Strah od smrti

[ElessarOne]

Što mislite da li je strah od smrti opravdan i da li se treba dopustiti ljudima da sami upravljaju s svojim životom do te mjere da im se dopusti samoubojstvo bez ikakvog predbacivanja???

Što se tiče straha od smrti, mislim da zapravo ako si čovijek dopusti da malo razmisli o tome da zaprqavo se nema čega bojati... mislim, ako nema ništa poslije onda se nem čega bojati jer poslije nema ništa nem te što boliti i nemaš za čim žaliti kad tvoje svijesti koja bi to mogla tako shvatiti, a kao ima onda nam se svima pruža novi život tako da stvarna smrt i ne postoji, u tom slučaju ako ima nečega može postojati strah u toliko ako se osoba boji neke osude zbog grijeha ili tako nešto ali i to mi nemako pada u vodu jer se taj svijet ili bi barem treba temeljiti na potpuno drukčijim vrijednostima i stvarima tako da zapravo taj strah je pomalo besmislen....

što se tiče da li bi samoubojstvo trebalo dopustiti... s moralne strane ima i za i protiv... za: ako je osoba u takvoj situaciji zbog bolesti pa da si skrati muke ili tako nešto... ne: kada bi se osoba našla u nekoj naizgled bezizlaznoj situaciji pa se objesila ili nešto na tu temu.... što vi mislite????

[gleme1]

strah od smrti... krivo shvacas to... ne boje se ljudi toga sta ce biti poslije. boje se toga da ce jednom morati umrijeti, i da nece vise biti zivi, da ostali ostaju na ovom svijetu a on ide ca i povratka mu nema. Na Zemlji ostavlja najmilije, one koji ce visiti po kaficima, koji ce doma gledati televiziju, jebavat se okolo a njega nema vise... toga se ljudi boje
naravno ovo bi bilo s stajalista ateista

[TGCVugi]

Ja se bojim da cjeli zivot uzalud radim,, i da prokockavam zivot,, a da ce dod kraj,, + ovo sta je gleme1 nabrojio

[k-a-t-y]

gleme1 kaže:

strah od smrti... krivo shvacas to... ne boje se ljudi toga sta ce biti poslije. boje se toga da ce jednom morati umrijeti, i da nece vise biti zivi, da ostali ostaju na ovom svijetu a on ide ca i povratka mu nema. Na Zemlji ostavlja najmilije, one koji ce visiti po kaficima, koji ce doma gledati televiziju, jebavat se okolo a njega nema vise... toga se ljudi boje
naravno ovo bi bilo s stajalista ateista

ja nisam ateist, al potpisujem

[bigmamma]

gleme1 kaže:

strah od smrti... krivo shvacas to... ne boje se ljudi toga sta ce biti poslije. boje se toga da ce jednom morati umrijeti, i da nece vise biti zivi, da ostali ostaju na ovom svijetu a on ide ca i povratka mu nema. Na Zemlji ostavlja najmilije, one koji ce visiti po kaficima, koji ce doma gledati televiziju, jebavat se okolo a njega nema vise... toga se ljudi boje
naravno ovo bi bilo s stajalista ateista

je..to je moje stajalište..ja se bojim ostaviti ovaj svijet i svoj život..jednostavno ne želim umrijeti(e sad ,možda kad dođem u određene godine će mi biti dosta svega i jedva ću čekat da umrem kao moja susjeda od 84 godine koja je umrla prirodnom smrću) ali trenutno se užasavam smrti..

[kiseli kupus jedem]

gleme1 kaže:

strah od smrti... krivo shvacas to... ne boje se ljudi toga sta ce biti poslije. boje se toga da ce jednom morati umrijeti, i da nece vise biti zivi, da ostali ostaju na ovom svijetu a on ide ca i povratka mu nema. Na Zemlji ostavlja najmilije, one koji ce visiti po kaficima, koji ce doma gledati televiziju, jebavat se okolo a njega nema vise... toga se ljudi boje
naravno ovo bi bilo s stajalista ateista

toga se boje oni koji nisu proživili život odnosno iživili se, bar do dotičnog trenutka, jer mislim da većini nikad ne bi bilo dosta...zato živiš ko da nema sutra i ako ga stvarno ne bude nemaš za čim žalit...=)

a što se samoubojstva tiče...pa ako ti se ne sviđa ubij se...to je tvoje pravo...a i eutanazija bi trebala biti legalna svuda...

[..*Slatka mala*..]

gleme1 kaže:

strah od smrti... krivo shvacas to... ne boje se ljudi toga sta ce biti poslije. boje se toga da ce jednom morati umrijeti, i da nece vise biti zivi, da ostali ostaju na ovom svijetu a on ide ca i povratka mu nema. Na Zemlji ostavlja najmilije, one koji ce visiti po kaficima, koji ce doma gledati televiziju, jebavat se okolo a njega nema vise... toga se ljudi boje
naravno ovo bi bilo s stajalista ateista

tocno

[modrobradiLisac]

gleme1 kaže:

strah od smrti... krivo shvacas to... ne boje se ljudi toga sta ce biti poslije. boje se toga da ce jednom morati umrijeti, i da nece vise biti zivi, da ostali ostaju na ovom svijetu a on ide ca i povratka mu nema. Na Zemlji ostavlja najmilije, one koji ce visiti po kaficima, koji ce doma gledati televiziju, jebavat se okolo a njega nema vise... toga se ljudi boje
naravno ovo bi bilo s stajalista ateista

nekako mi se niti taj pogled na strah od smrti ne uklapa kompletno...
možda ljude nije strah da ih jednom neće biti nego da za njima nista neće ostati... barem sad tako razmisljam ...to bi mi i trebao biti neki "konačni zivotni cilj"...odnosno ne pojedincu nego svima, svi bi trebali imati taj jedan jedini vrhovni cilj kojem bi trebali težiti, osobito pred kraj svoje životne dobi...nešto ostaviti za sobom bilo da je to nesto materijalno ili nematerijalno (emocije, barem ih pokusat prenijeti i docarati okolini)...
prije si nisam mogao niti sam imao volje razmisljati o smrti, jer svaki put bi isao ovim putem koji si spomenuo gleme1(malo kasnim na ovaj osvrt nekih 10 godina ), a to je obicno znalo zavrsiti sa suzom u oku... naposljetku ipak smo mi "adaptivna bića" :=)

wondergirl21 kaže:

mene je strah i samog umiranja, kako cu umrjeti, kad itd

a najvise me strah toga da poslije smrti nema nicega. jer si ne mogu zamisliti da ne postojim...

to me podsjetilo kako sam pokusavao kao klinac shvatit sto znaci beskonacnost...znaci tu smo mi-Zemlja, onda ako gledam malo sa vece udaljenosti to je nas suncev sustav,ako gledam jos dalje to je kumova slama, pa ako gledam jos dalje ..recimo do te linije pa kad prijeđem tu liniju onda dalje ide nesto sto niti ne znam sta je....pa tako u nedogled .... i odjednom dođeš do zakljucka da to ne ne razumijes niti ces ikad razumijet, niti bilo tko (ne sad matematicki ili bilo kako drugacije, nego potpuno razumijeti, shvatit nesto što je potpuno nemoguce ako gledamo na to sa naše strane) i tu se razočaraš
možda ovo nema veze sa tvojim strahom od smrti, a mozda ima i vise nego što misliš...kako god bilo barem pruža neku utjehu da strah od neznanja svi dijelimo

[Leteća]

modrobradiLisac kaže:

nekako mi se niti taj pogled na strah od smrti ne uklapa kompletno...
možda ljude nije strah da ih jednom neće biti nego da za njima nista neće ostati... barem sad tako razmisljam ...to bi mi i trebao biti neki "konačni zivotni cilj"...odnosno ne pojedincu nego svima, svi bi trebali imati taj jedan jedini vrhovni cilj kojem bi trebali težiti, osobito pred kraj svoje životne dobi...nešto ostaviti za sobom bilo da je to nesto materijalno ili nematerijalno (emocije, barem ih pokusat prenijeti i docarati okolini)...
prije si nisam mogao niti sam imao volje razmisljati o smrti, jer svaki put bi isao ovim putem koji si spomenuo gleme1(malo kasnim na ovaj osvrt nekih 10 godina ), a to je obicno znalo zavrsiti sa suzom u oku... naposljetku ipak smo mi "adaptivna bića" :=)



to me podsjetilo kako sam pokusavao kao klinac shvatit sto znaci beskonacnost...znaci tu smo mi-Zemlja, onda ako gledam malo sa vece udaljenosti to je nas suncev sustav,ako gledam jos dalje to je kumova slama, pa ako gledam jos dalje ..recimo do te linije pa kad prijeđem tu liniju onda dalje ide nesto sto niti ne znam sta je....pa tako u nedogled .... i odjednom dođeš do zakljucka da to ne ne razumijes niti ces ikad razumijet, niti bilo tko (ne sad matematicki ili bilo kako drugacije, nego potpuno razumijeti, shvatit nesto što je potpuno nemoguce ako gledamo na to sa naše strane) i tu se razočaraš
možda ovo nema veze sa tvojim strahom od smrti, a mozda ima i vise nego što misliš...kako god bilo barem pruža neku utjehu da strah od neznanja svi dijelimo

Evo, ostavio si prvi post koji će ovdje stajati do toplinske smrti servera.

Ovo zamišljanje beskonačnosti je dobra stvar, šutnulo me nešto zadnjihdana da ponovno krenem s tim. Dođem do granice svemira, a onda isplazim van.

Mislim da baš nemam dara za poimanje apstraktnih koncepata kao što je beskonačnost.

[Apemant]

Leteća kaže:

Ovo zamišljanje beskonačnosti je dobra stvar, šutnulo me nešto zadnjihdana da ponovno krenem s tim. Dođem do granice svemira, a onda isplazim van.

Jes' vidjela ovo?

[modrobradiLisac]

Leteća kaže:

Evo, ostavio si prvi post koji će ovdje stajati do toplinske smrti servera.

Ovo zamišljanje beskonačnosti je dobra stvar, šutnulo me nešto zadnjihdana da ponovno krenem s tim. Dođem do granice svemira, a onda isplazim van.

Mislim da baš nemam dara za poimanje apstraktnih koncepata kao što je beskonačnost.

Negdje se mora početi.

Cijelo vrijeme si u svemiru htjela ti to il ne :klap:

Nema nitko taj dar... bas zato sam i spomenuo

[Leteća]

Apemant kaže:

Jes' vidjela ovo?

Sad jesam.

Zapravo mi je bilo interesantnije skrolati ulijevo, desna strana mi je bila manje-više poznata, ali je par stvari sjelo na mjesto.

modrobradiLisac kaže:

Cijelo vrijeme si u svemiru htjela ti to il ne :klap:

Možda, ali nije to baš uvijek isti svemir.

[r0nin]

ElessarOne kaže:

Što mislite da li je strah od smrti opravdan i da li se treba dopustiti ljudima da sami upravljaju s svojim životom do te mjere da im se dopusti samoubojstvo bez ikakvog predbacivanja???

Dok je covjek zivio sa prirodom i shvacao ciklicke principe na kojima ona pociva smrt je bila normalan dio zivota. Strah od smrti je umjetno induciran, i zato mislim da nije opravdan.

Sto se tice predbacivanja, ne predbacujem.

[ElessarOne]

Pa opet moram postaviti pitanje, čemu strah ako čemo se opet svi okupti tamo negdje, a ako nečemo, za čim žalit ako je besmisleno... ako nema budučnosti čemu žaliti kada se sve opet svede na isto...

[dugii]

ElessarOne kaže:

Pa opet moram postaviti pitanje, čemu strah ako čemo se opet svi okupti tamo negdje, a ako nečemo, za čim žalit ako je besmisleno... ako nema budučnosti čemu žaliti kada se sve opet svede na isto...

Neznam baš dali ćemo se svi okupiti tamo negdje.Ako čitaš Bibliju onda će ti postati jasno da Bog neće okupiti sve već samo odabrane (one koji vjeruju i koji postupaju po božjim zakonima).Oni koji ne vjeruju u Boga za njih poslje smrti ostaje samo ništavilo.Što se tiče straha od ništavila tj, straha od nepostojanja
pa to je normalno samo za žive i živih će uvjek biti strah od toga.Mrtvima je svejedno.

[ElessarOne]

Ma pusti ti bibliju namiru, to što tamo piše, piše. Samo ću reći da neke stvari su super a neke ne... sam procijeni što je ok a što ne..
Ali ako nema ničega, pa zar ta misao ne oslobađa? Radiš što te volja, prava sloboda. čemu strah, iskoristi to što bolje kad je život samo jedan, ali opet ako ima nešto (ne govorim o krščanskoj idili s 144000 sretnika), onda opet nema straha zar ne. to što se neko ne može osloboditi sebe zbog straha od ništavila mi je totalna glupost, prvo zato jer ja zastupam opciju da nešto ima poslije (ali uzet ćemo u obzir da sam samo čovijek pa možda griješim), a ako nema to je neminovnost s kojom se moraš pomiriti, a to je lakše jer nećeš ni biti svijestan kada to dođe jer ćeš nestati.. tako da nije bitno u kojoj si vjeri glavno da znaš što radiš!!

[ula liliac]

ElessarOne kaže:

Pa opet moram postaviti pitanje, čemu strah ako čemo se opet svi okupti tamo negdje, a ako nečemo, za čim žalit ako je besmisleno... ako nema budučnosti čemu žaliti kada se sve opet svede na isto...

Strah od smrti....teško je to objasniti, a još manje pojmiti. Osobno smatram da se u našem modernom društvu smrt izostavlja, ona je trenutna...čista prolaznost. Smrt je jedan dio života, strah se javlja jer taj dio ne možemo pojmiti. Ništa, ništavilo...koliko znam neki su govorili o tome, a ako se o nečemu može govoriti, odnosno uopće postaviti pitanje, onda je i ništa zapravo nešto.....suicid je ozbiljan čin filozofije...ali ne mogu reći da ga razumijem. Budučnost, prošlost, sadašnjost..dali to uopće postoji??? Naviknuti smo linearno i u kontinuitetu egzistirati, pa u tom slučaju smrt pod tim uvjetima za većinu predstavlja prekid/STRAH, nažalost.

[jedinstvena]

ja se ne bojim onoga što slijedi nakon smrti koliko toga da ću na kraju svog života, pred smrt, razmišljati o svemu što sam postigla i zaključiti da život nisam provela onako kako sam mogla i trebala..

što se samoubojstva tiče.. neznam.. neznam šta bi mislila o tome.. i opravdavam to i neopravdavam.. teško je osobi koja ne vidi više izlaza odjednom pronaći smisao.. svatko ima pravo na nezadovoljstvo životom, mislim da ima pravo i na prekid života no pitanje je dali ga čeka nakon toga još veća patnja od ove koju je iskusio na zemlji..

[ElessarOne]

jedinstvena kaže:

ja se ne bojim onoga što slijedi nakon smrti koliko toga da ću na kraju svog života, pred smrt, razmišljati o svemu što sam postigla i zaključiti da život nisam provela onako kako sam mogla i trebala..

što se samoubojstva tiče.. neznam.. neznam šta bi mislila o tome.. i opravdavam to i neopravdavam.. teško je osobi koja ne vidi više izlaza odjednom pronaći smisao.. svatko ima pravo na nezadovoljstvo životom, mislim da ima pravo i na prekid života no pitanje je dali ga čeka nakon toga još veća patnja od ove koju je iskusio na zemlji..

mislim da rijetki mogu na kraju života reći da u posao odradili propisno. uvijek je tu nešto što je moglo biti malo ovako ili onako... toga može biti više ili manje.. kad se sve sumira nije slika toliko loša, ali ljudi počnu maštati i onda im se otvore vrata u svjet koji je mogao biti, ali treba imati na umu da je to "što bi bilo kad bi bilo", u tim trenucima kada smo donoslili odluke moralo je biti baš tako i nikako drugačije, recimo nešto kao sudina...

[ElessarOne]

ula liliac kaže:

Strah od smrti....teško je to objasniti, a još manje pojmiti. Osobno smatram da se u našem modernom društvu smrt izostavlja, ona je trenutna...čista prolaznost. Smrt je jedan dio života, strah se javlja jer taj dio ne možemo pojmiti. Ništa, ništavilo...koliko znam neki su govorili o tome, a ako se o nečemu može govoriti, odnosno uopće postaviti pitanje, onda je i ništa zapravo nešto.....suicid je ozbiljan čin filozofije...ali ne mogu reći da ga razumijem. Budučnost, prošlost, sadašnjost..dali to uopće postoji??? Naviknuti smo linearno i u kontinuitetu egzistirati, pa u tom slučaju smrt pod tim uvjetima za većinu predstavlja prekid/STRAH, nažalost.

zanimljivo ti je ovo gore, da li je sve tako linearno kako smo se naučili gledati ili smo u nekom pluralu koji se isprepliće s prošlošću, sadošnjosti i budućnosti koje postoje zapravo jedna u drugoj, zbunjujuće ali nekako ima smisla. ako pretpostavimo da je svemir natau u big beng i sada se širi, pa bi se opet mogao počet sažimati pa opet sve izpočetka.. tko zna koliko smo puta tu na istom mjetu u različitim ulogama.. ili možda u istim...