnih materijala koji su danas postali ozbiljni muzejski artefakti. Antimuzej je kao spomenik kulture Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture zaštitio 1981. godine.
Zbirke sadrže cirka pola milijuna predmeta, od čega su 90.000 predmeta zbirke antimuzeja, a 15.000 zbirke klasične umjetnosti, sramotno raštrkane na 35 lokacija na teritoriju Hrvatske, kojima prijeti fizička propast.
Štoviše, mnogi predmeti su i propali, što je protivno svim konvencijama od pariške do rimske. Antimuzej sam sastavio kao niz zbirnica - živ prototip dinamičkog muzeja u preobrazbama.

• Jeste li ikada potpisali darovnicu?

- Republici Hrvatskoj ponudio sam zbirke kao darovnicu 1995. godine, a Gradu Zagrebu 2007. godine, no ništa se nije pomaknulo s mrtve točke. U međuvremenu sam zbirke nudio Rijeci i kada je već sve bilo potpisano, došlo je do opstrukcije dijela struke i pritiska na političare. Nisu uspjeli ni pregovori s Bjelovarom, Koprivnicom, Rovinjem, Balama i Opatijom i Krkom.

• Više puta ste govorili da ćete napustiti zemlju?

- Ja bih rado napustio zemlju, ali je antimuzej zaštićen kao spomenik kulture pa to ne mogu. Umoran sam od svega. Tek sam 1987. dobio mirovinsko i socijalno osiguranje i 17 godina staža u sporu protiv zajednice umjetnika. Živim u nemogućim uvjetima u kojima ne mogu izdržati ni žohari, a na mene je zbog svega što znam do sada izvršeno sedam pokušaja atentata.

• No osim antimuzeja bavili ste se i drugim projektima. Kakvim?

- Ja sam napisao 15 muzeoloških projekata od Golog otoka, Bundeka i Podzemnog grada Istra do Pećigrada (muzej pećnjaka), i to s mentorima u rasponu od Dimitrija Bašićevića i Darka Šnajdera do Tomislava Šole, koji je muzeolog svjetskog ugleda. S pokojnim profesorom Pejakovićem radio sam na proučavanju »Dioklecijanove palače sunca«, a s nekadašnjim gradonačelnikom Beograda Bogdanom Bogdanovićem pleterno pismo.
Znatno prije Tončija Vladislavića osmislio sam i muzej mode. Upravo pišem dvije knjige o legendama Istre - štrigama i štrigunima, ali više nemam takvih briljantnih suradnika kao što je bio Ivo Gattin.

• Što Vam je sve ukradeno iz antimuzeja?

- U cijelosti su mi otuđili zbirku socrealizma, a zahvaljujući Marini Matulović Dropulić, koja je iz atomskog skloništa u Grahorovoj iselila moje zbirke u baraku, pokraden mi je ne samo moj cijeli opus već i cijela zbirka industrijske arheologije i 300 djela hrvatske avangarde.


• Ima li Vaše podrijetlo veze s vidovnjaštvom?

- Moji djedovi bili su žreci iz Hercegovine, mjesta Crveni Grm blizu Čapljine - primordijalni ljudi koji baštine znanje vjekova - vidari, travari, iscjelitelji. Svakih stotinu godina rađalo se dijete s takvim moćima. Otac mi je sačuvao sve knjige.
• Kada ste počeli skupljati građu?
- Predmete sam počeo skupljati sa sedam godina, i to arheološku građu u okolici Dubrovnika, gdje je moj otac kao inženjer radio na gradnji aerodroma. Tada sam proučavao i špilje na Šipanu i Korčuli. Školu sam mrzio i majka mi je da mi zadrži pažnju u školi, davala po 25 šibica da se s njima igram. Otac, inače vojna osoba, podržavao me u svemu i bio je sjajan izumitelj bojnih naprava.

• Jeste li ikada znanstveno potvrdili svoje moći?

- Na meni su rađeni eksperimenti u Rimu i u vojnoj bolnici u Splitu s kartama, i dakako snimanjem moždane aktivnosti nakon čega sam, kao dokazani vidovnjak, oslobođen od vojske s 27 godina. Inače, bio sam »nepoželjan« kao osoba koja svojim umjetničkim djelovanjem loše utječe na socijalistički moral i radne ljude te sramoti SFRJ, zbog čega 12 godina nisam imao putovnicu.

• Što je bio početak zbirke?

- Sav moj životni napor bio je usmjeren na skupljanje antropoloških predmeta. Samo iz Dalmatinske zagore imam 1150 jedinica građe od lončarstva, na kojemu sam proučavao genotip, do tradicionalne obrade drva. Još sam kao mlad skupljač proučavao oslikane ruke s magijskim simbolima i znakovima. S vremenom je zbirka rasla i najviše sam predmeta nalazio za zagrebačkim smetlištima. Romima, za koje uvijek ističem da su bili moji najbolji kustosi, davao sam bakar za predmete.

• Uvijek ističete da posjedujete djela Picassa i Matissea. Kako ste došli do njih?

- Umjetnička zbirka slika danas je položena u HAZU. Kako sam došao do slika? Moj otac je radio na reparacijama i supstitucijama umjetnina za Antu Topića Mimaru, a taj rad poslije nastavljam i ja. Prateći stanovite židovske i armenske »kanale«, koji potražuju više od milijun umjetnina otuđenih za vrijeme Drugoga svjetskog rata, došao sam do izvora informacija i djela koja nisu s toga popisa.

• Jesu li umjetničke udruge klanovi?

- Umjetnička udruženja su sama po sebi klanovi podložni manipulacijama. Pa pogledajte samo koliko članova ima HDLU. A njemačka zajednica umjetnika na 95 milijuna stanovnika ima 42 plus deset pridruženih članova!

• Jesu li hrvatski muzeji prestatični?

- Svakako, zagrebački muzeji statički su poput robne kuće Nama. Ni Akademija likovnih umjetnosti nije ono što bi trebala biti. Kada sam bio na umjetničkoj akademiji u Stuttgartu, zaprepastilo me da ona radi 24 sata pa možete i u tri u jutro doći do profesora!

• Što mislite o današnjoj umjetnosti?

- Današnja umjetnost nije mrtva, već umjetnici. Većina djela nije drugo negoli preslik, »montaža« i sublimacija postojećega. U tom smislu današnji umjetnici su spavači, mrtvi, a umjetnost više nije produkt kulture, već civilizacije, odnosno globalizacije.


• Što je bitno za umjetničku kreaciju?

- Umjetnost ako nema antropološko uporište, nema smisla. Danas je ona produkt nesvjesnoga. Ideje ludila, smrti, tijela, ljubavi i orgazmičkog iskustva i mogućnost buđenja svijesti kao primordijalni strahovi temeljni su za stvaranje bića i nadsvijesti. Umjetnost mora biti oslobođena ideje ega ličnosti i misli, što znači da prava umjetnost ne nastaje u umu, već u srcu.
Bolji od tebe is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.10.2010., 11:58   #36
• Što biste izdvojili u vlastitim istraživanjima?

- Posebno sam se bavio proučavanjem Wilhelma Reicha i njegove orgonske (seksualne) energije shvativši da život ne počiva na kisiku, već vodiku 12 i na rešetki vode koja je transformacija pentagrama u heksagram u prvom stupnju mutacije.

• Koliko je seksualna energija bitna?

- Seks je ideja tijela. Ako se sjećate Beuysova rada u kavezu s kojotom, mogli ste vidjeti kako on životinji prenosi kozmogonijsku seksualnu energiju. Kojot je mirno jeo iz Beuysove ruke. U tom smislu seks je produkt svijesti, bića i ljubavi, transcendentalna energija svemira i polje stvoritelja.
Kao reichovac i chardenovac došao sam do spoznaje da su muškarci nastali od minerala, a žene iz vode, o čemu govore tjelesni rudimenti. Najvažnije pitanje fizike jest kako je energija prešla u materiju. Čovjek i nije drugo negoli psihokemijski sklop. Danas tek znanost potvrđuje tisućljećima stara znanja od tantre do taoa.

• Što biste prorekli?

- Predviđam da će u budućnosti biočipovi biti od vode. »Voda koja pamti« bio je znanstveni projekt kojim sam se bavio s profesorom Vladimirom Ružićem i pokojnim Miroslavom Mojsnerom 1982. i daleko smo otišli, napravivši niz elaboracija i eksperimenata, ali projekt je zaustavljen zbog financijskih poteškoća.

• Što mislite o zagrebačkim okultistima?

- U Zagrebu postoji okultno podzemlje, bolje rečeno okultno-hermetička mafija koja se bavi magijom u kućnoj radinosti, odnosno posjeduje reciklirano znanje iz populističkih trećorazrednih knjiga. Izuzev par pojedinaca, više nema takvih okultista kao što su bili i jesu učenici hamburške škole astrologije poput Josipa Gmaza, koji je bio i u Titovom liječničkom timu, ili Artura Getza, Miroslava Mojsnera, Vladimira Ružića, Drage Plečka, svećenika Milana Preloga, koji je napisao makrobiotiku 1880. godine u Celju, ili Antuna Straslowskog.

• Na nirnberškim vješalima jedan je njemački general rekao da je »Hitler bio neizbježna sudbina«.

Vjerujete li u sudbinu?

- Svaki čovjek nije svjestan svoje sudbine. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata trajao je paralelni tajni rat okultista, ali malo ljudi zna da je recimo Alistair Crowley suprotstavio ideji svastike simbol pentagrama. Tajna vlada uvijek upravlja svijetom, primijetit ćete da se »proročanstva« ostvaruju.

• Vraćaju li se ljudi religioznoj duhovnosti?

- Ljudi se ne vraćaju religioznosti, već religiji. Religioznost i vjera nemaju ništa zajedničko. Bitan je osobni odnos prema Bogu, a ne vjera kao sustav.

• Biste li nam otkrili neku tajnu?

- Godine 2012. zatvaraju se svi kalendari jer se približava velika katarza zbog završetka jedne kozmičke godine. Malo ljudi zna i da među nama žive najmanje još tri paralelna svijeta s puno superiornijom tehnologijom i razinom svijesti, a nazivaju se arijevcima.

Materijal na Jakuševcu

• Kakvi su Vaši kontakti s MSU?

- Teško sam se razočarao kada su me odbili da spojim svoje zbirke s njihovima u jedinstvenu cjelinu. Muzej suvremene umjetnosti propao je intelektualno 1986. i poslije kada je došlo do velikog odljeva »mozgova« - Becka, Bašićevića, Putara, Kelemena, Matičevića, Susovskog i Šole. Danas je to kustoski »sustav namještaljki«. Razočarao sam se i u Tehničkom muzeju, koji je nad dijelom moje zbirke izvršio kulturocid kada je deponiran materijal iz MDC-a 1999. izbacio na Jakuševac.

Spasili više od 4000 umjetnina

•Što ste radili tijekom rata?
- U srpnju 1990. sam osnovao antiratnu grupu, stožer antimuzeja i jedinicu po uzoru na Ivana Šibla specijalnih namjena radi prikupljanja materijala s područja zahvaćenih ratom i Odsjek za reparaciju i supstituciju umjetnina pri Obavještajnoj zajednici. Nas 17-ero, povjesničara umjetnosti, gardista, snimatelja i arhivara spasilo je više od 4000 umjetnina sa sve tri zaraćene strane na bojišnicama od knjiga do kaleža, ikona i drugog povijesnog materijala.
Bolji od tebe is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.11.2017., 19:51   #37
https://www.youtube.com/watch?v=de3-BJdrfyM

Predavanje na izložbi "Stvarniji svijet ili nikakav svijet"

Mali salon, Rijeka, 1995.
Bolji od tebe is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.09.2018., 09:33   #38
Pokoj vječni daruj njemu Gospode: https://www.vecernji.hr/vijesti/prem...-pisac-1267761

Sveti Petar bi mogao imati problema:

Trokut: Četrnaest godina nisam imao putovnicu jer sam ratovao s komunistima. Ne bombama nego riječima i djelima. Prvo sam rušio onu državu i gradio ovu. Sad ću početi rušiti i ovu. Živio sam godinu dana u Parizu i kratko vrijeme sam proveo u New Yorku na Manhattanu. Tamo sam ugradio u jedan kolaž novčani ček od slike koju sam prethodno prodao - podizanje temeljnog kapitala kroz umjetničko djelo. To se djelo kasnije prodalo za 1 350 000 dolara. Imao sam agenticu koja mi je rekla da mogu ostvariti svjetsku slavu, no ja sam pobjegao nakon 24 dana. Ipak sam ja vlaj iz Dalmatinske zagore koji se ne snalazi u tom svijetu. Dolazim iz obitelji vidara, iscjeljitelja, vištuna ako hoćete. Svako toliko se u obitelji rodi jedan imberlani ka šta san ja.
krena is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.09.2018., 15:56   #39
U ZAGREBU je jučer u 70. godini života preminuo Vladimir Dodig Trokut, ugledni likovni umjetnik, šaman, sakupljač umjetnina, galerist, muzeolog, donator, povjesnik, antropolog, teoretičar, predavač, publicist, javio je Seebiz.eu.

Trokut je rođen 4. travnja 1949. godine u Kranju, osnivač je prvog svjetskog Anti-muzeja, imao je više od 700 izložbi, akcija, performansa, instalacija, predstava...

Djela su mu u svjetskim muzejima i zbirkama

Spominje ga se u više enciklopedija i leksikona, među kojima i u leksikonu "Who is Who?", kao i u svjetskim pojmovnicima. Njegova djela nalaze se u svjetskim muzejima i zbirkama, dobitnik je nagrade za životno djelo HDLU-a

Kako je navedeno na njegovoj stranici, umjetničko djelovanje započinje 10. veljače 1968. godine u Splitu i tamo se školuje do 1976. godine, kod Ante Kaštelančića i Božidara Jelinića, a od 1976. živi i djeluje u Zagrebu, školuje se kod Dimitrija Baščićevića - Mangelosa, Radoslava Putara, Darka Schneidera, Haralda Szeemanna, Branka Fučića, Bogdana Bogdanovića, Mladena Pejakovića i drugih, a povremeno djeluje, radi i živi u inozemstvu.

Bio je lider i osnivač više grupa

Družio se i s priznatim umjetnicima Josephom Beuysom, Johnom Cageom, Nam June Paikom i drugima. Lider je i osnivač više formalnih i neformalnih grupa: frakcije grupe Crveni Peristil, 3i, grupa 30, Manifest 72, grupe A, B, C, D, E, grupa Atributivna participacija (suosnivači su Darko Schneider i Harald Szeemann).

U periodu od 1998. do 2005. godine u Labinu, s Haraldom Szeemannom udružuje vjenčanjem Antimuzej i Muzej opsesije za koji je tiskana grafička mapa od 15 listova i 185 artefakata - publikacija, edicija, kartolina, pečata itd.

Godine 1966, 1967. i 1968. bavi se signalističkom, letrističkom i objekt-poezijom. Od 1968. godine kreće iz šamanizma u umjetnost, a iz umjetnosti u anti-muzeologiju. Deklarira se anarholiberalom i orfeistom, bavi se objektivnom umjetnošću.

Utemeljitelj je Anti-muzeja

Začetnik je varijante konceptualne i post-konceptualne no-umjetnosti i tvorac je novih muzeoloških i umjetničkih praksi u svjetskim razmjerima, kao i nazivlja u novoj umjetničkoj praksi i muzeologiji kao što je pojam Anti-muzeja, Black-it-arta, Black out-arta, Black no-arta, industrijske arheologije i arheologije krvi.

Autor je opusa različitih izvorišta od autorskog odabira predmeta do ne-mislilačkog pojma stvaralaštva kao no-mentalne forme.

Utemeljitelj je sveobuhvatnog likovnog i muzeološkog projekta Anti-muzej, Otvoreni muzej, Borbeni muzej, Muzej za svaki dan, Totalni muzej, Muzej bez zidova itd. U svojim zbirnicama čuva 500 000 artefakata, dislociran je na 35 mjesta u Hrvatskoj i inozemstvu, pod preventivnom je zaštitom Regionalnog zavoda za zaštitu kulturne baštine od 1981. godine. Anti-muzej je intelektualno vlasništvo, duhovno vlasništvo i transfer znanja V.D.T-a i patent i inovacija muzejske prakse u svjetskim razmjerima.

Javnosti je poznato da je godine 1991. zbirka Anti-muzeja, zaštićeni spomenik kulture, darovan u cjelini hrvatskom narodu, a 2012. godine data je na upravu Vijeću Europe.

Činjenica je da je Anti-muzejski koncept međunarodno prihvaćen, segmentalno realiziran i prikazan u više od pet zemalja.

izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/...k/2021622.aspx
Bolji od tebe is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.09.2018., 18:38   #40
Vladimir Dodig Trokut jedno je od prepoznatljivih gradskih lica koje ne treba posebno predstavljati. Ova osebujna ličnost prvi put je ugledala svjetlo dana godine 1949. u Kranju (Slovenija), a danas ju poznajemo kao likovnog umjetnika, šamana, sakupljača umjetnina, pedagoga, galerista, muzeologa, donatora, povjesničara (umjetnosti), antropologa, predavača, publicista, osnivača prvog svjetskog Anti-muzeja i tko zna što još sve ne. Tijekom desetljeća neprekidnog rada realizirao je više od 700 problemskih izložbi, akcija, performansa, instalacija, kazališnih predstava, monodrama i dr. Obitava i pohranjuje svoju nepreglednu zbirku fantastičnih predmeta na više lokacija, ne samo u Zagrebu.

Mi smo ga posjetili u njegovom najčešćem prebivalištu, u suterenskom stanu u Tomašićevoj ulici, s lijepim izlazom na unutrašnje dvorište zgrade, privlačnim svjetlom i jedinstvenom atmosferom karakterističnom za Trokuta. Proveli smo kod njega nekoliko sati te uz domaću rakiju od koprive razgovarali o različitim aspektima naše četvrti, koju Trokut dobro poznaje, a fragmente zanimljivog razgovora donosimo vam ovdje.



Bojan Krištofić: Što je utjecalo na vaš dolazak u ovaj zagrebački kvart?

Vladimir Dodig Trokut: To je niz događanja i zbir metafizičkih silnica na različitim pozicijama u odnosu na ideju građanskog načina opstojnosti u jednom životnom okruženju. Zapravo sam skloniji kvartovima poput Trešnjevke, gdje sam dugo godina živio u kući u Mrežničkoj, a poslije toga sam jedno vrijeme bio u Novom Zagrebu, u Zapruđu, a nakon toga na Krugama, u jednoj od učionica nekadašnje osnovne škole gdje je sad javno učilište za odrasle. Tamo sam i radio. Imao sam oko sedamdeset učenika koji su se često mijenjali. Predavao sam im povijest i teoriju umjetnosti kao umjetnik i sakupljač umjetnina, no tamo sam se susreo s građanskim nerazumijevanjem kolega i profesora. Otišavši otamo, preselio sam se u Boškovićevu, u jedan mali stan na vrhu zgrade, u potkrovlju, gdje sam nastavio s predavanjima i umjetničkim opservacijama. Gostovali su tamo mnogi ljudi, povjesničari umjetnosti, filozofi, pjesnici… Riječ je o mom cjeloživotnom projektu posvećenja umjetnosti. Stjecajem okolnosti, od 1968. nadalje počinjem prvo kao pjesnik u maniri vizualne poezije, a zatim me zaokupljaju ideje paralelnih svjetova, misticizma i posebno šamanizma.

BK: Je li vam onda u ovom predjelu grada nešto bilo posebno inspirativno?

VDT: Prostor u Boškovićevoj nije bio moj, potucao sam se svugdje… I nigdje. No, navigirao sam prema ovom dijelu grada jer me zanimao zbog svoje arhitekture i urbanizma uopće. Zgrade ovdje posjeduju zanimljive interijere, a i družio sam se s mnogim arhitektima stare škole, iz generacije izvorne avangarde. Privolio sam ih na ideju rada na širenju svijesti i kolaboraciji između različitih koncepcija arhitekture te barem na promišljanje novih rješenja unutar urbanističkog sustava, kako bismo ga prilagodili istinskim potrebama čovjeka. Grad sam shvaćao kao živi organizam, kao živuće mišićno tkivo.


Ipak, kao prostor, grad je sam po sebi mrtav ako u njemu ne postoji mogućnost događanja života, kao što je postojala ovdje, u ovoj četvrti. Razlog zašto sam se doselio u Tomašićevu je upravo taj što sam ovdje prepoznao taj potencijal. Recimo da život četvrti teče iz stanova, dvorišta i haustora u cijeli kartezijanski urbanistički sustav u kojem su ta izvorišta smještena. Tako je moje viđenje protoka energije grada prilično kompatibilno s vašom idejom Dizajn distrikta. Kao što sam spomenuo, kako sam bio vezan uza Zagreb druženjem s različitim zanimljivim gradskim licima, dok sam živio u Boškovićevoj želio da se njihovom prisutnošću preobrazi takva ulica, sama po sebi jako dosadna. Kad sam ’76. došao iz Splita u Zagreb, sve oko mene bilo mi je potpuno novo i kao takvom sam mu pristupao, kao tabuli rasi. To je jedan od načina povezivanja života i arhitekture. Zarana sam počeo pridavati mističke konotacije prostorima u kojima sam boravio. Mnogo sam se družio s Dimitrijem Bašičevićem Mangelosom i Radoslavom Putarom, i oni su mi približili nova shvaćanja u tom smislu.

Ukratko, poslije Boškovićeve Tomašićeva 12 postala je jednom od mojih adresa do današnjeg dana.

Učinilo mi se da Tomašićeva odiše nekom vitalnošću, posebno zbog populacije koja je tada bila mješavina stare zagrebačke gospode i ljudi koji su se doselili poslije rata, uglavnom radnici i radnice. Među njima sam se osjećao kao svoj na svome. Vidite, to je jedan od pokazatelja da Martićeva, ne kao sama ulica nego kao sveukupan urbani prostor, ima specifičnu životnost, koja nije shvatljiva na prvi pogled, niti sasvim lako čitljiva. Moje vlastite aktivnosti u Tomašićevoj gravitirale su ka nastajućoj konstelaciji umjetničkih ateliera i stanovnika koji su se malo-po-malo počinjali baviti proizvodnjom kulture i/ili umjetnosti, na bilo koji način. Iako nisam imao mnogo izbora u to vrijeme, to je jedan od razloga zašto sam se odlučio trajno nastaniti (i) u Tomašićevoj.

Kvart danas više nije dio starog Zagreba, nego potpuno suvremena četvrt koja je uza svu uniformiranost ipak zadržala dovoljno prostora za greške i odstupanja od dominantne urbane matrice, za različite marginalije. Mnogo toga što je ovdje bilo originalno uništeno je i poništeno.

Generalno, Zagreb je izgubio svoju nekadašnju aureolu, po meni je to mrtav grad, čast rijetkim iznimkama poput ovog okruženja. Zagreb je grad vreve i užurbanih malograđana među kojima zapravo više nema izvorne građanske klase, ona je nestala, odnosno nema radničke klase. Grad je živio sve do devedesetih. Mogao si izaći na ulicu u bilo koje doba dana ili noći i sreo bi nekog s kim možeš otići na piće ili momentalno početi nešto raditi.


U posljednjih tridesetak godina gotovo se potpuno promijenila prostorna infrastruktura grada, vjerojatno nagore, no stiglo je i mnogo novih, drugačijih ljudi što nije nužno loše. Promjene su vrlo interesantne, kakve god bile. Izmijenila se dinamika ponude i potražnje, što je pogodovalo ovom kvartu, konkretno. Tijekom sljedeće dvije ili tri godine, ako će se sve odvijati sadašnjim tempom, ovo bi mogla postati nova gradska jezgra, u skladu sa sličnim pariškim ili bečkim kvartovima, ali s obnovljenim vlastitim identitetom. Njegova nova, sadašnja profilacija nikako ne može biti loša, samo ju ljudi trebaju biti spremni prihvatiti, a Grad shvatiti da im kvalitetnom socijalnom politikom mora ići na ruku. Takav koncept organizacije života svakako je u mnogočemu bolji od koncepta koji je prevladavao devedesetih, kad ga u biti uopće nije ni bilo.


izvor:http://designdistrict.hr/person/vlad...rganic-tissue/
Bolji od tebe is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 18:49.