Jesu li evanđelja vješto smišljene (grčke) bajke - odgovor jednom i za svagda

[urlator]

Nepoznati kaže:

Moderna židovska enciklopedija vs. prastari novozavjetni hvalospjevi o svojim čudotvornim religijskim junacima. Što misliš, koji je bolji izvor objektivnih informacija?

zasto mislis da bi to trebala biti zidovska enciklopedija? prije svega, sigurno da je puna predrasuda o hriscanstvu, a s druge strane, u modernim izvorima se moze naci tona netacnih informacija. ja bih prije rekao da su stariji tekstovi vjerodostojniji. danas je gotovo nemoguce naci istinite informacije o ratu u bosni koji se desio prije 20 godina, a ovde govorimo o dogadjajima starim 2000 godina. sta mislis, ciji izvor je objektivniji po tom pitanju: srpski, hrvatski ili muslimanski?

[AvluV]

kom1 kaže:

Pavao je svakako bio vrlo učen i vrlo inteligentan.

Vjerojatno je da je Židov iz Tarza, ali nema mnogo podataka zbog čega je bio toliko sklon prema poganima? To su mnogi primjetili, iako neki vjeruju kako je to njegovo okretanje prema poganima čisto vjerske prirode drugi se sa tim nebi složili. Negdje sam čitao da je Grčki u Rimu u 1 stolječu bio češči jezik od latinskog, kao jezik učenih ljudi. To bi moglo objasniti zašto grčki. Ali zašto se okreće poganima?

Koji dokaz ima da persona imenom Pavao s opisanim djelima je postojala ??
Mislim dokaz van dogmatske literature.
S obziirom na putovanja i djela opisana u poslanicama i djelima to su extrordinarna djela i velika čudesa no nigdje nema zapisano o tim djelima uopće.
Postoji li ijedna osoba iz povjesti koja je imala takvu rutu putovanja i životopis kao što je Pavao opisan.
Definitivno da postoji ali nije imenom Pavao.

[juanpablom]

A tko je?

[AvluV]

juanpablom kaže:

A tko je?

Pročitaj Filostratovu knjigu o Apoloniju koji je proveo u Tarzu godina i godina.

[Nepoznati]

kom1 kaže:

Pavao je svakako bio vrlo učen i vrlo inteligentan.

Možda, no kako pomiriti s time da je bio sadistički progonitelj i ubojica nekakvih svetih ljudi ("prije nego što je imao svoju privatnu viziju Isusa")?

" bijah revnitelj //zelot// Božji kao što ste svi vi još danas. (4) Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice muževe i žene, "
"mnoge sam svete, u tamnice zatvorio, ... dao svoj glas kad su ih ubijali i po svim ih sinagogama često mučenjem prisiljavao psovati i, prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih čak i u tuđim gradovima."

Izbaciše ga (svetog Stjepana) iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao(Pavao) . I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi duh moj!" Onda se baci na koljena i povika iza glasa: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" Kada to reče, usnu. Savao je pristao da se Stjepan smakne.

"Savao (Pavao) je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuće, odvlačio muževe i žene i predavao ih u tamnicu. "
Djela 8, 26-40

Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim (??!), pođe k velikomu svećeniku, zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem.

Kako bi se ovakav monstrum mogao pretvoriti u anđela? Božjim čudom?

Meni to, pak, djeluje kao antižidovska propaganda ranih kršćana. Lukavo prikazati "nekog od njih" kako je klao, ubijao, bacao u okove žene i muškarce - svete jude.

Izgleda da je i nakon preobraćenja ostalo nešto od stara karaktera:

Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet.

Vjerojatno je da je Židov iz Tarza, ali nema mnogo podataka zbog čega je bio toliko sklon prema poganima? To su mnogi primjetili, iako neki vjeruju kako je to njegovo okretanje prema poganima čisto vjerske prirode drugi se sa tim nebi složili. Negdje sam čitao da je Grčki u Rimu u 1 stolječu bio češči jezik od latinskog, kao jezik učenih ljudi. To bi moglo objasniti zašto grčki. Ali zašto se okreće poganima?

Stvar nije crno bijela. Kršćanski apologeti, naime, žele nametnuti tezu da su Židovi bili strogo isključivi i zatvoreni, te da nikoga od nežidova nisu puštali u "svoje izabrane redove". Onda tobože "dolazi sveti napredni Pavao i otvara vrata neobrezanim nežidovima i zalaže se za istinito štovanje Boga".

U enciklopediji ima članak koji to objašnjava. Navode se radovi koji dokazuju da su židovi tog vremena bili otvoreni prema poganskim obraćenicima na židovstvo, misionarili i puštali su ih u svoje redove bez obzira na neobrezanje.

Židovski proselitizam i Pavao

Before the authenticity of the story of the so-called conversion of Paul is investigated, it seems proper to consider from the Jewish point of view this question: Why did Paul find it necessary to create a new system of faith for the admission of the Gentiles, in view of the fact that the Synagogue had well-nigh two centuries before opened its door to them and, with the help of the Hellenistic literature, had made a successful propaganda, as even the Gospels testify? (Matt. xxiii. 15; see Schürer, "Gesch." 3d ed., iii. 102-135, 420-483; J. Bernays, "Gesammelte Abhandlungen," 1885, i. 192-282, ii. 71-80; Bertholet, "Die Stellung der Israeliten und Juden zu den Fremden," 1896, pp. 257-302.) Bertholet (l.c. pp. 303-334; but see Schürer, l.c. i. 126) and others, in order that they may reserve the claim of universality for Christianity, deny the existence of uncircumcised proselytes in Judaism, and misconstrue plain Talmudic and other statements referring to God-fearing Gentiles (Bertholet, l.c. pp. 338-339); whereas the very doctrine of Paul concerning the universal faith of Abraham (Rom. iv. 3-18) rests upon the traditional interpretation of Gen. xii. 3 (see Kuenen, "Prophets and Prophecy in Israel," pp. 379, 457) and upon the traditional view which made Abraham the prototype of a missionary bringing the heathen world under the wings of the Shekinah (Gen. R. xxxix., with reference to Gen. xii. 5; see Abraham; Judaism; Proselyte). As a matter of fact, only the Jewish propaganda work along the Mediterranean Sea made it possible for Paul and his associates to establish Christianity among the Gentiles, as is expressly recorded in the Acts (x. 2; xiii. 16, 26, 43, 50; xvi. 14; xvii. 4, 17; xviii. 7); and it is exactly from such synagogue manuals for proselytes as the Didache and the Didascalia that the ethical teachings in the Epistles of Paul and of Peter were derived (see Seeberg, "Der Katechismus der Urchristenheit," 1903, pp. 1-44).

The answer is supplied by the fact that Jewish proselytism had the Jewish nation as its basis, as the names "ger" and "ger toshab" for "proselyte" indicate. The proselyte on whom the Abrahamic rite was not performed remained an outsider. It was, therefore, highly important for Paul that those who became converted to the Church should rank equally with its other members and that every mark of distinction between Jew and Gentile should be wiped out in the new state of existence in which the Christians lived in anticipation. The predominating point of view of the Synagogue was the political and social one; that of the Church, the eschatological one. May such as do not bear the seal of Abraham's covenant upon their flesh or do not fulfil the whole Law be admitted into the congregation of the saints waiting for the world of resurrection? This was the question at issue between the disciples of Jesus and those of Paul; the former adhering to the view of the Essenes, which was also that of Jesus; the latter taking an independent position that started not from the Jewish but from the non-Jewish standpoint. Paul fashioned a Christ ofhis own, a church of his own, and a system of belief of his own; and because there were many mythological and Gnostic elements in his theology which appealed more to the non-Jew than to the Jew, he won the heathen world to his belief.

http://jewishencyclopedia.com/view.j...#ixzz1GwUqXyMn

http://translate.google.com/#

Prije nego što se pozabavimo "autentičnošću" priče o tzv obraćenju Pavla, valja razmotriti sa židovskog stajališta ovo pitanje: Zašto je Pavao morao smišljati kreirati novi sustav vjere za prihvaćanje pogana u židovstvo, s obzirom na činjenicu da je sinagoga već gotovo dva stoljeća prije otvorila svoja vrata za njih i, uz pomoć helenističke književnosti, imala uspješnu propagandu, o kojoj čak i evanđelja svjedoče? (Mt xxiii 15;. Schürer vidi, "Gesch." 3d ed, III 102-135, 420-483,.. J. Bernays, "Gesammelte Abhandlungen", 1885, 192-282 i., ii 71-80. ; Bertholet, "Die Stellung der Juden und Israeliten Fremden zu den," 1896, str 257-302)

Bertholet (lc str 303-334;. ali vidi Schürer, LCI 126) i drugi, da bi mogli rezervirati zahtjev univerzalnosti za kršćanstvo, poriču postojanje neobrezanih obraćenika u židovstvu, te pogrešno konstruiraju jasne Talmudske i druge izjave koje se odnose na bogobojazne pogane (Bertholet, LC str 338-339), dok sam nauk Pavla o univerzalnoj vjeri Abrahama (Rim. iv. 3-18) počiva na tradicionalnom tumačenju Postanka XII. 3 (pogledajte Kuenen, "Proroci i proroštva u Izraelu", str 379, 457) i na tradicionalnom učenju gdje je Abraham prototip misionara koji donosi narodima svijeta pod okrilje shekinah-a (Post. R. XXXIX., s obzirom da Post xii 5;. vidi Abraham, judaizam, obraćenici). Zapravo je upravo židovska propaganda uz Sredozemno more omogućila Pavlu i njegovim suradnicima da se utvrdi kršćanstvo među poganima, kao što je izričito zabilježeno u Djelima apostolskim (x. 2; XIII 16, 26, 43,. 50; xvi 14;. xvii 4, 17;. xviii 7);. i upravo iz takvih sinagoga su došli priručnici za obraćenike kao Didahe i Didascalia, iz kojih su izvedena etička učenja u poslanicama Pavla i Petra (vidi Seeberg , "Der Katechismus der Urchristenheit", 1903, str 1-44).

Odgovor je u činjenici da je židovski prozelitizam imao židovsku naciju kao svoju bazu, kao što imena "ger" i "GER toshab" za "obraćenika" ukazuju.
Obraćenik na kojem Abrahamski obred obrezanja nije izvršen ostao je autsajder. Bilo je, dakle, vrlo važno za Pavla da oni koji su se konvertirali u Crkvu trebaju imati jednaki rang s drugim pripadnicima te da svaki znak razlikovanja između Židova i pogana treba biti izbrisan u novo stanje postojanja u kojem su kršćani živjeli u očekivanju. Prevladavajuće gledište Sinagoge je bilo političko i društveno, a ono od Crkve, eshatološko.
"Mogu li oni koji ne nose pečat Abrahamova saveza na svome tijelu ili ne ispunjavaju cijeli Zakon biti primljeni u kongregaciju svetih, čekajući svijet uskrsnuća?" To je bilo prijeporno pitanje između Isusovih učenika i onih Pavla; gdje su se učenici držali pogleda Esena, što je također bio pogled od Isusa; a Pavao je uzeo neovisnu poziciju koja je započela ne sa židovskog, nego s NE- židovskog stajališta. Paul je kreirao vlastitog Krista, svoju vlastitu crkvu, i vlastiti sustav vjerovanja, a jer su mnogi mitološki i gnostički elementi u njegovoj teologiji bili privlačni ne-židovima nego židovima, on je uspio poganski svijet pridobiti za svoju vjeru.

[Nepoznati]

urlator kaže:

zasto mislis da bi to trebala biti zidovska enciklopedija?

Zanimljiv izvor informacija, kako god okreneš. Zašto se slijepo i dogmatski držati samo jedne strane, koja uporno hvali svoje junake i ne želi im priznati niti najmanju greškicu?

prije svega, sigurno da je puna predrasuda o hriscanstvu, a s druge strane, u modernim izvorima se moze naci tona netacnih informacija. ja bih prije rekao da su stariji tekstovi vjerodostojniji.

Miješaš kruške i jabuke. Današnje enciklopedije napisane su sa spoznajama učenih ljudi koji su imali pregled tisuća godina unazad, i golemu literaturu koja se time bavila.
A grčki Novi zavjet je poprilično praznovjeran propagandistički spis, vrlo jednoumno usmjeren, s mnoštvom bajkica i čudesa, poglavito namijenjen liturgijskim čitanjima grčkog govorng područja s poganskim tradicijama.

danas je gotovo nemoguce naci istinite informacije o ratu u bosni koji se desio prije 20 godina, a ovde govorimo o dogadjajima starim 2000 godina. sta mislis, ciji izvor je objektivniji po tom pitanju: srpski, hrvatski ili muslimanski?

Neka prođe par desetaka godina, povjesničari počnu dublje istraživati o svemu, otvore se tajni arhivi koje države čuvaju, pa će sve biti mnogo jasnije, kad se duhovi smire.

[AvluV]

Nepoznati kaže:

Zanimljiv izvor informacija, kako god okreneš. Zašto se slijepo i dogmatski držati samo jedne strane, koja uporno hvali svoje junake i ne želi im priznati niti najmanju greškicu?

Isto kao ti uporno što blatiš.
Nalaziš mane a vrline negiraš.

[Nepoznati]

AvluV kaže:

Nalaziš mane a vrline negiraš.

Mora i to netko odradit. Zašto ne čuti i drugu stranu što ima za reć.

[juanpablom]

Nepoznati kaže:

Možda, no kako pomiriti s time da je bio sadistički progonitelj i ubojica nekakvih svetih ljudi ("prije nego što je imao svoju privatnu viziju Isusa")?



Kako bi se ovakav monstrum mogao pretvoriti u anđela? Božjim čudom?

Meni to, pak, djeluje kao antižidovska propaganda ranih kršćana. Lukavo prikazati "nekog od njih" kako je klao, ubijao, bacao u okove žene i muškarce - svete jude.

Izgleda da je i nakon preobraćenja ostalo nešto od stara karaktera:





Stvar nije crno bijela. Kršćanski apologeti, naime, žele nametnuti tezu da su Židovi bili strogo isključivi i zatvoreni, te da nikoga od nežidova nisu puštali u "svoje izabrane redove". Onda tobože "dolazi sveti napredni Pavao i otvara vrata neobrezanim nežidovima i zalaže se za istinito štovanje Boga".

U enciklopediji ima članak koji to objašnjava. Navode se radovi koji dokazuju da su židovi tog vremena bili otvoreni prema poganskim obraćenicima na židovstvo, misionarili i puštali su ih u svoje redove bez obzira na neobrezanje.

Židovski proselitizam i Pavao

Before the authenticity of the story of the so-called conversion of Paul is investigated, it seems proper to consider from the Jewish point of view this question: Why did Paul find it necessary to create a new system of faith for the admission of the Gentiles, in view of the fact that the Synagogue had well-nigh two centuries before opened its door to them and, with the help of the Hellenistic literature, had made a successful propaganda, as even the Gospels testify? (Matt. xxiii. 15; see Schürer, "Gesch." 3d ed., iii. 102-135, 420-483; J. Bernays, "Gesammelte Abhandlungen," 1885, i. 192-282, ii. 71-80; Bertholet, "Die Stellung der Israeliten und Juden zu den Fremden," 1896, pp. 257-302.) Bertholet (l.c. pp. 303-334; but see Schürer, l.c. i. 126) and others, in order that they may reserve the claim of universality for Christianity, deny the existence of uncircumcised proselytes in Judaism, and misconstrue plain Talmudic and other statements referring to God-fearing Gentiles (Bertholet, l.c. pp. 338-339); whereas the very doctrine of Paul concerning the universal faith of Abraham (Rom. iv. 3-18) rests upon the traditional interpretation of Gen. xii. 3 (see Kuenen, "Prophets and Prophecy in Israel," pp. 379, 457) and upon the traditional view which made Abraham the prototype of a missionary bringing the heathen world under the wings of the Shekinah (Gen. R. xxxix., with reference to Gen. xii. 5; see Abraham; Judaism; Proselyte). As a matter of fact, only the Jewish propaganda work along the Mediterranean Sea made it possible for Paul and his associates to establish Christianity among the Gentiles, as is expressly recorded in the Acts (x. 2; xiii. 16, 26, 43, 50; xvi. 14; xvii. 4, 17; xviii. 7); and it is exactly from such synagogue manuals for proselytes as the Didache and the Didascalia that the ethical teachings in the Epistles of Paul and of Peter were derived (see Seeberg, "Der Katechismus der Urchristenheit," 1903, pp. 1-44).

The answer is supplied by the fact that Jewish proselytism had the Jewish nation as its basis, as the names "ger" and "ger toshab" for "proselyte" indicate. The proselyte on whom the Abrahamic rite was not performed remained an outsider. It was, therefore, highly important for Paul that those who became converted to the Church should rank equally with its other members and that every mark of distinction between Jew and Gentile should be wiped out in the new state of existence in which the Christians lived in anticipation. The predominating point of view of the Synagogue was the political and social one; that of the Church, the eschatological one. May such as do not bear the seal of Abraham's covenant upon their flesh or do not fulfil the whole Law be admitted into the congregation of the saints waiting for the world of resurrection? This was the question at issue between the disciples of Jesus and those of Paul; the former adhering to the view of the Essenes, which was also that of Jesus; the latter taking an independent position that started not from the Jewish but from the non-Jewish standpoint. Paul fashioned a Christ ofhis own, a church of his own, and a system of belief of his own; and because there were many mythological and Gnostic elements in his theology which appealed more to the non-Jew than to the Jew, he won the heathen world to his belief.

http://jewishencyclopedia.com/view.j...#ixzz1GwUqXyMn

http://translate.google.com/#

Isus je rekao apostolima da propovjedaju evanđelje svim narodima. Nema razlike između Židova konvertiranog u kršćanstvo i poganina konvertiranog u kršćanstvo.

[Nepoznati]

urlator kaže:

nepoznati, a sta je sa ostalim apostolima? koja je njihova prica?

I mene bi zanimalo gdje su Dvanaestorica i ostali sljedbenici nestali?
Možda na nebu (zodijak; 4 glavne astrološke zvjeri + nevjerni Toma blizanac itd.)?

Kako to da nisu obilježili grob iz kojega je Bog uzašao na nebesa, i tako obilježili najvažniji događaj u povijesti čovječanstva i šire?

[Nepoznati]

juanpablom kaže:

Isus je rekao apostolima da propovjedaju evanđelje svim narodima.

Zanimljivo da je taj "Isusov citat" vrlo sporan, i jako se sumnja da je naknadno upisan iz teološko - praktičnih razloga.
S druge strane, vidimo da su i židovi misionarili bez problema.

Nema razlike između Židova konvertiranog u kršćanstvo i poganina konvertiranog u kršćanstvo.

Naravno. Kao niti razlika između Jehovinog svjedoka koji se obratio s katoličanstva i islama. Svi su sad Jehovini svjedoci. Premda su sve religije pomalo skeptične prema konvertitima. Kad sam jednom posjetio Kartezijanski samostan u Sloveniji, čuo sam razgovor potencijalnog kandidata za redovnički život i glavnog opata. On mu je pola u šali a pola u zbilji rekao: "Nadam se da nisi konvertit." (a bio je)

[AvluV]

Nepoznati kaže:

Mora i to netko odradit. Zašto ne čuti i drugu stranu što ima za reć.

Znači ti ovisiš o njima kao oni o dogmi.

[urlator]

Nepoznati kaže:

Neka prođe par desetaka godina, povjesničari počnu dublje istraživati o svemu, otvore se tajni arhivi koje države čuvaju, pa će sve biti mnogo jasnije, kad se duhovi smire.

sumnjam, ali dobro.
malo skrecem s teme, ali licno mislim da u je u svemu ovom bitno iskustvo. ako procitas neke svetootacke tekstove, vidjeces da to nije samo prica. ti su ljudi nesto dozivjeli. vjerujem da bi i svako od nas to isto mogao, ako bi iskreno zelio. do tada nemamo nista. i ne samo sveti oci, o tome se moze procitati iz razlicitih izvora i razlicitih vremenskih perioda.
za ostale apostole sam te pitao imajuci na umu jovana konkretno. nije mi bas logicno vjerovati da su svi ti ljudi bili zaludjeni nekom fiktivnom idejom do te granice da su prozivjeli zivote na nacin na kojih su ih prozivjeli, a da tu nije bilo jos necega. na kraju krajeva, pricali su o tako preciznom receptu koji bi nase zivote ucinio laksim i jednostavnijim. ako stvari prihvatimo na pravi nacin. bez obzira na sve kontradikcije ili nelogicnosti koje se ovde spominju, svi su gvorili jedno: ljubav je najbitnija, ljubite jedni druge. po meni je to osnovna ideja ne samo hriscanstva vec zivota uopste.

[Nepoznati]

urlator kaže:

bez obzira na sve kontradikcije ili nelogicnosti koje se ovde spominju, svi su gvorili jedno: ljubav je najbitnija, ljubite jedni druge. po meni je to osnovna ideja ne samo hriscanstva vec zivota uopste.

Da. Svi smo mi ljudi i intuitivno osjećamo međusobnu tajanstvenu povezanost sa Svime oko nas.

[AvluV]

Nepoznati kaže:

Da. Svi smo mi ljudi i intuitivno osjećamo međusobnu tajanstvenu povezanost sa Svime oko nas.

A ako nismo doživjeli kao ti crkveni oci onda nismo ništa doživjeli.

Strava.
A onda začin za kraj klasičan priča o ljubavi huhuhu.

[juanpablom]

Nepoznati kaže:

Zanimljivo da je taj "Isusov citat" vrlo sporan, i jako se sumnja da je naknadno upisan iz teološko - praktičnih razloga.
S druge strane, vidimo da su i židovi misionarili bez problema.

Tko sumnja? Ti?

Naravno. Kao niti razlika između Jehovinog svjedoka koji se obratio s katoličanstva i islama. Svi su sad Jehovini svjedoci. Premda su sve religije pomalo skeptične prema konvertitima.

Svetom Petru to zasigurno nije predstavljalo problem. a ni ostalim piscima poslanica.

Kako to da nisu obilježili grob iz kojega je Bog uzašao na nebesa, i tako obilježili najvažniji događaj u povijesti čovječanstva i šire?

Postoji Bazilika svetog groba

[Nepoznati]

juanpablom kaže:

Tko sumnja? Ti?

Ne nego znalci.

Svetom Petru to zasigurno nije predstavljalo problem. a ni ostalim piscima poslanica.

Pavlinisti su bili vatreno zainteresirani sakupljati sljedbenike. Što više, tim bolje. Kvantiteta nauštrb kvalitete. Kako bi onda kršćani dospjeli do najbrojnije religije svijeta?

Postoji Bazilika svetog groba

Postoje i Isusove pelenice... u Dubrovačkoj katedrali, ili kućica Blažene Djevice Marije u Trsatu u Rijeci, pardon, odletjela je odanle.

[AvluV]

Nepoznati kaže:

Pavlinisti su bili vatreno zainteresirani sakupljati sljedbenike. Što više, tim bolje. Kvantiteta nauštrb kvalitete. Kako bi onda kršćani dospjeli do najbrojnije religije svijeta?

Pavlinisti ??
A Petrova stolica vlada.
Shvaćaš li koliko je to kontradiktorno??

[juanpablom]

Nepoznati kaže:

Ne nego znalci. :mig

Neki fiktivni?

Pavlinisti su bili vatreno zainteresirani sakupljati sljedbenike. Što više, tim bolje. Kvantiteta nauštrb kvalitete.

Nije samo sv. Pavao širio kršćanstvo

Postoje i Isusove pelenice... u Dubrovačkoj katedrali, ili kućica Blažene Djevice Marije u Trsatu u Rijeci, pardon, odletjela je odanle.

prestani se sramotiti. Bazilika svetog groba označava otprilike mjesto Isusovog groba

[mgteran]

juanpablom kaže:

Neki fiktivni?



Nije samo sv. Pavao širio kršćanstvo



prestani se sramotiti. Bazilika svetog groba označava otprilike mjesto Isusovog groba

Nije to toliko bitno za vjeru grob Isusa Krista. Nećemo ni mi obilježavati grobove gdje smo ležali na sudnji dan. Uskrsnuo je s tijelom i tamo gdje je počivao nema ništa. Vjerujmo u živoga Boga Isusa Krista a ostavimo mrtve da sahranjuju svoje umrle.