Živjeti svoju filozofiju...

[Sentimental]

Ne znam... meni je filozofija dio života, do srži, do bola... do korijena egzistencije moj život je prožet odsljednošću svojim vjerovanjima, jer moja vjerovanja su u moju filozofiju...
Neki je možda doživljavaju kao dio razonode mozga...
Neki je doživljavaju kao prazno razglabanje...
Neki u njoj nalaze estetiku...
Dosta nekih... svaki je pojedinac jedinka na kraju...
E sad kad bi se bar poneki pojedinac usudio nešto i napisati o tome?
Ajte, zašiljite pera, umočite ih u tintarnicu i pišite...

[nitko i ništa]

I susreo se čovjek s ništavilom. Nigdje odgovora. A stvar prava i pravo postavljena.
'Postoji filozofija koja se ne može misliti ako se ne živi.' Kaže Bhiku Nanjađivako iliti Čedomir Veljačić. A ja kažem, svaka se filozofija ili živi ili ona nije ništa.

[nitko i ništa]

...naime i sofistika i dijalektika bave se istim rodom (stvari) kao i filozofija, ali se ova od prve razlikuje načinom svoje sposobnosti, a od druge izborom života. Jer dijalektika je pokušajna (engl. treats as an exercise) u onim stvarima u kojima je filozofija spoznajna, dok se sofistika čini filozofijom, ali to nije.
Aristotel, Metafizika IV

[nitko i ništa]

Evo Nitzschea:
''..., moja filozofija, ako imam pravo da tako nazovem ono što me maltretira sve do u korijen moga bića nije više saopćiva, u najmanju ruku ne putem tiska.''

[demos]

Sentimental kaže:
Ne znam... meni je filozofija dio života, do srži, do bola... do korijena egzistencije moj život je prožet odsljednošću svojim vjerovanjima, jer moja vjerovanja su u moju filozofiju...
Neki je možda doživljavaju kao dio razonode mozga...
Neki je doživljavaju kao prazno razglabanje...
Neki u njoj nalaze estetiku...
Dosta nekih... svaki je pojedinac jedinka na kraju...
E sad kad bi se bar poneki pojedinac usudio nešto i napisati o tome?
Ajte, zašiljite pera, umočite ih u tintarnicu i pišite...

Tu ti malo može pomoći tuđe pero. Stani pred "ogledalo", zaviri dobro u sebe i spoznaj bit svoje naravi.
Pogriješiš li - moći ćeš savjetovati druge. Uspiješ li - razvit' ćeš tu filozofiju života za kojom patiš.
No, prije no što kreneš na "put samospoznaje", odbaci sva "svoja" vjerovanja - JER IH DRUKČIJE NEĆEŠ MOĆI PROVJERAVATI, pa ćeš namjesto kretanja putom, jednostavno HODATI U MJESTU,

[Johhanes]

Može li se danas živjeti u skladu s vlastitom filozofijom? Može, ali je teško. Filozofija je sve rjeđa i rjeđa u svakodnevnom i znanstvenom svijetu. Pogledajte svijet oko sebe!!! Mediji naturaju svoja pravila, ukuse i mišljenja. Filozof bi trebao dignuti glas protiv ovolike svjetske gluposti. Od svih erosa ljudima je ostao samo eros za kupovanje i kratkotrajnu površnu zabavu tzv. pure- fun. Ugasimo televizije, otvorimo oci!!! Ljepota je napuštena, umjetnost zanemarena. Teško, ali i lijepo je misliti svojom glavom. Da se u kojem slućaj broj ljudi koji je gledao "film" one neke pjevacice iz splita izjednaci s brojem ljudi koji razmišljaju o sebi, bližnjima i sutrašnjici, ne bi bilo ovoliko problema....A ...

[adriatic]

Valjalo bi živjeti onako kako mislim, jer ću inače početi misliti onako kako živim.
Rascjep je uvijek bolan, a svi smo skloni bježati od bola.

[kompost]

Rascjep je uvijek bolan, a svi smo skloni bježati od bola.[/QUOTE

Rascjep je bolan.
Iskusih to prije četiri tjedna.
Otišao je bez bola, na mojim rukama, u trenutku.
Mene boli.
Boli pogled na stvari, biljke, slike, misli, trenutke, mjesta, događaje.
Prošlost boli.
Nisam bila spremna ( može li se biti ikad sreman na takav rastanak?
Boli me susret s paprati koju smo ubrali na Jankovcu i posadili u našem vrtu.
Boli me sječanje i surova stvarnost : NIKAD VIŠE.
Ne mogu još to prihvatiti.
NIKAD VIŠE moja ruka u tvojoj
NIKAD VIŠE tvoje usne na mojima
NIKAD VIŠE tvoje tijelo pored moga
Nikad više sigurnosti i zaštite koju sam osječala pored tebe.
Nisam spremna, NIKAD VIŠE još nije doprijelo do mene u svoj svojoj strahoti.
Mislim još uvijek - negdje si na putu, doći ćeš i sve će biti dobro..

[Krvnik]

ja nemam svoje filozofije (jer nisam dovoljno pametan da si smisllim jednu) pa živim prema tuđim filozofijama.
jel se to važi ili ništ od toga dok ne smislim neku svoju?
vi, koji živite po nekoj svojoj, jel nam možete reć koje su glavne značajke vaše filozofije?
to bi moglo nama ostalima poslužiti kao nekakvi (ako nikakav drugačiji) metodološki priručnik za stvaranje svoje.

možda onda, po tim nekim vašim smjernicama i ja uspijem sklepat neku svoju, pa onda živjet po njoj.
ako ne, bar ću znat da sam probao.
pa makar i krivo.

p.s. kak znate da je ta filozofija baš vaša, a ne nečija tuđa toliko internalizirana da više ne znate da to zapraf nije vaše?

ja se često bavim mišlju da nemam ništa što je baš moje nego da sam to sve, osim dihanja, hodanja i ostalog fizičkog jednostavno pokupio putem.
za početak, riječi su me naučili. zatim i rečenice.
nije previše nategnuto pomisliti da su me naučili i ovo ostalo (sukladno s mojim talentima) - način razmišljanja, stav prema svijetu, odnos prema životinjama, prirodi i ženama etc etc.
kako znam što je uistinu moje?

[ZgSash]

sve je tvoje , sto god ti i koliko primjenjujes
ne postoji copyright na zivot i zivotne stavove
samo ti mozes znati jesi li npr. 97% posten ili 82% i koliko ti je nesto tocno prioritet i sto si spreman u nekom trenutku zrtvovati da bi ostao vjeran sebi i koliko je u stvari vrijedno ostati vjeran sebi
a jos kad u jednadzbu ugradimo i promjene koje covjek prode u zivotu ...

kompost kaže:

Rascjep je uvijek bolan, a svi smo skloni bježati od bola.[/QUOTE

Rascjep je bolan.
Iskusih to prije četiri tjedna.
Otišao je bez bola, na mojim rukama, u trenutku.
Mene boli.
Boli pogled na stvari, biljke, slike, misli, trenutke, mjesta, događaje.
Prošlost boli.
Nisam bila spremna ( može li se biti ikad sreman na takav rastanak?
Boli me susret s paprati koju smo ubrali na Jankovcu i posadili u našem vrtu.
Boli me sječanje i surova stvarnost : NIKAD VIŠE.
Ne mogu još to prihvatiti.
NIKAD VIŠE moja ruka u tvojoj
NIKAD VIŠE tvoje usne na mojima
NIKAD VIŠE tvoje tijelo pored moga
Nikad više sigurnosti i zaštite koju sam osječala pored tebe.
Nisam spremna, NIKAD VIŠE još nije doprijelo do mene u svoj svojoj strahoti.
Mislim još uvijek - negdje si na putu, doći ćeš i sve će biti dobro..

Mene je zaboljelo ovo tvoje pismo ( nazvat ću ga pismom ). Ali neću pobjeći od onog što me u njemu bolno taknulo nego ću ti to napisati.

Ne može se biti nikad spreman na takav rastanak, ne onda kada se voli... Ne može se pripremiti za njega u smislu da onda kada stigne, manje boli... Može se samo proživjeti, i mora proživjeti.

Ljubav koja je sve to uzgajala, vaše paprati u vrtu, vaše zajedničke trenutke, bliskost... isuviše je dragocjena da je ne pokušaš sačuvati kao rijetku ljepotu koja će se osjećati i sigurnom i zaštićenom uz tebe, onako kako si ti bila kraj njega... Zapravo, tek uz ovako bolna iskustva, doznajemo kako ništa nemamo i ništa nam ne pripada, ništa ne možemo zadržati, vratiti kada jednom ode... Sve što možemo to je prihvatiti Neumitnost koja je zakasnila za tolike sretne trenutke koje smo proživjeli s nekim, u međuvremenu, i nositi sve proživljeno u sebi kao put ka vlastitom zrenju, vlastitoj životnoj filosofiji...

Želim ti puno snage, i hrabrosti, da kročiš dalje tim putem.

[Krvnik]

zg_sash kaže:

sve je tvoje, sto god ti i koliko primjenjujes
ne postoji copyright na zivot i zivotne stavove

kako da ne?

itekako postoji.

da ne postoji, ljudi ne bi bili tako uniformni.
oni koji se najviše opiru poretku su uniformni isto kao i sam poredak kojeg odbacuju.
oni koji u poretku sudjeluju su također uniformni.

često imam dojam da ne pričam s ljudima nego s ispunjenim obrascima.
i upravo to me navelo da pomislim da sam i ja jedan takav obrazac koji su ispunili drugi.
priča koju su započeli drugi. kojoj su prvih osamnajst poglavlja ispisali drugi.
koliko je onda nastavak moj, kad je početak ispunjen tuđim idejama i zamislima o razvoju radnje, a početak određuje i nastavak (kuća ne može biti šira nego što joj je širi temelj).
što je moje?
moj način razmišljanja?
kako mogu znati da je on baš moj, a ne proizvod treninga iz mladosti?

kako to da svi s godinama vide sve više osobina svojih roditelja u sebi?
jesu li onda oni - oni, ili su samo nastavak svojih roditelja u drugom tijelu?

[sun tzu]

...ja uopće neznam šta je filozofija!!!...
...što je uopće filossofia???...
...hm...

[nitko i ništa]

sun tzu kaže:

...ja uopće neznam šta je filozofija!!!...
...što je uopće filossofia???...
...hm...

Vidi topice pod filozofija ovdje.

[sun tzu]

nitko i ništa kaže:

Vidi topice pod filozofija ovdje.

...margaritas antas porkos...

[soks]

hm, nemam svoju filozofiju, odnosno još ju stvaram i još uvijek nisam sigurna u neke stvari, a o nekima bih još trebala razmislit, al kak živim živim živim, ne stignem razmišljat sve dok me nešto ne klepi po glavi, a i onda ponekad samo pričekam da prođe i nastavim ko muha bez glave dalje, ali u biti najlakše izađeš na kraj sa samim sobom i s drugima kad sjedneš i razmisliš i dođeš do neke spoznaje, bar mi je takvo iskustvo.

[ZgSash]

krvnik
naravno da si na neki nacin zadan , kao izdanak svojih roditelja i kao clan odredenog okruzenja
no , ti , ja , mi , vi , oni ..., ipak smo svaki svoja kombinacija
obicno se to ne primijeti u obicnim zivotnim situacijama , ali u stresnim se vidi puno bolje , kad ljudi odbace naucene i sigurne obrasce i postanu onakvi kakvi doista jesu
naravno , razlike su i u tome koliko je neka zajednica homogenija i utoliko su pravila jaca i obrasci vidljiviji

[kompost]

viviana kaže:

Mene je zaboljelo ovo tvoje pismo ( nazvat ću ga pismom ). Ali neću pobjeći od onog što me u njemu bolno taknulo nego ću ti to napisati.

Ne može se biti nikad spreman na takav rastanak, ne onda kada se voli... Ne može se pripremiti za njega u smislu da onda kada stigne, manje boli... Može se samo proživjeti, i mora proživjeti.

Ljubav koja je sve to uzgajala, vaše paprati u vrtu, vaše zajedničke trenutke, bliskost... isuviše je dragocjena da je ne pokušaš sačuvati kao rijetku ljepotu koja će se osjećati i sigurnom i zaštićenom uz tebe, onako kako si ti bila kraj njega... Zapravo, tek uz ovako bolna iskustva, doznajemo kako ništa nemamo i ništa nam ne pripada, ništa ne možemo zadržati, vratiti kada jednom ode... Sve što možemo to je prihvatiti Neumitnost koja je zakasnila za tolike sretne trenutke koje smo proživjeli s nekim, u međuvremenu, i nositi sve proživljeno u sebi kao put ka vlastitom zrenju, vlastitoj životnoj filosofiji...

Želim ti puno snage, i hrabrosti, da kročiš dalje tim putem.

Hvala, Viviana!

[Polulud]

nitko i ništa kaže:

Evo Nitzschea:
''..., moja filozofija, ako imam pravo da tako nazovem ono što me maltretira sve do u korijen moga bića nije više saopćiva, u najmanju ruku ne putem tiska.''

Hahaha, kako sam ovo propustio, ne mogu da vjerujem da prvi put vidim, i to još Niče.

[Roza Fufa]

Johhanes kaže:

Može li se danas živjeti u skladu s vlastitom filozofijom? Može, ali je teško.

Zavisi kakva ti je filozofija.
Ako živiš u skladu s nekom filozofijom koja uključuje konformizam, hedonizam i slično ne vidim što je tu tako teško, jesti, piti, pušiti...