Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca

Roditelji i djeca Zato što ih volimo i oni vole nas.
Podforumi: Školarci i adolescenti, Dojenčad i predškolci, Trudnice, Medicinski potpomognuta oplodnja, Dječje zdravlje, Oprema

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 28.02.2009., 01:48   #101
Moj mali (2,5 god.) nas je nedavno isprobavao! Zna kad idemo u dučan da ne može nosit igračke unutra, rekli smo mu(mm i ja) da će mu teta uzeti ako ih bude nosio unutra i sve do sad je bez problema ostavljao u autu do nedavno... i kak nismo odustali i ostavili smo u autu i njega posjeli u kolica za šoping on je urlao da glasniji nije mogao bit i htio izaći iz kolica, ma katastrofa i nije htio prestat dok ga nisam prekorila tek se onda smirio! Ljudi su gledali... a šta da mu radim?! Inače nije da bi vrištao jer mu nećemo nešto kupit (sva sreća) al nekako imamo i mi naviku s obzirom da je maleni dosta skroman (presretan je kad dobije pez bombone) uvijek mu kupimo tak neku sitnicu pez bombone, kinder jaje to mu je od dražih slatkiša...
A recimo doma ako hoće nešto i to nešto ne može dobit ignoriram ga, prije sam znala i vikat al nema smisla, jako je tvrdoglav al se i smiri kad skuži da nema popuštanja, dok mm je znao dosta popustit i sad ga neki put ne shvaća ozbiljno pa me zna pitat kak tebe hoće poslušat a mene ne? Mm je htio da ga mali doživi kak je on svog oca, kaže kad ga je tata samo pogledao, on je znao di mu je mjesto, samo kaj je mm dosta osjećajan pa to ne ide tako kako si je zamislio, a tek malena kad naraste ona će ga vrtit oko prsta samo tako...
__________________
24.09.2006. K; 23.09.2008. T; 03.10.2013. K
koki 79 is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.02.2009., 10:11   #102
Quote:
oraščić kaže: Pogledaj post
Svakako je ovaj nacin bolji i zdraviji.....ja sam valjda sa godinama malkice popustila,jer je ovaj misic dosao iznenada i svima se uvukao pod kozu.Gledajuci bracu i seku,bit ce sigurno slicna,jer uce od starijih....
Ma i ja se bojim tog "uvlačenja pod kožu" - mi stariji i veći smo u većini, a mala nas svakodnevno šarmira. Suprug i ja smo sinhronizirani i u dogovoru, ali starije sestre obično bi zaplesale po njezinim taktovima . Čeka nas simultana bitka na dva bojišta
HAL3 is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.02.2009., 10:20   #103


Dobra metoda Ajoj, ali da se dođe do faze "pogled, pa se zna", moraju se mnoge odluke ispoštivati do kraja, dosljednost mora biti na savršenom nivou. I tu svoju osjećajnost često ignorirati, jer u suprotnom ništa od dosljednosti. Teško je, ali se može

Zadnje uređivanje Tashi : 21.11.2011. at 17:37.
HAL3 is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.02.2009., 10:28   #104
Quote:
HAL3 kaže: Pogledaj post


Dobra metoda Ajoj, ali da se dođe do faze "pogled, pa se zna", moraju se mnoge odluke ispoštivati do kraja, dosljednost mora biti na savršenom nivou. I tu svoju osjećajnost često ignorirati, jer u suprotnom ništa od dosljednosti. Teško je, ali se može
Ma moglo bi se baš kako kažeš treba u dosta situacija ostat hladan ali niti ja, a niti mm to može, previše smo osjećajni! Nema pomoći, rekla sam mu da može zaboravit jer nije ko stari...
__________________
24.09.2006. K; 23.09.2008. T; 03.10.2013. K
koki 79 is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.02.2009., 11:06   #105
Quote:
Enid kaže: Pogledaj post
Ono što mene frustrira oko odgoja je činjenica da ja nisam jedina koja ga "provodi". Jedna sam od onih koja misli da zna najbolje i ništa me ne može uvjeriti u suprotno. Puno čitam, raspitujem se i bavim se njome, doista mi je stalo da mi dijete izraste u staloženu osobu koja misli svojom glavom.
I tako ja gradim i gradim, odgajam jelte, a onda dođe njezin tatica i veli primjerice: e sad kad si zločesta ići ćeš kod doktora! (u jednoj rečenici dvije odgojne greške: djetetu se ne govori da je ono zločesto već da se zločesto ponaša, a ovo drugo neću ni komentirat)
Ili deda, uzima ju od mene jer imam nekog posla i govori joj: Dođi dedi, mama te više ne voli. WTF!!! je on to reko u šali al šta ona kuži! Odkad se rodila usađujem u nju osjećaj da ju mama i tata vole najviše na svijetu i da nam nitko drugi nije važniji od nje. i onda ovaj tak veli.
ovo je mene na početku majčinstva frustriralo, ali sam shvatila da je to jedan vid odgajanja mene same pomirila sam se s time da će ih još puno takvih situacija čekati u životu, da nisu moj produžetak, nisu moje vlasništvo, i da će gledajući na duže morati puno bitaka odratiti sami, razmišljajući svojom glavom i takve situacije su im zapravo dobrodošle kao priprema za kasnije...nit su pošteđeni glupih komentara, postupaka, pitanja...naknadno im objasnimo (odnosno njoj, bebe su još premale) i koliko vidim baš to pomaže u razvijanju vlastitog stava i logičkog razmišljanja

samo, koliko vidim kod tebe problem je u ovom slučaju kad se radi o tatici. mi nemamo takvih nesporazuma i potuno se slažemo po pitanju odgoja, a ako se negdje i dogodi rješimo ga nasamo tako da možemo usklađeno djelovati.
-gloria- is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.02.2009., 14:04   #106
Quote:
-gloria- kaže: Pogledaj post
samo, koliko vidim kod tebe problem je u ovom slučaju kad se radi o tatici. mi nemamo takvih nesporazuma i potuno se slažemo po pitanju odgoja, a ako se negdje i dogodi rješimo ga nasamo tako da možemo usklađeno djelovati.
Dobro primjećeno. Mi se dosta često ne slažemo oko odgoja i to je poprilično problematično, zbunjujuće za dijete. U tom trenutku kada vidim da krivo postupa uvjek se nađem rastrgana između nagona da joj pomognem i na licu mjesta se razračunam s njim i onog što znam da bi trebalo, a to je pusti sad poslje ćeš majmunu objasnit di je pogriješio.
Enid is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.02.2009., 15:21   #107
Smatram da dijete mora imati i znati granice,kao i red i disciplinu.Koji se uči i stvara od malih nogu.Pri tome nemislim na onaj vojnički da nebi pomislili da sam neki freak.Kao i mi i oni imaju loših dana i zašto bi nas poslušali???To je njihov način da se posvađaju s nama kao što se mi recimo zakačimo s mužem.Ali bitno je usaditi prave vrijednosti u dijete dok će loših dana i kriza uvijek biti.Svaka faza njihovog djetinjstva nosi ih.Mene oduvijek fasciniraju mame koje zločesto,razmaženo dijete okarakteriziraju kao živahno...Moj maleni ima 28 mj.proba svašta pa kad uvidi da to baš i neide kako si je zamislio,nekada olako to prihvati dok ponekad svoje nezadovoljstvo izražava kroz plač,viku i dreku.Uvijek ostajem dosljedna iako se ponekad sama sebi činim kruta.Pokušavam mu to nadoknaditi kroz igru,smijeh i zabavu.Jer tada mi njegov smijeh pomogne otkloniti grižnju savjesti,jer i ja sam izrazito tvrdoglava osoba i njegove suze me baš puno i nediraju dokle god mislim da činim pravu stvar.Tiješim se time da se mogu pohvaliti da svagdje i kod svakog mogu otići a da mi on scene i probleme neće praviti.I to stvarno bude tako.On je dijete više manje kao svako drugo,nije svaki dan naravno niti bajan niti zlatan,smatram da to nemože ni biti ali sam zadovoljna sa sobom što sam mu usadila već sada neke dobre navike kao što su recimo urednost i pedantost.A poludim kad netko trud i zasluge roditelja potkopava.Primjer: što god je za smeće maleni baci u smeće,kad popije ćaj uredno odloži šalicu u sudoper i sl. i onda dobronamjerni roditelji kažu "kad je on takav..." Što to znači???Pa nije se on takav rodio.Smatram da sam ja još dok je bebač bio svojim stavom "iz bočice se pije sa bočicom se ne igra,znači kad popiješ odloži a ne razvlači po ustima" u njemu usadila to da on danas kad iz čaše popije kao veliki čovjek ju odloži.To je samo maleni primjer....Na kraju moram spomenuti ljubav,svi smo mi slabi na malene anđele i nikoga se nemože voljeti kao njih ali smatram da im uz silnu ljubav i nježnost trebaju i čvrste i dosljednje osobe.I još nešto : MAME SU ANĐELI NA TEČAJU...DJECA SU ROĐENA S KRILIMA A UČITELJI IM POMAŽU LETJETI!!!! Možda ćemo pasti koji ispit ali vjerujem da ćemo sve mi majke na kraju položiti razred.
Amrićak is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.02.2009., 16:07   #108
Ajoj,ova zadnja recenica me bas dirnula....
Dobro kazes za ovaj svoj primjer,nije se rodio takav,naravno da im treba to usaditi...ja uopce ne sumnjam,da ce ova nasa najmanja isto tako za bracom i sekom usvajati takve stvari....to ispadne pod normalno,ali ne rade to sva djeca,mislim,da se tu radi o onim popustljivim,flegmaticnim roditeljima......
Hvala Bogu,ako sad ne popustim da ostane tako...kako kaze i Hal 3...
__________________
Zivot nije za dusu meku.........a ja sam bas ta!!!..... Al imam 3 razloga da to promijenim!
oraščić is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.02.2009., 16:24   #109
Muž i ja smo počeli razgovarati o odgoju i odnosu nas prema dijetetu dok je još bio skroz mali, tako da ne bude da ga ja recimo našpotam a on da kaže dođi tati! Takav slučaj imaju moji prijatelji i mala im je katastrofa neće slušat jer je vjerujem zbunjena, a oni samo govore kak je mala zločesta...
Amrićak takav odgoj i ja provodim al kad dođem kod svojih imam ujaka koji je samac a jako voli djecu tak da malome popušta strašno! Tako ga je jednom ljuljao i mali je jeo bombone i bacio papirić na travu na što sam ja poludila jer mali od kad zna čemu služi kanta za smeće baca smeće u smeće, a moj ujak kaže pusti ja ću reko ne može to tako jer on zna da se to ne baca po podu, travi...
A što se tiče igranja s hranom i dan danas on pokušava al ja ne dozvoljavam, isto tako i s čašom, pa je pokušao on neće iz te čaše on bi iz one, obično pije vodu natočim u jednu i kažem ako si žedan tu je! I naravno popije i ostavi čašu, stvarno nema igranja (koji put ga čopi), dok mala od jednih prijatelja ne staje dok sve iz čaše ne popije, to ne kužim...Zar ti roditelji djetetu ne daju piti sok pa je dijete željno ili šta?
__________________
24.09.2006. K; 23.09.2008. T; 03.10.2013. K
koki 79 is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.03.2009., 23:54   #110
Evo jedno pitanje: Prvo da kažem malena ima 15 mjeseci i razumije veeeeliku večinu onoga što joj se kaže, ali imam jedan problem - voli bacati stvari. Naimeprije nekoliko mjeseci moja svekrva a i ja počele smo igru s njom dale bi joj igračku i ona bi to baicla i mi bi se kao iznenadile i onako veselo i glasno reagirale a ona bi na to odvaljivala od smijeha. I dan danas ona obožava bacati stvari iako manje nego prije. I sad joj pokušavam reći ne ali ona ne sluša. Baš večeras je bacila jdnu keramičku zdjelicu koja se razbila. Moja je greška bila što sam je stavila njoj na dohvat ruke. Ja sam samo izignorirala bacanje i rekla joj skorz ozbiljno to ne smiješ raditi. E sad, kako da ja to ispravim? Jesam li dobro postupila?Jer skužila sam kad sam jednom viknula na nju samo se uplašila i zaplakala i od toga nema ništa. Mislim da više vrijedi kad im se pristupi ozbiljno i tiho nego kad se viče.
abilan is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.03.2009., 10:34   #111
Ako je izvedivo skloni joj s dohvata sve što je vrijedno i onda kad krene bacat IGNORIRAJ. Bacit će neku krpu, dudu, igračku. pa kaj? ti pokupi i ne reagiraj.
Ono što zabavlja tvoje dijete i zbog čega to radi tvoja je reakcija. Vidjet ćeš uskoro će joj dosadit. Sreća je što bacanje stvari nije opasno, pa ti možeš tako postupit. Moja (20 mj) primjerice trenutno uživa u penjanju na kutnu garnituru i trčanju po njoj. ja svaki put moram reagirati i to prilično burno jer ju skoro uvjek lovim u zraku. Njoj to super!
Enid is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.03.2009., 13:54   #112
Wink

Abilan slažem se sa Enid i ako moram reći i jednoj i drugoj da se kod nas nikada nije igralo na takav način.Uvijek sam razmišljala neželim iz igre stvorit ružnu naviku.Jer ako dijete sa 15 mj smije bacat stvari i to mu je prikazano kao igra kako onda sa 20 mj. objasniti djetetu da sad to više nebi smio raditi kad bi se ono i dalje samo igralo...Ja sam takve igre u startu stopirala jer bi pomislila recimo kako ću sutra sa dvogodišnjakom doći primjerice kod vas u goste a on će bacati stvari i divljati po krevetima.Ili u još gorem slučaju razbiti sebe ili vama nešto.Možda bi vam prvi put to i bilo "simpatično" ali koliko dugo još???? Svako dijete se može lijepo odgojiti samo što se sa nekom djecom treba više a sa nekom manje raditi,što znači da neka djeca zahtijevaju više muke i truda.Ali i to je ništa u odnosu na rezultate...To i govorim Orašćiću,da oni manje uporni i flegmatični roditelji tada svoju djecu okarektiziraju kao jako svojeglavu,tvrdoglavu,borbenu i neznam ti ja kakvu još,a tvoje kao popustljivo,neborbeno dijete skoro pa i tulavo .Tako oni sebi predoče to kad netko odgoji kulturno,pristojno i poslušno dijete.Baka,djedova,ujaka i ostalih uvijek je bilo i bit će samo treba sebi kao i njima postavit stvari ovako: JA ZNAM,MISLIM I OSIJEĆAM ŠTO JE TO NAJBOLJE ZA MOJE DIJETE!!!!
Amrićak is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.03.2009., 14:11   #113
Amrićak neznam iz čeg si ti zaključila da savjetujem to bacanje stvari pretvoriti u igru. Ili to kaj moja trči po krevetu? To nije igra i ja ju na sve mile načine pokušavam odvratiti od toga, ali kao što već napisah nju veseli moja užasnuta reakcija pa čim okrenem leđa evo nje gore
Enid is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.03.2009., 14:33   #114
Ne znam jesam li ja luda, ili što...? Moja je dvanaestogodišnjakinja u subotu išla sa dvije cure iz razreda kupiti si majicu. Nosila je svojih 100 ušteđenih kuna. Okej, odlučila je ušteđevinu potrošiti na krpicu. Kada se vratila, izvjestila me kako je njezina prijateljica ponijela 1200 kn Jesam li ja blesava, ili što?? Dati djetetu od 12 godina toliko love da si ode kupiti krpice?
HAL3 is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.03.2009., 15:32   #115
Tko prizna pola mu se doda

Quote:
Enid kaže: Pogledaj post
Amrićak neznam iz čeg si ti zaključila da savjetujem to bacanje stvari pretvoriti u igru. Ili to kaj moja trči po krevetu? To nije igra i ja ju na sve mile načine pokušavam odvratiti od toga, ali kao što već napisah nju veseli moja užasnuta reakcija pa čim okrenem leđa evo nje gore
Enid ja sam napisala da se slažem sa tvojim odgovorom na Abilan problem.Mislim da si joj ponudila dobro rješenje a u nastavku sam rekla da mi se čini da je problem to što je bacanje djetetu prezentirano kao igra,i to vesela igra.I sad bi se dijete odjednom trebalo prestati igrati...A ti pokušaj svoju užasnutu reakciju sakriti od malene,budi ljuta,jako ljuta i ozbiljna čak ako treba ucijeni ju i zaprijetio joj,jer i ako možda nije pedagoški ali kad je njihova sigurnost u pitanju,mislim da je ipak ponekad i to opravdano.Kad ja više u pojedinim situacijama neznam šta bi i kako bi,moram priznati da posegnem i za tom taktikom.
Amrićak is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.03.2009., 16:20   #116
Kroz igru je i naš problem postao problem...
svekrvi je bilo super kada malu nešto traži, a ova joj kao krene dati pa neda... ova se odvaljivala od smijeha, a mala isto tako i sada mala više nikome ništa ne da a meni je to bezveze...
sada pilim i pili da mora djeci davati igraćke i u par nosimo hrpicu igračka samo da dijeli i da se nauči dijeliti.....
__________________
I,M i F ja sam na ovoj planeti da sretne Vas učinim......
Mijaja is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.03.2009., 16:25   #117
Quote:
Amrićak kaže: Pogledaj post
Enid ja sam napisala da se slažem sa tvojim odgovorom na Abilan problem.Mislim da si joj ponudila dobro rješenje a u nastavku sam rekla da mi se čini da je problem to što je bacanje djetetu prezentirano kao igra,i to vesela igra.I sad bi se dijete odjednom trebalo prestati igrati...A ti pokušaj svoju užasnutu reakciju sakriti od malene,budi ljuta,jako ljuta i ozbiljna čak ako treba ucijeni ju i zaprijetio joj,jer i ako možda nije pedagoški ali kad je njihova sigurnost u pitanju,mislim da je ipak ponekad i to opravdano.Kad ja više u pojedinim situacijama neznam šta bi i kako bi,moram priznati da posegnem i za tom taktikom.
aaaa, ono prije kad je Abilan sa sveki bacala djetetu na pod! sad kužim, sve 5.
Da morat ću pokušat promjenit reakciju. smislila sam ja čak i kaznu za to, a ta je da se ide u hodnik na minutu, dvije, no ona vrlo rado odrađuje tu kaznu
Enid is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.03.2009., 16:52   #118
Svakom djetetu je nesto mrsko,nekom je to stajanje na mjestu...za one malo vece i zivlje,po meni je to dobra odgojna metoda....mirovanje,nije nikakvo zlostavljanje djeteta,a oni najuporniji ce se malo pribrati.Samo treba biti dosljedan....
Mene bas ljuti ovo bacanje stvari...prvo dvoje nikad nisu bacali...znali su se igrati sa nekim skupim stvarima,nije bilo straha.....dok ova malecka uziva u tome....
Mala je jos(11mj)..ali kad baci nesto,svi je malo ostrije ukorimo uporna je,ali malo je moram nekad po rucici,da se razumijemo,NE TUCEM DIJETE!,ali to joj se ne svida....pa prestane...
Naravno,da ne zelim doci u goste,pa da mi dijete razbija ili se penje po ormarima....do sada nisam imala slicnih problema,nadam se da i necu....
Mislim da se ni ne sjecaju da su ikad dobili po guzi....
I mislim da manje zla ako ih i koji put kaznimo i stisnemo zube,nego da imamo kasnije problema u vrticu,skoli....
Hvala Bogu,dvoje su polozili.. uspjesno,jos ovo najmanje.....s kojim ce biti malo vise borbe.....
Dobro,ne mogu svi troje biti tako lako odgojivi
__________________
Zivot nije za dusu meku.........a ja sam bas ta!!!..... Al imam 3 razloga da to promijenim!
oraščić is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.03.2009., 21:27   #119
Quote:
HAL3 kaže: Pogledaj post
Nakon objašnjenja zašto se nešto ne može ili ne smije, urlanje i zanovijetanje nastavlja, ignoriram. Vrlo brzo prestane. Ali nije dobila što je htjela. Primjerice, mala 18 mj. jutros nije željela imati papuče na nogama. Ne pada mi na pamet da je izujem, samo zato što bi ona tabanala bosa. Urlala je i negodovala, ali za 10-ak minuta se primirila i našla si novu zanimaciju. Želim reći, roditelj treba procijeniti gdje može olabaviti. Ako je nešto na uštrb zdravlja i sigurnosti, ne popuštati. Mene međutim, više brine odgoj mojih starijih cura - 10 i 12,5 godina. Do sada je sve bilo okej, djeca su uzorna i razumna, međutim strahujem od hormona ko balona, i kako će se to odraziti na njihove postupke. Samo se nadam da smo ih do sada dovoljno "nafutrali" i da će se pokazati rezultati beskonačnih razgovora, objašnjavanja i redovitih obiteljskih sastanaka.
potpuno se slažem s tobom-ako je nešto na uštrb zdravlja i sigurnosti,nikako ne popuštati.
a za stariju djecu ne brini-ako ste se i prema njima odnosili kao i prema ovoj maleckoj,bit će sve 5!
za odgoj je kasno kada djeca uđu u pubertet,tu roditelji jako griješe jer je pubertet doba kad se ubiru plodovi odgoja,a sam odgoj prestaje-započinje individualnost,stupanje u svijet odraslih..
e,ali caka je u tome što se najčešće plodovi odgoja roditeljima baš ne sviđaju pa bi silom htjeli nešto promjeniti-prekasno je sada,a djetetu koje sada želi biti individualac,odrastao..to se nikako neće svidjeti,što je sasvim logično.i onda to roditelji nazivaju "pobunom".i zato je pubertet tako omražen.omražen je zbog roditelja,a ne zbog djece!
ako ste se prema djetetu, pogotovo do njegove pete godine,odnosili normalno(a to je jako širok pojam i ne bih sad u detalje),u pubertetu će biti sve ok.jer na kraju krajeva,ako ste ok bili do tada,shvatit ćete i to što je ustvari pubertet i nastaviti poštivati svoje dijete odnosno dijete koje polako postaje odrasla osoba.
to roditeljima koji zaista odgajaju svoju djecu s poštovanjem,ravnopravnim dostojanstvom nije teško shvatiti.
bit će sve ok
irenko007 is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.03.2009., 21:57   #120
Quote:
abilan kaže: Pogledaj post
Evo jedno pitanje: Prvo da kažem malena ima 15 mjeseci i razumije veeeeliku večinu onoga što joj se kaže, ali imam jedan problem - voli bacati stvari. Naimeprije nekoliko mjeseci moja svekrva a i ja počele smo igru s njom dale bi joj igračku i ona bi to baicla i mi bi se kao iznenadile i onako veselo i glasno reagirale a ona bi na to odvaljivala od smijeha. I dan danas ona obožava bacati stvari iako manje nego prije. I sad joj pokušavam reći ne ali ona ne sluša. Baš večeras je bacila jdnu keramičku zdjelicu koja se razbila. Moja je greška bila što sam je stavila njoj na dohvat ruke. Ja sam samo izignorirala bacanje i rekla joj skorz ozbiljno to ne smiješ raditi. E sad, kako da ja to ispravim? Jesam li dobro postupila?Jer skužila sam kad sam jednom viknula na nju samo se uplašila i zaplakala i od toga nema ništa. Mislim da više vrijedi kad im se pristupi ozbiljno i tiho nego kad se viče.
ništa strašno,dijete je samo naučilo da kad ono baci neku stvar,mama i baka su vesele i maloj je to smiješno
a sad više ne želiš da tako bude(što je sasvim ok) i onda kažeš: OVAKO,PRIJE SAM MISLILA DA JE TO SMIJEŠNO KAD TI BACAŠ STVARI.STVARI SU SE PROMIJENILE ,VIŠE NE MISLIM DA JE TO ZABAVNO I VIŠE NE ŽELIM DA BACAŠ STVARI.
kada djetetu kažemo NE SMIJEŠ-time određujemo njegove granice,a ustvari treba znati odrediti svoje: NE ŽELIM.moramo naučiti prihvaćati odgovornost za stvari koje hoćemo/želimo/osjećamo..tako djecu učimo i vlastitoj odgovornosti i poštivanju drugih.
i imaš pravo,ako vikneš na nju ili slično-naučit će se bojati kazne(u ovom slučaju vikanja) a neće naučiti poštivati tebe odnosno tvoje granice.
isto tako,ako kažeš NE SMIJEŠ-naučit će poštivati "pravila igre",a neće naučiti poštivati osobu i njene granice(u ovom slučaju tebe).
irenko007 is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 10:47.