Nesebičnost – što je to?

[paklara]

Ne razumijem što bi to trebala biti nesebičnost, kad mi se čini da je svaka ljudska akcija bez izuzetka potpuno sebična.

[Latiosa]

Svi imamo dozu sebičnosti u sebi,koja ovisi o karakteru pojedinca. Netko će razmisliti koje poslijedice vuće njegova odluka,prema drugima,dok drugi neće.Potpuna nesebičnost ne postoji,jer nebi preživjeli(doza sebičnosti je u nekim trenucima potrebita,pogotovo ako uključuje druge,npr.borba za hranu[osoba sa djetetom] u siromašnim zemljama,borba za svoje pravo u društvu,politici,zdravstvu...).Neki su zbog straha sebični,da će im se sve oduzeti,pa prkosno brane svaki pedalj života,onog što su ostvarili.Ljudi žele nešto za sebe.To je ugrađeno u nama evolucijski,ne možemo izbjeći,možemo samo razmisliti o tome,o poslijedici,dobitku za sebe i svoju okolinu.A pojam nesebičnost bi se možda trebao nazvati drukčije,čisto, jer ne postoji.

[krena]

paklara kaže:

Ne razumijem što bi to trebala biti nesebičnost, kad mi se čini da je svaka ljudska akcija bez izuzetka potpuno sebična.

Kaže se da je Bog najprije sebi stvorio bradu, pa tek onda Adamu.
Definicija nesebičnosti bi trebala biti da ono što dobiješ svojim radom, trudom i zalaganjem sa užitkom daješ drugima oko sebe. Evo, svi smo mi nesebični 25% jer toliko plaćamo PDV. Ali mi ga MORAMO plaćati. A jako nesebičan bi bio onaj koji bi plaćao PDV a da ga ne mora plaćati. Ili da ga u sadašnjim uvjetima sam plati 5% više. A možda i 50% više.

Obično je čovjeku urođena nesebičnost prema svojoj djeci. Najčešće će njima dati veći dio kolača, pa tek drugima. Ali i to ima granica, pogotovo ako su djeca velika. Ne znam nikoga tko bi živio u starosti u garsonijeri, a da neoženjenom sinu ustupi trosobni stan. Ustupiti će mu samo ako je sin ne-sebičan , pa je oženjen i ima djecu za koju se pristojno brine.

Nesebičnost je dati prosjaku 10 kuna. Ili čak i cijelih 100. Ali ako malo bolje pogledamo, sve ima svoje granice. Prevelika ne-sebičnost čovjeka u očima društva više čini budalom, negoli junakom

Ne-sebičnost u praksi: http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrva...0/Default.aspx
Ali neki smatraju da ova gospođa nije dovoljno ne-sebična, sudeći što neki pišu: http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatsk...-u-europi.html

[imanuel kant 1]

Nesebičnost je izraz dobre volje, žrtve prema nekome.Stavljanje tuđih interesa ispred vlastitih.To je veoma teško i u nekim slučajevima neracionalno ali ipak to je ona neka ljudska osobina koja se ne mora objašnjavati.Osobina osjećaja, duše i žrtve.Naravno sve ima svoje granice.Tako i nesebičnost.Gledati svoje interese ne znači biti sebičan.Ljudi često imaju i pogrešan odnos prema nesebičnosti.Da li je nesebičan neki bogataš što daje velike svote novca u dobrotvorne svrhe?Neki će reći da, neki ne.Lako je davati kada imaš,a i time često kupuju popularnost.No, da li bi mi isto tako postupili na njegovom mestu.Nikada ne smijemo optužiti nekoga da je sebičan, bez da promilismo da li bi mi tako učinili na njegovom mjestu.A i nesebičnost ima više strana.Npr.trebaju da ubiju tvoj dijete sa jedne strane, a sa druge deset dijece.Imaš da biraš.Ako gledamo po kvantitetu, deset života je vrijednije od jednog.No možda je život tvoga dijeteta za društvo mnogo korisniji od drugih deset.I sad logično ti ćeš izabrati život vlastitog dijeteta.Mogu li ti u tom slučaju reći da si sebičan.Sa jedne strane da a sa druge ne.Ti normalno više voliš vlastito dijete bez obzira kako je ono.Ta tvoja ljubav će preovladati nad razumom da je deset života bitnijih od jednog.I to je logično.No da li si ti sebičan.Može se reći da da.Ti u tom slučaju osjećaš veliku bol koju će prouzrokovati gubitak vlastitog dijeteta, i na neki način ti ne možeš to podnjeti i ne želiš da sebi prirediš toliku bol.Sebičan jesi u opštem smislu, ali te niko ne može kriviti jer bi svi isto tako postupili na tvom mjestu.Sa druge strane lišen si boli i patnje za gubitkom vlastitog dijeteta.Šta bi onda uradio.Ne osjećaš bol za svojim dijetetom, znači nema emocija,ti ne osjećaš.Vjerovatno bi u tom slučaju izabrao vlastito dijete, samo zato što je tvoje ?I to je sebičnost.Ali takvi su zakoni svijeta i univezruma,svakome je draže ono što je njegovo.Sebični smo po prirodi,i to je prirodno jer je u potpunosti logično da će te više dotaći ono što se tebe tiče,nego ono što se drugog tiče.Naravno to ne znači da trebamo postati mašine, ali biti sebičan u određenom obliku koji je prevazilazi granicu samoljublja i samosebe gledanja je u potpunosti opravdan i razumljiv.

[paklara]

Latiosa kaže:

A pojam nesebičnost bi se možda trebao nazvati drukčije,čisto, jer ne postoji.

Vidim da me netko razumije, iako mi je to sad mala utjeha.

krena kaže:

Nesebičnost je dati prosjaku 10 kuna. Ili čak i cijelih 100. Ali ako malo bolje pogledamo, sve ima svoje granice. Prevelika ne-sebičnost čovjeka u očima društva više čini budalom, negoli junakom

Ali sigurno postoji neki razlog zašto bi to netko učinio. I sigurno (!) bi nešto zauzvrat dobio. Možda su ljudi emocionalno kompromitirani kad vide takvog jadnika na cesti, možda ih taj prizor uznemirava, možda žele vjerovati da bi i njima netko pomogao da se nađu u takvoj situaciji… milijun je mogućih razloga.

Ne-sebičnost u praksi: http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrva...0/Default.aspx
Ali neki smatraju da ova gospođa nije dovoljno ne-sebična, sudeći što neki pišu: http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatsk...-u-europi.html

Pa da. Tih par tisuća kuna koje ona mjesečno izdvoji, znači nekoliko desetaka tisuća glasova više. A to je puno jeftiniji i efikasniji način kupovanja glasova od bilo kojeg drugog.

imanuel kant 1 kaže:

Nesebičnost je izraz dobre volje, žrtve prema nekome.Stavljanje tuđih interesa ispred vlastitih.To je veoma teško i u nekim slučajevima neracionalno ali ipak to je ona neka ljudska osobina koja se ne mora objašnjavati.

Izgleda da je meni ipak potrebno dodatno objašnjavati, jer meni to i dalje liči na trgovinu.

[paklara]

Ja se nalazim u takvoj poziciji da mi se čini da 'nesebičnost' doslovce ne može egzistirati niti u teoriji.
Ne mogu izmozgati niti jedan jedini primjer nesebičnosti, kad vidim da je ljudsko ponašanje stimulirano jedino radnjama koje će njemu, na ovaj ili onaj način donijeti nekakvu korist.

Pojam 'korist' ovdje maksimalno proširujem.

Ako netko više voli prijateljstvo od novca, je li onda nesebičnost ako isti taj subjekt stalno prijatelje časti i kupuje im poklone? Iako na prvi pogled potpuno nesebično, ja mislim da je takvo ponašanje vrlo sebično. Ili recimo, zašto bi neki volonter, dobrovoljac želio pomagati djeci, starijima itd.. kad za to vrijeme može smišljati načine kako da zgrne neke pare? Valjda jer misli da je to pomaganje 'dobro', 'korisno' za njega itd, te na taj način 'kupuje' osjećaj vlastite vrijednosti, društvo ga cijeni, uvažava itd… ako je vjernik, skuplja bodove za raj, a da ne govorim da je većina tih 'dobrovoljaca' zapravo i sama u potrazi za nekakvom pomoći, jer eto, štajaznam, nemaju prijatelja, a vole kad im mozak štrca oksitocin.

[imanuel kant 1]

Izgleda da je meni ipak potrebno dodatno objašnjavati, jer meni to i dalje liči na trgovinu.


Pa iskreno gledano to i jeste u većini slučajeva trgovina, ali opet nekako reći za sve da je trgovina je možda malo previše kruto, jer ipak u određenm situacijama jakih ljubavi (majka prema dijetetu), i pored toga što ćeš ti biti nesebičan zbog toga da bi se bolje osjećao-la i ako ćeš to uraditi zato jer ćeš se loše osjećati ako u određenom momentu ne budeš nesebičan, iskeno mora se ostaviti i prostora za tu neku čisto dobru stranu čovjekovog srca, a i kada ugađaš zato jer samom sebi time pumpaš ego ipak postoji i dio u kojem to radiš radi druge strane.Sa druge strane,prava i čista nesebičnost se mora pokazati u onim slučajevima kada bi uradio nešta pozitivno ali bi se zbog toga osjećao loše.Npr. treba da pomogneš prosjaku novčano a tebi treba taj isti novac.Znaš unaprijed ako mu daš taj novac da nećeš oskećati zadovoljstvo zbog toga, niti se osjećati uzvišeno i dobro.Da li bi mu dao?Ako bi mu dao a sam sebe zbog toga prekorio, ti u suštini jesi podnio žrvu i učinio dobro dijelo, ali nisi bio isitnski nesebičan.Ako bi mu dao a ne bi osjećao nikakvu emociju zbog toga niti dobru niti lošu, onda bi mu dao iz tog razloga što smatraš da je to njemu potrebnije,ali opet ako istinski ne suosjećaš sa njim to onda nije najiskrenija nesebičnost.No kako pomoći nekome, a pri tome ne uraditi to zbog toga što ćeš se dobro osjećati ili loše ako to isto ne učiniš,i iskreno ući u njegovu kožu.Odgovor je veoma teško.Za takvo nešta bi trebale duboke vježbe u kojima bi se napravila jaka empatija a opet da to ne uradiš lično radi sebe.Sve ovo izgleda kao previše kruto razmišljanje ali uistinu je tako.Naravno to ne znači da ne treba biti nesebičan i ne usvršavati se duhovno,ali treba stvari postaviti na svoje mjesto.

[paklara]

imanuel kant 1 kaže:

jer ipak u određenm situacijama jakih ljubavi (majka prema dijetetu)

Ljubav? Nije li to platonistički naziv za seratoninsko - dopaminski koktel kemikalija u mozgu?
Droga, evolucijski 'ugrađena' u životinju, koja služi sebičnoj svrsi preživljavanju gena?

Svaki put kad malo dijete bekne, majka je ev. programirana da joj hipotalamus 'štrcne' dozu oksitocina, koji je
potom tjera da se ponaša na određen način; brine o djetetu itd…

Ako to oslobađanje droge u mozgu izostane (a takvih slučajeva ima), majka ne reagira, nema
emocija prema djetetu i dijete (u prirodi) naposljetku umire.

Kad nekoj majci dijete umre, nestaje i njezin izvor supstanci koje mozak proizvodi.
Javlja se tuga, depresija itd… Jednako kao i kod korisnika matamfetamina, kokaina, heroina...

Sa druge strane,prava i čista nesebičnost se mora pokazati u onim slučajevima kada bi uradio nešta pozitivno ali bi se zbog toga osjećao loše.

U tome je malo problem. Zašto bi itko učinio tako nešto?

Znaš unaprijed ako mu daš taj novac da nećeš oskećati zadovoljstvo zbog toga, niti se osjećati uzvišeno i dobro.Da li bi mu dao?

Mislim da ja baš i nisam reprezentativni primjer za bilo što, jer sam takav gmaz da ni u kojem slučaju ne bih pomogao prosjaku.
Ali, dobro. Opet, zašto bi netko drugi to učinio?

Ako bi mu dao a ne bi osjećao nikakvu emociju zbog toga niti dobru niti lošu, onda bi mu dao iz tog razloga što smatraš da je to njemu potrebnije,ali opet ako istinski ne suosjećaš sa njim to onda nije najiskrenija nesebičnost.

''Ako smatram da je to njemu potrebnije'' je konkretni razlog. Ja znam da je to njemu potrebnije, ali mu svejedno ne dam. Vidiš – kod mene nema tih emocija (kemikalija) koja me tjera da mu nešto dam.

Zašto bi ja to onda učinio?



Ako postoji bilo kakav 'razlog', on automatski isključuje nesebičnost, a ako nema nikakvog razloga, onda nema ni postupanja.

Za takvo nešta bi trebale duboke vježbe u kojima bi se napravila jaka empatija a opet da to ne uradiš lično radi sebe.

Opet. Kažeš – u kojima bi se stvorila 'empatija'. Empatija je laički naziv za stimuliranje empatogenih receptora u mozgu.
A oni se mogu stimulirati jedino kemijom u mozgu. Ili ako uzmeš ecstasy na primjer – onda se baš lijepo stimuliraju; društven si, diraš ljude i svi su ti lijepi. LOL

[imanuel kant 1]

paklara kaže:

Ljubav? Nije li to platonistički naziv za seratoninsko - dopaminski koktel kemikalija u mozgu?
Droga, evolucijski 'ugrađena' u životinju, koja služi sebičnoj svrsi preživljavanju gena?

Svaki put kad malo dijete bekne, majka je ev. programirana da joj hipotalamus 'štrcne' dozu oksitocina, koji je
potom tjera da se ponaša na određen način; brine o djetetu itd…

Ako to oslobađanje droge u mozgu izostane (a takvih slučajeva ima), majka ne reagira, nema
emocija prema djetetu i dijete (u prirodi) naposljetku umire.

Kad nekoj majci dijete umre, nestaje i njezin izvor supstanci koje mozak proizvodi.
Javlja se tuga, depresija itd… Jednako kao i kod korisnika matamfetamina, kokaina, heroina...


U tome je malo problem. Zašto bi itko učinio tako nešto?

Mislim da ja baš i nisam reprezentativni primjer za bilo što, jer sam takav gmaz da ni u kojem slučaju ne bih pomogao prosjaku.
Ali, dobro. Opet, zašto bi netko drugi to učinio?

''Ako smatram da je to njemu potrebnije'' je konkretni razlog. Ja znam da je to njemu potrebnije, ali mu svejedno ne dam. Vidiš – kod mene nema tih emocija (kemikalija) koja me tjera da mu nešto dam.

Zašto bi ja to onda učinio?



Ako postoji bilo kakav 'razlog', on automatski isključuje nesebičnost, a ako nema nikakvog razloga, onda nema ni postupanja.



Opet. Kažeš – u kojima bi se stvorila 'empatija'. Empatija je laički naziv za stimuliranje empatogenih receptora u mozgu.
A oni se mogu stimulirati jedino kemijom u mozgu. Ili ako uzmeš ecstasy na primjer – onda se baš lijepo stimuliraju; društven si, diraš ljude i svi su ti lijepi. LOL

Ja samo pokušavam da svemu dam neki malo viši idealistički nivo, koji nadilazi kruti racionalizam.Pa normalno da se sve svodi na biologiju.Isto kao što je neko visok a neko nizak to je sve do samog organizma i njegovog genetičkog koda.Sve je u biologiji.Sve se temleji na procesima koji se odvijaju u organizmu.Ako je neko duhovnjak i izgleda u našim očima uzvišeno, to je zato što njegov mozak luči određene supastance u većem obliku od prosječnog čovjeka, u mozgu se stavarju hemijski procesi koji mu daju takav karakter.To je čovjekova priroda i protiv nje se ne može.Nema neke uzvišenosti ljudskog bića,samo mašina koja zavisi od svojih bioloških reakcija i okoline u kojoj se te reakcije intrepetiraju.Ne može majka voliti dijete ako joj fali taj neki prirodni dio, kada njega nema onda se ona odnosi prema djetetu kao prema običnom čovjeku.No ipak moramo ići prema razvoju, posticati emocije, većina stvari jeste nepromjenjiva no neke stvari se kroz sistem ipak mogu poboljšati ne u vidu suštine nego u vidu forme.

[paklara]

Jebemu mater u pičku, kakve jebene veze ova tema ima s duhovnošću?

Predlažem moderatoru da vrati temu na filozofiju, ili ću ga natjerat da pojede svoj bubreg, bez kruha.

[zoki89]

Nesebičnost = bezuvjetno darovanje

paklara kaže:

Ljubav? Nije li to platonistički naziv za seratoninsko - dopaminski koktel kemikalija u mozgu?
Droga, evolucijski 'ugrađena' u životinju, koja služi sebičnoj svrsi preživljavanju gena?

Zaljubljenost je fizička emocija. Da bi ona nastala i održala se, mora postojati temelj u mislima, koji se odražava na djelovanje hipotolamusa. Ljubav je duhovna emocija, te ne ovisi o mislima.

[pronađena]

zoki89 kaže:

Nesebičnost = bezuvjetno darovanje

Da, nesebičnost je odreći se nečega iako znaš da od toga nemaš nikakvu korist. I mislim da je malo previše svrstavati sve volontere u nekakve interesne skupine koje na ovaj ili onaj način pokušavaju ishoditi nekakvu (metaforičku) korist za sebe.
Vjerujem da ima puno nesebičnih ljudi i nesebičnih postupaka. ČAk i ako većinu vremena djelujemo iz sebičnih pobuda, dogodit će nam se da ponekad napravimo nešto potpuno nesebično.
I onda ćemo se, valjda, pitati jesmo li normalni?

[imanuel kant 1]

pronađena kaže:

Da, nesebičnost je odreći se nečega iako znaš da od toga nemaš nikakvu korist. I mislim da je malo previše svrstavati sve volontere u nekakve interesne skupine koje na ovaj ili onaj način pokušavaju ishoditi nekakvu (metaforičku) korist za sebe.
Vjerujem da ima puno nesebičnih ljudi i nesebičnih postupaka. ČAk i ako većinu vremena djelujemo iz sebičnih pobuda, dogodit će nam se da ponekad napravimo nešto potpuno nesebično.
I onda ćemo se, valjda, pitati jesmo li normalni?

Ali opet imaš neku korist.Korist u vidu lične satsifakcije i zadovoljstva.Ako uradiš dobro dijelo dorbo ćeš se osjećati a ako ne uradiš osjećaćeš se loše.Naravno da ne trebamo sve da generaliziramo i posmatramo kroz naočare strogog racionalizma, i da ima lošijih i boljih ljudi, ali je suština da se ljudi vode emocijama i rade ono što ih ispunjava.Kada tog istog volontera ne bi ispunjavalo da pomaže drugima, kada bi mu to činilo muku on to vjerovatno ne bi radio,čak iako bi radio to a osjećao se loše zbog toga, to bi radio isključivo bez pozitivnih emocija i samo zato što eto treba da pomogne drugom što bi bilo protivno njegovim principima.Dalje kada bi vremenom počeo uživati u volontiranju, to bi opet bila njegova ne toliko lična satsifakcija u smislu:"Ja sam dobar, ja sam human", već jednostavno bi mu to činilo neko zadovoljstvo, osjećaj da tako treba.

[paklara]

imanuel kant 1 kaže:

Ja samo pokušavam da svemu dam neki malo viši idealistički nivo, koji nadilazi kruti racionalizam.Pa normalno da se sve svodi na biologiju.Isto kao što je neko visok a neko nizak to je sve do samog organizma i njegovog genetičkog koda.Sve je u biologiji.Sve se temleji na procesima koji se odvijaju u organizmu.Ako je neko duhovnjak i izgleda u našim očima uzvišeno, to je zato što njegov mozak luči određene supastance u većem obliku od prosječnog čovjeka, u mozgu se stavarju hemijski procesi koji mu daju takav karakter.To je čovjekova priroda i protiv nje se ne može.Nema neke uzvišenosti ljudskog bića,samo mašina koja zavisi od svojih bioloških reakcija i okoline u kojoj se te reakcije intrepetiraju.Ne može majka voliti dijete ako joj fali taj neki prirodni dio, kada njega nema onda se ona odnosi prema djetetu kao prema običnom čovjeku.No ipak moramo ići prema razvoju, posticati emocije, većina stvari jeste nepromjenjiva no neke stvari se kroz sistem ipak mogu poboljšati ne u vidu suštine nego u vidu forme.

Malo je tužna ta situacija, na primjer, kad uživamo u tome što nas netko voli, a voli nas iz potpuno sebičnih razloga zbog kojih i mi druge volimo. Ne mogu voljeti osobu od koje nemam 'koristi'. Niti bi mene neka cura voljela, da sam gadan i nezanimljiv.

Nikoga mi ne volimo, niti nas itko stvarno voli.
Ljudi vole samo iskustvo onoga što bi mogli raditi s nama i vice versa.

Sve što preostaje jest uživati u iluziji.

zoki89 kaže:

Nesebičnost = bezuvjetno darovanje
Zaljubljenost je fizička emocija. Da bi ona nastala i održala se, mora postojati temelj u mislima, koji se odražava na djelovanje hipotolamusa. Ljubav je duhovna emocija, te ne ovisi o mislima.

Glupost.

Gle, jeo sam puno pure i znam svašta o mozgu.
Ljubav nije nikakvo 'stanje duha'.

Zaljubljenost je = norepinefrin + dopamin + seratonin + oksitocin

Kad ovaj norepinefrin s vremenom nestane, jer eto, nakon godinu dana se više ne
uzbuđujemo toliko na istu osobu kao u početku, e onda se to naziva 'prava ljubav'. LOL

'Prava ljubav' = dopamin + seratonin + oksitocin

To je jebena znanstvena činjenica, a ne proizvoljna 'new age' bljuvotina.

[Klipan]

krena kaže:

Obično je čovjeku urođena nesebičnost prema svojoj djeci. Najčešće će njima dati veći dio kolača, pa tek drugima. Ali i to ima granica, pogotovo ako su djeca velika. Ne znam nikoga tko bi živio u starosti u garsonijeri, a da neoženjenom sinu ustupi trosobni stan. Ustupiti će mu samo ako je sin ne-sebičan , pa je oženjen i ima djecu za koju se pristojno brine.

Pa Bill Gates je izjavio kako nece ostaviti nista svojoj djeci jer smatra da to ne bi bilo dobro za njih. Svakako u svemu postoji sebicni interes.Obicno smo manje sebicni sa osobama sto volimo jer nas u tom slucaju nasa nesebicnost raduje.Prava nesebicnost bi trebala biti kada si u stanju nesto ostaviti ili dat drugome na tvoju stetu,mada uopce to zapravo ne zelis i to zapravo ti stvara veliku muku i patanju,sto opet moras razlikovati od mazohizma gdje mucenje i ptanja su tvoje radovanje. Znaci,tamo gdje nema radovanja,dolazi prava nesebicnost.

[pronađena]

imanuel kant 1 kaže:

Ali opet imaš neku korist.Korist u vidu lične satsifakcije i zadovoljstva.Ako uradiš dobro dijelo dorbo ćeš se osjećati a ako ne uradiš osjećaćeš se loše.Naravno da ne trebamo sve da generaliziramo i posmatramo kroz naočare strogog racionalizma, i da ima lošijih i boljih ljudi, ali je suština da se ljudi vode emocijama i rade ono što ih ispunjava.Kada tog istog volontera ne bi ispunjavalo da pomaže drugima, kada bi mu to činilo muku on to vjerovatno ne bi radio,čak iako bi radio to a osjećao se loše zbog toga, to bi radio isključivo bez pozitivnih emocija i samo zato što eto treba da pomogne drugom što bi bilo protivno njegovim principima.Dalje kada bi vremenom počeo uživati u volontiranju, to bi opet bila njegova ne toliko lična satsifakcija u smislu:"Ja sam dobar, ja sam human", već jednostavno bi mu to činilo neko zadovoljstvo, osjećaj da tako treba.

Znači, ako ti pomaganje drugima predstavlja zadovoljstvo, zapravo si sebičniji nego ako to radiš preko volje?

[yeeeah]

Sve što radiš je nesebično. Zato što uvijek taj radi izlazi iz tebe prema negdje u kakvom obliku, u onom kakvog pojedinačni um shvati. Ako te netko pokrade i ostaneš bez ičega, onda je taj napravio nesebičan čin s time da ti je dao priliku da si se rješio svog materijalnog smeća, te si dobio novu perspektivu ako ništa drugo. Svaki čin je ne sebičan čin.

[zoki89]

paklara kaže:

Glupost.

Gle, jeo sam puno pure i znam svašta o mozgu.
Ljubav nije nikakvo 'stanje duha'.

Drago mi je da mnogo znaš o mozgu i fizičkim emocijama No kovanica uvijek ima dvije strane. Nadam se da ćeš to jednog dana spoznati znanjem ili osobnim iskustvom.

[poisonous ivy]

nesebicnost je kad bez sekunde razmisljanja skocis pomoci strancu kad mu se nesto raspe po podu i nakon toga krenes dalje svojim putem ne osjetivsi bas nista u sebi...

[poisonous ivy]

paklara kaže:

Malo je tužna ta situacija, na primjer, kad uživamo u tome što nas netko voli, a voli nas iz potpuno sebičnih razloga zbog kojih i mi druge volimo. Ne mogu voljeti osobu od koje nemam 'koristi'. Niti bi mene neka cura voljela, da sam gadan i nezanimljiv.

Nikoga mi ne volimo, niti nas itko stvarno voli.
Ljudi vole samo iskustvo onoga što bi mogli raditi s nama i vice versa.

Sve što preostaje jest uživati u iluziji.

samo naprijed... trazi i ljuti se i trazi i ljuti se i pitaj pitanja, propituj odgovore i naici ces mozda na nesto lijepo....