Ne voli me

[Limba]

zaigrana.foka kaže:

Drago dijete!

I ja sam bila bahata, razmažena "najpametnija" pubertetska i postpubertetska riba, koja je sebe doživljavala kao glavni i presudni faktor u razvitku ljudskog uma i moralnu vertikalu čovječanstva.
Vrlo je lako pametovati osobi kojoj do te vrste "pametnih" savjeta sigurno nije, jer niti imaju svrhu, niti (iz kuta odraslih osoba) sadrže trunku zdrave logike. Tvoja slika o poštenju, leptirićima, uzbuđenju...nadobudna je i smiješna, zaostala, primitivna,...

mislila sam da joj napisem nesto slicno, al na kraju krajeva nisam imala zelje da joj objasnjvam. Da i ja sam bila slicno pametna i najpametnija.. al gledajuci koliko "galvna" riba provodi vremena ovdje, i u 3 ujutro pise pametne komentare, mislim da ce brze nego sto misli dozivjeti da joj zivot prodje dok ona pametno razmislja.. Samo se pitam kako tako prekrasna veza dopusta sjedenje na internetu u 3 ujutro..

ipak sretno joj mozda ja grijesim.

[Limba]

pingvin7 kaže:

Insistiraj na tome da ti objasni kako mu se to "odjednom" desilo da te ne voli. Zasto ti nije rekao ranije da se nesto dogadja sa njim? Sta misli pod tim kada ti kaze da ga gusis i da je nesretan zbog tebe? Da li postoji neka druga osoba u njegovoj glavi? To su sve pitanja na koja bih ja trazila iskren, posten odgovor. Inace, zvuci jadno ono sto je on naveo kao razloge za razlaz.

pitala sam ga, koliko sam mogla zakljuciti on nece da se pretvara da me voli.. On nigdje ne ide a ni ja.. kao eto namjestio si sobu gore na spratu, nista se nece drasticno promjeniti osim sto nece da spava samnom.. Pricamo onako povrsno, nasa cura e ne znam mislim da joj ovo jako tesko pada al on to ne vidi, misli da pretjerujem.. Navodno ja se vise trudim oko nje nego prije..
nemam pojma sta misli pod tim, al istina je da svaki dan pricam sada sa njom jer se brinem za nju, hocu da vidim kako ona to prozivljava. Trudim se da ona ne vidi koliko patim, al mislim da ona osjeca i to predobro..

rekao mi je da ovo nije preko noci, nego da nije bio zadovoljan duze vrijme al kad je vidio da postaje nervozan prema meni i ljuti se, da nece da postane takva osoba (zivcana itd) te da je bolje ovako.. Samo dva dana prije nego je sve se ovo desilo mazili smo se i slicno..

Nije ga briga sta cu ja, mogu sta hocu, otici sutra ako hocu.. i slicno.. Dal postoji druga odgovor mu je ahaaaaaaa evo cekaju ispred kuce kolona.. Hoce reci nitko me nece..

ne znam nisam pametna al ne vidim ni svrhu da vise budem pametna... jedino sto mogu dan za danom postajati snaznija, i vratiti se sama sebi.. I naravno paziti na kcer, i dat joj svu moju paznju... Na kraju krajeva ocigledno je ko je koga podrzavao a ko koga nije. On je postigao sve sta hoce, a ja sam to podupirala koliko mogu.. Na to je rekao da ja nisam nista ni zelila.. Sto nije istina, al bilo je situacija kad on prevrce ocima za nesto sto sam ja htjela..

eto mislim da sam razgovarala, nema razloga da vise potenciram razgovor jer nema nista vise da mi kaze.. to bi bilo to..

[iexplorer]

Razmišljanje glavne ribe nije njeno razmišljanje zrele osobe,

a pola od sraćki koje je tu nadrvila je vjerojatno preuzeto od nekog frajera.

Vjerojatno se s momkom spetljala dok je on imao curu, njemu se poželilo malo friške ribice, on je nakenjao standardu priču kak ga sadašnja ugnjetava s cendranjem, i posesivom, kako je ona (riba) potpuno drukčija od svih koje zna truć srać bla...

I ona mu je povjerovala.

I sad kad je frajer već počeo bacati mamac drugoj ribici, ona ima vremena prosipati šuplje nebuloze koje je popušila, a trebala ih je prevazići s 19 godina.

Tak ja to nekak vidim.

Drugačije bi gudila da je prošla razočaranje, ako ništa ne bi shvatila, barem bi imala mrvu empatije prema nekom tko očito prolazi teško životno razdoblje.

Takav napuhani stav svisoka će joj se jamačno obit u glavu, to je karma.

A ti Limbo, jel ima kakvog pomaka? Jel pričaš s mužem?

[iexplorer]

Pardon, vidim da si u međuvremenu postala...

Pa gle, možda je to neka faza, možda se odnos normalizira kroz neko vrijeme, i ako ostaneš strpljiva.

Ne znam, ali da je netko drugi u pitanju vjerojatno bi otperjao u nepoznato...

[Limba]

iexplorer kaže:

Pardon, vidim da si u međuvremenu postala...

Pa gle, možda je to neka faza, možda se odnos normalizira kroz neko vrijeme, i ako ostaneš strpljiva.

Ne znam, ali da je netko drugi u pitanju vjerojatno bi otperjao u nepoznato...

faza??

ja prolazim pakao a ako je samo faza ne znam kako mogu poslije ovog svega da mu vjerujem i da kazem welcome back.. ne sumnjam da je faza, doduse on ima faze da sve razjebe i da pocne iz pocetka (ono da otkaz jer mu dopizdio posao; smisli da treba otici iz zemlje rasproda firmu i pocnemo iz pocetka - done; ostavi drugi posao i pocne ganjati programiranje - i sve je dobro ispalo). NIkada nisam sanjala da cu i ja biti jednom dio takve faze..

Ne znam nisam pametna.. uglavnom on se ne vraca nazad.. odluci i ide dalje.. kako ce ovo dalje - preko patnje mene a i kceri koja ce sigurno imati bar nekih posljedica u zivotu.. ne nisam pametna.. nikad nisam o njemu nista lose mislila al pocinjem da stvaram potpuno drugaciju sliku o njemu..

[iexplorer]

Limba kaže:

faza??

Ne znam nisam pametna.. uglavnom on se ne vraca nazad.. odluci i ide dalje.. kako ce ovo dalje - preko patnje mene a i kceri koja ce sigurno imati bar nekih posljedica u zivotu.. ne nisam pametna.. nikad nisam o njemu nista lose mislila al pocinjem da stvaram potpuno drugaciju sliku o njemu..

e dobro je da tako razmišljaš, i dobro je da više ljuta (nego tužna) jer to bistri glavu

Stavi sebe i kćer na prvo mjesto, dan po dan, ne razmišljaj previše nego pusti da vrijeme odradi svoje. Sama ćeš s vremenom najbolje shvatit šta ti je činiti.

[Limba]

iexplorer kaže:

e dobro je da tako razmišljaš, i dobro je da više ljuta (nego tužna) jer to bistri glavu

Stavi sebe i kćer na prvo mjesto, dan po dan, ne razmišljaj previše nego pusti da vrijeme odradi svoje. Sama ćeš s vremenom najbolje shvatit šta ti je činiti.

hvala iexplorer, al boliiiiiiiiiii, ujutro se probudim i pozelim da nisam, i tesko se ustati, a moram.. da taj dan za danom postaje tako naporan, sok je prosao al sada kad mozak radi, nisam sigurna da je bolje, osjecam se bolesno i slabo..

jaka sam jer nemam izbora da imam vjerujem da nebi bila..

prisjetim se cesto koliko smo se voljeli i koliko smo se kleli u ljubav ne do kraja zivota nego u narednih nekoliko.. zar je uopce moguce da se ovo dogada poslije svega toga.. i to obozavanje nije bilo par mjeseci bilo je godinama, zivjeli smo prvo 5 godina, onda smo se vjencali, i da kazem prvih 10-12 godina, smo se vise nego voljeli.. i ne znam gdje i kako je poslo krivo, kad sam bila bolesna poslije poroda.. eto tada.. samo nije mi jasno zasto.. i sta je uzrokovalo a dovdje dode...

[zaigrana.foka]

Limba! eto, ja moram priznati da sam u malo boljem položaju nego ti (ako se to može nazvati boljim) jer je moj mr. perfect još slab na mene i zapravo pati više nego ja, ali to hoće racioanlizirati. Bjesan je i neće se pomiriti (a razlozi su mu za ); ali isto tak baš neće ni otići,a neće to priznati...sapunica uglavnom...malo jači muški ego
No, od kad sam to skužila i dodatno si potvrdila, zauzela sam drukčiji stav. Naravno da sam hladnokrvnija. Iako se pokraj mene dogovara s potencijalnim stanodavcima...
Ženo, a da probaš zauzeti stav??? U stilu: da, baš mene vani čeka kolona!
Ja sam u subotu napravila baš to: obrisala sam suze, presvukla iz trenirke u odjeću za van, izašla s prijateljicama našminkana, samouvjerena, zgodna, neodoljiva. Jedan njegov pogled rekao mi je sve.
Ako veliš da ste se mazili prije par dana, vjerojatno je u to vrijeme bio na vagi. Možda ga baš tvoja hladnoća (makar i prividna), nezainteresiranost lupe po glavi; pa se vaga na trenutak okrene na onu stranu kao tih dana kad ste još mazili. Ne govorim o manipulaciji, nego o tome da digneš glavu (ako ikako možeš) i popstaviš ga tamo gdje spada sa svojim usranim sebičnim razlozima.
Drago mi je zbog tebe što si financijski neovisna, pa se ne moraš ponižavati zbog prozaičnih razloga! Živi iz trena u tren, sa svojom predivnom kćerkom; !!!

Mislim na tebe i želim ti sreću

[iexplorer]

Na neka pitanja ne dobijemo nikad odgovor.

Život nije bajka, ali je jedan jedini, i imamo dužnost prema sebi samima da ga iskoristimo kako najbolje možemo i umijemo.
Možda ti ta snaga koju osvještavaš dok prolaziš kroz sve ovo da neku perspektivu koju prije nisi imala, i u krajnjoj liniji da počneš više poštovati samu sebe, a to znači i više nego očuvati nešto pod svaku cijenu što i nije neka čelična gradnja.

I da, odavno znam da riječi nemaju nikakvu težinu. Ljudi kažu svašta, i tada to vjerojatno i misle.
Izgovoreno je kao napisano u pijesak, vjetar raznese, pa ili pišeš ispočetka, ili na toj plaži više nikad ništa ne napišeš.

A to njegovo nezadovoljstvo ko zna čim ne smiješ primati osobno, jer mi se čini da tvoj muž tovari kroz život sa nekakvim nemirom i nezadovoljstvom koje nema veze s tobom. Svi ti nagli životni rezovi upućuju na to. Tebi treba stabilnost, a možda ti on to ne može pružiti.

[zaigrana.foka]

iexplorer kaže:

Na neka pitanja ne dobijemo nikad odgovor.

Život nije bajka, ali je jedan jedini, i imamo dužnost prema sebi samima da ga iskoristimo kako najbolje možemo i umijemo.
Možda ti ta snaga koju osvještavaš dok prolaziš kroz sve ovo da neku perspektivu koju prije nisi imala, i u krajnjoj liniji da počneš više poštovati samu sebe, a to znači i više nego očuvati nešto pod svaku cijenu što i nije neka čelična gradnja.

I da, odavno znam da riječi nemaju nikakvu težinu. Ljudi kažu svašta, i tada to vjerojatno i misle.
Izgovoreno je kao napisano u pijesak, vjetar raznese, pa ili pišeš ispočetka, ili na toj plaži više nikad ništa ne napišeš.

A to njegovo nezadovoljstvo ko zna čim ne smiješ primati osobno, jer mi se čini da tvoj muž tovari kroz život sa nekakvim nemirom i nezadovoljstvom koje nema veze s tobom. Svi ti nagli životni rezovi upućuju na to. Tebi treba stabilnost, a možda ti on to ne može pružiti.

upravo to je ono što sam ja zaključila u svojem slučaju. Bez obzira na bol, u jednom sam trenu pomislila: "Pa, treba meni uopće takav tip? Koji me ostavlja s djecom, bez posla (nije moja krivnja)...? Možda je on taj koji se treba promjeniti, zajedno samnom... U rijetkim lucidnim trenucima prvih dana to mi se pričinjavalo kao izazov, još jedan izazov, ni prvi, ni zadnji...

[Limba]

zaigrana.foka kaže:

upravo to je ono što sam ja zaključila u svojem slučaju. Bez obzira na bol, u jednom sam trenu pomislila: "Pa, treba meni uopće takav tip? Koji me ostavlja s djecom, bez posla (nije moja krivnja)...? Možda je on taj koji se treba promjeniti, zajedno samnom... U rijetkim lucidnim trenucima prvih dana to mi se pričinjavalo kao izazov, još jedan izazov, ni prvi, ni zadnji...

izazov da dobro zvuci, i da digla sam glavu, i da izadjem sa prijateljima koji na srecu imam (zalio se kako on nema, nema jadan sa kim da poprica bas ga zalim). Ima ih dole al ovdje socialni zivot mu se sveo na nulu.. i da to sam ja kriva jer je postao mrzovoljan i nervozan.. nece to sve njega promjeniti i to sto misli i kako misli, to znam, i na kraju krajeva ne smijem se nadati da se ovo moze popraviti, jer daljnja gradnja na ovom jadu bilo bi samo jos gore..
meni treba mnogo da potegnem sada, i mnoge stvari da sredim, sto sam ostavljala na zadnjoj polici jer nisam nigdje zurila. Nema vise odmora, obnova mene traje do daljnjeg.. I da za koji mjesec pogledat cu se u ogledalo i nasmjesit se samo mi je to cilj.. Da sam uspejala da prezivim ovo i da sam postala bolja, a hocu.
i explorer mozda sam zaboravila sebe voljeti koliko sam busy bila da volim njega i kcer.. ipak kcer me nije iscjedila nego mi dala ljubavi i sve ovo sto postignem ubuduce posvecujem njoj..

hvala vam svima na razgovoru, puno mi je pomoglo...

a to kako sam ga gusila eto tako da ni jednom mom prijatelju nije jasno, imao je slobodu da izadje kad hoce i ostane koliko hoce, nisam zvala na telefon niti ga gnjavila s kim si, kad ces doci.. tako da su ostali zateceni sa cinjenicom da sam ga ja gnjavila s obzirom koliko sam imala povjerenja u njega i nisam ga nikad opterecivala ni sa najmanjim zahtjevima..

[zaigrana.foka]

eto, baš to da nećeš na tom jadu graditi novi život je znakovito!
Ono što sam ja doživjela (i preživjela) u ovom periodu upravo je to iskustvo rušenja starog da bi se moglo izgraditi novo, bolje. To bih nekako usporedila s konceptom hind. božice Kali (ili njezinog muškog pandana- Šive). Raspadanje nečeg poznatog izgleda strašno, jezovito i mučno. No, bez tog dijela nema ni stvaranja.
Po meni je kreativnost, osjećaj stvaranja svojeg svijeta (nasuprot rutini, monotoniji) srž čovjekovog bića. I tebi i meni svijet se raspao na elemente, barem ja periodički doživljavam osjećaje lebdenja razasutih komada mog vlastitog svijeta u zrakopraznom prostoru...
Taj zrakoprazni prostor je privlačan upravo zbog svoje praznine, a ujedno i zastrašujuć. No, kad sam se suočila sa tim strahom, zagledavši se u prazninu, otkrila sam da izvan mog dosadašnjeg svjetonazora leže mnoge mogućnosti, koje nisam ni sanjala.
A on, moj muž...vlak ide... s njim ili bez njega...

Osjećam previše ljubavi prema životu, on premalo. Pa ko je tu na gubitku?

[Limba]

zaigrana.foka kaže:

eto, baš to da nećeš na tom jadu graditi novi život je znakovito!
Ono što sam ja doživjela (i preživjela) u ovom periodu upravo je to iskustvo rušenja starog da bi se moglo izgraditi novo, bolje. To bih nekako usporedila s konceptom hind. božice Kali (ili njezinog muškog pandana- Šive). Raspadanje nečeg poznatog izgleda strašno, jezovito i mučno. No, bez tog dijela nema ni stvaranja.
Po meni je kreativnost, osjećaj stvaranja svojeg svijeta (nasuprot rutini, monotoniji) srž čovjekovog bića. I tebi i meni svijet se raspao na elemente, barem ja periodički doživljavam osjećaje lebdenja razasutih komada mog vlastitog svijeta u zrakopraznom prostoru...
Taj zrakoprazni prostor je privlačan upravo zbog svoje praznine, a ujedno i zastrašujuć. No, kad sam se suočila sa tim strahom, zagledavši se u prazninu, otkrila sam da izvan mog dosadašnjeg svjetonazora leže mnoge mogućnosti, koje nisam ni sanjala.
A on, moj muž...vlak ide... s njim ili bez njega...

Osjećam previše ljubavi prema životu, on premalo. Pa ko je tu na gubitku?

mudro govoris, i da zaista zelim da osjecam se ko ti, i ja mogu reci da sam jos uvijek u strahu, i isto tako znam da se moram suociti sa tim mojim strahom, i ovo je najbolje nesto sto sam cula u zadnjih evo 25 dana...

vlak ce da ide..

i da imas pravo sto se jada tice, ja se osjecam jadno, a to je upravo sto je lose, i da ja volim zivot, i samo se pitam hocu li se promjeniti i prestati smijati i veselo prihvacati sve sto mi se dogada u zivotu.. i da uvijek sam bila hrabra da se suocim sa novim izazovima, i samo moram upravo to tako shvatiti ovo kao novi izazov, s tim da se ne moram nikome objasnjavati zasto nesto radim ili ne radim.. Neka vrsta slobode koje se plasim al s druge strane moze biti i pozitivna...

hvala ti foko..

[zaigrana.foka]

Limba kaže:

mudro govoris, i da zaista zelim da osjecam se ko ti, i ja mogu reci da sam jos uvijek u strahu, i isto tako znam da se moram suociti sa tim mojim strahom, i ovo je najbolje nesto sto sam cula u zadnjih evo 25 dana...

vlak ce da ide..

i da imas pravo sto se jada tice, ja se osjecam jadno, a to je upravo sto je lose, i da ja volim zivot, i samo se pitam hocu li se promjeniti i prestati smijati i veselo prihvacati sve sto mi se dogada u zivotu.. i da uvijek sam bila hrabra da se suocim sa novim izazovima, i samo moram upravo to tako shvatiti ovo kao novi izazov, s tim da se ne moram nikome objasnjavati zasto nesto radim ili ne radim.. Neka vrsta slobode koje se plasim al s druge strane moze biti i pozitivna...

hvala ti foko..

Hvala tebi! Naravno da mi je lakše kada izađem iz svojeg svijeta, u ovaj veliki vani u kojem mnogi (između ostalih nažalost- TI) doživljavaju iste probleme, i jednako kao i ja proživljavaju uspone i padove, a razdoblja lucidnosti mješaju se s padovima u tugu, gorčinu ili pak valovima razornog bijesa.
Ono što je posljedica moje slobode je oslobođenje ogromne količine energije, koju ne mogu uskladitii sa normalnim bioritmom. Ne spava mi se do kasno i slično. Kad nisam lucidna, pitam se kako popuniti život? Kad sam lucidna, doživljavam ga kao u prethodnom postu.
Samo što izgleda pišem u boljim fazama, jer se u lošijim (kojih ipak u najgorem obliku od petka nije bilo, nekim čudom) bacam po podu, obuvam visoke pete na koje mi tabani nisu navikli i dok su djeca u školi po kiši hodam okolo po gradu, kako bi fizička bol u nogama nadvladala psihičku, i sretna sam što sam prehlađena, jer je to izlika za krvave oči i zaštopani nos...
U nastupu bijesa bacam sve što mi dođe pod ruku u smeće, ako baš nije strogo od praktične važnosti. I imam potrebu hodati, lutati, to mi pomaže da se fokusiram na sadašnjost. I tad, kad je najgore, molim boga da me poštedi daljnje patnje, da veću patnju ne mogu izdržati...i ne znam- srećem prijatelja za kojeg sam uvijek nalazila vremena kad je jednako patio...vidim neku baku kojoj treba pomoći nositi torbu... Banalne neke sitnice, ali tada su od životne važnosti.
Zašto?
Pomažu mi da se sklonim iz te iluzije o patnji i boli koje proživljavam i da se sjetim ko sam ja ustvari. Da se sjetim kako sam prije ove drame od raskida puno toga zamjerala svom dragom, kako sam povremeno mislila da je bolje prekinuti nego pristajati na kompromise koji mene uvijek stavljaju iza njega, moje potrebe, odluke i želje na drugo mjesto, moje slobodno vrijeme i interese kao da su od drugorazredne važnosti.
Sjetim se svoje posvećenosti obitelji koju on konstantno pokušava minorizirati, dok mene kao osobu drži, doduše privlačnom, dobrom majkom i inteligentnom, ali ipak ponajviše ambicioznim egoistom.
Sjetim se njegovog uvjerenja kako se kućanski poslovi obavljaju sami od sebe i uvredljivog stava da je dovoljno točno 18 minuta za komplentno čišćenje kuhinje. Sjetim se te iste kuhinje koju je dizajnirao na način retardiranog i poluslijepog samca, koji nikad ne pere suđe; a koju sam ja sada svojim očima promotrila, svojim rukama i svojim bijesom preuredila, a koju ću uskoro i prebojati.
Usprkos tome, ja ga volim. Uz te nedostatke, neodoljivo me privlači, i da, još osjećam leptiriće. I ima tisuću odličnih karakteristika koje se trenutno jako dobro trudi sakriti od mene. Ja ih, pak, sada ne želim ni znati, jer bi me te dobre karakteristike samo ojadile.
I uživam u patetici. Kraj njega sam se sramila svoje sklonosti patetici i bilo kakvoj slabosti. Sad priznajem:" To sam ja, patetična "foka" !!!I boli me ona stvar koju nemam. Ni u ruci ni na grani.

[Limba]

zaigrana.foka kaže:

Hvala tebi! Naravno da mi je lakše kada izađem iz svojeg svijeta, u ovaj veliki vani u kojem mnogi (između ostalih nažalost- TI) doživljavaju iste probleme, i jednako kao i ja proživljavaju uspone i padove, a razdoblja lucidnosti mješaju se s padovima u tugu, gorčinu ili pak valovima razornog bijesa.
Ono što je posljedica moje slobode je oslobođenje ogromne količine energije, koju ne mogu uskladitii sa normalnim bioritmom. Ne spava mi se do kasno i slično. Kad nisam lucidna, pitam se kako popuniti život? Kad sam lucidna, doživljavam ga kao u prethodnom postu.
Samo što izgleda pišem u boljim fazama, jer se u lošijim (kojih ipak u najgorem obliku od petka nije bilo, nekim čudom) bacam po podu, obuvam visoke pete na koje mi tabani nisu navikli i dok su djeca u školi po kiši hodam okolo po gradu, kako bi fizička bol u nogama nadvladala psihičku, i sretna sam što sam prehlađena, jer je to izlika za krvave oči i zaštopani nos...
U nastupu bijesa bacam sve što mi dođe pod ruku u smeće, ako baš nije strogo od praktične važnosti. I imam potrebu hodati, lutati, to mi pomaže da se fokusiram na sadašnjost. I tad, kad je najgore, molim boga da me poštedi daljnje patnje, da veću patnju ne mogu izdržati...i ne znam- srećem prijatelja za kojeg sam uvijek nalazila vremena kad je jednako patio...vidim neku baku kojoj treba pomoći nositi torbu... Banalne neke sitnice, ali tada su od životne važnosti.
Zašto?
Pomažu mi da se sklonim iz te iluzije o patnji i boli koje proživljavam i da se sjetim ko sam ja ustvari. Da se sjetim kako sam prije ove drame od raskida puno toga zamjerala svom dragom, kako sam povremeno mislila da je bolje prekinuti nego pristajati na kompromise koji mene uvijek stavljaju iza njega, moje potrebe, odluke i želje na drugo mjesto, moje slobodno vrijeme i interese kao da su od drugorazredne važnosti.
Sjetim se svoje posvećenosti obitelji koju on konstantno pokušava minorizirati, dok mene kao osobu drži, doduše privlačnom, dobrom majkom i inteligentnom, ali ipak ponajviše ambicioznim egoistom.
Sjetim se njegovog uvjerenja kako se kućanski poslovi obavljaju sami od sebe i uvredljivog stava da je dovoljno točno 18 minuta za komplentno čišćenje kuhinje. Sjetim se te iste kuhinje koju je dizajnirao na način retardiranog i poluslijepog samca, koji nikad ne pere suđe; a koju sam ja sada svojim očima promotrila, svojim rukama i svojim bijesom preuredila, a koju ću uskoro i prebojati.
Usprkos tome, ja ga volim. Uz te nedostatke, neodoljivo me privlači, i da, još osjećam leptiriće. I ima tisuću odličnih karakteristika koje se trenutno jako dobro trudi sakriti od mene. Ja ih, pak, sada ne želim ni znati, jer bi me te dobre karakteristike samo ojadile.
I uživam u patetici. Kraj njega sam se sramila svoje sklonosti patetici i bilo kakvoj slabosti. Sad priznajem:" To sam ja, patetična "foka" !!!I boli me ona stvar koju nemam. Ni u ruci ni na grani.

nevjerovatno koliko ipak ima slicnosti kod tebe i mene, i ovo je zaista nesto najgore sto sam dozivjela u zivotu, i toliko mi je tesko a opet sa neke strane ne pricam svima sta mi se dogada, kao da me stid, al se opravdavam pa sta briga kolege na poslu o mom privatnom zivotu. HMM vjerujem da bi uzivali da malo gosipe u vezi toga al eto ne dajem im tu zadovoljstinu, zasto ne znam ni sama...
eto tako prije tjedan dana sam se osjecala jakom, vrlo jakom i cak mogu reci zavidno bolje, a onda prije tri- cetri dana dana me nesto me pokosilo. Dodem kuci i legnem u krevet nemam volje da zivim. Gledam u prazno i osjecala sam se fizicki bolesno. Jucer sam se pridigla i danas sam opet puno bolje.. Cini mi se kako ce ovo da ide gore dole i ne znam koliko tako..
Sto se mene tice, ja izgledam super i zapravo ljudi misle da mi je deset godina mladja nego jesam. Moja vesela priroda dala mi je da se svidam svima, posebno muskima, al ja ne mogu zamisliti da bi ikada vise mogla voljeti.. a opet pomisao da cu sama docekati starost hoce da me ubije..
ne zelim znati svoju buducnost, i ne zelim je zivjeti, to je ono sto me ubija, i to me spusti dole kad pocnem da mislim.. da toga nema (one neke buducnosti koja je kao negdje bila uvijek u mojoj podsvjesti - kako ce to otprilike biti - a sada je to nestalo zauvijek) mislim da bi bilo lakse...

jedino sto je pametno zivjeti danas i tako iz dana u dan, bas kao alkoholicari i drogerasi, prezivjeti dan za danom...

[Limba]

btw foko prvih deset dana nisam nikako spavala, jer sam isla spavati u nas krevet sama.. spavala sam u prosjeku 2 sata i cim bi se ono trznula iz sna, i poslije jedne sekunde sjetila sta se dogada nisam mogla ponovo zaspati.. uzasno sam se iscrpila i nisam mogla jesti pet dana, nisam nista mogla pojesti.. i ovo prije par dana sto sam bila nemocna mi se zapravo to nakupilo pa sam odbolovala..

[zaigrana.foka]

Limba kaže:

btw foko prvih deset dana nisam nikako spavala, jer sam isla spavati u nas krevet sama.. spavala sam u prosjeku 2 sata i cim bi se ono trznula iz sna, i poslije jedne sekunde sjetila sta se dogada nisam mogla ponovo zaspati.. uzasno sam se iscrpila i nisam mogla jesti pet dana, nisam nista mogla pojesti.. i ovo prije par dana sto sam bila nemocna mi se zapravo to nakupilo pa sam odbolovala..

da, strašno je. znam

[Limba]

zaigrana.foka kaže:

da, strašno je. znam

da jeste, al bit cemo mi dobro, cak sta vise sto nas ne slomi to nas ojaca...

izacemo iz ovoga jos bolje, i znat cemo da je to samo nase, jer sve ovo nam se do sada sto smo ulagale ne pika... da osjecamo se ko iscjedjene krpe i sada toga vise nema...

I MI NISMO KRIVE STO SU ONI NESTO UTUVILI U SVOJU GLAVU.. i mi nismo rasturile nasu obitelj, tako da ne mozemo sebe kriviti....

tu sam ti kad god zelis da popricas ako zelis.. blago ti se pa je tebi mama blizu ja ne mogu svojoj ni reci ovako preko skypa i slicno.. jedva cekam da je vidim za uskrs pa cu joj da placem u krilu.. il mozda necu jer do tada cu mozda biti dobro...



sretno...

[GlavnaRiba ovde]

zaigrana.foka kaže:

Drago dijete!

I ja sam bila bahata, razmažena "najpametnija" pubertetska i postpubertetska riba, koja je sebe doživljavala kao glavni i presudni faktor u razvitku ljudskog uma i moralnu vertikalu čovječanstva.
Vrlo je lako pametovati osobi kojoj do te vrste "pametnih" savjeta sigurno nije, jer niti imaju svrhu, niti (iz kuta odraslih osoba) sadrže trunku zdrave logike. Tvoja slika o poštenju, leptirićima, uzbuđenju...nadobudna je i smiješna, zaostala, primitivna,...

Draga fokice, sigurna sam da mogu da ti budem majka, svejedno, hvala na komplimentu. O leptiricima pisem, jer ih imam i posle deset godina veze sa covekom koga volim i koji mene voli. Neka sam zaostala i primitivna, moju srecu niko ne moze da mi uzme, a ti zivi u svom svetu bez ljubavi i dalje, nije moja krivica.

Limba kaže:

mislila sam da joj napisem nesto slicno, al na kraju krajeva nisam imala zelje da joj objasnjvam. Da i ja sam bila slicno pametna i najpametnija.. al gledajuci koliko "galvna" riba provodi vremena ovdje, i u 3 ujutro pise pametne komentare, mislim da ce brze nego sto misli dozivjeti da joj zivot prodje dok ona pametno razmislja.. Samo se pitam kako tako prekrasna veza dopusta sjedenje na internetu u 3 ujutro..

ipak sretno joj mozda ja grijesim.

Ah, Limba, vidim da pokusavas da budes zla, ali cak ni tu nemas uspeha. Moram li ti se pravdati zasto sam u tri sata nocu na kompjuteru? Ne moram, ali cu zadovoljiti tvoju znatizelju. Pisem sa posla, jer su u muzeju u kome radim samo nocu neki instrumenti slobodni koji su mi potrebni za rad i dok cekam na rezultate, ja citam tudje zivotne promasaje. Ne brini se, moja veza ne pati zbog toga, a i ovaj period mog nocnog rada je samo kratak, dok zavrsim projekat na kome radim. TI si ta koja je upropastila stvar i ne vredi ti nista da se tesis izmisljanjima o tudjoj nesreci, ima nas, naime koje znamo da cuvamo svoju srecu. Kao sto si i sama videla, gresis i ne samo po pitanju procene nepoznatih ljudi, i svoj zivot si uspela da sjebes.

[GlavnaRiba ovde]

Limba kaže:

da jeste, al bit cemo mi dobro, cak sta vise sto nas ne slomi to nas ojaca...

izacemo iz ovoga jos bolje, i znat cemo da je to samo nase, jer sve ovo nam se do sada sto smo ulagale ne pika... da osjecamo se ko iscjedjene krpe i sada toga vise nema...

I MI NISMO KRIVE STO SU ONI NESTO UTUVILI U SVOJU GLAVU.. i mi nismo rasturile nasu obitelj, tako da ne mozemo sebe kriviti....

tu sam ti kad god zelis da popricas ako zelis..


sretno...

Tako i treba, dve gubitnice se spojile, mozda naucite nesto iz svojih gresaka, dva minusa daju plus, ako covek zna matematiku... Zaista se nadam da cete naci svoju srecu i da zloba koja sada izbija iz vas nije deo vaseg karaktera. Sretno vam obema.