Natrag   Forum.hr > Lifestyle > Kućni ljubimci > Psi

Psi Najbolji prijatelji

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 17.01.2012., 17:09   #1
Jedan vs. dva psa

Intenzivno razmišljam da svojoj cviliBeti omogućim pseće društvo. Tako mi ju je žao da je sama doma po 9 sati dok ne dođem s posla, a tako druželjubiv i društven pas.

Naravno, još nemam pojma kako ću izvest sa stanodavkom i cimericom tu ideju , ali to ću riješit ako se odlučim za još jednog ljubimca. Kad nešto naumim, nema ne.

E sad vas molim za pomoć, prvo da me svojim iskustvima uvjerite da je imati dva psa puno bolje od jednoga , a drugo da date mišljenje oko spola i starosti i samoj ideji.

Moja je sada godinu dana (mješanka ptičarke), sterilizirana, izrazito nedominantna i neteritorijalna (vjerujem da je još i premlada za izražavanja takvih sklonosti), da joj dovedem doma društvo raspametila bi se od sreće. Znači neće biti ljubomore s njene strane to je sigurno, niti agresije ni ništa slično.
Što se tiče spola i starosti, razmišljam o ženkici, i to definitivno stariju od godinu dana (dakle, ne štene), kojoj neće smetati moje razigrano aktivno blesalo ali ne mora i sama biti aktivna - dapače, možda malo uspori ovu moju


Izvolte!
Sheeva is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.01.2012., 17:42   #2
Quote:
Sheeva kaže: Pogledaj post
Intenzivno razmišljam da svojoj cviliBeti omogućim pseće društvo. Tako mi ju je žao da je sama doma po 9 sati dok ne dođem s posla, a tako druželjubiv i društven pas.

Naravno, još nemam pojma kako ću izvest sa stanodavkom i cimericom tu ideju , ali to ću riješit ako se odlučim za još jednog ljubimca. Kad nešto naumim, nema ne.

E sad vas molim za pomoć, prvo da me svojim iskustvima uvjerite da je imati dva psa puno bolje od jednoga , a drugo da date mišljenje oko spola i starosti i samoj ideji.

Moja je sada godinu dana (mješanka ptičarke), sterilizirana, izrazito nedominantna i neteritorijalna (vjerujem da je još i premlada za izražavanja takvih sklonosti), da joj dovedem doma društvo raspametila bi se od sreće. Znači neće biti ljubomore s njene strane to je sigurno, niti agresije ni ništa slično.
Što se tiče spola i starosti, razmišljam o ženkici, i to definitivno stariju od godinu dana (dakle, ne štene), kojoj neće smetati moje razigrano aktivno blesalo ali ne mora i sama biti aktivna - dapače, možda malo uspori ovu moju


Izvolte!
ja bih dva... muz ne bi.... on je malo razumniji od mene pa racuna kao i na financije.... ali ja znam da je njegov najveci problem, da ne bi netko ugrozio kraljevski status onog pishulinca kojeg sad imamo....
ja bih isto uzela jos jedno , ali on ni cut... a s obzirom na to, koliko moj voli drustvo, sigurna sam da bi sljakalo.... mene prijece samo financije, a muza , sigurna sam.. i strah da bi nase pilemile palo u drugi plan.
__________________
Asti miša.
papi73 is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.01.2012., 17:54   #3
Mi smo krenuli s jednim pa zavrsili na tri,povremeno i na 4.
Prije mi nije ni padalo na pamet imati vise od jednog psa i onda kad su krenuli ovi na privremno dolazit shvatila sam da to nije neka prevelika tlaka,pa smo si nabavili drugog decka za stalno.Prvo je bio decko,onda opet decko i sad je zadnjih pola godine dosla i curica.
Mi nikada nismo planirali imat vise,jednostavno jedan dan smo odlucili udomit jos jednog i otisli do azila ili potrazili na netu.
Sta se tice drzanja,mi smo u jako malom stanu sa jednim ogromnim psom i dva srednja,al doma prakticki samo spavaju.
Vani se izigraju medusobno pa su ''krepani'' nakon 10-15 min i jos ako se idemo na livadu poigrat s drugima jedva hodaju
Sta da ti kazem?
Sa coporom ti nikada nije dosadno!!Ni tebi a njima jos manje.
vet.teh is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.01.2012., 18:06   #4
ja sam imala dva psa i imat ću dva psa (nadam se )

prvi je put bila veeeeeelika razlika u godinama pa su se ipak obožavali

sad su podjednako stare i jedva čekam da ih vidim skupa
__________________
Hormonella de Rum
atlantis is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.01.2012., 18:07   #5
Eto 9 godina sam imala samo jednog psa (dobro i tetin je uvijek tj. svaki dan dolazio kod mene na cuvanje), da sam mogla tada uzeti jos jednog psa vjerovatno bih, ali tad baka i deda nisu dali da imam 2 svoja psa.
Kad smo se odselili pocela sam volontirat u azilu i nakon dugo gledanja nasla sam savrsenog psa za sebe, e ali je onda nadena Rea koja je trebala biti na privremenom a u meduvremenu je Bobi bio udomljen i onda je Rea dosla, moj Medo se preporodio kada sam mu dovela drustvo, em nije bio sam dok nas nije bilo i malo bi se i poigrali.
Mo je dosao sa svojom mamom znaci 3 mj sam imala 4 psa i to je funkcioniralo jako dobro. Sad sam na 3 psa i 4 macke, stan nije velik isti kao od vet.teh ali ako pas ima dovoljno setnja onda mu stan zapravo sluzi za odmaranje, tocnije moji su uvijek na krevetu jedino kad idu van onda su izvan kreveta.
Ja imam pse od 19, 7 i Manilla koja je stene ali ce biti velika jako kad naraste!

Ja sam uvijek za dva ili vise psa naravno koliko financije dopustaju, njima je bolje u drustvu.
masha01 is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.01.2012., 18:11   #6
Super, ako dopuštaju financije i ostalo... po meni, ako može jedan pas, mogu i dva (jedino su financije jel, objektivno prisutne kao potencijalni problem)

Mi isto imamo dvije, iako smo studenti u podstanarskom stanu (btw.našli smo novi stan i uskoro se slimo, u kojem gazda dozvoljava psa, jupiiiii)...

Treba samo paziti (ili se bar nadati) da se psi donekle poklope po nekim stvarima... što se nama recimo nije dogodilo, pa imamo dva suprotna psa (zanimljivo je, ali i teško zna biti, ponekad i krvavo, prije da i ne spominjem).

Eto kod nas je ovako počelo: starosjedioc je pekinezerica od 10 god., ne baš aktivna jel, nedruštvena, drugi psi ju baš ne zanimaju, a u stanu užasno teritorijalna i posesivna, bez ikakvog respekta u početku je bilo.
A nova je mlada, hiperaktivna terijerka, nestabilna s poremećajima u ponašanju, zaigrana, voli se naganjati s drugim psima....

Dakle kombinacija za poludit, čak je i šetnja na lajni bila užasna prije, jer ova starija hoda polako iza mene i još ju moram vuć, a ovoj drugoj nikad dovoljno brzo... tako da je jedna potezala ispred mene, i drugu sam ''vukla'' za sobom... onda jednoj vičem ''polako'', a drugoj ''ajmo, ajmo'', naravno opet suprotno rade...

Uglavnom kod nas je totalni promašaj po pitanju njihovih ''sličnosti''. Ova mlada bi se stalno igrala, starija ne želi ni čut. Šteta jer bih voljela da se mogu i u stanu izigrat i izmorit, ali eto tako je kako je...
Em što su po karakteru suprotne, po dobi, po pasmini (opet karakter jel), pa i veličini... Ali ide nekako, sve bolje. Jedino što mi je najviše žao da se neće ova s njom poigrati, i što ih ne mogu ostavljati skupa same nego svaka u jedan dio stana. Onda jedna mora izvisiti (mlađa naravno) i ostati u hodniku dok nas nema.

Ali dobro mi baš nismo neki primjer jer nam nije bilo ni u snu nabavljati drugog psa, nego je totalno neplanski uletjela.
Emma_86 is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.01.2012., 18:12   #7
mi smo prvo udomili izuzetno istraumatiziranog, nesocijaliziranog i pomalo ludog 3-godišnjeg maltezera, onda je dečko zapeo da bi dogu i nabavili smo preslatkog dečkića, iz početka ga je ovaj luđak sam mjerkao, danas nakon evo 2-3 mjeseca spavaju skupa,djele sve igračke,ponekad i hranu...zajedno se socijaliziraju i igraju ako ti je pas društven bit će ti puno lakše ali moraš znat da je to dvostruka obaveza em fizički ( 2 x više igre, piškenja i vođenja na kakanje ) em financijski naravno...sve u svemu dobro si razmisli za i protiv,onda ustvrdi da je puno više za i nabavi još jedno čupavo čudo
__________________
My greatest fear is that PMS doesn't exist and this is my real personality o.O'
a7x is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.01.2012., 18:13   #8
Dva psa je definitivno bolje od jednog, za one koji vole društvo, al nisu svi takvi i neki zaista vole biti jedni i jedini. Što se tiče dominantna-ne dominantna, to nije niti jedan pas već to ovisi od situacije do situacije. Najbolje ti je uzeti psa za kojeg se odlučiš na probni rok, npr. na čuvanje par dana da vidiš kako će ići i da ih prije upoznaš i prošećeš nekoliko puta na neutralnom teritoriju. Hoće li biti mužjak ili ženka - totalno nebitno - ako se slažu-slažu se. Moji se svi tri slažu, da imam uvjeta nakrcala bi se s još toliko

Da sam u tvojoj situaciji, najviše bi me brinuo status podstanara, jer se takve stvari mijenjaju i to ponekad na vrlo neugodan način (danas jesi-sutra nisi, danas imaš stan-sutra te tjeraju), a drugi, novi stan teško je naći i s papagajem, a kamo li sa psom ili više njih - nažalost.
Smartie is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.01.2012., 18:28   #9
Quote:
Smartie kaže: Pogledaj post
nisu svi takvi i neki zaista vole biti jedni i jedini.
E moja je upravo takva. Jedna, jedina, kraljica svega. 10 godina je bila samo ona, i naravno da joj je bilo teško prihvatiti drukčije.

Ali me s druge strane pozitivno iznenadila, jer sam mislila da nikad neće ''tolerirati'' drugog psa u stanu. A evo sad skoro normalno žive skupa, uz to što naravno moram paziti na hranu, poslastice, da ne bude previše uzbuđenja (ova mlada je skolna jako se uzbuditi pa skakati po nama i grebati joj, a starija bi ju onda najradije nalemala ). Ali recimo s igračkama...maženjem... ogroman napredak je tu.

Čak je ova starija uz nju počela učiti neke stvari, recimo da ne može drugom psu oteti nešto iz usta samo tako i sl., počela je pokazivati neki ''respect'', ne ide više k njoj ako prije pojede pa da otme i njeno.... nekako se ponaša sve normalnije...

Jedino što se ne zna igrati (i kad bi htjela, ne zna- zna samo naskakivati po njoj ), neće spavati ni blizu skupa (a ja o tome sanjam ), i ne usudim se ostaviti ih nasamo skupa.

Izuzev toga svega, ja zadovoljna, napredovala je puno!
Emma_86 is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.01.2012., 18:56   #10
Ja sam (u većini slučajeva) za dva psa.

Imam 7-godišnju mješanku NJO-a koja je društvena i voli druge pse, dok joj nejdu u zdjelicu, ne uzimaju igračke i ne pokušavaju se umiljavati nama, njenim ljudovima. Neće ni tada agresivno reagirati, ali zna pokazati psu tada da je pretjerao.

Kada je imala 4 godine, dovela sam joj štene (mješanka lovačkog) od 3 mjeseca koje sam našla na cesti i prvo sam bila uvjerena da štene moram nekome udomiti jer "kako ću imati dva psa"
Malu sam zaista udomila, no vraćena mi je nakon 2 mjeseca i nakon par dana fajtova i nekih prilagodbi (ne smiju jesti blizu jedna drugoj, zna se gdje koja leži i sl) su uspjele naći kompromis i mala je ostala kod nas

No, iako sam i time zadovoljna, zauvijek sam ostala malo razočarana što neće npr spavati skupa jedna uz drugu, i što su i dalje jako ljubomorne, i obje strašno paze da ova druga ne bi imala imalo bolji tretman.

No, imam puno manju grižnju savjesti ako zbog nečega moram izbivati skoro cijeli dan, jer si vrijeme prikrate igrom, i zaista sam zadovoljna koliko se igraju zajedno. I to baš jedna s drugom, ta igra uglavnom izgleda kao natjeravanje (uvijek starija ganja mlađu, bez iznimke) i doslovce klanje (mala svako toliko dobije ranicu).

No ipak, razvile su neki ok odnos, svaka zna gdje su granice ovoj drugoj i mislim da im je ipak ljepše nego da je svaka sama.

Tako da, ako su oba psa spremna imalo se prilagoditi ovom drugom, i imaš mogućnosti, svakako bi moj savjet bio da.

Što se tiče starosti i spola, tu nemam neki konkretni savjet, mislim da je ustvari svejedno, osim što ne znam kako bi nekom npr. penziću od psa odgovaralo tvoje potrkalo, ali tko zna.

Mislim da će ti biti najveselije ako napraviš kao Atlantis i dovedeš doma još jednu živahnu lovicu
tathinina is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.01.2012., 19:04   #11
moji roditelji su razmaženom mini mužjaku starom 9g doveli drugog malog, ali psihički zapuštenog desetogodišnjaka i nekim čudom jako su se dobro složili. od tada je prošlo skoro pet godina i nikada nije bilo problema. zna se pravilo - obojica se sklanjaju mačkama.
no prije koji tjedan tamo sam pustila svoju hiperaktivnu jednogodišnjakinju i nisu je nikako prihvatili. jedan je cijeli dan prespavao u košari, a drugi režao na moju kad ga je pozivala na igru i išla njuškati njegovu kost.
pikuli is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.01.2012., 20:12   #12
Quote:
tathinina kaže: Pogledaj post
No, iako sam i time zadovoljna, zauvijek sam ostala malo razočarana što neće npr spavati skupa jedna uz drugu, i što su i dalje jako ljubomorne, i obje strašno paze da ova druga ne bi imala imalo bolji tretman.
Ajde bar da nisu samo moje tako

Ali tvoje se IGRAJU...
Emma_86 is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.01.2012., 20:12   #13
Moja je bila prvih godinu i pol solo pas kod mene.
Onda je stigla još jedna kujica.
Par godina nakon smo uzeli još dvije.
Svi su presretni, veseli, obožavaju druženje.
Što se tiče prve koja je jedina bila jedini pas, soler... iako je već s godinu dana počela biti prgava s drugim kujicama, vidjela sam da joj nedostaje društvo.
Evo otkad ima svoju frendicu s kojom je 24/7, nerazdvojne su a o svađanju niti ikakvom prgavljenju od starije kujice nema niti govora.
Jednostavno joj je falila njena... samo njena best frendica!
Još su i sestrične pa je sve u familiji.
afra is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.01.2012., 22:18   #14
Quote:
a7x kaže: Pogledaj post
ako ti je pas društven bit će ti puno lakše ali moraš znat da je to dvostruka obaveza em fizički ( 2 x više igre, piškenja i vođenja na kakanje ) em financijski naravno...sve u svemu dobro si razmisli za i protiv,onda ustvrdi da je puno više za i nabavi još jedno čupavo čudo
zašto ovo? mi smo imali 13.5 godina starog psa i udomili štene od 5 mjeseci pa su zajedničke šetnje klapale. razdvajali smo ih jedino kod radnih šetnji ali to smo se dragi i ja iskoordinirali i dogovorili.


sheeva, neki preporučaju da između pasa bude neka razlika u godima,a i da je najbolje imati nekoliko pasa s razmacima od 3 godine (kao, mlađi pomlade starije, ...)
moje iskustvo kaže da je bitnije imati pse istih energija (sad zvučim ko cesar ) jer se tako njih dvoje/dvije/dvojica mogu kvalitetno igrati, družiti, naganjati...
__________________
Hormonella de Rum
atlantis is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.01.2012., 09:28   #15
Ja bi imala dva psa kad bi imala uvjete ali ne mogu si to priustiti..
Zato uzmem na cuvanje ponekog psa tu i tamo.. Trenutno nas je 3..
Treci dan se tek skompala s njima dovoljno da budu zajedno dok sam doma jer se mala boji pasa..

Jedino sto vidim kao problem osim financija je ovo..
Nessa hoda ok vani uz par povremenih korekcija, vodim Lokija s nama a Nessa vuce ko koza i za 10 minuta mi prisjedne setnja jer ih oboje moram korigirati..

Nessa se vraca na poziv, pustim nju i Lokija i oni lijepo trce 5 minuta a ja ko budala vicem da dođe dok ona trci s Lokijem prek mosta..

Treba pogoditi pravi trenutak za uzeti drugog psa, prvi pas mora biti naucen svemu, mora biti pouzdan da se ne desi da ga drugi pas vuce na poziciju koju ste odavno prosli.. Naravno, mozes ih posebno setati, povremeno i moras jer ne mozes posteno raditi sa dva psa, narocito ako s prvim jos treba dosta raditi.. Ako imas volje, zivaca i vremena sve je izvedivo.. Meni je ovo dosta naporno i definitivno bi mi pasao pas koji je miran, poslusan jer Nessa je jos uvijek mlada i ima svoje trenutke..
A Loki je toliko sretan kad je vani, kad je pusten to je veselje na kvadrat i jednostavno povuce Nessu tim veseljem a kad su sami vani vracaju se oboje.. Njih dvoje su bas kliknuli, jako se lijepo druze ali kazem, meni je to naporno..
__________________
😁
Le0na is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.01.2012., 11:24   #16
Neću ništa poručiti, pročitaj moj potpis

(da me ne bi krivo shvatili, ja bi uvela pod obavezno imanje više pasa, kome to dobro ide, naravno)
__________________
Imati dva psa u kući je četverostruka radost uz samo dvostruki trošak
sanjaja is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.01.2012., 11:31   #17
Hvala vam svima na komentarima, odlični ste
I dali ste mi materijala za razmišljanje.

Možda za početak početi s privremenim udomljavanjem (kojeg na Šapi ionako treba svako malo), pa
vidjeti kako to klapa i koji profil psa bi mi najvise odgovarao (i Beti) kao drugi ljubimac.
S jedne strane, da, htjela bi još jednu iste energije (Cesar TM ), ali opet ne bi imala ništa protiv ni
kontre - smireniju i sporiju, da malo moju uspori.

To što sam podstanar me iskreno ne brine toliko, pisala sam prije koji dan tu na temi o podstanarstvu
i kućnim ljubimcima, ni ovaj ni prethodni stan mi nije bilo problem nać bez obzira na psa.
Da sam tako razmišljala u startu ne bi ni ovu pesicu sada imala.
U svakom slučaju, za to bi se snašla..

@a7x, ne vidim kako je to dvostruka obveza fizički u smislu izvođenja na obavljanje nužde, pa šetale bi se
skupa, dapače.

Samo pišite
Sheeva is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.01.2012., 11:38   #18
Ja sam ti baš htjela preporučiti da si uzmeš nekoga tko bi ti odgovarao na privremeno
Eto, i moja Lana je već 3 i pol godine na privremenom čuvanju (tako moj jadan tata misli).

Nisam upoznala Betu, ali po tvojim pričama mi se ona čini otvorena za društvo... Ljubomora uglavnom nije strašna stvar, pa i između braće i sestara ima ljubomore i svađe, pa to ipak nije strašno.

Kažem, ako oba psa imaju imalo tolerancije prilagoditi se, što se njih tiče, biti će im ok.

Ne znam, ako uzmeš nekoga tipa Beta, mogle bi si biti super društvo, ako uzmeš štene, Beta bi mogla biti nešto tipa maćeha (ne zla, naravno ), samo ne znam koliko bi ona bila uzor štenetu kako se treba ponašati (recimo, moja mala je dosta toga pokupila od starije).

Ako ti to možeš podnijeti (financijski, stanarski, vremenski, voljski), svakako probaj.

(naravno da se to onda očekuje cijela priča, popraćena sa slikama )
tathinina is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.01.2012., 11:38   #19
Evo i mog iskustva...

Drugog psa smo dobili sasvim slučajno (udomila se dama ). Sada ne bih više imala samo jednog psa, niti u ludilu. Moji psi su, dok me nema, ili u boksu ili u dvorištu (jedan slobodan, jedan na uzici - ograda nije baš nešto za Nanda).

Moje iskustvo jest da je imati dva psa jednako imanju pola psa. Umijesto da dolazim doma jadnom, očajnom stvorenju koje zahtjeva brdo vremena i moje pažnje, dolazim doma ekipi koja se raduje što me vidi i koja je spremna za šetnju i igru - ali bez onog dijela o očaju. Sve je daleko mirnije i lakše.

Vremena se troši isto - ići dva sata van s jednim ili dva psa opet je dva sata; obaviti 2-3 šetnje dnevno je opet 2-3 šetnje dnevno - 1 ili 2 psa. Čišćenje prostora (cca 50 m2 boxa) je opet čišćenje prostora. Malo se više uništava, tj. treba nam više dekica i ležajeva, igračkice su opet igračkice, treba 2 umijesto jedne ogrlice, 2-3 umijesto jedne uzice... ali opet, nije to toliki trošak, u usporedbi s mirom koji imamo - kad idemo u šetnju to su vesele, stabilne mrcine, a ne divljaci koji ne znaju što bi prije - mazili se, igrali, šetali, trčali... dakle, daaaaleko smo stabilniji i sve je daleko ugodnije.

Odgoj i dresura su također lakši, osobito u smislu odgoja drugog psa - on će jako brzo pokupiti sve dobro od onog prvog i prilagoditi se vašem načinu odgoja i života. Oprez je ovdje potreban samo u smislu da će novi pas od staroga pokupiti i neke loše osobine - npt. moj Nando se mrzi četkati, a sad je i Azra počela raditi probleme, iako je tek nedavno bila super i uživala u četkanju.

Spolovi? Pa, ja nisam birala, iako mislim da se moj (nekastrirani) Nando ne bi složio s drugim (nekastriranim) mužjakom. Imam dojam da su pas i kuja odlična kombinacija; hijerarhija je jasna (papučar ), nema natezanja za prevlast ali se zna što je čije (zdjelice, ležajevi). Čak bih preporučila pas-kuja kombinaciju, dakako uz minimalan uvijet sterilizacije kujice; imam dojam da su nekako zadovoljniji zajedno; Nando više uopće ne reagira na druge kujice a postao je i daleko tolerantniji prema psima.

Hrana? OK, to su veliki psi i puno jedu - trošak hrane i redovnih cijepljenja je dupli, ali mom budžetu primjeren.
__________________
Spasite život...

Zadnje uređivanje TurbulentFluid : 18.01.2012. at 11:45.
TurbulentFluid is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.01.2012., 11:48   #20
Jedine dvije stavke protiv su podstanarstvo (a to kažeš da i nije toliki problem) i financije.

Sve drugo je jedno veeeliko ZA!

Uvijek bih imala (najmanje) dva psa, dvije mačke ... i to bez obzira na to koliko sam s njima i koliko jesu ili nisu same, jer smatram da svakom živom biću treba društvo vlastite vrste. Vole oni svi svog čovjeka ali procvatu kad se mogu s nekim ganjati po livadi, glupirati navečer na krevetu, rastezati špagu i grickati se. Ja im ne mogu pružiti tu vrstu druženja sve i da se najviše na svijetu trudim, naprosto zato jer nemam 4 dlakave noge.

Tipičan je primjer kuja moje sestre. Totalno čangrizava, udomljena s ceste nesocijalizirana, sestra ne radi, dakle doma je i imaju još 6 mačaka. Uvijek je bilo nekako logično da Peki bude jedini pas jer je "takva" čudna, ne treba njoj ništa, nikad nije sama, stalno je sa sestrom ili nekim od ukućana, ima vrt i sve uvjete ... dok u kuću nisu počeli dolaziti drugi psi, oni na privremenom smještaju. I tada je sestra vidjela koliko je Peki uz njih procvala, pomladila se skroz (ima 8 godina), počela se igrati ko štene, ni traga čangrizuši ... kad bi psi odlazili, Peki bi opet "pala". I sada je odlučeno da Peki ipak treba dobiti društvo svoje vrste. Ne zato što njima treba drugi pas - nego radi psa.



I ja bih ti preporučila da kreneš s privremenim i da si onda ostaviš psa koji i tebi i tvom psu najbolje "legne". Ne žuri s odabirom jer na kraju će izabrati tvoja kuja.
LinaLena is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 16:16.