Kako na djecu utječe razvod roditelja?

[zabrinutateta]

Fairy1409 nemoj se ljutiti ali realno stanje u RH je takvo da djeca u pravilu idu majci. Iznimka su majke narkomanke ili alkoholicarke te ukoliko su pokusale ubiti dijete. Cak sam upoznata s jednim slucajem gdje je dijete dodijeljeno majci koja boluje od sizofrenije i odbija lijecenje uz objasnjenje da ce to pozitivno utjecati na majku?!? Normalno da su ljudi reagirali na takav nacin kad su culi da je ovo dijete kod oca. S obzirom da ni ti sama nisi ponudila nikakvo objasnjenje zasto se to dogodilo mislim da se nepravedno ljutis na ove ljude... Svi znamo da ti je tesko a ti prihvati da svi ovdje imamo svoja bolna iskustva koja su nesto razlicitija ili slicnija tvojem. Ukoliko zelis da prihvatimo tvoju cinjenicu da si ti bolja majka trebamo puno vise podataka od ovoga sto ti nudis. U protivnom, prisilila si nas da se drzimo iskustava koja su (ako je sve kako ti kazes) iznimka u sudskoj praksi RH.

[Fairy1409]

zabrinutateta kaže:

Fairy1409 nemoj se ljutiti ali realno stanje u RH je takvo da djeca u pravilu idu majci. Iznimka su majke narkomanke ili alkoholicarke te ukoliko su pokusale ubiti dijete. Cak sam upoznata s jednim slucajem gdje je dijete dodijeljeno majci koja boluje od sizofrenije i odbija lijecenje uz objasnjenje da ce to pozitivno utjecati na majku?!? Normalno da su ljudi reagirali na takav nacin kad su culi da je ovo dijete kod oca. S obzirom da ni ti sama nisi ponudila nikakvo objasnjenje zasto se to dogodilo mislim da se nepravedno ljutis na ove ljude... Svi znamo da ti je tesko a ti prihvati da svi ovdje imamo svoja bolna iskustva koja su nesto razlicitija ili slicnija tvojem. Ukoliko zelis da prihvatimo tvoju cinjenicu da si ti bolja majka trebamo puno vise podataka od ovoga sto ti nudis. U protivnom, prisilila si nas da se drzimo iskustava koja su (ako je sve kako ti kazes) iznimka u sudskoj praksi RH.

Evo onda ovako- živjela sam 5god sa mužem u prekrasnoj kući sa njegovim roditeljima,mi smo se uselili na katu koji je bio samo u golim zidovima. Budući da sam ja došla živjeti k njima, dala sam svu svoju ušteđevinu da uredimo taj dio kuće za nas i naše dijete.
Godine su prolazile mi smo sve sredili,živjeli idilićno, u slozi i sreći,a onda je godinu dana prije rastave on počeo punu izlaziti, dolaziti doma pijan, psihički maltretirati i mene i dijete. Čak mi je i priznao da ima ljubavnicu. Dane je provodio na kompu,na kauču,pred tv-om, a ja sam se brinula za svoj posao,za kuću i za dijete. Naše su svađe bile sve učestalije. Svaki naš razgovor počeo bi lijepo-ljudski, a završavao bi riječima-"ma ovo nema smisla!".
Ja to više nisam mogla izdržati, uzela sam dijete i otišle smo živjeti u drugi grad. Budući da sam još uvijek radila tamo gdje sam prije živjela, morala sam se svakodnevno rano dizati i putovati sat vremana do radnog mjesta. To je bila tortura za moje dijete pa sam za njeno dobro dogovorila sa njenim ocem da ona bude kod njega dok ja ne nađem posao u gradu gdje sam se preselila.
Prošla su dva tjedna, ja našla drugi posao, a on odlučio da mi neda dijete da živi sa mnom pod izgovorom da je dijete naviklo na tamošnju sredinu,na vrtić u koji polazi i zašto to mijenjati.
Požalila sam se sudu,ali sudac je rekao da on tu ništa ne može učiniti nego da pričekam mišljenje soc.službe i presudu. Par mjeseci kasnije stigla mi je socijalna služba u stan,rekli su da im je stan super, da ima sve potrebne uvjete za život djeteta,ali pitanje im je bilo da tko će se brinuti za moje dijete kad sam ja na poslu? Pa vrtić-rekoh. "Da,ali vaš suprug ima roditelje koji se mogu brinuti za dijete, a vi ste sami,nemate nikoga tko bi vam mogao uskoćiti u pomoć."

I tako je sud donio presudu da moja ljepotica ide na skrbništvo ocu koji ima pomoć i podršku roditelja zato jer je on na sudu izjavio da je malena navikla na život u onoj kući i kako on misli da se ona nebi privikla na život u novoj sredini.
Socijala se složila da on po tome ima bolje uvjete(iako na policiji ima dosje o posjedovanju droge i god.dana uvjetne kazne)i rekli su da će biti najbolje da živi tamo gdje je navikla i gdje će u bilo koje vrijeme imati nekoga pored sebe. Sud nije gledao na to ko je od nas dvoje bolji roditelj nego su samo uzeli u obzir mišljenje socijale.

Eto,tako,ni meni nije baš pretjerano jasno kako se ovo moglo dogoditi,jer stalno slušam kako djeca idu ocu samo ako je majka alkoholičarka ili narkomanka ili ako ona doluči da je otac bolji skrbnik za dijete. To sam i sudu rekla,a oni su samo mirno odgovorili kako dijete ide roditelju koji ima bolje uvjete za život djeteta,i da je to u ovom slučaju moj ex.

Svakodnevno se još i sad pitam gdje sam ja to tako gadno pogriješila da moje dijete ne može živjeti sa mnom. Imam redovitu plaću,dobar posao, imam stan u najam,nemam nikakav policijski dosje, smirena sam i stabilna osoba, tolerantna sam i strpljiva. Volim i cijenim svoju kćerkici više od bilo čega na ovome svijetu i napravila bi za nju sve što treba.

I ako možete, molim vas pomozite mi da nađem način kako da vratim svoju ljepoticu.

[Fairy1409]

A najbolje od svega je to što je moj ex odlučio ne plaćati svoj kredit pa budući da sam mu ja jamac, njegova je banka sjela meni na tekući račun pa sva moja plaća odlazi za njegov kredit. Živim kako znam i umijem, a ipak mu i alimentaciju plaćam!

[zabrinutateta]

OK. Hvala. Sad znamo pozadinu.
Ako si imala odvjetnika u brakorazvodnoj mozes ga slobodno nazvati i reci mu da je idiot. Da se imalo potrudio do toga nebi doslo.

A sad moje pitanje: Zasto ne pokrenes ponovno spor i zahtijevas skrb? Nikakva korist od foruma i kukanja. Nitko ti od nas ne moze pomoci osim savjetom i psiholoskom potporom. Zasto se nisi zalila na presudu? Ako je djetetu toliko lose, sto cekas??? Sve ovo sto znas o njemu mozes upotrijebiti na sudu i sud je to obvezan uzeti u obzir, a mozes traziti i sudska vjestacenja... /Naravno pod uvjetom da promijenis odvjetnika jer kao sto sam i napisala ovaj tvoj je Idiot!

A mozda ipak negdje u dubini podsvjesti (bez obzira koliko ti je tesko bez tvoje ljepotice) osjecas da je djevojcica dobro, da je uredna, da je lijepo odgajaju (bez obzira bio to otac ili baka/djed) i da se kvalitetno brinu za nju. Naime, nigdje nisi napisala da djevojcici tamo nije dobro, da je maltretiraju i sl. A nisi niti napisala da tebe roditelji bivseg supruga maltretiraju (buduci da si rekla da uglavnom oni brinu o djevojcici), da li te omalovazavaju pred djetetom ili se s njima moze normalno razgovarati. Mozda ipak nije sve tako crno? Ili se varam? Da li ti brane susrete s djevojcicom (naime s time puno ljudi ovdje ima velikih problema), da li inzistiraju na tocnom terminu prema presudi ili svoju djevojcicu mozes vidjeti i provesti vrijeme s njom i izvan termina? Mislim da ce ti to sve biti jako vazna stavka ako ponovno pokreces spor. Ukoliko se oni odnose nekorektno prema tebi kao majci to je isto stavka koju mozes iskoristiti.

A postoji i jos jedna opcija... Ionako imas stan u najmu. A da iznajmis stan u istom kvartu di malena zivi sada? To bi ti bio veliki plus jer ces navesti da malena nece mijenjati sredinu, prijatelje a i sudac ce blagonaklono gledati na blizinu oba roditelja.

Evo puno je tu pitanja i opcija i zaista bih zeljela kad bi bar na neka odgovorila pa ti mozda mozemo pomoci kojim savjetom.

[zabrinutateta]

Fairy1409 kaže:

A najbolje od svega je to što je moj ex odlučio ne plaćati svoj kredit pa budući da sam mu ja jamac, njegova je banka sjela meni na tekući račun pa sva moja plaća odlazi za njegov kredit. Živim kako znam i umijem, a ipak mu i alimentaciju plaćam!

Za ovo preporucam sudsku tuzbu i zahtijevati povrat novca. To ce ti takodjer pomoci u bitki za skrb jer ces dokazati da je neodgovoran

[zodax]

Fairy1409 kaže:

Svakodnevno se još i sad pitam gdje sam ja to tako gadno pogriješila da moje dijete ne može živjeti sa mnom. Imam redovitu plaću,dobar posao, imam stan u najam,nemam nikakav policijski dosje, smirena sam i stabilna osoba, tolerantna sam i strpljiva. Volim i cijenim svoju kćerkici više od bilo čega na ovome svijetu i napravila bi za nju sve što treba.

I ako možete, molim vas pomozite mi da nađem način kako da vratim svoju ljepoticu.

On je ne voli? Je li ov njegova osveta prema tebi? Šta stvarno misliš?
Ne zanima me ništa do tvog djeteta. S tobom mogu suosjećati ljudski ili neljudski ali ne poznam ni tebe ni tvog exa da bih mogao prosuđivati tko je prav tko kriv. Ni neću.

Postoji dijete ( maloljetno) pa sad da pogledamo iz perspektive najljepše floskule na svijetu - " djetetova najboljeg interesa "

Prvo sranje - po OZ-u - oba roditelja se ravnopravno skrbe za djete - u praxi klinac jer ti tako ne osjećaš.

Analitika ( nisi spominjala vikende pa ne znam šta je snjima ali vjerovatno imaš pravo na svaki drugi)

Mama - 2 dana u tjednu
- nema mogućnosti za nadzor unutar radnog vremena ( baka i deda - socijalno okruženje
- materijalno ( stan i primanja ) - deficitarna
- društveno - suficitarna - bez kaznenih prijava i osuda

Tata - 3 dana u tjednu
- ima dodatnu podršku unutar porodice ( baka i deda )
- materijalno - obiteljsko vlasništvo - suficitaran
- društveno - deficitaran - kaznena prijava i uvjetna osuda

Malo aritmetike pod uvjetom da su svi činbenici ekvivalnetni kazuju 3:1 za njega.

Jedino ako postoji još nešto što ja ne znam jer to nisi iznjela. U svemu je naj....tvoj ego jer kako je to ona s njim a ne s tobom a tako bi TREBALO biti.

Fairy1409 kaže:

I ako možete, molim vas pomozite mi da nađem način kako da vratim svoju ljepoticu.

Pod svoj nadzor? Dalje od narkića sa uvjetnom osudom?

Što se tiče ostalog - promjene vrema viđanja - podnesak;
banka - prijava i sudska tužba;

Tko god ti je rekao da promjeniš advokata pametno ti rekao. Ne znam u čemu tražiš pomoć. Za sada, koliko ja znam, imaš u RH 4 advokata specijalizirana za obiteljsko pravo - a i ti su li-la, mada zasigurno bolji od ovoga tvojega koji je dozvolio da se to dešava.
Mada, i meni se to desilo, pa kad sam vidio kako me centar tretira otišao sa djetetom u CZKP napravio dodatnu psihološko-psihijatrijsku obradu za sebe, evo sad opet idem u Vrapče na psihijatrijsku obradu.
Razlog: dokazivanje pred sudom neprofesionalnost i nekvaliteta rada centra te omogućavanje elemenata da sud može zanemariti mišljenje centra i donijeti drugačije od njihova prijedloga.

Pitanje je da u sebi doneseš odluku da li je odista tvojoem djetetu loša tretunta situacija?

Mada smatram, po dostupnome, da ovo nije loše za dijete ako ti neka informacija treba i/ili mišljenje, javi mi se na pp pa ću ti reći.
A javno te mogu savjetovati da pokušaš razgovarati s nekime koji je suprotnog spola u istoj situaciji kao i ti. Ako odbaciš sve zasade i predrasude, djetetu je mjesto s majkom i sl. sranja, moći ćeš objektivno procjeniti da li si bolji roditelj. AKo nakon svega budeš smatra da jesi, I say, go for it.

Sretno.

Pozdrvsona

[vesela_ovčica]

Koliko sam ja upoznata sa postupcima-definitivno žalba na sudsko rješenje. Toplo preporučam da se posavjetuješ s ljudima na pravnom forumu Legalis, forumbiteljsko pravo. Divni su i puno su mi pomogli.
Razumijem priču i koliko god zvučala nevjerojatno, itekako je moguća, jer cijela ta farsa oko suda, dodjele djece, alimentacije, imovine je samo farsa u kojoj se puno glumi, laže, i u kojoj je najvažnije da budeš SNAŽAN i ne pukneš. Ako je Fairy bila malo 'slabija', a on 'jači', plus ako je imala lošeg odvjetnika kojem nijestalo do situacije, rezultat je ovaj sad. Mogu preporučit svojeg odvjetnika ako želi.

[Vape]

kod mene je poseban slucaj jer mi smo odlucili se rastati kad je sin imao samo 6 mjeseci. cinilo mi se to bolje kad je tako mali jer je razvod bio neminovan. i ja primjecujem da mu sad muz puno vise paznje posvecuje, prije je sve bilo na meni "jer je bio mali". otkad ne zivimo skupa odnosi su nam se potpuno normalizirali i za sve se mozemo dogovoriti. ipak sa strahom cekam sina kad ce progovoriti i kako ce on na sve gledati. zasada je jos uvijek razigrano i veselo dijete koje volim najvise na svijetu.

[Mali_Ivica]

pramenka kaže:

Svako dijete poslje razvoda roditelja nosi psihićke i društvene smetnje......Teško ga podnose iako mi mislimo da to nije tako,i da u tom trenu mislimo na njegovo dobro..Ali posljedice su kasnije vidljive pa ćak i u adolescenske dobi,pa do kasnije kad oni postaju roditelji ili pak ne ,,,,Izražava se u psihićkom stanju ,manje vrijednosti nemaju u sebe dosta samouvijerenosti...U društvenom životu se ćesto gube,teško se uklapaju ......Pogotovo ako jednog roditelja zbog hira drugog(MAJKE ILI OCA)..ne vide dugo jer im brane tu kod takvih slućajeva nastaju trajna oštećenja.....

Mislim da daleko veće traume djetetu predstavljaju svakodnevne svađe, nego život s jednim roditeljem.

No dok se mnogi stručnjaci vrlo često izjašnjavaju o traumama djece razvedenih roditelja, nitko ne govori o traumama djece disfunkcionalnih obitelji, osim kad je riječ o eksplicitnom fizičkom zlostavljanju djeteta. Ili rijetko tko.

Svi smo mi svjesni da je za dijete najbolje da živi u braku u kojem se tata i mama vole, ujutro svi zajedno jedu zdravu hranu za doručak i zaljubljeno se gledaju. No što kad brak nije od onih iz TV reklame, kada to nije opcija na koju dijete može računati? Mislim da je razvod tada bolja opcija za dijete.

Mali_Ivica kaže:

Mislim da daleko veće traume djetetu predstavljaju svakodnevne svađe, nego život s jednim roditeljem.

No dok se mnogi stručnjaci vrlo često izjašnjavaju o traumama djece razvedenih roditelja, nitko ne govori o traumama djece disfunkcionalnih obitelji, osim kad je riječ o eksplicitnom fizičkom zlostavljanju djeteta. Ili rijetko tko.

Svi smo mi svjesni da je za dijete najbolje da živi u braku u kojem se tata i mama vole, ujutro svi zajedno jedu zdravu hranu za doručak i zaljubljeno se gledaju. No što kad brak nije od onih iz TV reklame, kada to nije opcija na koju dijete može računati? Mislim da je razvod tada bolja opcija za dijete.

Sigurna sam da bi lista traumatizirane dijece u nesretnim obiteljima bila podugačka. Ali mnogima je najvažnije da slika prema drugima izgleda kao što ti Ivice kažeš: kao iz reklama. Koliko nevidljivih ožiljaka dijete nosi doživljavajući scene u kojima jedno od voljenih roditelja pati, to je izgleda još uvijek ono o čemu se ne razgovara. Mnogima je draže biti u lošem braku nego prolaziti kalvariju rastave.

[curica_mala]

simple mind kaže:

meni se čini da djeca roditelja koji žive u lošem braku/vezi imaju puno više problema nego djeca rastavljenih roditelja

Potpisujem..

[curica_mala]

Sigurna sam da bi lista traumatizirane dijece u nesretnim obiteljima bila podugačka. Ali mnogima je najvažnije da slika prema drugima izgleda kao što ti Ivice kažeš: kao iz reklama. Koliko nevidljivih ožiljaka dijete nosi doživljavajući scene u kojima jedno od voljenih roditelja pati, to je izgleda još uvijek ono o čemu se ne razgovara. Mnogima je draže biti u lošem braku nego prolaziti kalvariju rastave.

Takoder potpisujem..

[slovo17]

Ima li ljudi koji su bili u sličnoj situaciji, tražim savjet. Imam 44 godine i roditelii
mi se rastaju,a ja sam rastrgana.
ukratko situacija. cijeli život u djetinjstvu prošao je u patnji, otac nasilnik kada popije vječite svađe i sve što ide uz to. udajem se i odlazim od roditelja ali i dalje im dopuštam da stalno skakučem oko njih i nikada im ne kažem ne. majci postaje sve gore i gore. prije dvije godine pozivam policiju i mislim da će se stvar smiriti. još gore otac stalno prigovara zbog toga, a majka koristi svaku priliku da me moli za izbavljanje iz problema. prije dva tjedna majka je otišla od oca i želi razvod. on naravno pljuje po noj i kuka kako on ne može sam živjeti jer ništa nezna sam.
majka je na sigurnom no nema sredstava za život, otac traži da je vratim doma, u kući je sam ne jede, ne pere si veš, ja imam grižnju savjesti . kako se ponašati, kako u sebi srediti emocije i jad ?

[Silencium]

slovo17 kaže:

Ima li ljudi koji su bili u sličnoj situaciji, tražim savjet. Imam 44 godine i roditelji mi se rastaju,a ja sam rastrgana.

nemoj se ljutiti, ali nasmijao me tvoj post.
nije mi smiješna tvoja situacija, nego činjenica da razvod roditelja utječe na "djecu" i u ovim godinama...

znam da si u teškoj situaciji i da bi ti bilo lakše dok si bila mlađa. ovako, sada ti njima trebaš biti "roditelj", brinuti o jednom i drugom (fizički i materijalno).

naravno da to ne možeš učiniti, ali trebalo bi ih pustiti da sami rješavaju svoje probleme - pa već su odavno odrasli.

ne znam što ti je činiti, ali misli na sebe i ne dozvoli da te previše uvuku u priču. pomozi im, ali pokušaj istovremeno sebe emotivno poštedjeti, u tom segmentu im ionako ne možeš pomoći....

[slovo17]

Silencium kaže:

nemoj se ljutiti, ali nasmijao me tvoj post.
nije mi smiješna tvoja situacija, nego činjenica da razvod roditelja utječe na "djecu" i u ovim godinama...

znam da si u teškoj situaciji i da bi ti bilo lakše dok si bila mlađa. ovako, sada ti njima trebaš biti "roditelj", brinuti o jednom i drugom (fizički i materijalno).

naravno da to ne možeš učiniti, ali trebalo bi ih pustiti da sami rješavaju svoje probleme - pa već su odavno odrasli.

ne znam što ti je činiti, ali misli na sebe i ne dozvoli da te previše uvuku u priču. pomozi im, ali pokušaj istovremeno sebe emotivno poštedjeti, u tom segmentu im ionako ne možeš pomoći....

dugo sam razmišljala o tome koliko razvod braka utjeće na mlađu djecu, a koliko na stariju. mislim da je daleko teže u mojoj dobi, zato što roditelji očekuju da im ja rješim probleme. svjesna sam toga da što got učinila ili ne učinila bit ću kriva, jer na koncu oni ne brinu o tome kako se ja osjećam i koliko sam uopće u stanju ispuniti sve ono što ide uz njihovu rastavu, smatraju da je moja dužnost biti uz oboje i naravno uvijek na raspolaganju. hvala na savjetu i podršci i naravno bit ću sretna ako sam te opet nasmijala.

[Silencium]

slovo17 kaže:

dugo sam razmišljala o tome koliko razvod braka utjeće na mlađu djecu, a koliko na stariju. mislim da je daleko teže u mojoj dobi, zato što roditelji očekuju da im ja rješim probleme. svjesna sam toga da što got učinila ili ne učinila bit ću kriva, jer na koncu oni ne brinu o tome kako se ja osjećam i koliko sam uopće u stanju ispuniti sve ono što ide uz njihovu rastavu, smatraju da je moja dužnost biti uz oboje i naravno uvijek na raspolaganju. hvala na savjetu i podršci i naravno bit ću sretna ako sam te opet nasmijala.

moram ti dodatno objasniti što me je nasmijalo: naslov teme sugerira da se radi o maloj djeci... onda sam napreskokce čitala postove i, naravno, piše se o maloj djeci... i onda na kraju naiđem na tvoj post - onako ufuranoj u malu djecu, uvod od 44 godine izmamio mi je osmjeh...

ali problem s kojim se sada boriš je ozbiljan i ne dozvoli da se odražava na odnose u tvojoj sadašnjoj obitelji.
ti imaš i pravo i obavezu zaštititi sebe, a roditelji koji cijeli život nisu uspjeli srediti svoje odnose ne smiju očekivati od tebe da to činiš umjesto njih. objasni im to na neki način, reci koliko te to opterećuje još od djetinjstva i zamoli za malo razumijevanja za sebe...

iskreno, želim ti puno sreće

[slovo17]

Silencium kaže:

moram ti dodatno objasniti što me je nasmijalo: naslov teme sugerira da se radi o maloj djeci... onda sam napreskokce čitala postove i, naravno, piše se o maloj djeci... i onda na kraju naiđem na tvoj post - onako ufuranoj u malu djecu, uvod od 44 godine izmamio mi je osmjeh...

ali problem s kojim se sada boriš je ozbiljan i ne dozvoli da se odražava na odnose u tvojoj sadašnjoj obitelji.
ti imaš i pravo i obavezu zaštititi sebe, a roditelji koji cijeli život nisu uspjeli srediti svoje odnose ne smiju očekivati od tebe da to činiš umjesto njih. objasni im to na neki način, reci koliko te to opterećuje još od djetinjstva i zamoli za malo razumijevanja za sebe...

iskreno, želim ti puno sreće

ma draga moja nisam ti zamjerila na osmjehu, nemoj se ispričavati. Budući da sam prvi puta na forumu nisam vična tom načinu komuniciranja, a tržila sam temu sa sličnom situacijom. Lakše je podjeliti svoje probleme s nekim tko je to već doživio. Obitelj me podržava ali znaš kako je to nije njihov problem, na koncu svako ima svojih problema. novo nastala situcija je friška i največi problem mi je borba sa ljuckošću i mojim pre dobrim karakterom i moralnošću prema ocu kojem bi trebala zatvoriti vrata, telefon i izbrisati ga iz sjećanja, a za to nemam snage. vjerojatno će vrijeme i rasplet radnje pomoći u tome.
Još jednom hvala ti na podršci i savjetima

[rembrandt_5]

Morticia Addams kaže:

A što psiholozi kažu o djeci koja odrastaju uz roditelje koji se "kolju", mrze i preziru međusobno?

Već tjedan dana čitam postove na ovom forumu i evo, da i ja napišem nešto što me muči. Ispričavam se na duuugom postu, ali ne znam kome bi se izjadala, jer nitko me ne može shvatiti kao osobe koje su proživjele slično...

Mortiša, nisam nikakav psiholog, no, rekla bih da postoje dva "tipa" djece. Ona koja nakon takvog traumatičnog iskustva pokušaju odrastati u osobe posve suprotnog karaktera od roditelja, žele izbjeći sve da ne postanu kao roditelji (konkretno, uzorci ponašanja, zlostavljači,...) ili pak ona djeca koja doslovce kopiraju to ponašanje.

Danas imam 21 godinu, a roditelji su mi se rastavili kad sam imala nepunih 11 godina, a moj brat je tad bio star nekih 4 godine. Malo dijete, ali nevjerojatno kako je brzo upijao sve što se dešava. I da, samo da se osvrnem na nečiji komentar da djeca ne osjete ili osjećaju razvod svojih roditelja. Itekako vrlo dobro primjećuju, i nisu ignoranti, što si i ti podržala u svome postu.

Uglavnom, naš stari je dugih 6 godina fizički i psihički maltretirao mene, a moju mater još od njihova vjenčanja. Od tučnjava, prebijanja, zakucavanja u ormar i gušenja, do bezbroj kuhača koje su završile na mojim koljenima i pritom se razbile, do pljuski koje sam u školi izgovarala pod izlikom da sam se izgrebla, do brojnih modrica, a da ne govorim da je jednako prošla i moja mater s time. A od psihičkog maltretiranja...Mater je njegova žena i ničija druga, što se imala oblačiti, hodala je obučena od glave do pete, koja šminka...djubre jedno što je samo radio. Završila sam par puta u bolnici s glavoboljama i povraćanjima da bi mi internisitca na kraju rekla da imam pridružene migrene s parcijalnim gubitkom vida prouzrokovane stresom. Naravno, stari je govorio da ja želim biti centar pažnje, da sve izmišljam i izbacivao me pred vrata stana kad mi se desio napad i rekao da glumim nekom drugom jer njemu to ne treba. Brata nikada nije ni po guzici odalamio.

Sorry na dugom uvodu, ali...Ja sam bila svjesna zašto su se moji roditelji razveli (makar se moj stari nikada ne može nazvati roditeljem), i nije mi se nikad desilo da mi netko patronizira i da mi govori da su to njihova posla i da sve bude u redu. Sva sreća, ni mater ni ja nismo mogle to izdržati, i sve je tome privela kraju. A da ti još ne pričam što se sve dešavalo od kada je predala zahtjev za razvod, a on je i dalje živio s nama u stanu...

Brat je bio malo dijete tada i mnogi će reći da nije ništa skužio, bio premali i što on zna...Danas, sad kad ima 14 godina, isti je stari. Ponaša se isto. Dosta je bilo samo par puta da se vidi sa starim (za vrijeme posjećivanja, što sam ja odbila, a on prihvatio) da usadi mržnju prema nama a i prema ženama. Meni je samo žao da ne mogu ništa napraviti u vezi toga jer me mrzi više nego mater, a mater mi i ne priča što se dešava doma jer me ne želi preopterećivati. I to je loša izlika, ali eto, ja bježim od nasilja ko vrag od tamjana.

Dok s druge strane, nisam imala nikakvo djetinjstvo, nisam mogla ići van. Em što mi je bilo zabranjeno s vremena na vrijeme, em što me je bilo sram sa svim modricama i crvenim očima od plača. Nakon razvoda sam prekinula bilo kakav kontakt s njime, nisam ni htjela čut za njega, ponajprije da se psihički uravnotežim.

No, vrag ne da mira, i morala sam se zbog nekih okolnosti naći s njime nakon četiri godine...završila sam u bolnici nakon što mi je rekao da će nakon Nove godine pokrenuti zahtjev da nas izbaci iz stana jer, prema njemu, mi ne zavrjeđujemo živjeti u "njegovom" stanu...

I da bi opet prekinula ikakav kontakt, i opet, morala moljakati neke papire u vezi faksa. Tad me je ucijenio da mi ih neće dat ako se ne nađem s njime. Činio se da se konačno doveo u red. Promijenio je dlaku, ali ne ćud. Nakon dvije godine, povremenog kontakta, dopizdili su mi njegovi planovi i filozofiranja koji su opet počeli psihički djelovati na mene. Kad se nisam pojavila na obiteljskom druženju, s "obitelji" koja me smatra glavnim krivcem razvoda braka, izvrijeđao me i prekinuo sav kontakt. Prozvao me nemarnom kćeri koja ne poštuje oca, prozvao me kurvom koja širi noge, kao i kučkom, i odrekao me se. I na to, još mi je udijelio savjet da se, kad ću ja imati svoju djecu danas-sutra, ne ponašam prema njima, kao što se ja prema njemu. Šlag na kraju - i pitao me da si dobro razmislim je li on uopće zlostavljač i da je moja mater ta osoba koja me zlostavljala i tukla. Rekao je da očekuje da mu se prva javim i ispričam za sve godine laži. Kao da mi je kamen pao sa srca, neću ga vidjeti, čuti i odmor.

Ali, u svakom zlu neko dobro. Danas studiram u drugom gradu, imam prijatelje koje volim, želim nešto napraviti od svog života i postignuti i reći - vidi, to sam ja danas sutra, čovjek s razvijenim stavovima, a ne neka budala kao što mi je govorio. Ne pada mi na pamet ponašati s kao on, bježim od takvih ljudi čim shvatim kakvi su. Ponajviše želim stabilnosti u svom životu, a ako budem imala djece, ko zna, nikad se tako ponašati. Ljubav se ne iskazuje takvim ponašanjem, kakva god osoba bila.

I da, taj dio života je ostavio i fizičke ožiljke, a i one psihičke. Postala sam veoma tolerantna jer sam se zaklela da nikad ne želim biti toliko posesivno-egoistično-narcisoidna, uskogrudna i psihotična osoba, ali unatoč tome imam velikih problema s povjerenjem prema muškarcima jer čim nekome dopustim da mi se približi, obuzme me strah da se ne zapletem u tako nešto.

Nije da bez veze govorim - nije on prvi zlostavljač u "obitelji", i takav je bio njegov otac. Ili postaneš zlostavljač ili ne.

Navrh svega, moram na socijalni rad idući mjesec dokazivati da studiram, ponovno prolaziti kroz sva ispitivanja jer on ne vidi svrhu plaćanja alimentacije za brata i mene ako smo niškoristi. A i tetama na socijalnom već ide na jetra jer svako malo dobivaju žalbe, o tome a smo neishranjeni, ne školujemo se, …da je mama k...... Samo ga ignoriraju. A da bi materi rekao da će je ubiti ako bude s nekime drugim suprugom. Tu izjavu, kao i onu o meni, mnogi drugi stvari poriče, zapravo vjeruje da nije nikada izjavio...što ćeš...ima selektivno pamćenje.

Ljudi oprostite na ovolikome postu, ali izjadah dušu...

Džiiss, koliko je ovo dugo…

Dragi forumaši, želim vam da razvode prođete što bezbolnije, i da vam se vrate vaša djeca. Morate biti svjesni da nijedan razvod neće ostaviti posljedice za djecu, samo o vama ovisi kolike će te posljedice biti, ali i kakve.

[Vincent V]

pramenka kaže:

Svako dijete poslje razvoda roditelja nosi psihićke i društvene smetnje......Teško ga podnose iako mi mislimo da to nije tako,i da u tom trenu mislimo na njegovo dobro..Ali posljedice su kasnije vidljive pa ćak i u adolescenske dobi,pa do kasnije kad oni postaju roditelji ili pak ne ,,,,Izražava se u psihićkom stanju ,manje vrijednosti nemaju u sebe dosta samouvijerenosti...U društvenom životu se ćesto gube,teško se uklapaju ......Pogotovo ako jednog roditelja zbog hira drugog(MAJKE ILI OCA)..ne vide dugo jer im brane tu kod takvih slućajeva nastaju trajna oštećenja.....

Brat mi je rastavljen, i to kako djeca pate je neopisivo. Nadam se da se i drugi neće rastat.Sister je OK i teško je gledak kak svi klinci na moru kod babe i dide uživaju a ovaj je sam il bez oca il bez majke.

[rembrandt_5]

Zodaxe, pitanje...

Pročitah Vaš post o tome da ste napravili psihološku procjenu samog sebe i djeteta...Koliko to ima veliki utjecaj pri donošenju odluke, bilo socijalnog rada ili suda, kod dodijeljivanja djeteta?? Jer koliko znam, djeca po "defaultu" pripadaju majci...