Isplativnost prerade voća i povrća

[teta-elza]

posto sma se vec uspjela pohvaliti da sam prosle sezone na jednom dijelu nasada uspjesno proizvela fuzikladij, na pamet mi je pala prerada jabuke u sok. tim vise, sok sam proizvodila prije nekih 10 godina. tadasnji savjetnik mi je prodao recept, iznajmio neku primitivnu napravu za sok i poput pracovjeka sam krenula u preradu. sok je ispao fantazija, bez obzira na primitivnu i zastarjelu tehnologiju, za koju vjerujem da je jos uvijek u funkciji.

ukratko, jabuka se oprala, izlupala, ispresala a sok se pasterizirao. dodali smo c vitamin da ubijemo slatkocu i dobijemo bistrinu i uzgi. stajao je po par godina. od cc-a 2000 l prvoklasnog prirodnog soka prodala sma nista jer je takav proizvod bio nepoznanica na trzistu.

kako rekoh, razmisljala sam o preradi i kontaktirala nekoliko preradjivaca. najpovoljnija mi je bila jedna firma iz v. gorice. covjek je korektno dao vise mogucnosti, cijene, uvjete placanja, popuste-ponudu cuvam u inbox-u tako da mogu sve to i dokumentirati ako treba.

kad sma zbrojila troskove ambalaze-moram kupiti flase, jel, pa cepove, pa platiti kartone u koje ce se flase pakirati, zatim tu ide i deklaracija, pa troskovi prerade, troskovi transporta do v. gorice i natrag-sve je to preskupo. (cijenu jabuke nisam ni uracunala, jednostavno sam zaboravila na voce.) pocela sam obilaziti hotele, trgovacke lance i ostala neugodno iznenadjena. kao prvo, sok je preskup. cijena litre soka sa pdv-om je bila 9 kuna, geronimo, slozit ces se da nije pretjerano. svi su se mrstili i pricali kak je skupo. jeftinije na zalost nisam mogla dati i odustala sam od prerade. najmocniji mi je bio sef nabave jednog hotela na moru sa izjavom; draga sjora, mi nabavljamo sok od narance po 3 kune litru. i gosti zadovoljni. ajd dobro, sok je smece al je jeftin.


isti savjetodavac me nagovorio na proizvodnju dzema od jagode. nema sto, covjek mi je pojasnio kak cu raditi, ja ga poslusala i napekla gomilu dzema. dzem-nikad ni prije ni poslije nisam nesto slicno jela. savrsen. opet ulaganja u nesto sto se ne moze prodati. nisma imala kolicinu, premda je kvaliteta bila u nebeskim visinama, okus bozanstven, boja i miris jedinstveni.

dakle sale sitni, geronimo i ostatak ekipe ajmo malo popricati o tom problemu. svi koji nesto proizvodimo imamo mogucnost i prerade necega u nesto. svi koji se bave preradom znaju sto preradjuju i kakav je finalni proizvod. isto tako znaju da se takvo nesto ne moze mjeriti sa onom kemijom koja nam je servirana po ducanima. na koji nacin proizvesti kvalitetan sok, pekmez, dzem, marmeladu, bilo sto, taj isti proizvod prodati i ne biti na gubitku? ovaj covjek koji mi je sugerirao preradu nije mislio nista lose, naprotiv. moj problem sto sam kao jedinka bila nekonkurentna, imala male kolicine, mada nisam bila lakoma i nisam dizala cijenu proizvodu u nebesa.

ima li netko misljenje o gore napisanom ( geronimo moze napraviti kalkulaciju kad uhvati vremena premda je odlucio pobjeci od prerade a ne znam zasto) i dati neko rjesenja.

[sivkić]

Dobro si ti to oderala i još kad bi živjela u državi u kojoj se vlada brine za svoje ljude koji žele radit,prozvodit donosit novonastalu dobit sebi i društvu gdje bi ti bio kraj.Ovako čut ćeš mnogo poziva da kreneš to radit,normalno samo do izbora, a poslije će se sve zaboravit odnosno nitko neće imat vremena pomoćiti ti ili to nije njihova briga.Nažalost situacija je takva a da li že se promjenit i kada će ne zna nitko.Možda da nas ponovo zauzmu austrijanci.Jedna od mogućnosti je proizvodnja eko voća i prerada takvoga što bi se bez problema prodalo vani ali tebe kao i druge muči količina.Udruživanje u kakvu zadrugu bi bilo ok samo bi zadrugari trerbali bit iz bliže okolica radi jeftinijeg dovoza proizvodna na jedno mjesto prerade.To nastaju problemi ako je netko iz daljega pa mora imat svoj prevoz ili platit drugoga a dobit će istu otkupnu cijenu kao i onaj koji nema tih troškova pa neki bi se združivali ali im je to problem.Neki opet misle da će ih u nekoj zadruzi možda prevarit pa se ne udružuju.bilo kako bilo to će bit jedini način da se radi i proda a individualci se imat vikend vrtove i voćnjake.
Evo ovi su se uspjeli izorganizirat.
http://www.agroklub.com/poljoprivred...izvodnje/1691/

[teta-elza]

ma gle, ja namjeravam siriti proizvodnju, u pregovorima sam za kupnju 5 ha zemlje i ako bog da srece, banka kredit kupit cu i zemlju i vec imam viziju u ovoj glavi sto cu i kako. zaduzit cu se preko glave i kupiti liniju za preradu i planiram ici samostalno u biznis. ja jesam u zadruzi preko koje distribuiram jabuke. nisam ogorcena, nisam nesposobna i nije me strah uletjeti u biznis. tim vise, ne bojim se posla a prerada industrijske jabuke koja je ispod svake cijene kod nas mi je zanimljiva. otkupljivat cu industriju+nesto moje jabuke i to je to. danas sam bila u jednom zagrebackom kaficu i pricala sa vlasnikom. 2 dcl soka od jabuke kosta 15 kuna. u kaficu imaju akciju-casa soka koji sami cijede i kava=12 kuna. plan je osmisljen, kad ga realiziram-a realizirat cu ga, ako ne ove onda iduce godine-realizirala sam sve do sada pa cu tak i to, obavijestit cu vas. za pocetak-dogradnja hladnjace jer mi je ova mala. ovo cu temeljito procitati a tebi hvala na linku.

[zarana]

Evo mene zanima, kao potrošača , što misliš o čipsu od jabuke i vinu? Muž i ja smo oduševljeni čipsom, samo je skup, 50 gr oko 8 kn.
A vino mi je ...mmmm...probala samo ono u flašicama Somersby...prefino

[teta-elza]

potpisujem ovo o somersby-u cips? hm.........

[Marica Carica]

zarana kaže:

Evo mene zanima, kao potrošača , što misliš o čipsu od jabuke i vinu? Muž i ja smo oduševljeni čipsom, samo je skup, 50 gr oko 8 kn.
A vino mi je ...mmmm...probala samo ono u flašicama Somersby...prefino

ja povremeno pijem appel-cider i ok mi je
isto skup
cips za proizvodnju od ostataka presanja mi se isto cini OK ideja

zasto ne odete na sajam poljopr. proizvoda negdje vani (A, SLO) i tamo ne ponudite gotov proizvod ili sorovinu. bez obzira na sve razlike u uvijetima sklona sam povjerovati da bi tako nesto prije profunkcioniralo nego neke domace kombinacije (o cijenama, rocnosti placama i sl da i ne govorimo).
Prilagodbe za EU trziste i tako je bolje napraviti odmah, koliko kostalo da kostalo, jer ionako slijedi za par godina. tako da je neizbjezno. a bez toga nema naprijed..

[sivkić]

Marica Carica kaže:

ja povremeno pijem appel-cider i ok mi je
isto skup
cips za proizvodnju od ostataka presanja mi se isto cini OK ideja

zasto ne odete na sajam poljopr. proizvoda negdje vani (A, SLO) i tamo ne ponudite gotov proizvod ili sorovinu. bez obzira na sve razlike u uvijetima sklona sam povjerovati da bi tako nesto prije profunkcioniralo nego neke domace kombinacije (o cijenama, rocnosti placama i sl da i ne govorimo).
Prilagodbe za EU trziste i tako je bolje napraviti odmah, koliko kostalo da kostalo, jer ionako slijedi za par godina. tako da je neizbjezno. a bez toga nema naprijed..

Cider možeš i doma pravit u jesen.

Mogu oni ići tamo ,samo za vanjsko tržište neće imat dovoljnu količinu proizvoda.

[teta-elza]

ponuditi bilo kome ovu kolicinu koju mogu sama preraditi je smijesno. sa par tisuca litara necega ( sok, ocat, vocna radija, pa dozvolimo i vino, pekmez, bilo sto) nisam konkurentna, ne mogu zadovoljiti potrebe niti jednog malo veceg ducana.presitna sam. razgovarala sam sa vocarima, oni jos razmisljaju. troskovi prerade su skupi, vidjet cemo. jos sam u fazi smisljavanja. sjecam se kak sam prodavala rakiju vilijamovku-svakako. no, prodala se. a da ne pricam o gomili papirologije koju sam morala voditi, inspekcijama koje su mi uredno dolazile i da ne nabrajam. na kraju sam pocupala kruske. sok mi je izuzetno zanimljiv. polako, tek je krenula sezona radova.

[d@d@]

Ako ti nije teško bubni taj recept za sok.

Ovo s čipsom sad rade već 3-4 firme. Ima i jedan registriran u Sisku - stvarno im je dobar, svima koje sam probala. Ali to je isto neka tehnologija nije sušeno u klasičnim pećnicama niti na zraku.

[teta-elza]

dada, stroj je bio iz doba marije terezije, prerada se radila u dvoristu, skoro nas je pobila struja, ma ti je bila ziva jeza od prerade, ali sok-fantazija

prvo smo prebirali trulu jabuku od zdrave, zatim se jabuka namakala 24 sata u vodi da se skine prljavstina. tada je na scenu stupila obicna elektricna muljaca za grozdje koja je mljela jabuku. nakon toga se smuljana jabuka trpala u jutene vrece i isla pod utege. nakon presanja je sok isao u inox bacvu iz koje se opet nekim crijevom istakao u pasterizator- postupak katastrofa. pasterizirali smo na 86 stupnjeva, dodavala sam limunsku kiselinu da ubijem slatkocu i da se dodatno razbistri sok. kiselina ja isla onak-od oka. ( po okusu-preslatko je, sibaj jos limuntusa. sad stani, fino je. mos mislit degustacije ) vruci sok se sipao u flase, stavljali smo cepove, flasu izokrenuli da cep dobro legne da se sok ne kvari i flasa je odmah isla na hladjenje u hladnu vodu. gomila flasa mi se uslijed " strucnog rukovanja i napredne tehnologije prerade" razbila, al dobro. sok je bio jako dobar. i garantirano prirodan.

poslije sam taj postupak pokusala primijeniti u obicnom kotlu za pecenje pekmeza-istiskas sok, procjedis ga, bubnes u kotao , pazis na temperaturu, ali negdje sam skiksala, ili je bilo prevruce ili nesto osmo. uglavnom, nemojte se igrati, steta soka i truda.

dada, imas gratis sok na jesen koliko god ti treba.

danas sanjam o mini-liniji za preradu. i punionici flasa. ( vreli sok po prstima bas nije nesto sto bih pozeljela ). ali, to je bilo tako.

[d@d@]

Ma ja imam hrpu onih petrovki, lani sam pokušala to smuljat sa sokovnikom ali mi je ispalo prekašasto i nakon pastrizacije (isto seljački princip, vatra, kotlenka i udri).
Previše pulpe pretpostavljam, ali imam ja onu malu prešu ukrasnu od 10l. Probat ću ove godine. Tražim gdje sam fulala.

[sivkić]

teta-elza kaže:

dada, stroj je bio iz doba marije terezije, prerada se radila u dvoristu, skoro nas je pobila struja, ma ti je bila ziva jeza od prerade, ali sok-fantazija

prvo smo prebirali trulu jabuku od zdrave, zatim se jabuka namakala 24 sata u vodi da se skine prljavstina. tada je na scenu stupila obicna elektricna muljaca za grozdje koja je mljela jabuku. nakon toga se smuljana jabuka trpala u jutene vrece i isla pod utege. nakon presanja je sok isao u inox bacvu iz koje se opet nekim crijevom istakao u pasterizator- postupak katastrofa. pasterizirali smo na 86 stupnjeva, dodavala sam limunsku kiselinu da ubijem slatkocu i da se dodatno razbistri sok. kiselina ja isla onak-od oka. ( po okusu-preslatko je, sibaj jos limuntusa. sad stani, fino je. mos mislit degustacije ) vruci sok se sipao u flase, stavljali smo cepove, flasu izokrenuli da cep dobro legne da se sok ne kvari i flasa je odmah isla na hladjenje u hladnu vodu. gomila flasa mi se uslijed " strucnog rukovanja i napredne tehnologije prerade" razbila, al dobro. sok je bio jako dobar. i garantirano prirodan.

poslije sam taj postupak pokusala primijeniti u obicnom kotlu za pecenje pekmeza-istiskas sok, procjedis ga, bubnes u kotao , pazis na temperaturu, ali negdje sam skiksala, ili je bilo prevruce ili nesto osmo. uglavnom, nemojte se igrati, steta soka i truda.

dada, imas gratis sok na jesen koliko god ti treba.

danas sanjam o mini-liniji za preradu. i punionici flasa. ( vreli sok po prstima bas nije nesto sto bih pozeljela ). ali, to je bilo tako.

Ne sumnjam da su tvoji ptoizvodi loši ili nisu pravi domaći bez kemije ali fali ti pravo postrojenje za rad ali onda prelaziš u industriju i to što ada radiš neće bit prorodne nego ćeš se prebacit (morrat ćeš) u industruji a to je nešto sasvim drugo.Šteta što naša država nije skužila da takve šrpizvode možemo prodavat po debelim cijenama jer se u svijetu traže te prganizirala ljude da tako radeskupila ih i to prodavači vani.Sve normalne države to rade osim naše.Naši znaju a i to je uvjetno pisat zakone i pravinike.

[teta-elza]

ma znam ja sto moram odraditi i napraviti.......samo to kosta. a ne mogu sva sretna vrisnuti-kredit odobren. sama ne mogu, opet se ponavljam, napraviti nista. da skratim-prevelika ulaganja, ja sam doista mali covjek, tim vise sto je kompletan posao na mojim ledjima. a takvoga nesto kosta. ipard? ok, samo se treba sve platiti i cekati povrat sredstava. i ne zaboravite, ja imam tvornicu pod vedrim nebom. ( moj problem sto nemam mreze, znam.)

[mario1965]

ako se mislite baviti preradom voća ima i jedna sitnica koja košta.a to je pregled Vaših proizvoda u laboratoriju Javnog Zdravstva da se ustanovi da li je proizvod ispravan za ljudsku upotrebu.svaka vrsta soka ili džema ili nećeg trećeg zahtjeva poseban pregled.znači tri vrste soka -tri pregleda.nesumljivo da je prirodni sok bolji od tvorničkog ali u ova vremena,bojim se,da cijena igra ulogu.

[LCM]

Ovako, imam timski projekt iz financijske matke pod temom "Prerada povrća" (na faksu).

Ono što mi treba su popis strojeva i njihove cijene (okvirne, ako ne može točne) koje bi se koristilo u nekom malom (obiteljskom) obrtu za preradu povrća (recimo, rajčice, kupus...).

Na internetu sam našao sve i svašta, znam da bi mi trebale pokretne trake, strojevi za prihvat sanduka s povrćem, pa strojevi za svakakvu obradu... meni bi trebalo što manje strojeva jer bi ostalo radili radnici (stavljali povrće u stroj i sl.). Iako sam jedva došao do tih strojeva, nigdje ne mogu saznati cijene a to mi je najvažnije kako bi znali koliko moramo štediti i koliki nam kredit treba (ne u stvarnosti, već za taj projekt) pa molim ako netko želi pomoći da se javi. ..

Svi komentari su dobrodošli. Zahvaljujem!
Pozdrav

[azzie_elbub]

Mene bi zanimalo što je potrebno napraviti da ti proizvodnja pekmeza bude legalna? Treba li kakav tečaj ili osposobljavanje? Evo, upravo sam pokušala takvo nešto naći u pučkim učilištima i nigdje ničega, osim samog voćarstva.

Nemam puno pojma o tome, ali barem znam da kad nešto prodaješ moraš biti negdje uveden, registriran jer inače je prodaja na crno. Da bi prodavao proizvod dućanu (npr) moraš imati obrt (ili nešto treće?). Npr. za prodaju rukotvorina (nakit, ukrasi.. ) možeš biti samo član udruge preko koje prodaješ da bi bio legalan. Sou, zanima me ako tko zna ukratko, a može i naširoko, što netko mora učiniti da bi mogao prodavati svoje pekmeze?
Trenutno me ne zanima količina nego čisto ta "papirološka" strana priče. Hvala

[Biljka]

Pekmez bi mogao proizvoditi na OPG-u. Znači, moraš registrirati obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.

[teta-elza]

Biljka112 kaže:

Pekmez bi mogao proizvoditi na OPG-u. Znači, moraš registrirati obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.

a prije svega - raspitati se o sitnicama tipa; kakve uvjete morate ispoštivati da biste dobili dozvolu za preradu, što morate i kako sagraditi, koliko će vas to koštati i milion drugih sitnica. sve staviti na papir, naći računicu jer su kazne da se smrzneš.

[diabolica]

Ja sam za svoj slučaj potrošio 7 dana zvanja i istraživanja, pa ti savjetujem da počneš sam zvati okolo.

[stormlord]

malo mi je ono... kada čujem kako ljudi vele... jabuke su ili za pekmez ili za rakiju.

jesi možda razmišljala o proizvodnji voćnih kompota?

ili pak ako želiš kvalitetnu obradu toga što bi mogla s jabukama i ostalim voćem učiniti... izdvojiti naprimjer primjese od kojih se oni sastoje te pogledati u kojim se sve granama proizvodnih ciklusa te primjese koriste... zatim pogledati mogućnosti plasmana proizvoda u proizvodne grane koje su zastupljene u hrvatskoj... ili se čak i sama okušati u nekima.

ono sa kompotima bi bilo interesantno.
jer bi svoje proizvode mogla eventualno plasirati kroz državne službe... ako može todorić nevidim razlog zašto i ti nebi mogla.