Imam predivnog muža...

[trenutna]

Nisam se javljala dosad jer sam odlucno krenula u akciju da konacno pokrenem svoj zivot..
I krenulo je iznenadujuce dobro, muž ostao duboko dirnut kad sam mu se napokon otvorila," ma kud da odem, pa to bi ga unistilo, nije ni njemu lako,mogao je on svašta dosad o meni pricati svojima pa i mojima ali nije ( to su njegove rijeci iako onda nisam previse o tome razmisljala...svašta pricati). Priznala mu da nije bilo lako samnom,zahvalna na svemu sto je trpio ali da moramo pomoci,da moramo poboljsati nas odnos i odnos sa djetetom,da ne trpi vise zbog te klime koja vlada u kuci.
I stvarno ....drugi dan se grlili, igrao se s malim , cak smece iz kuce odnio, otisli zajedno spavati...
I sve je to trajalo cak....tri dana
Cetvrti je morao otici sa malim spavati jer mu je obecao jednom tjedno, onda se mali razbolio pa sam ja bila sa njim...
Ukratko, odnos u kuci se vratio....opet i otkud smo krenuli ...
kad sam opet potakla pitanje kad cemo poceti raditi na nama,da li bi na miru mogli porazgovarati o svemu, sto i njega muci....odgovor je bio...jojjj nemoj opet poceti, stvarno postajes dosadna

I opet smo digli zid, svatko u svojim mislima, samo što imam osjecaj da sam ispunila bonus i da me više ne shvaca ozbiljno,,,,da imam namjeru ga ostavit ako tako nastavimo.

Hebiga, stvarno nisam pametna...
Koliko neprospavanih noci, koliko hrabrosti, muke da progovorim, odlucna da donesem najtezu odluku u zivotu, i kad mi je pao ogroman kamen sa srca i opet se stvorila nada da ce sve ipak biti u redu, jer ON me voli i ne zeli nikako da odem......sad sam u vecim govnima od prije ( barem emocionalno)
Sam bila toliko naivna da sam mislila da sam jednim razgovorom rijesila sve probleme?????
Da sam odlaskom psihoterapeutu pokupila svu pamet toga svijeta i sad sam zdrava, hrabra i sretna????

[trenutna]

I napokon sam danas cula njegove carobne rijeci....znaš da mi moraš ispeglati hlace za sutra....
I otisao spavati, meni se nije dalo ni odgovoriti a kamoli otici za njim i prositi mrvicu njeznosti prije nego se okrene na stranu i zaspe...
I svi zivjese sretno do kraja zivota
Ja što ga nemoram gledati onako sutljivog i on sto me nemora slusati, da sad zvockam po istome kad sam ga dosad pustala na miru.

I sad raspalite po meni, spremna sam

[Maria Callas]

.... bas bi me zanimalo koliko zena vasih godina zivi slicno kao ti.....i on....
....koliko zena tvoje generacije bi pozeljelo zivjeti kao ti i zasto.....
....kako izgleda odnos koji je bolji zene i muza vasih godina.....i koliko ih ima....
....


...hm.... i zasto je u brakovima tako ili slicno.....(nakon toliko godina)...
...kako se mogu izmijeniti odnosi u brakovima ako se ne promijene odnosi u drustvu....
.......

i jedno pitanje za tebe trenutna:
.... kako ti zamisljas dobar (realni) odnose u braku...

[GlavnaRiba ovde]

trenutna kaže:

I sad raspalite po meni, spremna sam

Zasto? Ti uzivas u braku bez ljubavi, inace bi otisla. On uziva u kucnoj pomocnici i jos ima status ozenjenog. I svi srecni i zadovoljni.

[tanki7]

I stvarno ....drugi dan se grlili, igrao se s malim , cak smece iz kuce odnio, otisli zajedno spavati...

E trenutna, (eto me nazad na temu) trenutna,tren........! Čovjek ti čak smeće iznese a ti ništa?! Trebala si mu uletiti sa hvalospjevima o njegovoj dobroti, velikoj žrtvi za tebe i dijete (jer iznijeti smeće, hej ljudi? ) ljubavi za vas, skuhati mu omiljeno jelo, ma da ne nastavljam sa sranjima. Šala, ironija, sarkazam, cinizam. To je za popizditi! Ma vjeruj mi da si ti u biti super jaka osoba kada možeš izdržati tako što! I još suvislo pišeš po forumu.Vjeruj mi da ti se u jednu ruku divim. Ja bi popizdio nakon takvog tretmana za par sati i bilo bi "kuda koji mili moji". Šta sve vi žene nećete utrpati pod brak, ljubav, bla, bla...... A riječ je o ponižavanjima najviše vrste! Evo primjer - istinit. Nije samohvala jer sam i tako anoniman pa nema veze.
Čekam da se žena probudi i zajednički doručkujemo. Ja čekam sa gotovim doručkom već godinama. Ranije se budim pa mi je to baš super. Naravno ja kuham i kavu. Pijemo oko 3,4 zajedničke kave kod kuće i godinama nije skuhala kavu.
Tjedno oko 3 ručka su moja s tim da kompletnu nabavku za kuću obavljam ja. Nekad uskoči kćer, ali samo neke sitnice. Pomognem pri spremanju kuće (skidanje zavjesa - postavljanje, usisavanje, metem oko kuće - dvorište,raširim veš i pokupim ga, ni peglanje mi nije strano, suđe bez problema, znam staviti veš u mašinu, itd..) Naravno svi muški poslovi su moji bez iznimke. Idemo na rekreaciju zajedno (trčanje, šetnja, bicikl). I sve to sa osmjehom na licu (iz dna duše mrzim "tihe mise" ). Nije mi ništa od toga teško i naglasio bih da sam sve to preuzeo sam na sebe. Bez prisile. Supruga mi dolazi iz teške patrijarhalne obitelji! Tako da bih zaista mogao sjesti i čekati(namrgođen) rakijicu, jelo, čisto rublje i sve to uz 5 rečenica na dan. Ono klasika. Naravno ovo radim iz zadovoljstva i mogu ti reći da uživam u braku. Naravno da tako dajem primjer i za svoju kćer. To mi je isto veliki motiv. Da joj sutra
ne bi svaka budala prodavala " muda pod bubrege". Znaš ono: svugdje govno ali bar kod kuće (sa ženom) kralj tiranin!Opisujem ti ovo da vidiš da se može i drukčije živjeti. Da treba u životu tražiti više (život je samo jedan) a ako ne, bolje je živjeti i sam nego trpiti poniženja. Što je najgore u toj priči, zamisli šta je to za tvoje dijete. Pa takva situacija u obitelji razara psihu, pogotovo dijeteta. Ali nemoj tražiti od muža da radi baš sve sa mog popisa. Moglo bi biti nesporazuma. Ha, ha... Samo hrabro i sretno!

[Maria Callas]

tanki7 kaže:

I stvarno ....drugi dan se grlili, igrao se s malim , cak smece iz kuce odnio, otisli zajedno spavati...

E trenutna, (eto me nazad na temu) trenutna,tren........! Čovjek ti čak smeće iznese a ti ništa?! Trebala si mu uletiti sa hvalospjevima o njegovoj dobroti, velikoj žrtvi za tebe i dijete (jer iznijeti smeće, hej ljudi? ) ljubavi za vas, skuhati mu omiljeno jelo, ma da ne nastavljam sa sranjima. Šala, ironija, sarkazam, cinizam. To je za popizditi! Ma vjeruj mi da si ti u biti super jaka osoba kada možeš izdržati tako što! I još suvislo pišeš po forumu.Vjeruj mi da ti se u jednu ruku divim. Ja bi popizdio nakon takvog tretmana za par sati i bilo bi "kuda koji mili moji". Šta sve vi žene nećete utrpati pod brak, ljubav, bla, bla...... A riječ je o ponižavanjima najviše vrste! Evo primjer - istinit. Nije samohvala jer sam i tako anoniman pa nema veze.
Čekam da se žena probudi i zajednički doručkujemo. Ja čekam sa gotovim doručkom već godinama. Ranije se budim pa mi je to baš super. Naravno ja kuham i kavu. Pijemo oko 3,4 zajedničke kave kod kuće i godinama nije skuhala kavu.
Tjedno oko 3 ručka su moja s tim da kompletnu nabavku za kuću obavljam ja. Nekad uskoči kćer, ali samo neke sitnice. Pomognem pri spremanju kuće (skidanje zavjesa - postavljanje, usisavanje, metem oko kuće - dvorište,raširim veš i pokupim ga, ni peglanje mi nije strano, suđe bez problema, znam staviti veš u mašinu, itd..) Naravno svi muški poslovi su moji bez iznimke. Idemo na rekreaciju zajedno (trčanje, šetnja, bicikl). I sve to sa osmjehom na licu (iz dna duše mrzim "tihe mise" ). Nije mi ništa od toga teško i naglasio bih da sam sve to preuzeo sam na sebe. Bez prisile. Supruga mi dolazi iz teške patrijarhalne obitelji! Tako da bih zaista mogao sjesti i čekati(namrgođen) rakijicu, jelo, čisto rublje i sve to uz 5 rečenica na dan. Ono klasika. Naravno ovo radim iz zadovoljstva i mogu ti reći da uživam u braku. Naravno da tako dajem primjer i za svoju kćer. To mi je isto veliki motiv. Da joj sutra
ne bi svaka budala prodavala " muda pod bubrege". Znaš ono: svugdje govno ali bar kod kuće (sa ženom) kralj tiranin!Opisujem ti ovo da vidiš da se može i drukčije živjeti. Da treba u životu tražiti više (život je samo jedan) a ako ne, bolje je živjeti i sam nego trpiti poniženja. Što je najgore u toj priči, zamisli šta je to za tvoje dijete. Pa takva situacija u obitelji razara psihu, pogotovo dijeteta. Ali nemoj tražiti od muža da radi baš sve sa mog popisa. Moglo bi biti nesporazuma. Ha, ha... Samo hrabro i sretno!

lijepo zvuci....ali ti si izuzetak..... i uz to ozenjen.......
to je ono sa samog pocetka....sve sto valja vec je sa nekim.... a oni sa kojima nitko ne moze na kraj su jos gora solucija od vjecne samoce....
....tesko da ce trenutna naletjeti na bas takvog...... ali mozda i hoce...ponekada takvi primjeri djeluju depresivno na ljude koji su na -25 svakodnevno..... ali istovremeno daju i nadu da bi moglo biti drugacije...
...cista lutrija..... nadam se da ce naci izlaz.....

[trenutna]

Tanki,
nažalost nisam ni jaka ni hrabra i veoma sam svjesna toga ( bilo bi mi bolje da nisam i nastavim dalje zivjeti u miru)
e sad, ja sam bila samo u tom braku, neznam kako bi moralo biti, niti znam kako bi bilo u drugom braku ( to se odnosi na post prije)
Ohrabrujuce je i drago mi je sto si ti u TAKVOM braku.... vise, manje mislim da je to TO cemu se treba nadati i poraditi na tome...
Ali sad citaj sto je napisala Maria Callas....
"
bas bi me zanimalo koliko zena vasih godina zivi slicno kao ti.....i on....
....koliko zena tvoje generacije bi pozeljelo zivjeti kao ti i zasto.....
....kako izgleda odnos koji je bolji zene i muza vasih godina.....i koliko ih ima...."

"Koliko zena MOJE generacije( tek sam se uz sve ostalo, osjecam i staro) bi pozeljelo zivjeti kao JA..."

Po tome ja sam sretnija od puno zena srednjih godina....i sto jos zelim nakon 20 g. braka...valjda moram biti zahvalna sto me ne tuce

Ma sad bez sarkazma, znam da nije mislila to reci ali problem je u tome sto nisam nacisto sama sa sobom, osjecam da sam podbacila i kao zena i kao majka...
Sto nisam reagirala prije, nego cekala da se depresija vuce godinama i razbukne do te mjere da mi je svejedno sto se oko mene desava...

Sad, kad se osjecam malcice bolje e SAD bi ja htjela sve staviti na mjesto....
Ne ocekujem da mi itko od vas pronade rijesenje, niti volim izigravat zrtvu ( inace ne bi sve to godinama drzala samo na dusi sa osjehom na licu-pred svima), samo iznosim svoje misli na papir jer ce mi se glava raspasti od njih, stalno se motaju a preko usta ne mogu izaci....

Ali moram reci da mi je drago citat vase misljenje i iskustva jer ....opet ponavljam, nemogu realno znati sto ocekivati od braka kad nemam drugih mjerila, nisam probala drukcije, mogu samo pretpostaviti kako je kod drugih, znam da ima i gore,znam sto sam prosla sa mojima...

Ma hebiga....neznam ni sama sto vise misliti a kamoli sto mi je ciniti...
Ne osjecam se spremno boriti se ,bar ne u ovom trenutku , sa tako velikim stresom kao sto je razvod, nisam jos spremna ostati sama( iako cesto pomislim da sam to oduvijek bila), krenuti sve od pocetka...
Ja i dalje mislim da nije on los , da nisam ni ja bolja, nego da se trebamo naci negdje na sredini...DA POCNEMO KOMUNICIRATI i dijeliti misli i pokoju njeznost. Mislim da je to velika stvar i da uspijemo TO bi bilo TO...

[putnica]

prestani ocekivati od njega.
ti imas kljuc svog raspolozenja u svojim rukama.
ti budi dobro, vedro i nasmijano.
ti pjevusi, plesi i smjeskaj se.
ti, neovisno o njemu ili bilo kome drugome trebas i zasluzujes biti sretna, ali prvo sama sa sobom.

on ce u tu dobru atmosferu doci sam, osjecajuci se ugodno, pozvano i neoptereceno. mijenjat ce se gledajuci tebe.

pitanje je mozes li ti to. mozes li ne ocekivati.

[Blackmore]

Sve se nešto muvam oko tih tema u svezi rastava, loših brakova, nesreće...

I sve mi se čini da ovo postaje razgovor gladnog i sitog.
Na jednoj strani ljudi koji su se razveli, otišli od svojih parazita, monstruma i grča... a na drugoj stani ljudi koji još uvijek žive "tamo", gdje se mi nikada ne bi vratili.

I savjet je uvijek isti: ti si kovač svoje sreće. Odluči u svoje ime. I najvrednije je da je pokretačka snaga u tebi.

[trenutna]

Ma mislilm da je svima jasno kako si ti nakraju taj koji odlucuje....pa opet svi traze pomoc,utjehu ili podrsku OVDJE na forumu

I slazem se gore navedenim ali....

POKRETACKE snage ....gdje da je nabavim

[Blackmore]

Pa čitao sa sve tvoje postove... ti imaš te snage u sebi i previše...
Samo ju trebaš naučiti kanalizirati, usmjeriti...
Nemoj zaboraviti da ima ljudi (žena) koje bi u tvojoj situaciji bile na neki način zadovoljni, letargični...
No, ta tvoja snaga te tjera da se nešto promijeni. Tjera te na inicijativu, na promjenu.
Do something!

[little_devil]

putnica kaže:

prestani ocekivati od njega.
ti imas kljuc svog raspolozenja u svojim rukama.
ti budi dobro, vedro i nasmijano.
ti pjevusi, plesi i smjeskaj se.
ti, neovisno o njemu ili bilo kome drugome trebas i zasluzujes biti sretna, ali prvo sama sa sobom.

on ce u tu dobru atmosferu doci sam, osjecajuci se ugodno, pozvano i neoptereceno. mijenjat ce se gledajuci tebe.

pitanje je mozes li ti to. mozes li ne ocekivati.

ovaj post ne bi trebao proci nezapazeno i mislim da je kljuc svega

[Blackmore]

"... on ce u tu dobru atmosferu doci sam, osjecajuci se ugodno, pozvano i neoptereceno. mijenjat ce se gledajuci tebe..."

Ne slažem se sa ovime.
Tko na koncu kaže da on više zaslužuje uživati u toj njenoj metarmofozi?
Znači, ona će se truditi (raditi na sebi), promijeniti, sebe gledati dugačijom optikom a gospon bude sjedio i uživao u toj promjeni kao da je ON zaslužan za nju?
Sa čime će on zaslužiti nju takvu, novu?
Nije li imao svo vrijeme ovog svijeta...

Stara latinska veli: margeritas ante porcos!

To dokazuje moju teoriju: ti imaš snage za sebe ali ne više i za njega.

[little_devil]

Blackmore kaže:

"... on ce u tu dobru atmosferu doci sam, osjecajuci se ugodno, pozvano i neoptereceno. mijenjat ce se gledajuci tebe..."

Ne slažem se sa ovime.

ako nikad nisi bio u takvoj situaciji ni ne mozes je razumjeti...
obicno su kroz odredjeno vrijeme obje strane zasluzne za los odnos i vrte se u krugu ispunjenom nezadovoljstvom

izricito je decko bio kriv za nas los odnos i za moje nezadovoljstvo i ostala sam sokirana kad je odjednom rekao - ti vise nisi osoba koju sam upoznao, nisi vise onako posebna.
na prvu sam poludila u sebi jer je on doveo do toga al zeljela sam ga vise od svega i ukratko, da ne duljim...pocela sam fejkat... nisam bila sretna al sam itekako izgledala, pocela sam se ponovo saliti s njim, glupirati, stalno se smijati, brinuti se o sebi, izlaziti s drugima....kroz par dana on se potrgao da me usreci...... i tako je i ostalo..ubrzo se ponovo zaljubio u mene i dvostruko mi vratio......
i do danas je tako a ja sam uvijek vise manje nasmijana i spremna svaku nezgodu pretvorit u pozitivu, al ne samo ja... oboje smo..samo sto danas vise ne moram fejkat jer koliko god nam tesko bilo oboje smosretni jer imamo jedno drugo

[trenutna]

Neznam, stvarno neznam,
Cas se osjecam jakom, cas toliko slabom-
krecem dalje i radim na tome ali tesko je realno sagledati stvari i kojim pravcem ici....
- nemislim na to ko je više kriv za takvu situaciju, Da li je uoce netko ovdje kriv za nesto...
Punoljetni smo bili, udali se, zivjeli u dobrom i zlu 20 god...

U miru i tisini....( i u depresiji...) ali nitko se na glas dosad previse nije zalio...

NI JA NI ON...

Meni sad treba SMIJEH a onjemu i dalje pase MIR I TISINA.
E sad ostaje pitanje na koji jos neznam odgovoriti...jer bi u protivnom pronasla tu snagu i odlucila kako dalje za obadvoje....

Moze li se te dvije zelje spojiti, ujediniti?????? SMIJEH-MIR-TISINA

Probat cu primijeniti sto vise i prijasnji citirani recept:

probat cu biti sto bolja, vedrija i nasmijana,
pjevusit cu, smjeskati se ( iako bi ono o plesanju preskocila, bar sama)
probat opet nis ne pitat, ne ocekivat i cekat strpljivo da li ce doc do koje promijene, da li ce postati napokon toplije u stanu, medu nama....

Ja cu probati, nakon svega to me najmanje i kosta a moze mi donijeti samo puno pozitivnog u odnosu i na moje zdravlje....
I probat i probat ponovno i ponovno jos neko vrijeme...

I kad stvarno vidim da sam sve, ama bas sve napravila kako spada ( sa greskama naravno ali bar pokusavajuci)...onda mislim da ce doc i preostala POKRETACKA SNAGA koja je negdje zakopana u meni ( joj, sad mi se cini da sam malo pala u patetiku ali mi nije bila namjera)

[Blackmore]

Djevojko... vidim spominješ "dečka"... pretpostavljam da si još mlada i nisi u braku.
Uz dužno poštovanje, ovdje se radi o zrelim, odraslim osobama... koje dijele (ne)sreću već dvadesetak godina...
Kad to iskusiš onda se javi.

[little_devil]

trenutna kaže:

Neznam, stvarno neznam,
Cas se osjecam jakom, cas toliko slabom-
krecem dalje i radim na tome ali tesko je realno sagledati stvari i kojim pravcem ici....
- nemislim na to ko je više kriv za takvu situaciju, Da li je uoce netko ovdje kriv za nesto...
Punoljetni smo bili, udali se, zivjeli u dobrom i zlu 20 god...

U miru i tisini....( i u depresiji...) ali nitko se na glas dosad previse nije zalio...

NI JA NI ON...

nije mi samo jasno, zasto otpocetka nisi rekla sto te muci i borila se za svoju srecu? zar je moralo proci 20 godina..
kako mijenjat nekoga tko ima toliko godina

[Blackmore]

trenutna kaže:

probat cu biti sto bolja, vedrija i nasmijana,
pjevusit cu, smjeskati se ( iako bi ono o plesanju preskocila, bar sama)
probat opet nis ne pitat, ne ocekivat i cekat strpljivo da li ce doc do koje promijene, da li ce postati napokon toplije u stanu, medu nama....

Ja cu probati, nakon svega to me najmanje i kosta a moze mi donijeti samo puno pozitivnog u odnosu i na moje zdravlje....
I probat i probat ponovno i ponovno jos neko vrijeme...

Kaj da velim... ovo govori da ga još uvijek voliš i da sa nadom čekaš njegovu promjenu.
Znači, ključ je u njemu!! Kako paradoksalno za tebe!!!
Ali, ljudi ne mijenjaju manje stvari a kamoli osnovne karakterne osobine.

Kad to shvatiš to će biti tvoj trigger.

[little_devil]

Blackmore kaže:

Djevojko... vidim spominješ "dečka"... pretpostavljam da si još mlada i nisi u braku.
Uz dužno poštovanje, ovdje se radi o zrelim, odraslim osobama... koje dijele (ne)sreću već dvadesetak godina...
Kad to iskusiš onda se javi.

radi se o ljudskoj psihi.......
nevazno je koliko godina je netko proveo zajedno..
radi se o okidacu... o iznenadnoj drasticnoj promjeni koja se mora dogoditi..

radi se o zrelim odraslim osobama a ja sam se sa tadasnjih 23 godina znala izboriti za svoju srecu i reci mu sto zelim i sto trebam... to podcjenjivanje je krajnje degutantno

[Blackmore]

little_devil kaže:

radi se o zrelim odraslim osobama a ja sam se sa tadasnjih 23 godina znala izboriti za svoju srecu i reci mu sto zelim i sto trebam... to podcjenjivanje je krajnje degutantno

Daj sad... ne drami...
Nitko te ne podcjenjuje...
Ovdje se ne radi o nama nego o ženi u problemima.
A tebi osobno svaka čast što u tim godinama znaš kako se izboriti za svoja prava. Što govori da se nećeš naći u takvoj situaciji o kakvoj ovdje raspravljamo.