U puno vaših postova se pronalazim. (Imam 35)
Prije 11 dana umrla je moja majčica.
Moždani udar. Bila je u komi neko vrijeme i onda je umrla. Jednostavno, ne mogu to prihvatiti. Krivim sebe što nisam više napravila jer je imala nekih simptoma za moždani. A krivim i sustav našeg zdravstva, sve traljavo. Ali prije svega sebe.
Imala je zdravstvenih problema i kronicnih i izvanrednih i iz svega se uspjela izvuci.
Valjda sam zato i mislila da ce se i iz ovog nekako izvuci
Imale smo uglavnom dobar odnos, iako sam nekad zivcana znala joj nesto grubo reći, kako je nesto zaboravila ili neku glupost. Ali mogle smo se povjeriti jedna drugoj, svaki dan sam ju zvala:"Mama jel treba sta kupit u ducanu?", skupa rucale.
Ona je zivjela u prizemlju, a muz i ja na katu.
Sestri je naravno lakse, jer nije s njom zivjela prakticki od 15.godine, zivjela je vise s bakom jer je mama radila, a sestra se i rano udala. Ne mora gledat kucu i dvoriste i sve uspomene koje kidaju srce.
Stalno cekam da mi se javi, posalje neki znak da je dobro. Par dana nakon sto je umrla, doslo je nekoliko bijelih golubova na dvoriste. A znala me zvati ili milica ili golubica. Zamislila sam si da ih je ona poslala.
Linearni mod
