Ne postoji Zlo

[alim]

.. da .. moguće .. ali je svakako riječ koja u potpunosti objašnjava temu ..
(.. razmisli .. pa me pohvali .. .. čekaj .. još nisi dobro razmislio .. nemoj žuriti .. pohvaliti ćeš me drugi put ..)

[anotherone]

Krvnik kaže:

glad nije ni dobro ni zlo.
glad je ono što joj ime kaže.

samo u rječniku?

vanzemaljaca?

koji su evoluirali u bestjelesan način bivstvovanja?

i još se potom preselili u čisti svijet ideja?

[blue bird]

White Harmony kaže:

Ne postoji zlo.. Ono što mi nazivamo zlom je samo najmanje dobro ili odsustvo dobra... Nula ili pozitiva.. nema minusa.. I šta je to nazovi "zlo " kada se uklopi u celinu... Možemo li mi da sagledamo celinu... Ne. Zato, možda ono kao njen sastavni deo čini dobro. Celina je dobro.... kao kada se iz nekih vrlo korisnih tvari izvuče jedan segment, i tako izdvojen postaje strašni otrov... Ali taj strašni otrov je neophodan deo te "dobre " celine.....

Ako mi ne mozemo sagledati cjelinu, kako si ti dosao do toga da je ista 'dobro'? Zasto nije recimo cjelina 'zlo', ako vec tim pojmovima dajes neko apsolutno znacenje?

[Drugi Tales]

Krvnik kaže:

osjećaji pojedinaca (bili oni policajci, ili zakonodavci, ili oni kojima je nešto ukradeno) ne mogu biti argument u ozbiljnoj raspravi..

zašto se onda na sudu pri donošenju presude kao olakotna okolnost uzima u obzir iskreno kajanje za učinjeno (ne)djelo isl.? uostalom, zašto bi ova rasprava morala biti ozbiljno argumentirana? ...

stoga nemojmo gledati kako bi se tko osjećao, već gledajmo širu sliku.

...jer svijet mi kao šira slika izgleda više neozbiljno nego ozbiljno. tek mi situacije u mikrokozmosu mogu djlovati ozbiljno. iako su i one često neozbiljne.

a u široj slici dobro je imati, a loše je nemati.

dobro je imati ono što ti treba, a ne ono što ti ne treba. dobro se ne nalazi samo u imanju, nego i u nemanju. zato je recimo sport billy imao onu praktičnu torbicu, iz koje je mogao zvući što god mu zatreba, a kad mu to više ne treba vratit tu stvar natrag.

tako da bi gledano iz te perspektive bilo iznimno dobro ukrasti bicikl.

ali to baš nije šira perspektiva, jer se odnosi samo na onog tko je ukrao bicikl.

meni bi to bilo zlo.
bilo bi mi zlo ako bi netko poklonio bicikl tebi, a meni ne,

zašto? zavist ili nešto drugo?

a bilo bi mi zlo i ako bih ja bio taj koji bi ti bicikl poklonio, jer ne volim poklanjati bicikle, a i onda bih ja bio bez bicikla.

a ako bi imao dva ili više bicikala?

tako da to opet nije dobro.

u svakom slučaju nije dobro da toliko pričamo o je....im biciklima.

može bit da onda ni dobro ne postoji

postoji ideja dobra. tako je bar platon rekao.

[rori gilmor]

Krvnik kaže:

Do danas nije poznata ni jedna stvar koja ima osobinu - humor. A ako ni jedna stvar nema tu osobinu, onda humor ne postoji kao osobina bilo koje stvari. A ako humor ne postoji kao osobina bilo koje stvari, onda ne postoji ni medj stvarima, kao ni u stvarima. Tako da je prica o humoru kao terminu koji ne korespondira, kojemu stoga svako moze da pripise sto mu milo a niko da ga fiksira, kao npr. i terminu vjestica, letecim pijatima i tome slicno, nema mjesta medj ozbiljnim zenama. Taj i slicne termine smislili su kvazifilozofi da zbune seljake da se ne dosjete, a novac i privilegije za to djelo dobivaju od budzovana

Posto ce se tvom vicu ili gegu itd. smijati samo pripadnici tvoje grupe, a pripadnici neke druge grupe mu se nece smijati vec podsmijavati, dok ce ga pripadnici neke trece grupe protumaciti kao npr. izravni napad na njih, a pripadnici cetvrte grupe nece ni skontati o cemu se radi itd. to znaci da humor ne postoji kao osobina odredjene stvari. Isto je i sa zlom. Onu radnju koju ce jedna grupa da osjeti zlom, druga ce suprotno, a trece se npr. nece ni ticati itd. A zasto ja o grupama? Zato sto je i za humor i za zlo potrebna najmanje grupa, bez grupe ne postoji ni humor ni zlo, humor i zlo su stvar ljudskih konvencija, a ne osobine stvari. Dakle, u pravu si u tom smislu povlaceci paralelu humor/zlo, iako nisi znao da si u pravu

P.S.
Ili si ti mozda povukao paralelu u nekom sasvim drugom smislu?

[Krvnik]

anotherone kaže:

samo u rječniku?

vanzemaljaca?

koji su evoluirali u bestjelesan način bivstvovanja?

i još se potom preselili u čisti svijet ideja?

ovo pod c.

[Krvnik]

rori gilmor kaže:

A zasto ja o grupama?

nemam pojma.
ali duboko vjerujem kako ćeš na koncu to ipak na neki meni za sada nedokučiv način dovesti u vezu s lajbnicom, prestabiliranom harmonijom i najboljim od svih mogućih svjetova, što je prava tema ove rasprave.
i vjerujem kako ćeš to učiniti ubrzo.

[Krvnik]

Drugi Tales kaže:

zašto se onda na sudu pri donošenju presude kao olakotna okolnost uzima u obzir iskreno kajanje za učinjeno (ne)djelo isl.?

zato jer svrha suđenja nije pravda, već zadovoljavanje svjetine.

upravo zato u ozbiljnim istraživanjima osjećajima nema mjesta.

uostalom, zašto bi ova rasprava morala biti ozbiljno argumentirana? ...

znaš ti dobro zašto...

dobro je imati ono što ti treba, a ne ono što ti ne treba.

bicikl treba svakom mladiću poput tebe.

ali to baš nije šira perspektiva, jer se odnosi samo na onog tko je ukrao bicikl.

nije samo jedna osoba ukrala bicikl.
bicikli se kradu posvuda, jer je svijet pun mladića koji nemaju bicikle, a shvaćaju da je dobro imati bicikl, a zlo nemati.

zašto? zavist ili nešto drugo?

ja i dalje ne bih imao bicikl, a ti bi ga imao.
i ja bih ti onda morao ukrasti bicikl.

a ako bi imao dva ili više bicikala?

ne želim ulaziti u tolike detalje, jer smatram da je princip jasan.

postoji ideja dobra. tako je bar platon rekao.

platon je u timeju spominjao i demijurga koji je stvarao svijet od materije po uzoru na idealan svijet.
i nije mogao od nesavršene materije napraviti ništa bolje od ovoga.
ili je to ono bio lajbnic


ček ček...

[rori gilmor]

Krvnik kaže:

nemam pojma.
ali duboko vjerujem kako ćeš na koncu to ipak na neki meni za sada nedokučiv način dovesti u vezu s lajbnicom, prestabiliranom harmonijom i najboljim od svih mogućih svjetova, što je prava tema ove rasprave.
i vjerujem kako ćeš to učiniti ubrzo.

Eto sad, ja u kupe ti u spade. Ali da se vratimo spornom. Ni jednu osobinu bilo koje stvari ne bismo mogli nazvati zlom osobinom. Ne postoji radnja koju bismo mogli nazvati zlom radnjom. Ne postoji kretnja koju bismo mogli nazvati zlom kretnjom itd. U stvarima i medj stvarima dakle nema zla. Zlo je dakle predmet ljudskih konvencija, a ne osobina stvari. S tim obzirom, ne postoji zlo. Jedino ako si ti otkrio neku novu stvar, onda cemo da korigujemo taj stav, a ne na osnovu ljudskih konvencija.

[Krvnik]

rori gilmor kaže:

Eto sad, ja u kupe ti u spade. Ali da se vratimo spornom.

to nije sporno na ovoj temi.
tema ove rasprave jest postojanje metafizičkog zla i njegovih manifestacija.

teodiceja.
filozofija religije.
otkud zlo na svijetu, ako je bog dobar i savršen?
što postojanje zla implicira?
kako je lajbnic pokušao pomiriti činjenicu da postoji zlo na svijetu i činjenicu da je savršeni i svemogući bog stvorio takav svijet?
takve stvari.

[Sajn]

Stvar je u ravnotezi.
Nije li cijeli svemir ravnoteza?
Bez loseg nebi znali za dobro i obrnuto.
Jedno bez drugog ne ide.Simple as that.A,zasto je tome tako...ko to zna.
Nazalost,ali nakon puno promisljanja o toj tematici vjerujem da bi nam "Out there" bilo "predosadno" da je recimo SAMO lijepo ili SAMO ruzno.I tako u vjecnost.
Dakle,po mom misljenju obje strane postoje,kako ovdje na zemlji tako i gore.
I cini mi se da ce ta "borba" trajati uistinu vjecno,no nitko nece i nemoze pobijediti.

[rori gilmor]

Krvnik kaže:

to nije sporno na ovoj temi.
tema ove rasprave jest postojanje metafizičkog zla i njegovih manifestacija.

teodiceja.
filozofija religije.
otkud zlo na svijetu, ako je bog dobar i savršen?
što postojanje zla implicira?
kako je lajbnic pokušao pomiriti činjenicu da postoji zlo na svijetu i činjenicu da je savršeni i svemogući bog stvorio takav svijet?
takve stvari.

Ako je to okvir, onda bi vise prilicilo kazati da se eto dopisujemo negoli da raspravljamo. Isto vrijedi i za Lajbnica, nebitno koga, jer s tim okvirom (ili je to ipak odsustvo okvira) svako moze da kaze sta hoce, a niko ne moze da fiksira kazano. To znaci, rokmibejbi, nije vazno sta je, rokmibejbi samo neka traje, rokmibejbi samo neka je za ples
A ako bi ja prihvatila taj okvir, bezveze je jer je to ustvari odsustvo okvira al ajde, pa prihvatila stvaranje, onda je sasvim jasno da je stvoritelj najbolji/najveci i u zlu jer je najbolji/najveci u svemu. Ako je dakle stvaranje, onda je stvoritelj najbolje/najvece zlo.

[rori gilmor]

Krvnik kaže:

zlo je kad tebi netko ukrade bicikl, a dobro je kad ti nekome ukradeš bicikl.

Ako smo vec bezokvirni, onda nemas pravo, ako ja hocu da nemas za pravo, i obrnuto, bezveze kazem ti. Elem, bog ili nepokretni pokretac je namjestio da meni neko ukrade bajsikl, jer da mi nije ukrao tog dana bih se pronasla sa bajsiklom ispod kamiona, ovako sam bez bajsikla pjesacila i izbjegla kamion. Dakle, dobro je kada ti neku ukrade bajsikl, a ne zlo kao sto ti kazes. E, sad, tako sam ja jednom ukrala jedan bajsikl i izginula sa njim ispod kamiona. Da ga nisam ukrala ne bi izginula. Dakle, nije dobro nekom ukrasti bajsikl, kao sto ti pogresno kazes. Ti govoris sve pogresno, ako ja tako hocu. A ako bi htjela, moglo bi i drugacije, suprotno.

[Kub]

rori gilmor kaže:

Eto sad, ja u kupe ti u spade. Ali da se vratimo spornom. Ni jednu osobinu bilo koje stvari ne bismo mogli nazvati zlom osobinom. Ne postoji radnja koju bismo mogli nazvati zlom radnjom. Ne postoji kretnja koju bismo mogli nazvati zlom kretnjom itd. U stvarima i medj stvarima dakle nema zla. Zlo je dakle predmet ljudskih konvencija, a ne osobina stvari. S tim obzirom, ne postoji zlo. Jedino ako si ti otkrio neku novu stvar, onda cemo da korigujemo taj stav, a ne na osnovu ljudskih konvencija.

Onda možemo reći i ovako:
Ni jednu osobinu bilo koje stvari ne bismo mogli nazvati dobrom osobinom. Ne postoji radnja koju bismo mogli nazvati dobrom radnjom. Ne postoji kretnja koju bismo mogli nazvati dobrom kretnjom itd. U stvarima i medj stvarima dakle nema dobra. Dobro je dakle predmet ljudskih konvencija, a ne osobina stvari. S tim obzirom, ne postoji dobro.

Isto tako možemo reći da ne postoji hladnoća. To je samo odsustvo topline. Ili ne postoji toplina. To je odsustvo hladnoće. Kao što je vidljivo radi se samo o prelijevanju iz šupljeg u prazno, odnosno o raspravi na jezičnoj razini.

Zlo je riječ kojom smo označili sva ona prijeteća, ograničavajuća, razarajuća...svojstva predmeta koje je čovjek kroz čitavu povijest bivstvovanja čulima primjećivao i umom spoznavao. Dobro je riječ kojom označavamo suprotno. Negirati postojanja zla isto je kao i negirati postojanje negativnih iskustava i spoznaja, a to se ne može jer su ona razlog postojanja riječi zlo. Drugim riječima, dobro ne bi bilo to što jest da ne postoji njegova suprotnost u liku straha, žalosti i patnje, a zlo ne bi bilo to što jest da ne postoji njegova suprotnost u liku bezbrižnosti, radosti i zadovoljstva.

[rori gilmor]

[QUOTE=Kub;28981146]Onda možemo reći i ovako:
Ni jednu osobinu bilo koje stvari ne bismo mogli nazvati dobrom osobinom. Ne postoji radnja koju bismo mogli nazvati dobrom radnjom. Ne postoji kretnja koju bismo mogli nazvati dobrom kretnjom itd. U stvarima i medj stvarima dakle nema dobra. Dobro je dakle predmet ljudskih konvencija, a ne osobina stvari. S tim obzirom, ne postoji dobro.

Naravno da mozemo, zlo, dobro, humor, sve je to stvar ljudskih konvencija, a ne postoji kao osobina stvari.

Isto tako možemo reći da ne postoji hladnoća. To je samo odsustvo topline. Ili ne postoji toplina. To je odsustvo hladnoće. Kao što je vidljivo radi se samo o prelijevanju iz šupljeg u prazno, odnosno o raspravi na jezičnoj razini.

Pogresno. Osjecaj hladnoce je spoznaja, a ne stvar konvencije, tako da je hladnoca osobina stvari, a humor, zlo i dobro nisu osobine stvari, nisu spoznaja, vec dogovor.

Zlo je riječ kojom smo označili sva ona prijeteća, ograničavajuća, razarajuća...svojstva predmeta koje je čovjek kroz čitavu povijest bivstvovanja čulima primjećivao i umom spoznavao. Dobro je riječ kojom označavamo suprotno.

Pa to sam i kazala. Dogovorili smo se da tako i tako nazivamo ono sto nam ne ide u prilog, a tako i tako ono sto ide u prilog, stvar dakle dogovora, a ne osobina stvari. Tako da je jasno da je zlo stvar dogovora, a ne spoznaje.

Negirati postojanja zla isto je kao i negirati postojanje negativnih iskustava i spoznaja, a to se ne može jer su ona razlog postojanja riječi zlo.

Ti mozes da imas negativno iskustvo s jednom odredjenom stvari i nazvaces je zlom. S istom tom stvari drugi covjek moze da ima pozitivna iskustva i nazvace je dobrom. Dobro i lose dakle nemaju veze sa osobinama stvari, vec sa formiranjem (grupe), usavrsavanjem, slizavanjem unutar (grupe) itd.

Drugim riječima, dobro ne bi bilo to što jest da ne postoji njegova suprotnost u liku straha, žalosti i patnje, a zlo ne bi bilo to što jest da ne postoji njegova suprotnost u liku bezbrižnosti, radosti i zadovoljstva.

Pogledaj gore. O zlu kao osobini stvari moze da bude govora samo ako poznajes stvar koja cini zlo sta god da cini. I svima cini zlo sta god da cini. U suprotnom nema zle osobine, nema zle stvari, nema zlog cina, nema zla. Ako nije osobina odredjene stvari, a nije osobina odredjene stvari, onda zlo nije, ili dobro nije, nebitno. A posto nije osobina ni jedne stvari, onda mozemo o zlu samo ontoloski. U suprotnom bismo morali da se prepustimo culima, sasvim. A to ne bi odgovaralo kvazifilozofima, pa cak ni filozofima

[Sppex]

Dal' postoji neutralno? Da nije ni dobro ni zlo.

[Kub]

rori gilmor kaže:

Naravno da mozemo, zlo, dobro, humor, sve je to stvar ljudskih konvencija, a ne postoji kao osobina stvari.

Sve je to razumljivo, samo nije mi jasno kako si iz premise da zlo ne postoji kao osobina stvari izvela generalni zaključak da zlo ne postoji? Kad govorimo o dobru i zlu onda ne mislimo na osobine stvari nego prvenstveno na odnose među ljudima. Osobina sama po sebi ne može biti zlo, ali to ne znači da zlo ne postoji.

Pogresno. Osjecaj hladnoce je spoznaja, a ne stvar konvencije, tako da je hladnoca osobina stvari, a humor, zlo i dobro nisu osobine stvari, nisu spoznaja, vec dogovor.

Ja isto tako spoznajem osjećaj frustriranosti i ljutnje kad me netko okrade. Znači li to da je taj moj osjećaj stvar nekekve konvencije i ne bi postojao u slučaju drukčijeg dogovora.

Pa to sam i kazala. Dogovorili smo se da tako i tako nazivamo ono sto nam ne ide u prilog, a tako i tako ono sto ide u prilog, stvar dakle dogovora, a ne osobina stvari. Tako da je jasno da je zlo stvar dogovora, a ne spoznaje.

Zlo smo spoznali na isti način kao i hladnoću, kroz iskustvo, a dogovor je samo u tome što smo tom iskustvu pridružili određeni skup znakova da bi se lakše sporazumijevali. Suštinski, zlo je ono što je loše za svakog čovjeka, a dobro ono što je dobro za svakog čovjeka. To pak znači da ne može nešto istovremeno nešto biti dobro za mene, a zlo za tebe. U tom slučaju ne možemo govorito o dobru i zlu nego eventualno o koristi.

Ti mozes da imas negativno iskustvo s jednom odredjenom stvari i nazvaces je zlom. S istom tom stvari drugi covjek moze da ima pozitivna iskustva i nazvace je dobrom. Dobro i lose dakle nemaju veze sa osobinama stvari, vec sa formiranjem (grupe), usavrsavanjem, slizavanjem unutar (grupe) itd.

Čovjek određena iskustva može nazvati zlima ili dobrima, međutim to ne mora imati veze sa suštinskim značenjem pojmova dobro i zlo jer ono ne proizlazi iz subjektivnog dojma nego iz objektivne, racionalne spoznaje.

Pogledaj gore. O zlu kao osobini stvari moze da bude govora samo ako poznajes stvar koja cini zlo sta god da cini. I svima cini zlo sta god da cini. U suprotnom nema zle osobine, nema zle stvari, nema zlog cina, nema zla. Ako nije osobina odredjene stvari, a nije osobina odredjene stvari, onda zlo nije, ili dobro nije, nebitno. A posto nije osobina ni jedne stvari, onda mozemo o zlu samo ontoloski. U suprotnom bismo morali da se prepustimo culima, sasvim. A to ne bi odgovaralo kvazifilozofima, pa cak ni filozofima

Ako je tome tako i ako ne postoji neko vječno zlo počelo onda se gubi i ontološki smisao pitanja o tome što je zlo i odakle potječe, a to pak znači da se kod poimanja dobra i zla moramo spustiti na empirijsku razinu gdje onda možemo govoriti o npr. moralu.

[rori gilmor]

Kub kaže:

Sve je to razumljivo, samo nije mi jasno kako si iz premise da zlo ne postoji kao osobina stvari izvela generalni zaključak da zlo ne postoji?

Ne pricamo valjda o nestvarima. Dakle ako ne postoji ni jedna poznata stvar koja ima takvu osobinu, a ne postoji, onda nema zla medj stvarima, kao ni u stvarima. Jos konkretnije, medj poznatim nam stvarima. E ako neko dodje do otkrica takve stvari, neka nam to saopsti pa cemo da prosirimo svoje vidike. Manje od toga, kod takvih tvrdnji je u najmanju ruku u pitanju najobicnija bezobrastina.

Kad govorimo o dobru i zlu onda ne mislimo na osobine stvari nego prvenstveno na odnose među ljudima. Osobina sama po sebi ne može biti zlo, ali to ne znači da zlo ne postoji.

Ti si ovdje navijacki raspolozen: postoji zlo iako ne postoji osjecaj zla.

Ja isto tako spoznajem osjećaj frustriranosti i ljutnje kad me netko okrade. Znači li to da je taj moj osjećaj stvar nekekve konvencije i ne bi postojao u slučaju drukčijeg dogovora.

Boze, ako osjecas ljutnju, onda je to stvar cula a ne dogovora. Postoje cula kao izvor spoznaje. I postoji logika kao izvor spoznaje. Tvoj osjecaj ljutnje je stvar culne spoznaje. A osjecaj zla ne postoji kao culna spoznaja, postoji samo kao termin zlo koji ne korespondira i koji je stoga produkt pogresne logike. U odredjenim slucajevima korisne, ali pogresne.

Zlo smo spoznali na isti način kao i hladnoću, kroz iskustvo, a dogovor je samo u tome što smo tom iskustvu pridružili određeni skup znakova da bi se lakše sporazumijevali.

Ajmo opet. Hladnoca je culna spoznaja i ne treba nam dogovor o hladnoci. A zlo nije culna spoznaja, i ako bi nestao dogovor o zlu, nestalo bi i zlo.

Suštinski, zlo je ono što je loše za svakog čovjeka, a dobro ono što je dobro za svakog čovjeka. To pak znači da ne može nešto istovremeno nešto biti dobro za mene, a zlo za tebe.

Pa eto, upravo to, upri prstom na stvar koja je univerzalno zla, i dokazao si zlo. Ili upri prstom na stvar koja je univerzalno dobra, i dokazao si dobro. Ali jos niko nije uporo prstom na jednu stvar koja je univerzalno dorba/zla a da je od ovoga svijeta. Hoces li ti mozda to da uradis?

U tom slučaju ne možemo govorito o dobru i zlu nego eventualno o koristi.
Čovjek određena iskustva može nazvati zlima ili dobrima, međutim to ne mora imati veze sa suštinskim značenjem pojmova dobro i zlo jer ono ne proizlazi iz subjektivnog dojma nego iz objektivne, racionalne spoznaje.

Subjekt koji objektivno spoznaje je isto sto i mokra vatra, pobogu.

Ako je tome tako i ako ne postoji neko vječno zlo počelo onda se gubi i ontološki smisao pitanja o tome što je zlo i odakle potječe, a to pak znači da se kod poimanja dobra i zla moramo spustiti na empirijsku razinu gdje onda možemo govoriti o npr. moralu.

Kako se ono kaze, nije govno nego se krava posrala

[servantes]

Kaže Toma Akvinski:

....Svako zlo ima uzrok "stjecajem okolnosti". Kako je i dokazano. No prvo počelo nema uzrok ni po sebi ni "stjecajem okonosti". Prema tome zlo ne može biti prvo počelo u nekom rodu.
Uzrok po sebi prvotniji je od onoga koji je to "stjecajem okolnosti". No zlo je samo uzrok "stjecajem okolnosti", kako je i pčokazano. Prema tome zlo ne može biti prvo načelo.
A time se otklanja zabluda manihejaca, koji postavljaju neko vrhovno zlo, koje je prvo počelo svih zala.

summa contra gentiles II knjiga str. 53

Inače Augustin piše:
..On (Manihej) postavio je dva počela, međusobno razna i protivna, ujedno vječna i suvječna, tj. da su uvijek bila, i mnio je da su dvije naravi i bivstva, tj. dobra i zla, slijedeći druge drevne krivovjerce.

Na tragu Aristotela Toma tumači zlo kao lišenost onoga što je komu prirođeno i mora imati.......Prema tome, zlo je u nositelju koji je u mogućnosti spram njega i onoga što je njemu oprečno. Dosljedno, treba da zlo uvijek ima neki uzrok.

[N'dugu]

Zapadnjaci postavljaju dobro i zlo dosta formalno, zakonski. Po tome naša pretvorba i privatizacija nisu zle jer su izvedene prema zakonu. To što je stvar očigledno nemoralna, legalizirana pljačka, koja je mnoge ljude unesrećila i onemogućila im kvalitetan život manje je važna. Znači, zlo postoji, ali nije vidljivo na površinskoj razini. To je poremećaj u poretku stvari koji treba malo dublje analizirati da bi se mogli spoznati njegovi uzroci. Nije moguće jednostavno reći "sad nek visi Pedro" ili "nek visi Polančec", da bi time eliminirao 'zlo'. Zlo je više kao onaj Kingov "It", pauk koji svako malo izađe van, probudi se i nahrani, pa onda malo spava zimski san. Kako na Siciliji, tako i na "Zapadnom Balkanu", a i cijeli svijet ima jednu svoju takvu 'strukturu zla' koja predstavlja izazov životu na zemlji. Zlo se mora suzbijati s više razine, a ne s površinske, jer je to samo otklanjanje simptoma, a ne i uzroka. Kao kad uzmeš kortikosteroid za alergiju ili ranu na koži, a nisi otklonio uzrok bolesti. Uzrok društvenog zla je u pristajanju ljudi na strukturu koja omogućava zlo, znači u društvenom konsenzusu, konformizmu i inerciji. Prirodno zlo, kao što su kataklizme, vulkani i slično ne smatram zlom, nego je zlo prije ljudski egoizam koji smatra da bi trebao biti iznad prirode. Priroda ne može biti zla. Zlo pojedinca je lako rješivo. Zapravo postoji samo društveno zlo koje omogućava nekim pojedincima da drugima rade zlo, u skladu sa konsenzusom svih pojedinaca u društvu (svjesno ili nesvjesno), a nerazumijevanje problematike zla je upravo u tome što se dobro i zlo propisuju kao društvene norme. To je slična situacija kao kad bi lisice imale farmu kokoši, pa njima onda propisivale što je zlo. Ili kad bi omogućile kokošima da vode farmu lisica, zato da ne bi bilo previše sumnjivo (ima jedna kratka priča Slavomira Mrožeka o tome, što se može iščitati kao kritika realnog socijalizma). Znači, postoji težnja čovjeka da iz vlastitih interesa, konformizma ili inercije propisuje drugima što je zlo, i to je upravo zlo. Kad bi Akvinski htio razumjeti zlo, trebao bi prvo početi od sebe, pomesti pred crkvenim vratima. I tako je uvijek kod zla, ono je uvijek kod tebe doma, najbliže tebi, a obično ga vidiš u drugima zato da si to ne bi priznao.