Moze li se potpuno preboljeti stara ljubav?

[The Maystor]

A zelio bih ici dalje, ali razocarenja su se nagomilala i ne uspijem se snaci u svemu tome, zato i je prisutno zasicenje zivotom

[calea]

Eh, Maystore, svi se nađemo u takvom raspoloženju prije ili kasnije Nitko nije cijepljen od toga Ali od dugoročnog tugovanja i kupanja u razočarenju, nećeš ništa dobro izvuć. Možeš samo tonuti još više i patiti. A šta od toga imaš onda?

[The Maystor]

Zelio bih bolje dogadjaje u zivotu, zelio bih da ono dobro sto imam u srcu da dodje do jzrazaja, ali se bojim da me preveliki teret odbacivanja jos uvijek prati.

[satisamba]

Stara ljubav, hm...

Bili smo zajedno dugo godina, praktički smo odrasli zajedno u vezi i toliko smo slični da čak mislim da je to jer smo jednostavno - zajedno odrasli. Slični karakteri, pogled na svijet, jednaki interesi i temperament. Sve smo zajedno radili u takvoj simbiozi da se to meni tada činilo kao sasvim normalno. Kao da smo jedno u dva tijela bili, ali smo raskinuli jer je on težio braku, nečem ozbiljnom, djecu, a ja nisam to htjela. Još danas nisam za to, dok on ima dvoje djece i u braku je. Bili smo mladi. I od toga je prošlo nešto manje od 10 godina, ali ja još uvijek mogu reći da ponekad mislim na njega, i to mi je nedavno iskreno počelo dosađivati (prije to nisam doživljavala, nisam bila svjesna tih misli)

Što je bilo bilo je, ima puno kvalitetnih ljudi na svijetu i sa svakim je potreban trud. Mislim da ponekad zna nastupiti idealiziranje, pogotovo s vremenom, ono - sve se manje sjećam loših trenutaka, a sve više dobrih. Ipak, ako ćemo iskreno, nitko nije idealan, i to što je nekada bilo ljubavi ne znači da bi potrajalo, dapače. Ako više nismo zajedno - to dovoljno govori u korist. Za okrenuti stranicu potrebno je prihvatiti da je gotovo i krenuti dalje. Prvenstveno stavljajući sebe i svoju dobrobit na prvo mjesto. Jer od tugovanja za nekim bivšim samo se troše vrijeme i energija koju mogu koristiti za pozitivno doživljavanje sebe i vlastitog života.

[calea]

The Maystor kaže:

Zelio bih bolje dogadjaje u zivotu, zelio bih da ono dobro sto imam u srcu da dodje do jzrazaja, ali se bojim da me preveliki teret odbacivanja jos uvijek prati.

Hm...
Što je najgore kod odbacivanja?

[The Maystor]

Kod odbacivanja je najgore to sto pada samopouzdanje sto se propustaju prilike, sto je samoca i usamljenost osjetno prisutnijA

[calea]

Dobro. Sviđaju li se tebi svi ljudi koje upoznaš i želiš li provoditi vrijeme sa svakim koga upoznaš?

[The Maystor]

Pa, svidi mi se otprilke 20% ljudi koje upoznam, koji imaju nesto zajednicko a i koje me mogu necemu naucit i motivirat kroz zivot

[calea]

Eto vidiš Dakle, ni ti ne prihvaćaš svakoga u svoj krug. To ne znači da su ti svi ljudi loši, nego samo tebi ne odgovaraju
Shvaćaš što ti hoću reći? Nije svako odbijanje grozno niti ga treba shvatiti sasvim osobno. Nekad jednostavno ne pašeš s nekim Nekad misliš da ne pašeš jer niste proveli dovoljno vremena zajedno. A nekad bome skužiš i da si ne pašete baš zato jer ste proveli puno vremena zajedno

Stvar je u tome da nećeš svima odgovarati. I to je ok. Ok je i da oni neće tebi svi odgovarati. Pa zamisli šta bi to bilo kada bi svi svima odgovarali

[skorpionka87]

The Maystor kaže:

Uh tri i pol godine..stari moj to je skoro ko predsednicki mandat..

Mislila sam da sam jedina budala kojoj treba debelo puno vremena da preboli neke osobe.
Ali ja sam odlučila da više nitko nije vrijedan toga.
Pa hej, imamo jedan život, koji ide kao voda koja curi kroz prste.
Ja sam stala neki dan, i baš se mislim, pa dobro gdje mi je pamet, da gubim vrijeme na žaljenje ili bediranje a život je tako divan i prekrasan, pun zgodnih i dobrih osoba, istina, ima i loših, teško je naletiti na dobru, ali ako nikome ne damo priliku, nećemo ni znati, jel tako ?
Dejtaš ti uopće u međuvremenu?

[The Maystor]

Ciljano nisam dejtao, tu i tamo spontani uleti.

A ne znam, jako me zbunjuje to sto vecina ljudi samo trci za novcem i kao nemaju vremena.

[angelinaa]

Malo citam ovu temu o patnji za bivsim ljubavima. Nemrem ic u sirinu jer sam u nemogucnosti da pisem..ono sto sam htjela reci, a smatram se emotivkom (temperamentna sam), da kod mene zalovanje za bivsima traje od 6 do god dana. Cak sam negdje procitala da nevezano za duzinu veze toliko bas kao po nekom kljucu bi trebalo trajati zalovanje. I to se dwfinitivno desava i kod mene. Bila u vezi 5 god ili 6 mj. Naravno, u tom periodu se ljudi ne bi smjeli kontaktirati jer inace produljuju agoniju. Ono sto slijedi nakon tog perioda je zeznuto. Po meni najgore je kad se ljudi zatvore i ne pokusavaju ostvariti odnose s drugim ljudima. Ono kad se zakukuljis...e tada se cesto moze mozda javiti ta tuga za bivsima. Kod mene npr. nema toliko tuge za bivsima (dapace, cesce pomislim koji su to bili "kreteni" tj.emotivno nedostupne osobe), a vise pomislim na sve dobre i propustene prilike s dobrim i kvalitetnim momcima, al eto tad sam ja bila nezrela i imala krive kriterije :-) u svakom slucaju, koliko god mi bilo tesko, uvijek gledam naprijed i dajem sanse...al slazem se da kad si mladji, prilika je puno vise, a i nekako su ljudi emocionalno neoptereceniji, bez te prtljage i zivotne razocaranosti...

[Romanticni]

da se razumijemo ja sam u ove tri i pol godine promjenio nekoliko cura da ne mislite da cijelo to vrijeme samo patim za ovom i ne tražim ništa drugo, taman posla

ali nikakvih osjećaja prema ovima poslije nisam imao samo sam ih vodao da bi dobio picke neke sam i povrijedio al nisam namjerno jbg

imao sam i prije ove svoje velike ljubavi nekoliko veza ali ni blizu s tolikim osjećanjima, ali ovo je bila baš fatalna ljubav ali bili smo nedovoljno emocionalno zreli tad da to održimo, poslije smo se dopisivali par puta i ja sam pokušao dogovorit prijateljsku kavu, ona je govorila vidjet ćemo jednom ali ništa, i poslije se udala za drugog

a bilo je i perioda kad sam se tako osjećao da mi ništa i ne znači više i nisam ni mislio na nju, zadnjih 2 mjeseca mi se vratilo opet a to može biti i zato što sam već neko vrijeme bez ikakve cure i seksa

pokušavam ja stalno naći neku novu al ne ide kad je to danas sve retardirano, a možda i ja negdje griješim , tko bi ga znao više

[angelinaa]

U kojem smislu ti je to danas sve retardirano? Da li si siguran da si ti emocionalno otvoren da udjes u neki odnos? Kako to da u te tri god ti se bas nijedna nije svidjela a da bi nesto i vise osjecao prema njoj?

[John_Wayne]

angelinaa kaže:

U kojem smislu ti je to danas sve retardirano? Da li si siguran da si ti emocionalno otvoren da udjes u neki odnos? Kako to da u te tri god ti se bas nijedna nije svidjela a da bi nesto i vise osjecao prema njoj?

Slazem se s romanticnim. Retardirano u smislu da su ljudi i ljudski odnosi totalno sjebani, ljudi su bolesni u glavu, svi su razmazeni do bola, danas je apsolutno nemoguce ikoga igdje upoznat, ako netko misli da nije volio bi da mi kaze neki recept za upoznat neku random osobu, a da nije "preko prijatelja od prijatelja ili kuma od rodjaka" i slicno.

[little-big-one]

Romanticni kaže:

pokušavam ja stalno naći neku novu al ne ide kad je to danas sve retardirano, a možda i ja negdje griješim , tko bi ga znao više

Prvo korak napravljen.

John_Wayne kaže:

Slazem se s romanticnim. Retardirano u smislu da su ljudi i ljudski odnosi totalno sjebani, ljudi su bolesni u glavu, svi su razmazeni do bola, danas je apsolutno nemoguce ikoga igdje upoznat, ako netko misli da nije volio bi da mi kaze neki recept za upoznat neku random osobu, a da nije "preko prijatelja od prijatelja ili kuma od rodjaka" i slicno.

Sudeci po napisanom ipak mislim da je problem u tebi.


Ja nemam problema sa upoznavanjem novih ljudi za bilo sto, a cak i nisam samo cvijece.
Imao sam zescih problema kad sam razmisljao slicno tebi.

[Joshua]

John_Wayne kaže:

Slazem se s romanticnim. Retardirano u smislu da su ljudi i ljudski odnosi totalno sjebani, ljudi su bolesni u glavu, svi su razmazeni do bola, danas je apsolutno nemoguce ikoga igdje upoznat, ako netko misli da nije volio bi da mi kaze neki recept za upoznat neku random osobu, a da nije "preko prijatelja od prijatelja ili kuma od rodjaka" i slicno.

Mislim da ti je stvar u našoj osobnoj retardaciji. AK si doživjel neki teški ljubavno-životni brodolom onda ti je u tome stvar. Ja sam recimo svjestan svoje retardacije nakon toga i ne bi baš krivil druge ljude za to.

[John_Wayne]

little-big-one kaže:

Prvo korak napravljen.



Sudeci po napisanom ipak mislim da je problem u tebi.


Ja nemam problema sa upoznavanjem novih ljudi za bilo sto, a cak i nisam samo cvijece.
Imao sam zescih problema kad sam razmisljao slicno tebi.

A gdje ih i kako to upoznajes? Ne mislim sada na ljude opcenito vec gdje upoznajes cure? Daj mi neki konkretan primjer. Nemam ni ja problema sa upoznavanjem ljudi, nisam na to mislio naravno. Daj mi neki konkretan primjer kako upoznati curu bez da imate ikakvu zajednicu poveznicu (tipa poznajete istog prijatelja ili je ona frendica od tvojeg kuma i slicno...).

[John_Wayne]

josuha kaže:

Mislim da ti je stvar u našoj osobnoj retardaciji. AK si doživjel neki teški ljubavno-životni brodolom onda ti je u tome stvar. Ja sam recimo svjestan svoje retardacije nakon toga i ne bi baš krivil druge ljude za to.

Jesam, dozivio sam brodolom, ali tko nije. Ako ces primijetiti po pisanju ovdje, pa svi su dozivjeli barem jedan brodolom, nitko se nije iz prve usrecio, nitko nije ozenio prvu osobu na koju je naisao. Oni koji imaju samo jednu curu/decka u zivotu i s njim ostanu do kraja su valjda unutar 1% svih parova. Prema tome, svi mi vucemo repove iz proslosti.

[Joshua]

John_Wayne kaže:

Jesam, dozivio sam brodolom, ali tko nije. Ako ces primijetiti po pisanju ovdje, pa svi su dozivjeli barem jedan brodolom, nitko se nije iz prve usrecio, nitko nije ozenio prvu osobu na koju je naisao. Oni koji imaju samo jednu curu/decka u zivotu i s njim ostanu do kraja su valjda unutar 1% svih parova. Prema tome, svi mi vucemo repove iz proslosti.

Pa dobro onda vjerujem da stupanj osobne retardacije ovisi o vrsti brodoloma.No velim ne bi krivil druge ljude i tak crno gledal da nema normalne ekipe.