Jezik i književnost (stilemi, versifikacija ...)

[demonfighter]

molim lijepo ako mi netko moze pomoc u vezi ovih lingvostilistickih analiza da uradi to !!!!

[demonfighter]

moze li mi tko pomoci za lingvostilisticku analizu ostale 4 pjesme ??!??!

[colbert]

Lastan mu nece pomoci jer nije debil!

Ovdje se ne pisu domace zadace, daju se smjernice, kao sto je to napravio Shain iliti Dusa Od Covjeka. Pomogao je puno i previse.

Jebateled.

[Perzefona]

colbert kaže:

Lastan mu nece pomoci jer nije debil!

Ovdje se ne pisu domace zadace, daju se smjernice, kao sto je to napravio Shain iliti Dusa Od Covjeka. Pomogao je puno i previse.

Jebateled.

E jesi partibrejkerica.
Pa nisi valjda mislila da sam mislila da pomoć zaslužuje netko tko barata sintagmom "lingvostilistička pjesma".

A bilo bi zabavno vidjeti što bi mu Lastan napravio.

[demonfighter]

ona prva pjesma je bas dobro napravljena prava lingvostilisticka analiza ...

[Shain]

demonfighter kaže:

Tin Ujević: MENI BEZ MENE

Ure od smole cure besmisleno,
sumorni čovjek snatri bestjelesno,
sutonska strast se boji bezimeno,
a ljubav jeca, jeca bespredmetno;

i sve je danas prazno beskonačno,
a vjetar duva, duva bezutješno
na gole duše koje neprestano
ištu i grle beznadno, beskrajno.

Ovo je primjer za tekstostilem. Tekstostilem (ili makrostilem) izražajno je pojačanje na razini višoj od rečenice. Navedena pjesma višestruko je složena rečenica, i svaki se njen dio može uzeti kao jedna rečenica.

Primjer tekstostilema imamo npr. u Matoševoj prozi "Kod Lobora", gdje se na razini paragrafa daje kombinacija rečenica koje predstavljaju strukturalno i semantičko jedinstvo temeljeno na ritmičkom. Matoš varira biblijsku misao "jer si prah i u prah ćeš se vratiti" tako što u nizu susjednih rečenica daje ove jedinice:
- "prah si bio i u prah ćeš se okrenuti"
- "jer Hrvatska si bio i u Hrvatsku se moraš obratiti"
- "u noći si nikla i u tami iščezavaš"
- "kao magla se dižeš i kao magla padaš"
- "rođena u tami prošlosti da potoneš ... u budućnost".

[Shain]

demonfighter kaže:

Zemljina Snago, moj budući Sine(...)
al težak san je što ga Muško sniva(...)
a draga žena, svaka, Prinčipesa.

Ovo veliko početno slovo, u riječima gdje se inače piše malo, primjer je za grafostilem. Tim načinom autor riječi pojačava. - Naziv grafostilem stvoren je prema riječi ortografija (= pravopis), i to je stilsko poigravanje s pravopisnim pravilima.

Evo još jedan primjer za grafostilem (Ivan Slamnig: Ubili su ga ciglama):

Ubili su ga, ciglama: crvenim, ciglama,
pod zidom, pod zidom, pod zidom.
Žute mu, kosti: hlape u, iglama,
a bio je, pitom i, pitom.
(...)

Autor raspoređuje zareze i dvotočke suprotno pravopisnim pravilima. Što time želi izraziti? Možda to da se u međuljudskim odnosima ne poštuju zadana pravila. Ili nešto drugo, no to je već stvar daljnje interpretacije.

[Shain]

Shain kaže:

Evo još jedan primjer za grafostilem (Ivan Slamnig: Ubili su ga ciglama):

Ubili su ga, ciglama: crvenim, ciglama,
pod zidom, pod zidom, pod zidom.
Žute mu, kosti: hlape u, iglama,
a bio je, pitom i, pitom.
(...)

Autor raspoređuje zareze i dvotočke suprotno pravopisnim pravilima. Što time želi izraziti? Možda to da se u međuljudskim odnosima ne poštuju zadana pravila. Ili nešto drugo (...)

Evo i Matoševa odličnog primjera za grafostilem.

"Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu."

To je stih iz pjesme "Utjeha kose". Pjesnik odvaja točkama one dijelove proširene rečenice koje želi istaknuti i pojačati im značenje.

[Zekoslawa]

Shain kaže:

Evo i Matoševa odličnog primjera za grafostilem.

"Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu."

To je stih iz pjesme "Utjeha kose". Pjesnik odvaja točkama one dijelove proširene rečenice koje želi istaknuti i pojačati im značenje.

A šta je tebe spopao Matoš u kasnovečernjem terminu?

Što se tiče ovog stiha, nevezano uz temu, negdje se nađe i "Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu." I baš mi je tako milozvučnije!

A onda sam pitala prof. Brešića koji ju je uvrstio u svoje Pjesnike hrvatske moderne odakle ta dvojnost. Kaže da je u originalu objavljenom u Savremeniku ipak bila ova tvoja verzija.

E moj Matoš...

[Goran7]

pozzz
Nadam se da sam postao ovo na pravu temu, premda ima veze s hrvatskim jezikom i književnošću
Učim Hrvatski Jezik po knjizi od Gazzarija, te imam par pitanja u svezi s time.
Došao sam do poglavlja u epici (kao književnom rodu) i jedno mi nije jasno.
Postoje nekoliko "Epskih tehnika" a to su: In medias res, retardacija, digresija, epizoda, ponavljanje, gradacija i retrogradno pripovijedanje.

In medias res mi je u potpunosti jasno, to je samo po sebi objasnjivo.
Retardacija je skup tehnika koje služe usporavanju kontinuiteta fabule.
Digresija je nešto tipa kada se fabula prekida nekim kraćim opisom (primjer bi bio opis mjesta, lika ili događaja koji nemaju veze s radnjom priče).
Zasad mi je sve jasno.
Epizoda je tematski zaokružena cjelina kao poveća digresija. (iako kad netko kaže epizoda, odmah se sjetim serija)

E sad, dolaze dijelovi koji mi nisu jasni...
po knjizi:
Ponavljanje: U epici se ponavljaju pojedine situacije kako bi se neke epizode lakše uklopile u daljnje izlaganje
Isprva mi je bilo jasno...ali onda postaje malo zbunj. Recimo na koje se ponavljanje tu zapravo misli? Na poduži opis lika, npr podsjetnik da je recimo bio siroče kad je bio mali, u uvodu, pa u raspletu priče? Ili ponavljanja riječi i glasova i stihova, što je više karakteristično za epsku pjesmu?
I što znači da bi se neke epizode uklopile u daljnje izlaganje? Ako epizoda nema uopće veze s fabulom priče, koji ju je smisao uopće izlagati?
Eto ljudi, može neki primjer ili nešto, ovo mi nije baš jasno

najgori mi je opis za sada:
Gradacija varijacija osnovnih situacija s malim promjenama i svaki put s novim pojedinostima
Kao prvo, zanimljivo je to da sam pretražio sve ostale reference i nigdje, ama baš nigdje nema riječi za gradaciju kao epska tehnika. Kao da je napravljena kao iznimka u knjizi. Ok, jasno mi je gradacija kao stilsko sredstvo, to u potpunosti razumijem. Stupnjevanje u nekim pjesmama dobro dođe kao izražajno stilsko sredstvo. No kako bi izgledala gradacija kao epska tehnika u prozi? ili mozda bolje reći epu? Ne mogu si uopće predočiti tu varijaciju osnovnih situacija, kao nešto što bi se upotrebljavalo u nekom epskom dijelu.

To bi bilo to, nadam se da će mi netko na ovo moći odgovoriti
p.s. možda bi još bilo zanimljivo napomenuti da u nekim referencima epske tehnike nisu uvijek iste, nego su nabrojani neki sasvim drugi načini, što je isto zbunj jer onda ne znam po kojoj da se referenci ravnam

[Shain]

Goran7 kaže:

Nadam se da sam postao ovo na pravu temu. Učim Hrvatski Jezik po knjizi od Gazzarija. - Najgori mi je opis za sada: "Gradacija je varijacija osnovnih situacija s malim promjenama i svaki put s novim pojedinostima."

Kao prvo, zanimljivo je to da sam pretražio sve i nigdje, ama baš nigdje nema riječi o gradaciji kao epskoj tehnici. Ne mogu uopće predočiti tu varijaciju osnovnih situacija, kao nešto što bi se upotrebljavalo u nekom epskom dijelu.

Nisi napisao na pravome mjestu jer teorija književnosti pripada drugom potforumu. Ali ima neke veze. Ako ništa drugo, onda ovo: "hrvatski jezik" piše se malim početnim slovima. Piše se i govori "Gazzarijeva knjiga" ("knjiga Marije Gazzari" ili "knjiga Gazzarijevih"), a ne "knjiga od Gazzarija". No, dobro.

Gradacija je epska tehnika i kod Solara. To je pojačavanje (književne slike, jasnoće događaja, tempa radnje ...).

Mislim da sam se sjetio jednog vrlo kratkog primjera (dok netko ne nađe bolji).

U romanu "Tortilla Flat" dolazi lik u prostoriju sav krvav. Prijatelji pojure prema njemu: "On je ranjen. Pao je sa stijene." - "Ne, kaže on, pretukli su ga neki vojnici." - "Opet oni vojnici?" - "Pomagala im je vucara Arabella" (kojoj je kupio grudnjak od ružičaste svile). "Te su jeftine cure bezočne." "Pio si viski? Odakle ti?" - "Od onih vojnika. Držali su ga u kanalu uz cestu." "Arabella je to znala, pa mi je kazala. Ali su nas vojnici vidjeli s bocom."

I dalje sam autor kaže: "Pripovijest je postupno poprimala oblik. Pilonu se milio ovaj način. Da je priča bila brzopleto ispričana, to bi sve upropastilo. Dobra priča leži u poluizrečenim kazivanjima koja vlastito slušaočevo iskustvo mora doreći."

To bi bilo na razini djelića romana. - Na razini cijelog romana imaš gradaciju npr. u "Šagrenskoj koži", gdje iznenada obogaćena osoba sve ubrzanije troši bogatstvo (i svoj život) da bi se prema kraju sve više odricala, i konačno odrekla gotovo svega.

[Lastan]

Perzefon@ kaže:

A bilo bi zabavno vidjeti što bi mu Lastan napravio.

Kako li samo nisam vidio ovu temu na vrijeme?
Da nisam bio baniran?

[Lastan]

Goran7 kaže:

Ponavljanje: U epici se ponavljaju pojedine situacije kako bi se neke epizode lakše uklopile u daljnje izlaganje
Isprva mi je bilo jasno...ali onda postaje malo zbunj. Recimo na koje se ponavljanje tu zapravo misli? Na poduži opis lika, npr podsjetnik da je recimo bio siroče kad je bio mali, u uvodu, pa u raspletu priče? Ili ponavljanja riječi i glasova i stihova, što je više karakteristično za epsku pjesmu?
I što znači da bi se neke epizode uklopile u daljnje izlaganje? Ako epizoda nema uopće veze s fabulom priče, koji ju je smisao uopće izlagati?
Eto ljudi, može neki primjer ili nešto, ovo mi nije baš jasno

Meni je najdraži primjer ponavljanja u Kvaki 22 (Kvaci? ).
Naime, paradoksalna se situacija ponavlja mnogo puta – iako je sama situacija svaki put drugačija, osnovni je uzorak uvijek isti. Osnova je vojno pravilo Kvaka 22: ne puštaju te da letiš samo ako si lud i samo će luđaka otpustiti iz vojske, no samo bi luđak želio letjeti te se svaki pokušaj ishođenja otpusta tretira kao dokaz da si još normalan pa moraš letjeti. A onda skužiš da se isti apsurd ponavlja u mnoštvu drugih scena, npr. gdje se Yossarian želi oženiti Talijankom koja ga odbija jer on ne bi mogao željeti oženiti kurvu…
To ti je kao u glazbi, gdje se određena tema ponavlja, ponekad s varijacijama, na različitim mjestima u kompoziciji.

[Hekatonhir]

zec gadiš mi se kaže:

A onda sam pitala prof. Brešića koji ju je uvrstio u svoje Pjesnike hrvatske moderne odakle ta dvojnost. Kaže da je u originalu objavljenom u Savremeniku ipak bila ova tvoja verzija.

Otvori komentare pete knjige Matičina crvenoga kompleta pa ćeš vidjeti da Savremenik nije nikakvo mjerilo. Bitan je jedino autograf. Gustl se često ljutio na Vukotinovića, praktički poslije svakog objavljenog soneta, jer je naknadno morao ispravljati tipfelere.

Tih 20 knjiga jedino je relevantno - kako je ondje, tako je i u rukopisima. Zato što je sve temeljito redigirano.

[Goran7]

Shain i Lastan, hvala vam na odgovorima.
Zanimljivo
Tortillu Flat sam čitao na engleskom, sjajan roman, i sjećam se kako su se neki likovi trudili začiniti svoje pripovjetke, to jest kada se nisu napijali i ženskarili

Kvaku 22 nisam, no primjeri se čine dobri.

Što se tiče varijacije i gradacije, zapravo prvo što mi je došlo na pamet jest varijacije na glazbenu temu koje je radio Mozart.
Čuo sam još jedan dobar primjer gradacije, a to je iz "Vuka i Tri Praščića"

Anyhow, čini se da se fabule u romanima uglavnom sastoje od varijacija na određenu temu, kao skup digresija, epizoda, ponavljanja, gradacije itd.
Recimo (ako filmski scenarij spada u priču) što je nit fabule od Zvjezdanih Ratova nego varijacija na temu good vs. evil. Malo dobri pobjeđuju, malo loši, pa dobri pa loši, pa na kraju ipak dobri. Nije li i to gradacija na neki način

[Zekoslawa]

Hekatonhir kaže:

Otvori komentare pete knjige Matičina crvenoga kompleta pa ćeš vidjeti da Savremenik nije nikakvo mjerilo. Bitan je jedino autograf. Gustl se često ljutio na Vukotinovića, praktički poslije svakog objavljenog soneta, jer je naknadno morao ispravljati tipfelere.

Tih 20 knjiga jedino je relevantno - kako je ondje, tako je i u rukopisima. Zato što je sve temeljito redigirano.

Nemoj me sad zbunjivati. Kako je onda na kraju? Jer već sam se pomirila s tim da nije onako kako bih ja htjela da bude.

[Hekatonhir]

Tužan.

Ubuduće mene pitaj za Gustla, to mi je idol.

[Zekoslawa]

Hekatonhir kaže:

Tužan.

Ubuduće mene pitaj za Gustla, to mi je idol.

Ajmeeeeeee! Ipak! Nisi svjestan koliko si me sad obradovao.

Pozdravi mi idola. Da si stotinjak godina stariji, ti bi njemu bio idol.

[Hekatonhir]

Pa nije li to logično, čak i da ništa od Matoševa rogoborenja nisi pročitala? Riječ je o stilizaciji i idealizaciji - posve netipičnom doživljaju smrti. Da je tužna, to bi potpuno promijenilo njegovu namjeru i atmosferu pjesme. Ne, ona je mirna i spokojna, ona njega tješi, smiruje. Zato što je on, barem isprva, tužan.

[Hekatonhir]

Shain kaže:

Piše se i govori "Gazzarijeva knjiga" ("knjiga Marije Gazzari" ili "knjiga Gazzarijevih"), a ne "knjiga od Gazzarija". No, dobro.

Ako je Marija Gazzari, onda je valjda knjiga Gazzarijeve.