Mobbing, šefovi, međuljudski odnosi na poslu i sl. - skupna tema

[UnExpected]

Na cijelu situaciju zapravo ne mogu utjecati (riba smrdi od glave), te mogu samo sa žaljenjem promatrati.

A na moj rad to negativno utječe. Ja svoj posao napravim kako treba, ali onda krenu prepirke sa gorespomenutim karakterima, pa od mog djela na kraju jako malo ostane - i na to pizdim, al ništa ne mogu.

[ankada]

Svi imamo takve osobe, mozda ne bas svi, ali vrlo malo je onih koji su zaista toliko iskljuceni da ih ne smeta neka persona.
Mislim da je grozno kada je u pitanju osoba s kojom moramo poslovno suradjivati, ali mogu reci da je grozno i kada ste prisliljeni, sticajem okolnosti dijeliti sobu s takvom osobom, a ne suradjujete poslovno.
To je moj slucaj. Osoba s kojom sam prisiljena dijeliti sobu , je netko koga niti neprijatelju ne bih pozeljela.
Izvana je to Majka Tereza, divna, uvidjavna, razgovorljiva, dusa od zene, ALI...za nas u sobi... brrr.
Od jutarnjeg ulaska u sobu, mrzovoljno stisnutih usnica, do telefonskog zaljenja, nije joj dobro u zelucu,
sjedenja s naci facom na licu, igranja za kompicem, a glumljenjem kako puno radi... Uz posao, stigne cuti sve sto je tko rekao, vidi sve, ogovara zene koje su punije (pri tom je ona kao ormar), daje ton sobi, ako ona suti moraju i drugi, za sve ima komentare, uzasno radi vlastite nesigurnosti uvredljiva, ako joj se nesto predbaci isti cas uvrijedjeno prekida svaki razgovor, a s licem koje jasno govori da bi nas najradije pobila...Prepuna je bisera, tipa, ima losu cirkulaciju, uvijek joj je hladno, soba se zagrije, ulaze stranke, komentiraju da je vruce kao u paklu, onda ona brizno zamoli stranku da ugasi grijanje, jer eto svi smo u sobi nekako lijeni za dici se (laz prvog, nultog reda), pa ispada da je njoj vec satima tesko, ali se ne usudi nas kolege, iz sobe pitati da li se moze grijanje ugasiti. Ako ipak te lijene straznjice i dignemo, za minutu kuka kako je hladno. Ljudi moji, a jos nije u klimaksu! Tihi teror ta osoba provodi nad nama.
Prije me je smetalo jako, sada se smijem na sve njezine podmukle napade, zgrazam nad iskvarenoscu koju uvjerljivo umata u celofan dobrote, ali samo onima koji s njom ne sjede u sobi. Ipak u dane kada sam i ja sama lose volje osjecam se neugodno. Iako ovako pisano zvuci banalno, pa ono , sto ti smeta kada ne radite skupa posao, ipak me smeta, kada znam da cu doci na posao i kada moram paziti na svaku rijec, pokret...
Mislim da me shvacate ako napisem da osjecam neprijateljstvo te zene?
Zraci jakom negativnom energijom. Spasilo me i spasava me to sto stalno razmisljam o pozitivnim stvarima (ma koliko mi neki put bilo tesko), inace... Moja narav, temperamenat su potpuno drugaciji, kazem sto mislim, ne uvrijedim se ako mi i tko drugi kaze svoje misljenje, jedino na zlonamjernost i omalovazavanje reagiram uvredljivo, ako treba i posvadim se, ali idemo dalje, ljudi smo, nema durenja, mrznje, zagadjivanja okoline...
Drugi kolege isto osjecaju i misle, ali tipicno hrvatski , nitko ne reagira, svi sute, zgrazaju se i tako to ide...
Ne znam biti diplomatski fina i glumiti pa me to kosta, tko mi je kriv.

[Princeza]

Pa... Ne mogu reci da me neki ljudi ne nerviraju, ali trudim se biti tolerantna i uvijek imati na umu da vjerojatno i ja sama (ne zeleci) nerviram druge i da su drugi svejedno ok prema meni. Barem neki. Barem ponekad.

Kad me netko zivciram, razmislim da li je to osoba koja me stalno zivcira ili samo ponekad, a ako je ponekad, pokusam to opravdati cinjenicom da bas taj dan ima los dan ili da sam ja ta koja ima los dan pa mi svi idu na zivce.

No, naravno, postoje osobe koje mi konstantno idu na zivce. Najgore mi je kad s njima moram i suradjivati. Npr. jedna kolegica iz firme s kojom suradjujem, koja je toliko neprofesionalna da bih ju najradije posjela i odrzala joj predavanje o minimumu profesionalne etike, obavljanja svojih duznosti, postovanju rokova, korektnog odnosa prema kolegama, traca i sl. Na zalost, s tom zenom suradjujem.

S druge strane, imam i kolegicu koja je vrlo slicna ankadinoj. Ankada, da mi ne radimo zajedno? Zeka. Zena isto tako svojim jutarnjim ulaskom u sobu unosi vlastito raspolozenje. Ako je ona nervozna, svi moramo hodati po vrhovima prstiju. Ako je vesela, svi trebamo zaboraviti vlastite probleme i sudjelovati u njezinoj radosti (inace smo proglaseni zlobnima i ljubomornima ). Ako je euforicna, bolje je maknuti joj se s puta. Itd. Itd. Itd. Itd. Itd.

Kako to rjesavam? Dubokim disanjem i brojanjem do deset i natrag. Thank God for that!

Meni ne idu ljudi na zivce, ali mi kod svakog ide neka osobina na zivce. Onda duboko udahnem, prevrnem ocima i velim sama sebi - nemoj se nervirati, nisi ti kriva sto je on kreten.

Uglavnom, drzim se izreke: "Ne tretiraj ljude kao budale, ali nikada ne zaboravi da oni to jesu".
To mi je hit mjeseca

[Princeza]

asa kaže:
"Ne tretiraj ljude kao budale, ali nikada ne zaboravi da oni to jesu".

Ovo bi trebalo isprintat i uokvirit.

[chiquita]

a što mislite što ostalima na vama smeta, iskreno i bez lažne skromnosti?princeza, asa, ankada, gospa noris i hallon?

[Winona2]

chiquita kaže:
imate li takovih u vašoj radnoj okolini? na koji način to rješavate i da li to utječe na vaš rad?

ima, kako da ne


zatvorim vrata ureda i kak doticna udje ja pristojno pitam jel ju netko pozvao ?

Obicno se ode zaliti sefici a sefica joj veli da odraste i svoje svadje oko bebe rijesi sama....

Pa onda imam mira par dana i ond aopet sve ispocetka a posto sam doticno pitanje postavila danas, mislim da cu do kraja tjedna biti mirna

[Winona2]

chiquita kaže:
a što mislite što ostalima na vama smeta, iskreno i bez lažne skromnosti?princeza, asa, ankada, gospa noris i hallon?

moja otvorenost...zovu ju drskoscu ( kako se samo usudjuju, drznici )...ali me zato i ne gnjave vise od potrebnoga

[lucija]

Tko me najvise nervira? Pa sef, naravno. Pasji pogled, zelja da ga upregnem, te da ima razloga govorit kako ga maltretiram. Rjesavam to strpljenjem, ali nekako cini se da necu jos dugo. Neke stvari naprosto nemaju smisla. En ti zagrebacko sveuciliste i moju katedru.

[luk2]

Lucija, dušice
c c c c c
no no no
pa nemoj tako oštro

[Hallon]

chiquita kaže:
a što mislite što ostalima na vama smeta, iskreno i bez lažne skromnosti?princeza, asa, ankada, gospa noris i hallon?

Pa siguran sam da ima ljudi kojima sam trn u peti. Posebno stoga što nemam dlake na jeziku i velim ono što me smeta i jebe. A to jako puno ljudi zna zamjeriti, nažalost... Pa naravno da zamjeriš dok te netko lupi po egu.

Zato šutim do jedne granice. Ako se stvari ne sređuju, e onda velim.

[Hallon]

Princeza kaže:
No, naravno, postoje osobe koje mi konstantno idu na zivce. Najgore mi je kad s njima moram i suradjivati. Npr. jedna kolegica iz firme s kojom suradjujem, koja je toliko neprofesionalna da bih ju najradije posjela i odrzala joj predavanje o minimumu profesionalne etike, obavljanja svojih duznosti, postovanju rokova, korektnog odnosa prema kolegama, traca i sl. Na zalost, s tom zenom suradjujem.

Zbog niza takvih osoba, ja u ovom trenutku mijenjam radno mjesto. Sve bi bilo u redu kad bi se ovo odnosilo samo na pojedince. Al kad ti 90% poduzeća fungira na ovom principu:"Jebe se meni, netko drugi će to srediti", e onda ti pukne film. Još pojedincu možeš objašnjavati što je minimum profesionalne etike, ali većini firme... I još bih razmislio o svemu tome, odn. tko tu koga, odn. da možda ne pretjerujem, ali poduzeće je stvarno u kurcu, ali izgleda da to nitko ne vidi. Ili neće vidjeti.

[cabon]

ja ne uzimam posao prevec ozbiljno i mislim da sam ja uglavnom taj koji iritira druge...sto je najgore sef sam im - prilicno zabavno

[lucija]

luk2 kaže:
Lucija, dušice
c c c c c
no no no
pa nemoj tako oštro

Svidjaju ti se bijesne zene, ha?

Pa mene čikita podsjeća na moju tajnicu. S obzirom da znam da i ona posta po forumu vrlo vjerojatno i je moja tajnica.

Mojoj tajnici kod mene ide sve na živce. Prije svega to što ja imam završen faks, a ona ne, to što sam joj preuzela primat kod predsjednika uprave pa sad često puta nema blage veze što mi sve radimo ide joj na živce i to što ja znam neke face, a ona ne zna nikog, vjerujem da joj puno toga ide kod mene na živce, ali mislim da to nema veze samnom nego s njom

Tako i kod drugih. Normalno je da i ja njima idem na živce. Idu i oni meni. I to si međusobno i kažemo i dobro

[ankada]

U mom slucaju je to zamrseno.
U primjeru kod ove kolegice, kod mene je smeta moja otvorenost, ono sto mislim to i kazem, moja osobnost, ja se ne uklapam u njezin tip frendice-kolegice jer joj ne laskam, ne pitam ju za svaku sitnicu u sobi sto uciniti (Da li mogu pomaknuti list papira lijevo?), nisam spremna muski svijet tretirati kao Bogove, kada ona dodje od kuce mrzovoljna ja sam vesela, pricam, ne patim, ako ona ima jedno misljenje, a ja se ne slozim , koma...
Sreca moja takva je prema svima u sobi. Jedno vrijeme mi je bilo grdo jer je imala pik na mene, iskljucivo je komentirala sve sto bih ja rekla, izolirala me koliko je mogla, nije mi se obracala uopce, ... ali pozitivne misli cuda cine. Danas je podnosljiva, ali kako veli Winona evo nje za koji dan opet.
Drugi ljudi , moje subjektivno vidjenje, zamjeraju mi istinoljubivost i brkaju moju borbu protiv nepravde za svadljivost, ja sam nepopravljivi romantik i vjerujem da istina mora pobijediti i bunim se cak i kada se oni koji stradaju ne bune. Voljela bih kada bih mogla na takve situacije sutjeti i pustiti druge da se bore za sebe.
E , da ova kolegica, o kojoj sam pisala se i pocela duriti jos vise na mene kada sam u jednom sukobu stala na stranu kolegice koju je ova tlacila. Gnjavit cu vas, ali bitno je za pojasnjenje. Njih dvije suradjuju, ja sam podstanar u sobi. Cula sam ih kako se naklapaju, kolegica A (ova kojoj sve smeta) nekim ljudima koji su joj simpa ucini uslugu, a kolegica B je vidjevsi nju isto ucinila, ova ju je pobrala na red , da se to ne moze, ja naravno , dugoga jezika, naivno , nevino pitam da li to pravilo vrijedi za sve ili samo za neke? Od tada me ne moze ocima viditi. Bitno je napomenuti da ta ista kolegica drugima daje svoje savjete, pa sam si ja uzela za pravo isto to .
Inace je interesantno kako ljudi kojima smeta necije ponasanje i koji iza ledja jamraju, kada dobiju podrsku od nekoga to bas i ne cijene, zato bih voljela da imam vecu samokontrolu, ali onda to valjda ne bih bila ja.

[luk2]

lucija kaže:
Svidjaju ti se bijesne zene, ha?

Joooj, i te kako. Posebno kad grizu!

[Princeza]

Lucija i Luk, prebacite se na LJES!

chiquita kazˇe:
a sˇto mislite sˇto ostalima na vama smeta, iskreno i bez lazˇne skromnosti?

Vidis, nemam pojma, mogu samo nagadjati. Pretpostavljam da bi im mogla ici na zivce moja sitnicavost i tocnost. Ja, naime, jako inzistiram na rokovima, na urednosti, na tome da se tocno zna tko sto radi (i zbog toga me mrze, jer glavna preokupacija vecine zaposlenih nije sam rad, nego njegovo izbjegavanje, ali istovremeno uzdisanje o tome kako se puno radi, kojemu slijedi pripisivanje zasluga za obavljen posao), i sl.

Zatim, ja sam izuzetno samokriticna. Stroga sam prema sebi i imam najvise kriterije, ali stroga sam i prema drugima. Duboko sam uvjerena da je samo najbolje dovoljno dobro, tako da kad sam in charge, onda i od sebe i od drugih ocekujem stopostotnu predanost. Vjerujem da to moze ici na zivce.

I, na kraju, ono sto mi vjerojatno najvise zamjeraju je moje posvemasnje izostajanje s traceva, privatnih i poluprivatnih susreta, i slicno. Tu i tamo nahranim publiku pokojim detaljem iz svog privatnog zivota, ali jako pazim da im doziram sve sto nema veze s poslom i imam prilicno dobru kontrolu nad informacijama o mojoj intimi koje kolaju medju mojim suradnicima. Takodjer sam prilicno nezainteresirana za traceve o drugima. Ako sam prisutna kad se traca, onda poslusam, ali ne komentiram. Vjerujem da ih to izludjuje.

Dosta vas je spomenulo svoj dug jezik i borbenost. Mislim da je kod mene suprotno. Ja sam ono, tiha voda brege dere. Kod mene nema svadje i scena, ali cesto bude po mom, prije ili kasnije. Kad malo bolje razmislim, ja svojim kolegama vjerojatno prilicno idem na zivce.

chiquita kazˇe:
princeza, asa, ankada, gospa noris i hallon?

Vjerujem da su i drugi pozvani!

[UnExpected]

Nemam pojma što drugima kod mene ide (ili bi moglo ići) na živce. Sad sam se to prvi put zapitala.

Voljela bih vjerovati da baš i nisam tip koji drugima ide na živce.

Čisto zato što imam filozofiju - živi i pusti druge na miru (i nadaj se da će i oni tebe pustiti).

Ne napadam druge, ne miješam im se u posao, ne kritiziram i ne tužakam, ne kitim se tuđim perjem, ne pripisujem si zasluge drugih, ne ističem se i ne guram se u centar pažnje.
Ako me ne pitaju, ne iznosim mišljenje.

Ali znam biti vrlo neugodna i nepredvidiva kad se mene napadne i kritizira. Što ljude, buduući da sam inače tiha, zna neugodno iznenaditi. Kad mi prekipi, što se događa 1-2 puta godišnje, psujem i lupam vratima.
Pretpostavljam da bi to moglo biti iritantno , ali tko god je dobio moju jezikovu juhu može biti siguran da je i zaslužio.

Sad sam se sjetila što bi još moglo iritirati druge. Kad nekog dešifriram kao glupog, uopće se ne trudim previše skriti svoj prezir prema njemu. Ako nemam s njim nikakve veze, neću ništa komentirati. Ali kad me baš dopadne radit s idiotom, zna mi izletit neki prilično sarkastičan ili otrovan komentar. To mi je jedina zadovoljština koju si priuštim.

Osim toga, ako mi se netko ne sviđa, neću se uoppće truditi da to sakrijem. Mrzim dvoličnjake - kad su s nekim, sve sam med i mlijeko, a iza prvog ugla udri po njemu. A ja te ljude jednostavno ignoriram. Ne ulazim im u sobu, ne započinjem razgovor, ne biram ih za svoje suradnike, jednostavno - ako ne moram, nemam s njima nikakav kontakt. Nisam prema njima gruba, ne radim protiv njih - samo ih izbjegavam. Sa mnom znaju na čemu su - ne volim ih i to se vidi, znam da ne vole ni oni mene i to je sve.

[UnExpected]

Npr. organski ne podnosim novog šefa.
Smatram da je nestručan, neinventivan, nesposoban i debelo preplaćem.
Od početka znam i to da on nema nikakvo pozitivno mišljenje (ni ponašanje) prema meni.

I dok mu se neki ulizuju, neki se s njim otvoreno sukobljavaju, ja ga naprosto ignoriram koliko god mogu.
Komuniciram sam u slučaju krajnje nužde.

Nikad se nismo sukobili, ni razmijenili mišljenja jedno o drugome, ali sigurna sam da on zna da ga ne podnosim.

Osjeća nešto ledeno oko srca kad nam se pogledi sretnu.

I pretpostavljam da mu činjenica što ga se ne bojim i što mu se ne ulizujem jako ide na živce.