Treba li zlo učiti dobru?

[Cupid]

Zlo je zlo, dobro dobro. Isto kao i bijela i crna boja. Probaš u jednu staviti drugu i naravno da rezultat neće biti niti crn niti bijel. Tj., ako zlo probaš pretvoriti u dobro, i uspiješ, to "zlo" više nije zlo nego je postalo dobro ili sivo ().

[EdmondDantes88]

Dobro i zlo ne postoje vec su samo proizvodi ljudske percepcije svega u svijetu. Vec je nekoliko ljudi spomenulo, netko moze nekome ciniti dobro a druga osoba mislit ce da je ta osoba zla i obrnuto. Znaci sve zapravo ovisi o promatracu i ne postoji nikakvo apsolutno mjerilo za ijedno i drugo. Govoriti da je netko dobar ili los je pogresno, ispravno bi bilo reci da mi i samo mi nekoga percipiramo kao dobrog ili zlog. Po mom misljenju postoji samo ljubav i nedostatk ljubavi i oboje su na istoj strani ljestvice odnosno mi u sebi sadrzimo potencijalno i jedno i drugo. Prvo se manifestira kao teznja za mirom a drugo kao teznja za kaosom. Od mira profitiraju svi a od kaosa nitko i zato se ljubav dozivljava kao dobro a nedostatak iste kao zlo iako ponavljam pojmovi su previse relativni.
A sad ako mislimo da je netko "zao" odnosno da mu fali ljubavi dali bi ga trebali nauciti "dobru"? Problem je sto to sve velike religije i svi poznatiji ljudi kroz povijest pokusavaju pa im bas i ne uspijeva, jelda? Nitko nije savrsen i problem se javlja u tome sto zapravo nitko savrseno dobro ne shvaca onoga drugoga i zato ne moze sa sigurnoscu znati sto je dobro za tu osobu a sto nije. Mislim da je vecina "zla" u danasnjem svijetu bas i posljedica nicega drugoga vec svih tih pokusaja uvodjenja reda u svijet. Ako je razina nase ljubavi maksimalna mislim da ce druga osoba automatski pokupiti nasu energiju, njezina razina ljubavi ce porasti i ta osoba ce postati "dobra". Problem je u nerazumijevanju, ako mi ne razumijemo zasto je netko takav kakav je vjerojatno ga se ne i trudimo razumijeti sto automatski znaci da nam fali ljubavi. Ako zaista razumijete drugu osobu moze ona biti najveci zlocinac, ali ako joj date zaista ono sto joj fali ta osoba ce osjetiti ljubav i postat ce dobra. Znaci moj jednostavan odgovor bi bio zlo treba uciti dobru! No problem je sto mi mislimo da smo dobri a nismo i onda druge pokusavamo uciti dobru. Ako nekome kazemo da je zao i osuđujemo ga znaci da ga ne razumijemo i velika je vjerojatnost da ce osoba postati jos vise "zla". Druga veliki problem danasnjeg drustva je sto prvo dozvoli da nastane problem a onda filozofira o rijesenju. Svi smo mi odgovorni jedni za druge. Svatko ima gene svojih predaka i okolina ga stvara onakvim kakav na kraju je. Naravno osoba uvijek ima "odabir" u zivotu no neki ljudi ne shvacaju da sposobnost odabira drasticno pada ako je toj osobi uskracivana ljubav i osoba ce uvijek izabrati krivo. Ako ti netko napravi "zlo" ti mu napravi "dobro", ako ti osoba ponovo uzvrati sa "zlom" ocito nisi dovoljno dobro shvatio sto toj osobi zaista treba i pokusaj ju shvatiti. Nemoj previse pokusavati jer osoba moze misliti da si zao prema njoj ali nemoj ni odustati! Evo bas me zanima sto mislite o ovoj teoriji?

[EdmondDantes88]

Vidim da neki ljudi ovdje smatraju da za pravo zlo nema spasa i da nema smisla pokusavati. Stvarno? To je kao da kazemo, nema smisla pokusavati spasiti osobu koja se zeli baciti sa zgrade jer ista stalno odbija pomoc. Pa dovedite sposobnog pregovaraca i uspjet ce spasiti tu osobu, ako ga niste uspjeli pronaci ocito se niste dovoljno potrudili. Za svaki "otrov" postoji "protuotrov" a tvrdnja da za neki problem ne postoji rijesenje je znak nerazumijevanja istoga, nista drugo...

[Num_Lock]

Čovjek je dobar i zao u isto vrijeme. Ovisno o tome kako se odnosi prema drugome i prema samome sebi može težiti dobru ili zlu.

[emnasut462]

skrava kaže:

Zlo ionako ne zna da je zlo, a dobro može samo iskoristiti da bude još veće zlo misleći da ćini dobro.
Zlo da zna biti dobro, bilo bi.
Zlo nikada nije zadovoljno dobrim ali zloupotrebljava naučeno dobro da bi bilo još veće zlo.

Dobro ionako ne zna da je dobro, a zlo moze samo iskoristiti da bude jos vece dobro misleci da cini zlo.
Dobro da zna biti zlo, bilo bi.
Dobro nikada nije zadovoljno zlim, ali zloupotrebljava naučeno da bi bilo jos vece dobro.

skrava kaže:

Ima li više štete ili koristi od učenja zla dobru?
Da li je zlo manje štetno ako ne zna što je dobro i ne može ga zloupotrijebiti?
Zlo uživa činiti dobro da nanese zlo.

Ima li više štete ili koristi od učenja dobra zlu?
Da li je dobro manje štetno ako ne zna što je zlo i ne može da zloupotrijebiti?
Dobro uživa činiti zlo da nanese dobro.

[Napolytanka]

ianusc kaže:

Ako bolje pogledaš, upravo zbog neslaganja ljudi su morali proći kroz trnje da bi se razvijali. Bez muke nema razvoja. Najbolji način da se shvatimo je u konfrontaciji. Nažalost, da, konfrontacija je većinom fizička (kroz sukobe i ratove) a ne misaona, kakva bi trebala biti.

ianusc kaže:

...Prigrlite dobro, ali učite od zla.
(izreka sa anarchy4all.bloger.index.hr)

U takvoj utopiji bilo bi nam jako dosadno, ne bi bili znatiželjni, ne bi se više trudili da zadovoljimo svoje nagone; fizičke, mentalne i duhovne. Ukratko, takav svijet bi se brzo urušio. Nama treba zlo da bi naučili što je dobro. Jedno bez drugoga ne ide.

EdmondDantes88 kaže:

Znaci sve zapravo ovisi o promatracu i ne postoji nikakvo apsolutno mjerilo za ijedno i drugo.
Problem je sto to sve velike religije i svi poznatiji ljudi kroz povijest pokusavaju pa im bas i ne uspijeva, jelda? [/B] Nitko nije savrsen i problem se javlja u tome sto zapravo nitko savrseno dobro ne shvaca onoga drugoga i zato ne moze sa sigurnoscu znati sto je dobro za tu osobu a sto nije. Mislim da je vecina "zla" u danasnjem svijetu bas i posljedica nicega drugoga vec svih tih pokusaja uvodjenja reda u svijet. Ako je razina nase ljubavi maksimalna mislim da ce druga osoba automatski pokupiti nasu energiju, njezina razina ljubavi ce porasti i ta osoba ce postati "dobra". Problem je u nerazumijevanju, ako mi ne razumijemo zasto je netko takav kakav je vjerojatno ga se ne i trudimo razumijeti sto automatski znaci da nam fali ljubavi. Ako zaista razumijete drugu osobu moze ona biti najveci zlocinac, ali ako joj date zaista ono sto joj fali ta osoba ce osjetiti ljubav i postat ce dobra. Znaci moj jednostavan odgovor bi bio zlo treba uciti dobru! No problem je sto mi mislimo da smo dobri a nismo i onda druge pokusavamo uciti dobru. Ako nekome kazemo da je zao i osuđujemo ga znaci da ga ne razumijemo i velika je vjerojatnost da ce osoba postati jos vise "zla". Druga veliki problem danasnjeg drustva je sto prvo dozvoli da nastane problem a onda filozofira o rijesenju. Svi smo mi odgovorni jedni za druge. Svatko ima gene svojih predaka i okolina ga stvara onakvim kakav na kraju je. Naravno osoba uvijek ima "odabir" u zivotu no neki ljudi ne shvacaju da sposobnost odabira drasticno pada ako je toj osobi uskracivana ljubav i osoba ce uvijek izabrati krivo. Ako ti netko napravi "zlo" ti mu napravi "dobro", ako ti osoba ponovo uzvrati sa "zlom" ocito nisi dovoljno dobro shvatio sto toj osobi zaista treba i pokusaj ju shvatiti. Nemoj previse pokusavati jer osoba moze misliti da si zao prema njoj ali nemoj ni odustati! Evo bas me zanima sto mislite o ovoj teoriji?

Moja mišljenja, moji odgovori...gospoda su izravno i jednostavno složila poimanje teme po mom mišljenju...gledano sa strane, mene iznimno uveseljava kada čitam ovakve stvari (hvala Bogu što ovakvi ljudi ipak postoje) s obzirom (nije bitno al da natuknem) kako radim gdje radim, gdje vladaju ljudi utupljeni današnjim svijetom (monotonija). To je tužno...
Ovi odgovori, argumenti i sl. me skroz podsjećaju na ying yang...vidjela sam osobno "površno zlo" koje bi na kraju bilo dobro, tu nastupa naivnost jer je ta dobrota zapravo krinika zlog.

[tromo]

old-soul80 kaže:

Ne postoji ni zlo, ni dobro, već postoji ljubav i izostanak ljubavi. Sve ostalo je relativno.

Ukratko to je to.

[Dijaa]

zlo i dobro su samo naša percepcija...

[amary]

skrava kaže:

Zlo ionako ne zna da je zlo, a dobro može samo iskoristiti da bude još veće zlo misleći da ćini dobro.

Zlo da zna biti dobro, bilo bi. Zlo nikada nije zadovoljno dobrim ali zloupotrebljava naučeno dobro da bi bilo još veće zlo.

Zlo ne osjeća užitak u dobrome, osjeća patnju, ali koristi dobro da uživa u zlu.


Ima li više štete ili koristi od učenja zla dobru?
Treba li zlo ignorirati i pustiti ga da se pati u svom zlu?
Da li je zlo manje štetno ako ne zna što je dobro i ne može ga zloupotrijebiti?

Zlo uživa činiti dobro da nanese zlo.

Mislim da je pitanje pogrešno.
Zlo nije osoba,da bi ga itko mogao preodgojiti.

Možda se na zle ljude može djelovati da shvate što čine,te promijene shvačanja i djela,ali na samo ZLO nikako.

[Marian Oden]

Zanimljivo da je skoro svakom na ovoj temi prva napisana riječ Zlo.

E da ja budem drugačiji, mislim da se nema što učiti Dobru, ili Zlu, jer učimo o stvarima u knjigama koje uglavnom nismo nikada iskusili, pa kako sad netko da priča o zlu, a nije nikada ni ono istinsko dobro uradio, već je samo učio i učio o tome...

amary kaže:

Možda se na zle ljude može djelovati da shvate što čine,te promijene shvačanja i djela,ali na samo ZLO nikako.

Zlo nikako ni ne postoji, ako nema izvršitelja. Ali eto kad promatramo surovost prirode, mi bi rekli da je to zlo, a ustvari to je prirodno. Ali kad se takvo što dogodi čovjeki, nazivamo to zlim.

[tanita]

EdmondDantes88 kaže:

Dobro i zlo ne postoje vec su samo proizvodi ljudske percepcije svega u svijetu.

dobro i zlo postoje samo nažalost materijalni svijet u kojem živimo pokušava nam nametnuti svoju interpretaciju dobra i zla a, samim tim dozvoljava osobnoj percepciji da opravdava loše postupke....
izmamiti osmijeh dobrim dijelom za normalnog covjeka ce uvijek biti znak dobra, ubiti covjeka znak lošeg, za "nenormalnu" osobu, duhovno oštecenu svako zlo ce biti hrana, i opravdanje za loše ce uvijek biti pronađeno....jer tako nas nažalost uce...materija postaje bit postojanja a, živo bice sporedna stvar...

Marian Oden kaže:

.... Ali eto kad promatramo surovost prirode, mi bi rekli da je to zlo, a ustvari to je prirodno. Ali kad se takvo što dogodi čovjeki, nazivamo to zlim.

koliko je to prirodno stvarno prirodno, jako upitna stvar... prije bi rekla da mi ljudi koji se volimo praviti jako pametni rijec "prirodno" iskorištavamo kako bi opravdali svoje interese, greške i nebuloze...