Dvoriti dobrima

[pbeatz]

lijepo samo ne kuzim kako si ju uspjela napisati sutra

20.12.2012

[tirkiznatrešnja]

pbeatz kaže:

lijepo samo ne kuzim kako si ju uspjela napisati sutra

20.12.2012

Fakat. Valjda mi se u tom trenutku učinilo da je sutra. Ili mi je bio toliko dug dan da je trajao kao dva. Ili sam se već osjećala smaknuto.
I tako je samo prerađena verzija od 10. 12.

[pbeatz]

Što se mene tiče, moze slobodno biti sutrasnja Samo sam primjetio ..

[tirkiznatrešnja]

Od previše ljubavnih filmova, masovnih slavlja, odojaka, sarmi, koktela, novogodišnjih obećanja, šarenih kapica, svečanih krpica i svega skupa, boli me želudac.

Uvijek ću te voljeti

Predaleko je to prepotentno „uvijek“,
zaklonjeno zakrivljenošću Zemlje,
mutno i sumnjivo kao i oduvijek.
Jedno nema početak, drugo petlje

za kraj. Sad tebam te, danas mi je dan siv.
I nemoj to „ću te“, klitoris je na futur
alergičan. Nestrpljiv, nervozan, ćudljiv.
Mani sutra, sad na jeziku ne budi štur.

Gdje je bilo ovo „voljeti“ u doba
autodefloracije iz prkosa. Iz inata
nasta nevažan sumoran slijed soba.
Otkud došlo je i zašto ovog sata

nekorisne riječi ljubavne zvone.
Film se vrti, šampanjac ulicom teče.
Tijelo u tijelo neka potone
a ne u riječi i čaše što zveče.

Vidiš da tandrčem kao oluk za jake kiše,
daj me poljubi ili već nečim ušutkaj više.

2. 1. 2013.

[mimma7]

@tirkiznatrešnja, in my book, you are a brilliant poet

[tirkiznatrešnja]

Hvala!

[mimma7]

molim.

[tirkiznatrešnja]

Vrijeme

Još jedna se noć prelila
i iscurila u tanjurić dana.
Ostali su crni, gorki
tragovi na šalici.
Iz debelog taloga
milijuna noći
isčitavam prošlost.
Opekla sam prste
tražeći te razdvajajući
praoceane.
Čavrljala sam s algama
i ribama čekajući te.
Letjela s pterosaurima
loveći te po nebu.
Htjedoh s tobom podijeliti
tajnu kritosjemenjača.
Pitala sam kornjače
jesu li te srele.
Napokon sam s
razigranim klokanima
doskakutala do tebe.
Nemaš vremena.

31. 1. 2013.

[tirkiznatrešnja]

Buđenje

Buđenje ne počinje budilicom
ni otvaranjem oka
poškakljanog svjetlom kroz
rupice roleta.
Počinje trncima, evakuacijom,
povlači se san iz prstiju, koljena, ramena.
I onda zvuk isisavanja,
izbijanje daha,
svuuuušš,
trenutno hlapljenje želje.
Kratki spoj s danom,
proboj sanjanih mogućnosti.
Ruga se eho, prazninom odzvanja jamb,
tudamb, tudamb...
Natopljeno podatno plodno polje mašte
suši se apokaliptično,
lomi se, mrvi u trenu.
Isušuje, otvrdnjava, okoštava
pucketajući pukotinama.
Buđenje boli beznadnim
kukavičkim bezizlazom.
Tijelo se pere vodom i odijeva robom
i odlazi hodom,
za tuđim poslom,
na tuđem jeziku.
Sa snimljenom trakom na repeat
- Da, naravno, dobro sam.
Tetoviranim osmijehom
- So sweet.


27. 2. 2013.

[Perzefona]

Jakojakojakojakojakojako dobro.

[tirkiznatrešnja]

Perzefon@ kaže:

Jakojakojakojakojakojako dobro.

Jednom

Jednom kad ćemo imati
malo više vremena
od kave u zadimljenjom bircu.
I malo dulju stazu za šetnju
od one obrasle medvjeđim lukom.
Bar samo malo manje briga
oko djece naše i tuđe.
Jednom kad nam neće biti
važan oguljeni lak na noktima
ni boja kose.
Znaš, onda kad se ja više
neću odijevati droljasto
a ti ćeš još uvijek
hodati usparavno.
Jednom kad se prestanemo
ljutiti na važno i nevažno,
na mačke koje jedu ptice
i ptice koje krešte noću.
Onda bih ti voljela pričati
priču o oblacima.
Pod kojima sam nadmoćno puzala
i nad kojima sam ponizno letjela.
Jer ti razumiješ njihovu narav,
olovnu vedrinu i prozračnost oluje,
prepuštanje struji.

1. 3. 2013.

Trešnja je dozrjela.

[Perzefona]

tirkiznatrešnja kaže:

Jednom

Jednom kad ćemo imati
malo više vremena
od kave u zadimljenjom bircu.
I malo dulju stazu za šetnju
od one obrasle medvjeđim lukom.
Bar samo malo manje briga
oko djece naše i tuđe.
Jednom kad nam neće biti
važan oguljeni lak na noktima
ni boja kose.
Znaš, onda kad se ja više
neću odijevati droljasto
a ti ćeš još uvijek
hodati usparavno.
Jednom kad se prestanemo
ljutiti na važno i nevažno,
na mačke koje jedu ptice
i ptice koje krešte noću.
Onda bih ti voljela pričati
priču o oblacima.
Pod kojima sam nadmoćno puzala
i nad kojima sam ponizno letjela.
Jer ti razumiješ njihovu narav,
olovnu vedrinu i prozračnost oluje,
prepuštanje struji.

1. 3. 2013.

Držim te za stih.

[Floverka]

Preletila na brzaka iako definitivno zaslužuje više pažnje. Odvojit ću posebno vrijeme da malo detaljnije proučim ovo!

[Emericzy]

tirkiznatrešnja kaže:

Uvijek ću te voljeti

tirkiznatrešnja kaže:

Buđenje

tirkiznatrešnja kaže:

Jednom

Ne znam koja je bolja

[Floverka]

tirkiznatrešnja kaže:

Moja prijateljica ima muža
čiji prijatelj iz mladosti
je beskućnik. I primili su ga
u stan, jer nema gdje osim ulice,
prokockao je i kuću i brod,
sve žene su ga izbacile van
i gladan je, poderan i sam.
I onda im je drpio lovu iz ladice
ali njima ga je žao i žele
mu pomoći jer sam si pomoći ne može.

Kako tužno, lako je istrgnuti čovjek ulici, ali onda istrgnuti ulicu iz njega - nemoguća misija.

Osjećam li ja to dašak Carvera...?

Malo samo.

[tirkiznatrešnja]

Floverka kaže:

Osjećam li ja to dašak Carvera...?

Čitala sam samo njegove priče, nisam pjesme.

Neki me pitaju zašto "Dvoriti dobrima"? Uvodna se pjesma oslanja na Mariju Magdalenu.
Bila je jedna od žena koje su slijedile Isusa i dvorile ga svojim dobrima (Luka 8:2).

[tirkiznatrešnja]

Okolnosti

Okovani okolnostima
tuljani traže rupu
za sljedeći udah.
Komadić neba,
dubok zaron
za hranom.

Okolnosti ne okreću
ljupko drugi obraz.
Vraćaju okrutno,
odlučno odrežu
nerodne grane
voćaka.

Odgurnuta okolnostima
pripitomim prazninu.
Nacrtam mu obris,
udahnem želju,
obgrlim rukom
- propada.


5. 3. 2013.

[Emericzy]

tirkiznatrešnja kaže:

Okolnosti

Okovani okolnostima
tuljani traže rupu
za sljedeći udah.
Komadić neba,
dubok zaron
za hranom.

Okolnosti ne okreću
ljupko drugi obraz.
Vraćaju okrutno,
odlučno odrežu
nerodne grane
voćaka.

Odgurnuta okolnostima
pripitomim prazninu.
Nacrtam mu obris,
udahnem želju,
obgrlim rukom
- propada.


5. 3. 2013.

Volio bih pisati kao ti. Mislim, ne kao ti, jer ja pišem skroz drukčije, kužiš, ali kao ti. To samo bukti iz tebe. Hjoj... baš sam impresioniran.

Valjda hoću reći da bih volio biti toliko nadaren.

[tirkiznatrešnja]

Emericzy kaže:

Valjda hoću reći da bih volio biti toliko nadaren.

Znaš kaj?! Zemi si muze!



Molba

Bogovi, pozovite svoje kćeri natrag,
od njihove pjesme ne čujem njegov glas,
ne sanjam slavu nit zvijezda naklonost tražim,
gužvu mi prave, goste tjeraju kasne.
Plesni velovi njihovi hladni su, lažni,
nek dah dragog mog noćas miluje mene.
Bršljana vijence zelene zimi zadržat ću rado,
da zaklon od kiše i snijega nam spletem,
krevet bit će nam vlažan od tijela vlažnih željom.
Erato, lakše s kitarom, daj, odi brenčat drugom,
napetost žila pod rukom biram a ne titraj žice.
Pisaljku lomim, glasove vještim prstima mamim,
za usne moje flauta nije, ja bolje glazbalo rabim.
Hvalospjev moji uzdasi tvore, masku krutu bacam,
vatra utrobe papirus pali, pamćenje malo vrijedi.
Greškama povijest stvaram , uzmite vrline. Molim!

6. 3. 2013.