Kako na djecu utječe razvod roditelja?

[pramenka]

agramer kaže:

Neznam zakaj si sebe našla u mom postu,ali mogu reči da su uvjeti koje si navela,normalni.Na kraju krajeva,važna su djeca.Moja ex i dalje ne plača ništa,a kada je i podsjetim,kaže da sam na to mislim.Prestao sam je zvati,u svezi toga,pa bumo vidjeli kaj i kako dalje.Neda mi se iči na sud ili slično,čekam da ljudskost pronađe put do njezinih sivih stanica.....izgleda da bum se načekal....

Ako budeš ćekao ..bome ćeš se na ćekati........ništa sa ćekanjem.........

[agramer]

pramenka kaže:

Ako budeš ćekao ..bome ćeš se na ćekati........ništa sa ćekanjem.........

bmk.ionako(na sreću)ne ovisim o tome....

[budim se]

pramenka kaže:

Svako dijete poslje razvoda roditelja nosi psihićke i društvene smetnje......Ali posljedice su kasnije vidljive pa ćak i u adolescenske dobi,pa do kasnije kad oni postaju roditelji ili pak ne ,,,,Izražava se u psihićkom stanju ,manje vrijednosti nemaju u sebe dosta samouvijerenosti...U društvenom životu se ćesto gube,teško se uklapaju

Draga pramenka, dete sam razvedenih roditelja, imam 41 godinu i svoje dete. Roditelji su mi se razveli kad sam imala dve i po godine, pripala sam majci, otac se ozenio posle par meseci. Sada kad gledam odnose sa ocevom porodicom, najgori odnos sam imala upravo sa njim, zato sto je bio sasvim nezainteresovan za mene. Posecivao me je kad je hteo i kako je hteo... a to je bilo retko, kad ga put nanese u grad u koji smo se mama i ja preselile, a koji je 50km udaljen od grada u kome je on ziveo. Njegova druga zena, njeno dete iz prvog braka (devojcica par dana mladja od mene) i moj brat po ocu (koji je bio neposredni povod razvoda, ali zapravo samo razresenje) i ja smo izgradili odnos koji je rastao do maksimuma koji smo mogli jedno drugome pruziti, ali on, moj otac, ostao je omedjen svojom sebicnoscu i nemogucnoscu da ikoga voli. To je jedino sto mu zameram. Ne sto je pozeleo drugu zenu, ne sto me je ostavio, vec sto me nije voleo makar onoliko koliko je prostora imao. Cini mi se da ti nisi sa svojom decom i da imas ograniceno vreme da provedes sa njima. Veruj mi, ona ce osetiti koliko si im posvecena u onim trenucima kada ste zajedno. Nece voditi racuna koliko je to cesto, vec kakvo je ono vreme koje provedete zajedno. To se ne moze odglumiti. Voli ih onoliko koliko mozes i pokazuj im to onako kako treba, nemoj da potcenis njihove godine i inteligenciju. Oni osecaju instiktivno i razumeju istancanom paznjom koju imaju deca uskracena za jednog roditelja. Ako ih volis, uzvratice ti, stostruko. A ono sto moras da resis sa bivsim muzem, pa makar i sudski, to se dece ne tice. Ne treba ih time opterecivati. I da dodam, do skoro sam mislila da sam jaka, samopouzdana osoba. Na prvi pogled i jesam. Ali, otkrila sam patologiju, koja ukazuje na moju nesigurnost, koja je posledica ovakvog zanemarivanja.

[manitusha]

pramenka kaže:

Svako dijete poslje razvoda roditelja nosi psihićke i društvene smetnje......Teško ga podnose iako mi mislimo da to nije tako,i da u tom trenu mislimo na njegovo dobro..Ali posljedice su kasnije vidljive pa ćak i u adolescenske dobi,pa do kasnije kad oni postaju roditelji ili pak ne ,,,,Izražava se u psihićkom stanju ,manje vrijednosti nemaju u sebe dosta samouvijerenosti...U društvenom životu se ćesto gube,teško se uklapaju ......Pogotovo ako jednog roditelja zbog hira drugog(MAJKE ILI OCA)..ne vide dugo jer im brane tu kod takvih slućajeva nastaju trajna oštećenja.....

Postoje i dobri razvodi, i loši brakovi..rastava roditelja nije ono najgore što se djetetu može desiti. Još je gore ako ostanu zajedno i kolju se do kraja života.
Inače, nije mi jasno odakle ti pomisao da danas itko više misli da djeca lako podnose razvod?

[manitusha]

pramenka kaže:

Ja sam već 6.god sa bivšim mužem na sudu zbog dijece....na žalost iskoristio je neke papire na sudu protiv mene ,,,samo zato što sam u Vojnoj mirovini......i još se zezamo po sudu...Umeđuvremenu moj je život sređen u braku sam sa drugim mužem......samostalni sam dijelatnik i itd....I još uvijek se borim.....To je za mene kreten jer ne ostaju posljedice na njega nego na našu dijecu...

interesantan izbor smajlića imaš, Pramenka

[simple mind]

meni se čini da djeca roditelja koji žive u lošem braku/vezi imaju puno više problema nego djeca rastavljenih roditelja

[proljetni_cvijet]

A ja mislim da je svaki rastanak težak sam po sebi, no djeca se uglavnom osjećaju u određenim situacijama kako im "sugeriraju" roditelji. Znači, ako roditelji "dobro" podnesu razvod i dijete će ga bolje podnijeti.
Bitno je da dijete ima podršku oba roditelja, a pogotovo onoga s kojim živi, te da se roditelji više ne prepucavaju nakon što su tako odlučili.

[Morticia Addams]

Za početak... Dijete sam razvedenih roditelja. U trenutku njihova razvoda imala sam 8, a sestra nepunih 5 godina. Sve što na to mogu reći jest da sam izuzetno zahvalna svojim roditeljima koji su me poštedjeli odrastanja u nezdravoj sredini, uz konstantne svađe i prepirke. Na sreću,moji su dovoljno "normalni" ljudi koji su tu cijelu situaciju riješili ljudski i civilizirano. Sestra i ja smo ostale kod mame, a tatu smo viđale i viđamo ga dan danas kad god smo mi ili on osjetili za to potrebu. Što je bilo i ostalo ČESTO. Njih dvoje (mama i tata) su dobri, veliki prijatelji, nikad se ništa nije rješavalo sudskim putem (osim samog potpisivanja razvoda), alimentacija i sve ostalo bilo je dogovoreno usmeno i svi su se toga pridržavali bez ikakvih problema. Sve u svemu, danas, 20 godina nakon tog "događaja" smatram da sam puno zdravija i spremnija na neka "životna iskušenja" nego u slučaju da su oni ostali u nesretnom braku pod izlikom da to čine "zbog djece". Nemojte se zavaravati da klinci ne osjećaju i ne znaju za vaše poremećene odnose te da ih odgajate u normalnoj sredini samo zato što se, kao,ne svađate pred njima. Djeca su mali-veliki ljudi s nepogrešivom intuicijom i senzibilitetom. Vide i čuju puno više nego što mi odrasli možemo i pretpostaviti. Kad brak više ne funkcionira treba ga okončati. To nema nikakve veze s djecom. Jer vi za njih niste muž i žena, vi ste za njih njihovi RODITELJI, a to ne prestajete biti onog trena kad potpišete razvod.

[Benny]

agramer kaže:

bmk.ionako(na sreću)ne ovisim o tome....

Dozvolit ću si da se ne slożim sa Tobom.

Alimentacja nije za Tebe nego za djecu i to im pripada po zakonu.

Ako imaś i previśe novaca zaśto majka Tvoje djece nebi plaćala na njih?

Kada bi to iznosilo samo par stotina kuna mjesećno mogao bi taj novac stavljati na śtednu knjiżicu Tvoje djece i za koliko toliko godina solidno bi se nakupilo.

Kada bi navrśili punoljetnost novac taj sigurno bi im dobrodośao za faks ili neśto drugo za njhovu bolju budućnost.


Śto se tiće TEME:

Neki psiholozi tvrde da rastava djeluje emocijski na djecu slićno kao smrt roditelja.

[Morticia Addams]

benny kaže:

Dozvolit ću si da se ne slożim sa Tobom.

Alimentacja nije za Tebe nego za djecu i to im pripada po zakonu.

Ako imaś i previśe novaca zaśto majka Tvoje djece nebi plaćala na njih?

Kada bi to iznosilo samo par stotina kuna mjesećno mogao bi taj novac stavljati na śtednu knjiżicu Tvoje djece i za koliko toliko godina solidno bi se nakupilo.

Kada bi navrśili punoljetnost novac taj sigurno bi im dobrodośao za faks ili neśto drugo za njhovu bolju budućnost.


Śto se tiće TEME:

Neki psiholozi tvrde da rastava djeluje emocijski na djecu slićno kao smrt roditelja.

A što psiholozi kažu o djeci koja odrastaju uz roditelje koji se "kolju", mrze i preziru međusobno?

[nina333]

Ratava roditelja sigurno je stvar koja ostavlja velike emocionalne podsvjesne traume za dijete. Ovisi i koliko dijete ima godina.
Dijete ima oca i majku, i naviklo je na oboje. Dijete ne može razumjeti zašto odjednom gubi oca ili majku, dijete se može osjećati krivo, jer osjeća da nešto nije u redu, pogotovo ako se roditelji otvoreno svade, pričaju pred njim jedan protiv drugog, ili ga pak uvjeravaju da je npr. majka kriva što npr. otac odlazi.
I samu netrpeljivost dijete također osjeti.
Najvažnije je da dijete osjeti da ga oba roditelja vole, bez obzira što više ne žive zajedno, a preduvjet za to je da roditelji iznađu neki civiliziran međusobni odnos,

[sandy alex]

Morticia Addams kaže:

Za početak... Dijete sam razvedenih roditelja. U trenutku njihova razvoda imala sam 8, a sestra nepunih 5 godina. Sve što na to mogu reći jest da sam izuzetno zahvalna svojim roditeljima koji su me poštedjeli odrastanja u nezdravoj sredini, uz konstantne svađe i prepirke. Na sreću,moji su dovoljno "normalni" ljudi koji su tu cijelu situaciju riješili ljudski i civilizirano. Sestra i ja smo ostale kod mame, a tatu smo viđale i viđamo ga dan danas kad god smo mi ili on osjetili za to potrebu. Što je bilo i ostalo ČESTO. Njih dvoje (mama i tata) su dobri, veliki prijatelji, nikad se ništa nije rješavalo sudskim putem (osim samog potpisivanja razvoda), alimentacija i sve ostalo bilo je dogovoreno usmeno i svi su se toga pridržavali bez ikakvih problema. Sve u svemu, danas, 20 godina nakon tog "događaja" smatram da sam puno zdravija i spremnija na neka "životna iskušenja" nego u slučaju da su oni ostali u nesretnom braku pod izlikom da to čine "zbog djece". Nemojte se zavaravati da klinci ne osjećaju i ne znaju za vaše poremećene odnose te da ih odgajate u normalnoj sredini samo zato što se, kao,ne svađate pred njima. Djeca su mali-veliki ljudi s nepogrešivom intuicijom i senzibilitetom. Vide i čuju puno više nego što mi odrasli možemo i pretpostaviti. Kad brak više ne funkcionira treba ga okončati. To nema nikakve veze s djecom. Jer vi za njih niste muž i žena, vi ste za njih njihovi RODITELJI, a to ne prestajete biti onog trena kad potpišete razvod.

Svaka cast! Potpisujem!

[Fairy1409]

Bila sam u braku 5 godina, razvela sam se prije nepunih godinu dana. imam kćer koju je sud dao njenom ocu na skrbništvo samo zato što on ima podršku svojih roditelja koji ga financiraju u svim situacijama, a ja sam sama i nemam nikoga.
Razvod je bio stvar sporazuma, ali ex je dobio naše dijete zbog prljave igre na sudu. Ja kćer viđam kad god poželim(tu je ex fer), ali teško mi je u 3pm kad vidim svoje dijete kako pati bez mame, a još mi je teže kad znam da mi dijete odgajaju njegovi roditelji zato jer on nema vremena za nju budući da mora svoje slobodno vrijeme providiti igrajući računalne igre.

Moj se sadašnji dećko bolje brine za nju nego njezin otac. To je sa jedne strane jako lijepo, ali sa druge je strane to jako žalosno.

[vjabac01]

Fairy1409 kaže:

ali teško mi je u 3pm kad vidim svoje dijete kako pati bez mame, a još mi je teže kad znam da mi dijete odgajaju njegovi roditelji zato jer on nema vremena za nju budući da mora svoje slobodno vrijeme providiti igrajući računalne igre.

Moj se sadašnji dećko bolje brine za nju nego njezin otac. To je sa jedne strane jako lijepo, ali sa druge je strane to jako žalosno.

U gotovo istoj situaciji... samo moj razvod u tijeku, a kćer tjedan dana kod mene, tjedan kod bivšeg...Koji isto tako stalno visi s frendovima, na kompu i nema vremena za kćer, a ona sa njegovom mamom...bitno da se bori za skrbništvo kako bi mi se osvetio...
Kćer više puta kad je sa mnom pita za mog dečka nego za oca....njega je spomenula u 5 mj možda 10 puta...a i to sam puno rekla...Dečka obožava, a i on nju, i baš kako si rekla,s jedne strane prekrasno, s druge žalosno...

[Fairy1409]

Ma muka mi je već od svega!!! Kad dolazim po malenu sva je sretna, a kad je vraćam ocu plačemo i ona i ja. Stalno me ispituje kad će moći živjeti sa mnom, a ja više ne znam šta da joj kažem.

[žalosna sova]

Fairy1409 kaže:

Ma muka mi je već od svega!!! Kad dolazim po malenu sva je sretna, a kad je vraćam ocu plačemo i ona i ja. Stalno me ispituje kad će moći živjeti sa mnom, a ja više ne znam šta da joj kažem.

Nemoj plakati. Ako ne možeš skrbiti o djetetu, onda ne možeš. Vjerojatno si nešto gadno napravila kada ti dijete nije dodijeljeno. Ako voliš svoje dijete, onda nećeš emocionalno utjecati. Kada vraćaš ocu, budi hrabra i ponašaj se kao da je to nešto što je tako i drugačije trenutno ne može biti. Imao sam isti slučaj dok je mopje dijete bilo sa mnom. Majka je plakala kao ljuta godina i dijete zajedno s njom. Molio sam ju da ne radi pizdarije i da ne radi od djeteta invalida. Kako je blesava 200 na sat i ako joj treba milion godina da u njezin mozak uđe informacija i da ju ona procesuira, nije mi preostalo ništa drugo nego da i ja plačem kada sam dijete predavao njoj. I onda je moja mala princeza također zaplakala kao ljuta godina i nije htjela kod majke. Radi zaštite interea djeteta, nisam je taj dan niti predao, jer bi vrlo pogubno za dječju psihu djelovalo da je u emocionalno lošem stanju predajem majci jer ona to ne želi.
Vidi vraga i 100 malih vražića. Od drugi puta, pa nadalje, majka je moju malu princezu vraćala sretnu i zadovoljnu sa dogovorom da će se opet vidjeti. I najednom, nema plača i traumatiziranja.
Ako se ne možeš kontrolirati za dobrobit djeteta, bolje onda niti nemoj viđati dijete.
Sada je moja princeza kod majke, a majka dijete skriva. Dobilo mi dijete kućni pritvor. Ne ide u vrtić, ne izlaze van, pa ću podnijeti kaznenu prijavu za otmicu djeteta. A ona nije sposobna brinuti se o djetetu, ne na materijalni (ima bogatog dečka), nego na emocionalni način. Sretnem ih u gradu, priđem, dijete nakon mjeseci ne viđanja, istrgne se iz majčinih ruku, potrči meni i i sva sretna mi pokazuje svoje nove cipele. Pitam majku, kada će mala moći doći kod mene, majka odgovara nikada. Ja kažem mojoj princezi da ću onda doći u vrtić, ona sva sretna odgovori da jedva čeka. Odem u vrtić za dva dana, a teta mi kaže da je majka dijete ispisala iz vrtića. Kažem, ako nisi Fairy sposobna se brinuti o djetetu (ne samo hrana i odjeća) nego i emocionalno, u ime interesa djeteta koje tako puno voliš, nemoj je niti viđati. Na kraju je predaj ocu sretna i zadovoljna, napravi planove za idući susret, dogovori se sa djetetom što ćete slijedeći puta raditi, bla, bla, bla, i odi. A tada, iza ćoška, plači kao ljuda godina i napravi opći potop svojim suzama. I naravno, plaćaj alimentaciju.

[jadzia dax]

...djeca teško mogu razumjeti razdvajanje roditelja pa time i njih od jednog roditelja...koliko god se mi trudili ipak ostaju posljedice...ono što možemo napraviti je da te traume svedemo na što manju moguću mjeru...
....djeca i ja smo se odselili od bivšeg prije godinu i pol...da sad ne ulazim u detalje cijela priča je protekla prilično mirno i bez velikih scena pogotovo pred njima... što je na kraju ispao i dvosjekli mač jer je bilo izuzetno teško objasniti im zašto odlazimo a "sve je u redu"...ipak moram reći da sam u jednu ruku ponosna i na bivšeg i na sebe jer smo dali sve od sebe da djeca ne proživljavaju naše drame...oni zaista ničem nisu krivi...dogovorili smo se da će oboje biti kod mene, ići u školu blizu našeg stana a tati idu vikendom i to skoro pa svaki vikend...nikad ali zaista nikad mi nije palo na pamet da mu ih uskratim...iako je bilo i situacija i povoda...ali zašto???...oni njega obožavaju a i on njih...sad kad nismo skupa napokon im posvećuje i pažnju i svu ljubav kad dođu k njemu...prije ih je prihvaćao zdravo za gotovo, ponekad čak kao da su mu i smetali...nemam prava to remetiti sad...
...naš razvod još nije pravno gotov tj. moramo ponovo predati papire nešt se zbrljalo prvi put...on alimentaciju ne plaća, zapravo u ovih godinu i pol možda je za njih dao sve skupa 2-3 tisuće kn...ja ne cjepidlačim oko toga iako bi mi pomoglo do neba koja lipa od njega...ali ja imam posao a i honorarno još radim pa se krpam...djeca od mene dobiju sve, od njega uglavnom kvalitetno vrijeme i ljubav , mada se nekad i isprsi pa im kupi ponešto...imamo trzavica povremeno i oko toga ali opet ne preko njihovih leđa...
...i opet , evo ti dvosjeklog mača...i nakon više od godine i pol moji mali mišići su uvjereni da će se tata i mama pomiriti...jer se zezamo, smijemo, normalno ponašamo pogotovo pred njima...

[white panties]

Fairy1409 kaže:

Ma muka mi je već od svega!!! Kad dolazim po malenu sva je sretna, a kad je vraćam ocu plačemo i ona i ja. Stalno me ispituje kad će moći živjeti sa mnom, a ja više ne znam šta da joj kažem.

zbog toga sto "placete i ona i ti" ne treba nikad ni zivjeti sa tobom
izvini ako zvucim okrutno ali ti si odrastla, ona je dijete
cak i da je totalno beznadezno to sto zivi sa ocem tvoja je uloga kao majke i odrastle osobe da je umiris i ohrabris a ne svoje frustracije lijecis na njoj i da je dodatno traumatiziras i opterecujes svojim problemima

[oddysee]

meni su su se rastali prije 6 god imam sad 16 god i nemogu prebolit izgubio sam identitet i jadan sam do kosti bojim se za buducnost totalno SAM U KURCu

[Fairy1409]

pa hvala što ste me tako lijepo napali!!!

meni je sve ovo sa rastavom još malo friško i odvajanje od dijeteta kojemu sam do sad bila sve ne pada mi baš lako.

svojoj sam kćeri podrška,već neko vrijeme ne plaćem pred njom, ako mi je teško stisnem zube i skrenem sa teme. Imamo uigrano vračanje ocu i svaki se puta prije rastanka dogovorimo šta ćemo raditi slijedeći puta kad se vidimo. Damo si puse,nasmijemo se i mahnemo si bok.

Da, bilo je dana kad smo plakale,jer teško nam je bilo,ali svakim danom mi je sve jasnije da suze ne pomažu.