odlucio sam se na iskorak neke promjene, previse toga sam poceo gubiti i ne svida mi se putanja
kojom su ti gubici krenuli. danas sam bio glup i cijeli dan nisam jeo nista osim par petit keksa i
samo cugao. I nista mi se ne jede, a muka mi je od gladi. dosao sam do zakljucka da se previse
fokusiram na pitanja na koja mi generalno apsolutno nitko pa ni ja ne mogu odgovoriti.
I da ocito na neka pitanja odgovor dolazi nakon smrti, ako i smrt nije jedan od istih.
Postoje neke stvari koje me malo pokrecu, motiviraju no danas je bio bas onak znj dan,
koji me doduse potaknuo na nesto, a to je nesto sto zapravo ne zelim.
I cak sam zbog toga i ucio danas, poslao par zivotopisa i uskoro mijenjam potpis
Ima puno toga sto moram/zelim popraviti sto sam sjebao, a nisam htio.
Bogu hvala jedna od mojih mnogobrojnih dijagnoza nije bipolar, nadam se da nikada nece ni biti.
Nezanimljivo cak i ne, dosadno da. No izdesavale su se neke stvari u glavi, zivotu i na poslu zbog kojih
sam se odlucio na korak koji poduzimam od sutra ( nesto sitno sam danas cisto da vidim kako ce ici motivacija )
Planiram otici doktoru kroz 2 tjedna kad izdogovorim to sve u firmi. I definitivno je dosta vise
placipickarenja koje nikuda ne vodi, jer generalno nikuda dalje od ovoga me nece ni odvesti.
Imam poveliku listu popravaka i stvari koje moram popraviti i ostvariti vezane za gotovo sve segmente zivota.
I nastojat cu biti ustrajan ka njihovom ostvarenju. Jer naposljetku znam da uz podrsku koju cu eventualno dobit
nitko drugi nece/ne moze mi pomoci to i ostvariti. Nisam nista pisao dugo jer sam citao zadnje komentare i nisam
znao sta tocno i napisati da zvuci kako bih ja to htio, ne znam ni dali je ovo sto pisem dobro.
Ali neke stvari u glavi su me prodrmale, cak i sjebale rekao bih cak i svjetlosni da pocetak razumjevanja
dolazi tisinom koja je u svima nama, tisinom velikom kao svemir sam i kada iskusimo tu tisinu sjetimo se tko smo.
Voices in the back of the head.
Bol koju osjecam svakodnevno pa i trenutno dok ovo pisem osjecaj tezine u trbuhu,
vrtlog bolova kao da je nesto u meni ne svida mi se to, neugodno je i stvara mi nelagodu i tjeskobu.
Taj pritisak i bol svaki puta kada nesto stavim u usta ili ne stavim me umara.
I ne zelim to vise, zelim se osjecati dobro i poceti isto tako i raditi na tome.
Hvala vam svima koji citate i komentirate moje teme iznova koliko god mi se nekad cinilo da su sve zapravo iste barem slicne.
Ali te neke stvari koje prolazim ti bolovi su nesto sto nikome nebih pozelio.
Jer me sputavaju u puno stvari i samo gubim, gubim i gubim sve do cega mi je stalo.
Dosta mi je vise tog gubljenja, tih bolova i osjecaja. Trebam promjenu mozda cak i promjena treba mene.
Ne znam, ali ima strahova sa kojima se moram suociti.
Barem tako kaze "kartica" koju sam izvukao netom nakon overdose-a i jos dan danas mi je "smijesno" od cijelog ruksaka punog poruka ja izvucem bas tu.
Sto se tice psihoplaneta definitivno cu se informirati vezano za to.