TEORIJA UROTE: zaljubljenost

[The Poet]

Moj dedo je jednostavan čovjek. Nikad nije volio nosit zubnu protezu, pa je uvijek stajala u čaši. Baka mu je i zamjerala i prigovarala zbog toga, sve dok nije došla, zbog zdravlja, u stanje da ni ona ne nosi zubnu protezu. Sad joj se dedo samo nasmiješi. Ne prigovara, ne zadirkiva, samo se nasmiješi.

Maloprije me znana draga osoba priupitala: „A da ti nisi zaljubljen možda?“. Pa kad razmislim – jesam. Kad još više razmislim – jesam već godinama. Bit će da je ta zaljubljenost zarazna neka bolest, prelazi s jedne cure na drugu. I traje to, godinama.

Uz onu manu koju nosi sa sobom, da radimo budale od sebe zbog osobe koju nedovoljno poznajemo, sa sobom nosi i mnogo dobrih stvari. Trnce po tijelu, nekontroliranu navalu sreće, puno mašte, bezbrižnost o svijetu oko nas, budi dijete u nama ...

Al' zašto nas tako malo zaljubljenih ima?!?
Svi nešto ozbiljni! Nevoljki! Ne isijava sreća oko njih! Ko' da se svi problemi svijeta svalili na njih! Prijateljavaju sa mobitelima, bez osmijeha na licu. Stave slušalice na uši, i trešti ona glazba „BubaSmrad fan“ koja mi nije voljka, i ona „ja-cu-poludit fan“ koja mi jos nevoljkija, al stoje ukipeni – ni malko da se zanjišu u ritmu glazbe, ni riječ da progovore da koji stih otpjevaju!

Pitao bih:
Zašto nestaje zaljubljenost kod nekih ljudi?
I kako vratit zaljubljenost ljudima (znanim i strancima) oko sebe?


Nije da želim bit dobri Samaritanac, al' ponekad se zatečem kako sam jedini u masi ljudi koji čekaju zeleno na semaforu da cupka u ritmu neke pjesme i pjevuši – a oko mene svi k'o da su na startu utrke na 100 metara (ne na Hanžekovom memorijalu, već na Olimpijskim igrama). Glup osjećaj, ne zbog mene – meni svejedno, nego zbog drugih.
Ponekad se zatečem da jedino meni svejedno koji dan kad se dogovaram sa ekipom sa faksa da se konačno okupimo. I ne možemo se okupit.
Ima još mnogo takvih primjera ...

Sad il je to zbog zaljubljenosti il' (teško, ali možda moguće) mi to ostalo u genima od dede. Onog dede koji ne voli nosit zubnu protezu.

[valnea]

The Poet kaže:

Sad il je to zbog zaljubljenosti il' (teško, ali možda moguće) mi to ostalo u genima od dede. Onog dede koji ne voli nosit zubnu protezu.

nemam odgovor na pitanje (jer sam i sama uvijek zaljubljena, manje ili vise, ali uvijek), ali se moram javiti zato sto mi je jaaako drago citati te ovako dobro raspolozenog.

[ray of light]

daj mi pokaži to zubalo!!!

[BoleynAnne]

Vjerovala sam kako je zaljubljenost u određenu osobu glupost jer nije dugoročna, ali uvijek mi je bila privlačna zaljubljenost u svijet oko nas. Sve ono što nas okružuje. Ja sam još od djetinjstva zaljubljena u kišu. Sada, što sam starija sve više otkrivam što uistinu budi u meni taj osjećaj zaljubljenosti. I uživam u tome.

[kukurice]

Ova tetka je to lijepo opjevala kombinacojom parne i unakrsne rime (kako složiš): pjesma (namjerno želim da klikne netko pa da mu/joj jutub predlaže njene pjesme). Dakle.

Ponekad mi zafali osjećaj zaljubljenosti, ljubavi s nekime. Lijepo je kad si poletan, sve će biti ok, tko tebe kamenom ti njega kruhom, ne mogu padati koliko se mogu ustajati, jednorozi osjećaj. Uzbuđuje me ljubav prema faksu/poslu/sportu/životinji ili bilo čemu što nije prema drugom čovjeku jer ona stvara neku drugu energiju. Da ne odem u misterije, ne pjevušim na semaforu niti cupkam, frka me publike. Volim pjevati u autu, ali samo ako mi je na svim semaforima zeleno i nije krkljanac jer se derem i revem, to me baš nasmije.

[Blonde bitch]

the Poet - ja sam se čitajući ovaj post zaljubila u tebe!
hahah

ne -šalu na stranu, ali evo iskreno i najiskrenije šteta da smo u drugim gradovima jer da smo u istom bar bi mene na semaforu vidio kako cupkam nogom i plešem dlanovima u ritmu muzike i to u 7ipo ujutro. Negdje na nekoj temi smo već pisali slično - u smislu kako je super nekad nekog viditi kako se smije sam sebi dok hoda, ono znaš kad misliš o nečem lijepom i osmjeh ti se razlije po licu... Također, nekad na cesti kad hodaš pa se pogledi sretnu s nekim strancem - ono - ako to nije tupi pogled koji gleda kroz mene - često se nasmijem toj osobi i ona automatski uzvrati osmijehom... to je tako divno...

ali također mislim da premalo ljudi primjećuje plavo nebi i toplo sunce na nebu jer previše hodaju spuštenom glavom - i onda vide samo sivi asfalt.

Šteta - zaista šteta...

[Štokrlica]

The Poet kaže:

... al' ponekad se zatečem kako sam jedini u masi ljudi koji čekaju zeleno na semaforu da cupka u ritmu neke pjesme i pjevuši – a oko mene svi k'o da su na startu utrke na 100 metara (ne na Hanžekovom memorijalu, već na Olimpijskim igrama). Glup osjećaj, ne zbog mene – meni svejedno, nego zbog drugih.
Ponekad se zatečem da jedino meni svejedno koji dan kad se dogovaram sa ekipom sa faksa da se konačno okupimo. I ne možemo se okupit.
Ima još mnogo takvih primjera ...

Sad il je to zbog zaljubljenosti il' (teško, ali možda moguće) mi to ostalo u genima od dede. Onog dede koji ne voli nosit zubnu protezu.

Poet, geni su ti to, a dedo ti prava sila od čovjeka...

I u mene geni, babini
Plešem u autu, pjevam na sav glas (iako nemam sluha), redovito okupim ekipu jer jeblo te druženje na kojem se ne možemo onjušiti, stanem u koloni automobila, spustim šajbu i pitam ljude na bus stanici jel ide tko do črnkasa (sad me već jedan dedo kišobranom zaustavlja)....ugl. živim i guštam, a nisam zaljubljena.
Geni.

[Abaddon0100]

Kvotat cu svoj upis sa jedne druge teme;

Abaddon0100 kaže:

Zaljubljenost je i ovako nepotreban bullshit, a jadna je veza za cije je uspostavljanje nuzna idealizacija. U masi veza ljubavi vjerojatno ni nema, vec je sve bazirano na usranom high-u.

Na kraju ljudi senzacije uzrokovane zaljubljenoscu poistovjecuju sa ljubavi, te manjak tih senzacija sa manjkom ljubavi. Pretvaraju se u narkomane koji cijeli zivot provedu u potrazi za novom dozom.

Kao da zaljubljenost sama po sebi nije dovoljno iracionalna, na to se jos dodaje ta ljudska tendencija ka trazenju iste, sto je prakticki cjelozivotno ponavljanje jednog te istog procesa sa ocekivanjem drugacijih rezultata u vidu dugotrajnijih senzacija.

Svaka je zaljubljenost prolazna. Potrazivanje te senzacije ne vodi nikuda, jer smo time osudeni na cjelozivotnu vrtnju u krug.

Zaljubljenost je pogled kroz ruzicaste naocale, ljubav je razumijevanje, prihvacanje i postovanje. Prvo je obican high, drugo je prizemljeno. Ne mislim da moram napomenuti cemu u zivotu treba teziti.

[JesusReborn]

BoleynAnne kaže:

Vjerovala sam kako je zaljubljenost u određenu osobu glupost jer nije dugoročna, ali uvijek mi je bila privlačna zaljubljenost u svijet oko nas. Sve ono što nas okružuje. Ja sam još od djetinjstva zaljubljena u kišu. Sada, što sam starija sve više otkrivam što uistinu budi u meni taj osjećaj zaljubljenosti. I uživam u tome.

Odi u Rijeku ako voliš kišu. 3. grad u svijetu (ili Evropi ) po padalinama.
Ja ju ne mogu smislit više . Danas napokon jedan sunčan, fini dan, nakon 3 mjeseca magle .

On: Ovo što je Abaddon rekao. Zaljubljenost ili slatka zaluđenost, stvara nerealnu sliku druge osobe tako da se čini bezgrešnom u nekom periodu života. Ali život ima mehanizme da udari šamar i natjera da se suočiš sa realnošću. A onda je pad jednako velik. Ovo što autor priča je po meni ljubav. Izvire iz njegovih riječi, daje boju činjenicama, radost životu. Ona spaja naoko suprotne svjetove, daje poniznost i toplotu srcu, tron siromašnima, cjelinu osobi. Daje razumjevanje u svađi, ruku u nesreći, vezama razumijevanje, a životu smisao

[Lyss P. Hacker]

Možda griješim, no mislim da je mnogo ljudi jednostavno previše emocionalno i duševno izranjavano da bi se opet lako postavili u ranjivu poziciju zaljubljenosti. Nitko nikome ne vjeruje, jer zna "kakve su žene" ili "kakvi su muškarci" ili "kakvi su ljudi", a s druge strane nema vremena i znanja dovoljno zaviriti u sebe da bi se "izliječio/la". Rijetko smo spremni oprostiti jer je isto u kontradikciji sa instinktom za preživljavanje koji je konstantno na vrlo visokom nivou u natjecanju sa svima u svemu. Internet je stvorio okruženje u kojemu smo u ovoj anonimnosti otkrili što smo zapravo iza maski koje nosimo izvan ove virtualne stvarnosti. Sve dok nećemo biti prisiljeni, kao što smo bili u prijašnjim generacijama, na suradnju, živjet ćemo naše male hedonistički zatvorene živote, no ostat ćemo "alone together" zahvaljujući ovom mediju koji nas spajajući udaljava.

[valnea]

Abaddon0100 kaže:

Zaljubljenost je i ovako nepotreban bullshit

nije.

Abaddon0100 kaže:

Zaljubljenost je pogled kroz ruzicaste naocale, ljubav je razumijevanje, prihvacanje i postovanje. Prvo je obican high, drugo je prizemljeno. Ne mislim da moram napomenuti cemu u zivotu treba teziti.

jesi li se ikada zaljubio u nekoga kog vec volis? ono kad na razumijevanje, prihvacanje i postovanje nataknes ruzicaste naocale? i bilo je bullshitasto?



edit: jako rijetko netko otvori pozitivnu temu. da je i lazna i ruzicastonaocalasta - sto s tim? (a nije.) pusti ljude da uzivaju. imas jako puno drugih tema gdje ce ti potvrditi teoriju o bullshitu.

[Buba Mraz]

The Poet kaže:

Moj dedo je jednostavan čovjek. Nikad nije volio nosit zubnu protezu, pa je uvijek stajala u čaši. Baka mu je i zamjerala i prigovarala zbog toga, sve dok nije došla, zbog zdravlja, u stanje da ni ona ne nosi zubnu protezu. Sad joj se dedo samo nasmiješi. Ne prigovara, ne zadirkiva, samo se nasmiješi.

Maloprije me znana draga osoba priupitala: „A da ti nisi zaljubljen možda?“.

aaawwwwić nisam znala da ce te moje pitanje ponukat na otvaranje teme
i ja tebe imam rad

Al' zašto nas tako malo zaljubljenih ima?!?

ja mrzim biti zaljubljena...i mrzim one proklete leptire u trbuhu i to svašta nešto
zato se ne zaljubljujem više...nije to za mene

Stave slušalice na uši, i trešti ona glazba „BubaSmrad fan“ koja mi nije voljka, i ona „ja-cu-poludit fan“ koja mi jos nevoljkija, al stoje ukipeni – ni malko da se zanjišu u ritmu glazbe, ni riječ da progovore da koji stih otpjevaju!

heeeeej veeeejt

kaj fali mojoj glazbi

i ja plešem dok slušam glazbu i pjevam...cak i kad sam na ulici ili u tramvaju

Zašto nestaje zaljubljenost kod nekih ljudi?
I kako vratit zaljubljenost ljudima (znanim i strancima) oko sebe?

da nema emocija svijet bi bio ljepše i organiziranije mjesto

šalim se, bilo bi ko u Equilibrium-u a to nije dobro

poete, dušo bubina, da li misliš zaljubljenost u drugu osobu ili opcenito u svijet oko sebe?

[majica_2008]

ljudi imaju svoje živote,svoje planove i rituale...osobno sam samo jednom pjevušila Pantheru u tramvaju, a to je uglavnom bilo da bi sablaznila ljude ili se malo preseravala...drugim riječima kad sam bila u pubertetu))
šalu na stranu,ti zapravo ne znaš kako tko živi i samo zato što se tebi čini da se ljudi ne zaljubljuju, ne znači da je to tako....možda bi ti trebao malo skinuti svoje sluške i katkada poslušati mrmor svijeta i pored onog što samo ti čuješ...čitav tekst mi je opasno koeljiziran....sahariniziran)
i sorry ako nitko neće ja ću: ne piše se UKIPENI,već ukipljeni....niti PRIJATELJEVAJU već PRIJATELJUJU....
možda bi trebao razmišljati o još kakvim malo bitnijim temama pored zaljubljenosti.....

[Daisy28]

The Poet kaže:

Stave slušalice na uši, i trešti ona glazba „BubaSmrad fan“ koja mi nije voljka, i ona „ja-cu-poludit fan“ koja mi jos nevoljkija, al stoje ukipeni – ni malko da se zanjišu u ritmu glazbe, ni riječ da progovore da koji stih otpjevaju!

Sad il je to zbog zaljubljenosti il' (teško, ali možda moguće) mi to ostalo u genima od dede. Onog dede koji ne voli nosit zubnu protezu.

Pusti dedinu protezu, vrijeme je da posjetiš psihokauč

[Abaddon0100]

valnea kaže:

nije.

Jest. Zaljubljena osoba ne vidi partnera onakvim kakav jest. Kada bi racionalnije birali partnere, veze bi vjerojatno bile cvrsce.

Pojasnit cu i zasto. Zbog zaljubljenosti i idealizacije, osoba nam se cini super i zmirimo na sve negativne aspekte/nepodudaranja. Znas zasto se takve veze raspadnu nakon zaljubljenosti? Jer ljudi u njima jednostavno nisu kompatibilni. Sama kompatibilnost ne znaci da ce veza uspjeti, ali svakako povecava izglede.

Partner ti prvenstveno treba biti najbolji prijatelj. Problem je kada nakon nekoliko godina shvatimo da zapravo nemamo 3 zajednicke teme sa partnerom. Dakle, podcrtani uvjet ne postoji u tom slucaju.

jesi li se ikada zaljubio u nekoga kog vec volis? ono kad na razumijevanje, prihvacanje i postovanje nataknes ruzicaste naocale? i bilo je bullshitasto?

Nisam, ali znam da mi nijedna osoba od onih u koje sam tokom zivota bio zaljubljen nije bila kompatibilna. Nikada nisam volio.

edit: jako rijetko netko otvori pozitivnu temu. da je i lazna i ruzicastonaocalasta - sto s tim? (a nije.) pusti ljude da uzivaju. imas jako puno drugih tema gdje ce ti potvrditi teoriju o bullshitu.

Jest, to je cinjenica. Idealiziranje nije produktivno za odnos izmedu dvoje ljudi.

I dop sigurno pruza predivan osjecaj narkomanu, ali nije produktivan za njega.

majica_2008 kaže:

ljudi imaju svoje živote,svoje planove i rituale...osobno sam samo jednom pjevušila Pantheru u tramvaju, a to je uglavnom bilo da bi sablaznila ljude ili se malo preseravala...drugim riječima kad sam bila u pubertetu))
šalu na stranu,ti zapravo ne znaš kako tko živi i samo zato što se tebi čini da se ljudi ne zaljubljuju, ne znači da je to tako....možda bi ti trebao malo skinuti svoje sluške i katkada poslušati mrmor svijeta i pored onog što samo ti čuješ...čitav tekst mi je opasno koeljiziran....sahariniziran)
i sorry ako nitko neće ja ću: ne piše se UKIPENI,već ukipljeni....niti PRIJATELJEVAJU već PRIJATELJUJU....
možda bi trebao razmišljati o još kakvim malo bitnijim temama pored zaljubljenosti.....

Za to prvo treba skinuti ruzicaste naocale.

[ANUŠKA]

Trebo bi čuti kako Zvonko Bogdan i ja iz sveg glasa pjevamo u autu ...Ejjjjjj šuška ribaaaaa kraj vrbe u riiitu....ej šokice su naaajlipše na svituuuu.....
Istina je da se ljudi najčešće ne znaju veseliti malim svakodnevnim zadovoljstvima i blagoslovima . Većina od nas ne skače od veselja jer smo zdravi , a trebali bi.
A zaljubljenost u svijet oko sebe je obavezna.

[majica_2008]

za što je obavezna ANUŠKA?

[The Poet]

BoleynAnne kaže:

Vjerovala sam kako je zaljubljenost u određenu osobu glupost jer nije dugoročna, ali uvijek mi je bila privlačna zaljubljenost u svijet oko nas. Sve ono što nas okružuje. Ja sam još od djetinjstva zaljubljena u kišu. Sada, što sam starija sve više otkrivam što uistinu budi u meni taj osjećaj zaljubljenosti. I uživam u tome.

Možda racionalno gledano je glupo – al' tko se danas racionalno ponaša. Uostalom ona nam daje da visoko letimo i nisko padamo, pa ako "pregrmimo" taj nizak pad – ima jako malo stvari u životu koja je ljepša i daje bolji osjećaj od ovog visokog leta. Pa zašto onda to odbacit?!?

Blonde bitch kaže:

the Poet - ja sam se čitajući ovaj post zaljubila u tebe!
Hahah

Jedan drugi, meni drag, forumaš okupira plavuše na forumu, pa se ne bi htio miješat u njegovo ciljano tržište. Plavuše njemu, ostalo može meni ...
Zato, nemoj tako javno da si se zaljubila, navući ću njegov gnjev!

Blonde bitch kaže:

ali također mislim da premalo ljudi primjećuje plavo nebo i toplo sunce na nebu jer previše hodaju spuštenom glavom - i onda vide samo sivi asfalt.

Šteta - zaista šteta...

Abaddon0100 kaže:

Svaka je zaljubljenost prolazna. Potrazivanje te senzacije ne vodi nikuda, jer smo time osudeni na cjelozivotnu vrtnju u krug.

Zaljubljenost je pogled kroz ruzicaste naocale, ljubav je razumijevanje, prihvacanje i postovanje. Prvo je obican high, drugo je prizemljeno. Ne mislim da moram napomenuti cemu u zivotu treba teziti.

Istina da je zaljubljenost prolazna. Al' prođe pa se opet zaljubiš ... i tako nanovo.
Lijepo je kad se desi ljubav – al' što kad se ne dešava? A i za istu treba vremena. Zar da se i zaljubljenosti odričemo jer je običan "high", iako mislim da se ne razlikuje previše od ljubavi. I u zaljubljenosti ima razumijevanja, prihvaćanja i poštovanja (možda ne obostranog, ali bar od osobe koja je zaljubljena).

Lyss P. Hacker kaže:

Možda griješim, no mislim da je mnogo ljudi jednostavno previše emocionalno i duševno izranjavano da bi se opet lako postavili u ranjivu poziciju zaljubljenosti. Nitko nikome ne vjeruje, jer zna "kakve su žene" ili "kakvi su muškarci" ili "kakvi su ljudi", a s druge strane nema vremena i znanja dovoljno zaviriti u sebe da bi se "izliječio/la". (...)

Zaljubljenost ima onaj efekt "visok let – nizak pad". Ali stvari nisu uvijek crne ni bijele. I ako se odlučimo gledat samo na jednu stranu – zašt' je to onda crno i povezivanje lošeg u toj zaljubljenosti, a ne bijelo i uživanja u tom osjećaju.
Ionako ovo bijelo traje puno više od crnog u periodu zaljubljenosti.

BubaSmrad kaže:

ja mrzim biti zaljubljena...i mrzim one proklete leptire u trbuhu i to svašta nešto
zato se ne zaljubljujem više...nije to za mene

Mrgud :

BubaSmrad kaže:

poete, dušo bubina, da li misliš zaljubljenost u drugu osobu ili opcenito u svijet oko sebe?

Bubb's, u drugu osobu ... (pa neću u drvo)

majica_2008 kaže:

ljudi imaju svoje živote,svoje planove i rituale...osobno sam samo jednom pjevušila Pantheru u tramvaju, a to je uglavnom bilo da bi sablaznila ljude ili se malo preseravala...drugim riječima kad sam bila u pubertetu))
šalu na stranu,ti zapravo ne znaš kako tko živi i samo zato što se tebi čini da se ljudi ne zaljubljuju, ne znači da je to tako....možda bi ti trebao malo skinuti svoje sluške i katkada poslušati mrmor svijeta i pored onog što samo ti čuješ...čitav tekst mi je opasno koeljiziran....sahariniziran)
i sorry ako nitko neće ja ću: ne piše se UKIPENI,već ukipljeni....niti PRIJATELJEVAJU već PRIJATELJUJU....
možda bi trebao razmišljati o još kakvim malo bitnijim temama pored zaljubljenosti.....

Ja redovito kod šopingiranja sa sekama plešem po trgovinama (kad već tamo puštaju muziku, da ne propade), pa se nitko nije sablaznjavo. Čak je i sekama zabavno sa mnom.
Ne nosim sluške – pjevušim bez podloge u ušima Pišem samo ono što primjećujem oko sebe. Možda krivo primjećujem, ali onda stvarno ljudi iskazuju tu zaljubljenost na čudan način.

Ispričavam se na mom lošem hrvatskom. Ipak, ja sam sa sjevera i do selidbe najprije u Rijeku, a zatim u Zagreb, hrvatski u književno-ispravnom obliku nisam koristio.

Možda moji prioriteti tema nisu isti tvojima ... meni je sreća, radost, veselje priliko visoko na listi, a ako zaljubljenost to omogućuje zašto je zanemarivat.

[majica_2008]

ma ti si ok i neka si zaljubljen i zaljubljiv.....samo, zaljubljenost i sreća-radost-veselje nisu nužno povezani ....
zaljubljenost je svojevrsna bolest, nezdravo stanje...iako ugodno ali-nezdravo...onemogućuje čovjeku da realno sagleda situaciju i osobu na koju projicira svoje želje i fantazije...
sreća i radost je ne bit zaljubljen i vidjeti tu osobu kakva jest i svejedno biti zadovoljan i sretan...
no, razumijem te,ti si leptirić....leptiraj što duže)

[Indigo Girl]

JesusReborn kaže:

Odi u Rijeku ako voliš kišu. 3. grad u svijetu (ili Evropi ) po padalinama.
Ja ju ne mogu smislit više . Danas napokon jedan sunčan, fini dan, nakon 3 mjeseca magle .

Europa s "u", molit ću. I ne kužim zašto svi stalno pričate o toj kiši, ja ne pamtim kad sam zadnji put kišobran otvorila! Više mi smeta bura, lako za kišu.

Zaljubljenost ne nestaje kod nekih ljudi, kao što tvrdi autor, nego kod svih. Navika je gadna stvar. I neizbježna. Isto kao i potreba za traženjem nečeg novog, uzbudljivog. Adrenalin i to. Parovi koji ostanu zajedno čitav život, i nikad se ne prevare - ili imaju strašnu samokontrolu ili su dosadni tipovi koji nikad nisu ni imali potrebu za nečim novim i uzbudljivim, vole kolotečinu. Ja radim na samokontroli, i nije lako