Hajka na kalupe - a kakvo nam je tijesto?

[Gilda.]

Pa jasno je to. Ne govorimo o kvaliteti školstva u pojedinim zemljama. Jasno je valjda da je njihovo dobro.
Nego što je sad to drugačije od bilo kojeg drugog ukalupljivanja?
Imaju li oni razvijenije kritičko razmišljanje, potiče li se više individualizam i otpor korporacijama i kapitalu?

[chocolatecookie]

Ako je art education jednako bitna kao i matematika i znanost, rekla bih, možda krivo, da poticanja kreativnosti koje lord spominje u uvodnom postu nekako ima više.

Darling-Hammond, who wrote about the Finnish educational system in her book The Flat World and Education: How America's Commitment to Equity Will Determine Our Future, also contrasted America's test-based teaching to Finland's more flexible system.

"The [Finnish] curricula are very much focused on critical thinking and problem solving, project-based learning, and learning to learn," she said. "There is a lot of collaboration in the classroom."
http://news.stanford.edu/news/2012/j...rm-012012.html

[mestar]

Gilda. kaže:

...mene zanima odgovor od onih koji misle da djecu ukalupljujemo što je alternativa? Što raditi? Kako?

Nažalost ništa kao pojedinac. Ne mislim pri tom na pojedinca kao osobu ili školu, čak ni država pojedinačno ne može ništa znatno promjeniti. Rekao bih da su prigovori više načelne prirode, gunđanje na očito problematične socijalne i kulturološke probleme kroz koje naša civilizacija konstantno prolazi. Nešto tu jednostavno ne štima.

[mestar]

Lord Byron kaže:

ono što itekako ima smisla za odabranu, malobrojnu populaciju djece, prodaje se kao univerzalno poželjna receptura za svu djecu.

Gaussova razdioba je varljiva mjera, dobro predviđa razdiobu, ali nikako ne pokazuje gdje je zaista taj peak na y osi i uopće koliki je prosjek. Mi to jednostavno ne znamo jer forsiramo izuzetno krute kalupe, da se zadržim na tvojoj terminologiji.

Mislim da će prva stvar s kojom će se pedagogija morati suočiti biti da se čovjek ipak ne rađa kao prazna ploča. Rađamo se kao inženjeri, liječnici, znanstvenici, sportaši... a na sustavu je da to prepozna u nama i obrazuje nas. Tada čovjek ispuni svoj puni potencijal, tada je lakša motivacija i cijeli potupak učenja. Sada sustav jednostavno uzme materijal, oblikuje ga i ispljune. Ponekad pogode, najčešće ne. Ali, kao što sam napisao Gildi, to ne može provesti jedna institucija niti zemlja. To mora biti proces cijelog jednog kulturološkog kruga, recimo zapadne civilizacije.