Dječje pjesmice i brojalice

[Vjeveric]

Hvala ženske, pjesmice su vam super!

Samo sada ste me bacile u razmišljanje... Zar da za tuđu djecu te pjesme učim?!

[Vjeveric]

Nasli smo vam dva ljesnika
povelika tu u travi! -


Pitam se... Da li ovo samo mene asocira na bezobrazluke?

Evo još jednse pjesmice iz omiljene slikovnice mog sina /tada dvogodišnjaka:

Medvjedić po stazi ide
kući žuri - svi ga vide!
Poljsko cvijeće majci brao
i veselo zabrundao.

tupa tapa! tapa tupa! nožicama lup lup lupa
bezbrižno po stazi gazi - kuda ide baš ne pazi...

Hu- huče mu sa grane - sova s desne strane:
medo pazi! - rupa je na stazi!
Cijuče i miš - zar je ne vidiš?!

Jao! Jaooo! Medvjedić u rupu pao i u pomoć zvao.
U krtičin pao rov - svi začuše njegov zov.....
Dvije ptičice doletjele - pomoći mu htjele.
Mudra lija hitra bila pa mu uže dobavila
a medvjedić spretan bio - uže čvrsto prihvatio.

Izvući ga neću lako bit će teško itekako!
Srećom nije bilo tako. Naš medvjedić zdrav i čio - iz rupe je iskočio...! itd itd....


Molila bih sve one koji znaju cijeli tekst klasika "zvončići" da mi pomognu jer ja svaku godinu za božićne blagdane shvatim da znam samo dvije kitice "ostalo pjevam klincima la-la-la-la"

Pozdrav svima

[Lidija]

Kako nisam naisla na ovakav topic pre dve godine kada iz glave nisam mogla da izvucem nista osim dve-tri pesmice sva dva -tri stiha i to je sve. Polako mi se vracalo secanje na ono sto sam ja nekad ucila.
Hitovi mog decaka su i dalje:
-Mis je dobio grip ... (zbog kuckanja po celu...)
-Ivin voz
-Slon lepotan dondolan ...
-Isli smo u Afriku...

[Rajna]

BTW, zna li itko text one igrice za skroz malu djecu:

Ovdje zeko pije vodu (i pokazujete na dlan bebin).

E sada ide onaj dio sa prsticima, svaki prstic nesto razlicito radi, a ja ne znam sta je to.

Ja sam izmisljala neki tekst, moja kcerkica od godinu dana svakako ne razumije, ali voljela bih znati pravi tekst.

Zna li itko, slucajno?

Pozdrav i hvala.

[Septembar]

neznam to sa zekom i prsticima
al znam jednu drugu

krene se po redu od malog prsta i dodiruje jedan po jedan uz tekst:
(mali) Ovaj je mali
(domali) Ovaj ima pusku
(srednji) Ovaj jede krusku
(kaziprst) Ovaj kaze "Daj meni"
(palac) Ovaj kaze "Sipak tebi" ( i na to se palac savije u sipak)

[Lilly]

Sjecate se topica sa djecjim pjesmicama sa starog foruma? Zeko i potocic veliki favorit.
Moj kid sada puno voli koku koja je posla na pijacu i isprljala nozicu i Antuntuna. Ali bojim se da nam od Antuntuna malo fali pa bih htjela provjeriti. Stari forum se ne otvara, ili ipak...? Pokusavala na http://forum.monitor.hr. Mislim da je nekad prije radilo paralelno sa ovim forumom.

Evo ovde mjesto za nove fine pjesmice, a ako ko ima cijele tekstove koke i posebno Antuntuna, obavezno napisite.

[magic]

KAKO ŽIVI ANTUNTUN

U desetom selu
Živi Antuntun.
U njega je malko
Neobičan um.

On posao svaki
Na svoj način radi:
Jaja za leženje
On u vrtu sadi.

Kad se jako smrači,
On mrak grabi loncem.
Razlupano jaje
On zašiva koncem.

Da l' je jelo slano,
On to uhom sluša.
A ribu da pjeva
Naučiti kuša.

Na livadu tjera
Bicikl da pase.
Da mu miše lovi,
On zatvori prase.

Guske sijenom hrani,
Snijegom soli ovce.
A nasadi kvočku
Da mu leže novce.

Kad kroz žito ide
On sjeda u čun.
Sasvim na svoj način
Živi Antutun.

GRIGOR VITEZ

[Lilly]

Ha ha, dvije predzadnje su nam falile! Super Magic, veceras malac dobiva novo gradivo. Puno hvala!

p.s. hajde ponovi i one tvoje tresnjice i juniorovu maramicu (maramicu sam ja prvi put cula na praksi u vrticu u srednjoj pa mi je bas draga).

[magic]

Molim mama maramicu
da obrishem nos.

Dobio sam hunjavicu,
jer sam isj'o bos.

Mama, pozhuri!
Iz nosa mi curi!

[magic]

Treshnjice, treshnjice bash ste mi mile.

Glatke, okrugle, kao od svile.

Ja bih vam chuvala glavice glatke,
al ste mi treshnjice previshe slatke.

[magic]

Na puchini sinjeg mora
njihao se val.

Kao kakav tromi medo shto ide na bal.

Putujuci neshto mrljmlja,
udara o zhal.

To se njime igra, shali
vjetar maestral.

[magic]

Ovu posebno voli Tijin Teo

Iza brda plava,
mish crveni spava.

Misha machka ljulja - postelja ga zhulja.

Ne mozhe da lezhi - dlaka mu se jezhi!

Bjezhi, mijo, bjezhi!!!!

[Septembar]

U gostima

Pozvao je maj
sve bube na caj,
od ose do pcele,
da se provesele,
tihe bubamare,
i livadske popce,
i rudare rovce.

Spremio je maj
sudove za caj,

izneo u polje
raznobojne solje,
pozlacene kupe,
cuturice skupe,
i rumene zdjele,
i krcage bijele.
Sipao je maj
svakom med u caj,
u crvene lale,
u zvoncice male,
u hajducku travu,
peruniku plavu,
u zute ljutice,
da zasladi pice.

Popio je svak
i leptiric lak,
caja pola litre,
zasvirale citre,
zacula se truba
sviracica buba,
iz obliznjeg zbuna
zapjevala zuna.

Desanka Maksimovic

[Septembar]

VRABAC I MAČKA

¨Gde ćeš, vrapče, zimovati?¨
Pita mačka vrapca stara.
¨Ovde, onde -
Tuda, svuda!¨
Tako vrabac odgovara.

¨Gde ćeš, vrapče, danas ručat?¨
Pita mačka vrapca stara.
¨Na kraj šora,
Na vrh ora'!¨
Tako vrabac odgovara.

¨A gde ti je konak, vrapče?¨
Pita mačka vrapca stara.
¨Šta te briga?
Pogodi ga!¨
Tako vrabac odgovara.

¨Znaš li, more, zašt' te pitam?¨
¨Jer si mačka - a ja ptica.¨
To je reko,
Pa uteko -
Osta mačka tužna lica.


Čika Jova Zmaj

[Septembar]

PAČIJA ŠKOLA

¨Jeste l' čuli, kumo,
- Verujte, bez šale -
Otvara se škola
Za pačiće male.¨

Tako je i bilo,
- Verujte, bez šale -
Otvorila s' škola
Za pačiće male.

Svi pačići došli,
Na skamijam' stoje;
Stari patak metno
Naočare svoje.

Sve ih je upiso
U katalog male,
Pa ih je prozivo,
- Verujte, bez šale.

Pa se onda šeto
S ozbiljnošću krutom;
Učio ih, učio
I knjigom i prutom.

Učio ih, učio
Od srede do petka,
Al' se nisu odmakli
Dalje od početka.

Nije bilo uspeha
Učiteljskom trudu,
Cela muka njegova
Ostade zaludu.

Ništa više ne nauči
Pačurlija ta,
Nego što je i pre znala:
Ga, ga, gaga, ga!

[sloboda]

Na mom srcu lezi rana
Rece jedna bela vrana

I kad letim i kad trcim
Pitaju me zasto shtrcim

Kao da sam za sve kriva
Prosto zalim sto sam ziva

Ne govori glupa slovca
Rece na to crna ovca

Treba da smo obe sretne
Sto smo tako izuzetne.

----------------------------------
BIO JEDNOM JEDAN
Ne car nego lola
Pa imao jednog
Ne sina vec vola

I posalje jednom
Ne car nego lola
Nekuda bez veze
Ne sina vec vola

Uskoro je cuo
Ne car nego lola
Da su nasli u kupusu
Ne sina vec vola

Jos je cuo tada
Ne car nego lola
Da su mu prebili
Ne sina vec vola.

Dusko Raodvic

[BiNebi]

Svadili se miši
na proljetnoj kiši
Jedan mrtav pade
Drugi bježat stade
Treći skoči hopa
Zove crnog popa
miša da zakopa
Kihne pop
pade snop
Preplaši se mrtav miš
Sad ge više ne vidiš


Pošao djed Petar
da ustavi vjetar
kapom, štapom,
kaputom i prutom.
Al' se vjetar ne da
i obori djeda.


Zeko poljem skakuće
ne žulje ga papuče
Može veli i bolje
da potrči niz polje.
Kad pas negdje zalaje
sva livada mala je
A kad lovac zapuca
jadno srce zakuca
Trči zeko niz polje
dok nije nevolje
Stani zeko - seka moli
da ti metnem na rep soli.


Ja sam palac debeljak
rastom malen ali jak
kažiprst kaže put
i prijeti mi kad je ljut
srednjak je u srijedi
taj za dvojicu vrijedi
prstenjak je poštenjak
i premda nosi zlatni pas
on je ipak sav uz nas
a peti je mali
taj se svima hvali
i drva sam nosio
i travicu kosio
po svjetu sam putovao
s ljudima se rukovao
i knjige sam listao
svud sam brate pristao
samo niko da me hvali
zato što sam mali.

Grigor Vitez

Ludi dan

Pijetao mi jutros rece
Kume dragi, dobro vece!
Jeli ovo san il' java?
S misevima macka spava
Krezub jarac pusi lulu
Siv magarac svira frulu
Za rep liju guska vuce
Saran leti iznad kuce
S punom torbom majmun stran
Cestita mi ludi dan!

Darova je puna torba
Od bunike u njoj corba
Posoljene tu su sljive
Na rostilju lude gljive
Od trnjina sljivovica
Od kopriva gibanica
Od paprike med u zdjeli
Od kukolja hljebac bijeli
Rep podvinu majmum tad:
Pij i jedi, bit ces mlad!

Gledam jadan sta se zbiva
Sjekira u vodi pliva
Koza vijenac mece na se
U pidzami zijeva prase
Potkovana zaba rza
Uz brijeg tece rijeka brza
Vjeverica pjesmu pise
U maramu mjesec kise
Jao, ljudi, sto je to?
U rog roden duva vo!

Obratih se tad na pijetla
Obraza ti, rekoh, svijetla
Kakve li su ovo stvari?
A meni ce kokot stari
Gle, u Mudroj knjizi pise
Carolija nema vise.
Tek istina jedna ziva
U ovoj se knjizi skriva
Da jos ima ludu car
Trideseti februar
Za kog ne zna kalendar!

Gustav Krklec

[sunshine]

SLAVNI LOVAC

Po šumi, širom, bez staze, puta
Ježurka Ježić povazdan luta.
Lovom se bavi često ga vide,
s trista kopalja na juriš ide.

I vuk i medo, pa čak i - ovca,
poznaju ježa, slavnoga lovca.
Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja,
zmija ga šarka po svu noć sanja.
Pred njim dan hoda, širi se strava,
njegovim tragom putuje slava.

LIJINO PISMO

Jednoga dana, vidjeli nismo,
Ježić je, kažu, dobio pismo.
Medeno pismo, pričao meca,
stiglo u torbi poštara zeca.
Adresa kratka, slova k'o jaja:
"Za druga Ježa
Na kraju gaja".

U pismu piše:
"Ježurka, brate, sanjam te često i
mislim na te.
Evo ti pišem iz kamenjara guskinim perom.
Divno li šara!
Dodji na ručak u moju logu, požuri samo,
ne žali nogu.
Sa punim loncem i masnim brkom
čekat ću na te, požuri trkom.
Nježno te grli medena lica
i pozdrav šalje lisica Mica"

Jež se veseli: - Na gozbu, veli,
tu šale nema, hajd da se sprema.
Ježurka Ježić lukavo škilji,
pregleda bodlje i svaku šilji.
- Ako bi usput došlo do boja,
nek bude spremna obrana moja.

KOD LIJINE KUĆE

Sunčani krug se u zenit dig'o
kad je Ježurka do lije stig'o.
Pred kućom-logom, kamenog zida,
Ježurka Ježić svoj šešir skida,
klanja se, smješka, kavalir pravi,
biranom frazom lisicu zdravi:
-Dobar dan, lijo, vrlino čista,
klanjam se tebi, sa bodlja trista.
Nek perje pijetla krasi tvoj dom,
kokoš nek sjedi u loncu tvom!
Guskino krilo lepeza tvoja,
a jastuk meki patkica koja.

Živjela vječno u miru, sreći,
nikada lavež ne čula pseći.
I još ti ovo na kraju velim:
ja sam za ručak trbuhom cijelim!

Otpoče ručak čaroban, bajni.
I jež i lija od masti sjajni.
Jelo za jelom samo se niže,
Ježurka često zdravicu diže:
u zdravlje lije i njene kuće,
za pogibiju lovčeva Žuće.
Niže se ručak četverosatni,
zategnu trbuh k'o bubanj ratni.

NOĆ

Evo i noći, nad šumom cijelom
nadvi se suton sa modrim velom
Promakne samo leptirić koji
i vjetar noćnik listove broji.
Utihnu šuma, nestade graje,
mačaka divljih oči se sjaje.
Skitnica svitac svjetiljku pali,
čarobnim sjajem putanju žali.
A sova huknu svoj ratni zov:
-Drž'te se, ptice, počinje lov!

RASTANAK

Ježić se diže, njuškicu briše.
-Ja moram kući, dosta je više.
Dobro je bilo, na stranu šala,
lisice draga, e, baš ti hvala.

-Moja je kuća čvrsta k'o grad,
prenoći u njoj - Kuda ćeš sad?
Tako ga lija na konak sladi
a jež se brani, šta da se radi:
-Zahvaljujem se pozivu tvom,
al' mi je draži moj skromni dom!
-Ostani kume, lija sve guče,
moli ga, zove, za ruku vuče.
Al' jež tvrdoglav, osta pri svom
-Draži je meni moj skromni dom!
Šušteći šumom jež mjeri put,
kroz granje mjesec svijetli mu put.
Ide jež, gunđa, dok zvijezde sjaju:
-Kućico moja, najljepši raju!

POTJERA

Ostade lija, misli se: - Vraga,
sto mu je kuća toliko draga?
Kad ježić tako žudi za njom,
bit' će to, bogme, bogati dom.
Još ima možda od perja pod,
pečene ševe krase mu svod.
Ta kuća, vjerujem obiljem sja.
Poći ću, kradom da vidim ja.

VUK

Požuri lija, nečujna sjena,
paperje meko noga je njena.
Dok juri tako uz grobni muk,
pred njom na stazi, stvori se vuk.
-Grrr, kuda žuriš, kaži-der lovcu;
možda si negdje pronašla ovcu?
-Idem da doznam - lija sve duva -
zašto jež kuću toliko čuva.
-Eh, kuća, trice! - veli vuk zao.
-Ta ja bih svoju za jagnje dao!
Poći cu s tobom jer volim šalu,
hoću da vidim ježa - budalu!

MEDO

Dok jure dalje brzo k'o strijela,
srete ih medo, prijatelj pčela.
-Sumnjiva žurba -medo ih gleda -
možda ste nasli jezero meda?
-Ne, nego maštu golica moju,
zašto jež voli kućicu svoju.
-Kućica, glupost! Moje mi njuške,
svoju bih dao za gnjile kruške.
Za satić meda dat' ću je svakom!
govori medo na jelo lakom.
-Poći cu s vama, jer volim šalu,
hoću da vidim ježa - budalu!

DIVLJA SVINJA

Sve troje jure k'o divlja rijeka,
odjednom-evo-kaljuga neka.
Divlja se svinja u njojzi banja,
pospano škilji i - jelo sanja.
-Hr-nji, junaci, sumnjiva trka,
negdje se, valjda bogovski krka?!
-Poskoči svinja, uz mnogo graje,
a vuk joj na to odgovor daje:
-Tražimo razlog, blatnjava zvijezdo,
zašto jež voli rođeno gnijezdo!
-Rođeno gnijezdo! Tako mi sala,
za pola ručka ja bih ga dala!
Poći ću s vama jer volim šalu,
hoću da vidim ježa-budalu!

PRED JEŽEVOM KUĆICOM

Svi jure složno ka cilju svom,
kuda god prođu-prasak i lom!
Pristigli ježa, glede: on stade
kraj neke stare bukove klade.
Pod kladom rupa, tamna i gluha,
prostirka u njoj od lišća suha.
TU Ježić uđe, pliva u sreći,
šušti i pipa gdje li će leći.
Namjesti krevet, od pedlja duži,
zijevnu, pa leže i noge pruži.
Sav blažen, sretan, niže bez broja:
-Kućico draga, slobodo moja!
Palato divna, drvenog svoda,
kolijevko meka, lisnatog poda,
uvijek ću vjeran ostati tebi,
nizašto ja te mijenjao ne bi'!
U tebi živim bez brige, straha
i branit ću te do zadnjega daha!

TRI GALAMDŽIJE

Medvjed i svinja i s njima vuja
grmnuše gromko prava oluja:
-Budalo ježu, bodljivi soju,
zar tako cijeniš straćaru svoju?!
Koliba tvoja prava je baba,
krov ti je truo, prostirka slaba.
Štenara to je, tijesna i gluha,
sigurno u njoj imaš i buha!
Kućicu takvu, hvališo mali,
za ručak dobar svakom bi dali!
Rekoše tako, njih troje, ljuti,
dok mudra lija po strani šuti.

JEŽEV ODGOVOR

Diže se Ježić, oči mu sjaje,
gostima čudnim odgovor daje:
-Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim bavim se lovom
i mirno živim pod svojim krovom.
To samo hulje, nosi ih vrag,
za ručak daju svoj rodni prag!
Zbog toga samo, lude vas troje
čestite kuće nemate svoje.
Živite, čujem, od skitnje, pljačke
i svršit ćete - naopačke!
To sluša lija, pa sudi zdravo:
-Sad vidim i ja, jež ima pravo!
To reće, klisnu jednom cuviku,
a ono troje digoše viku:
-Jež nema pravo, nastranu šala:
a i ti, lijo, baš si - budala!

KRAJ

Šta dalje bješe, kakav je kraj?
Pričaću i to, potanko, znaj.
Krvnika vuka, jadna mu majka
umlati brzo seljačka hajka.
Trapavog medu, oh, kuku, lele,
do same smrti izbole pčele
I divlja svinja pade k'o kruška,
smače je zimus lovačka puška.
Po šumi danas, bez staze, puta
Ježurka Ježić lovi i luta.
Vještak i majstor u poslu svom,
radi i čuva rođeni dom.

Branko Ćopić